REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4530/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OOL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dejanu Biliću, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, protiv tuženika: 1) FOL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) LOL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 15.siječnja 2026. u nazočnosti tuženika pod 1) te zamjenika punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 2.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] i to između tužitelja i tuženika geometrijskom diobom prema navedenim suvlasničkim dijelovima, a podredno na način da se predmetne nekretnine prodaju na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli između tužitelja i tuženika razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

II.Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) u roku od 8 dana."

II – Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 3.010,00 EUR.

Obrazloženje

1.Dana 1.10.2018. pravni prednik uvodno označene tužiteljice (koji je umro tijekom ove parnice pa je ona kao nasljednica preuzela postupak) je ovom sudu protiv tuženika podnio tužbu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina pobliže navedenih u izreci.

Iz tužbenih navoda proizlazi da se tužba činjenično temelji na tome: da su stranke suvlasnici nekretnina tako da je za 1/2 tužitelj suvlasnik, a tuženici svaki za po 1/4; da je on iz izvanparničnog postupka upućen na pokretanje ove parnice zbog spora koji je nastao u tom postupku; da traži geometrijsku diobu ili podredno civilnu diobu nekretnina.

2.Tuženici su u odgovoru na tužbu predložili odbijanje tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da je već izvršena materijalna dioba između stranaka.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, pregledom spisa ovog suda br. O-1263/2016, K-1176/2017, vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke te saslušanjem tužitelja i svjedoka IOL.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina geometrijskom diobom ili podredno civilnom diobom.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

4.2.Među strankama je prije svega sporno pitanje postojanja suvlasništva.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

Pravni prednik tužiteljice SOL je uknjižen za 1/2 dijela, a tuženici svaki za po 1/4 dijela u pogledu nekretnina č. zem. [katastarska čestica] ZU 1908 k. o. [katastarska općina] što je vidljivo iz izvatka priloženog tužbi. SOL je naslijedila tužiteljica prema sadržaju rješenja o nasljeđivanju br. O-1116/22.

5.1.Prednik tužiteljice SOL (pokojni suprug tužiteljice, a stric tuženika) je u iskazu naveo: da su na pokopu oca on i brat razgovarali i tada mu je brat kazao da će imovinu, konkretno obiteljsku kuću, te sve ostale pokretnine i nekretnine dijeliti svakome pola; da se brat u ostavinskom postupku odrekao svog nasljednog dijela u korist svojih sinova (tuženika) te ga je bratom u vezi podjele imovine uputio na svoje sinove te razgovori s njima bili bezuspješni; da se nikad nisu međusobno podijelili, odnosno razvrgnuli suvlasničku zajednicu; da su prvobitno u prizemlju te kuće živjeli svi zajedno kao obitelj, a kasnije kada se brat oženio 1987. on je otišao živjeti sa svojom obitelji na kat i potkrovlje kuće, s time što potkrovlje koristi kao skladište, a on je nastavio živjeti u prizemlju; da je takvo stanje u pogledu posjeda predmetne kuće sve do dana današnjeg; da se u pogledu ostale imovine nisu međusobno podijelili; da se inače prizemlje sastoji od dvije stambene jedinice od kojih je jedna na južnoj strani stan koju koristi tužitelj, a druga stambena jedinica je adaptirana iz bivše garaže u dnevni boravak i spavaonicu i tu je adaptaciju izvršio pokojni otac, a danas tu stambenu jedinicu koristi tužiteljev brat koji je promijenio bravu i tužitelj nema pristupa u toj jedinici; da je tužitelj ulagao u prizemlje kuće, a ne zna je li njegov brat ulagao u kat i potkrovlje kuće; da je potkrovlje inače u stanju roh-bau, da je to visoko potkrovlje koje ima priključak za vodu i struju, ali je neuređeno za stanovanje.

5.2.Svjedok ĐOL (otac tuženika) je izjavio: da su prije preko 30 godina njegovi roditelji dogovorili se i sporazumjeli da njemu pripadne prvi kat predmetne obiteljske kuće, a njegovom bratu (tužitelju) prizemlje predmetne obiteljske kuće; da se taj dogovor poštovao i takvo stanje je i danas; da on sa svojim sinovima koristi prvi kat, a tužitelj sa svojom obitelji koristi prizemlje; da na toj kući postoji i potkrovlje u koje se pristupa kroz rupu u stropu njegovog stana i on do potkrovlja povremeno pristupa tako što položi pokretne skale i popne se gore, a gore pristupi radi saniranja vlage od kiše koja ugrožava njegov stan na prvom katu predmetne kuće; da je samostalni apartman koji se nalazi uz predmetnu obiteljsku kuću izgradio njegov pok. otac tamo 90-ih godina od dviju garaža koje je fizički sjedinio; da taj samostojni apartman čini jedinstvenu cjelinu, a sastoji se od jedne spavaće sobe, kuhinje, malog wc-a, hodnika i dnevne sobe; da ključ od tog samostojnog apartmana imam on, a tužitelj ga nema jer su se u svibnju, odnosno lipnju 2016. on i tužitelj usmeno dogovorili da taj apartman pripadne baš njemu; da su tužitelj i tuženik postigli usmeni dogovor u pogledu diobe predmetnih nekretnina na način koji je izložio tamo u svibnju ili lipnju 2016. poslije ostavinske rasprave iza smrti pok. oca; da je na temelju toga postignutog usmenog dogovora između tužitelja i tuženih odvjetnik Skelin Zoran sačinio pisani ugovor o diobi koji je tužitelj odbio potpisati.

5.3.Tužiteljica je u iskazu navela: da je predmetnu kuću gradio njezin pokojni svekar; da ona trenutno ima ključeve od samo jedne jedinice u prizemlju, dok tuženici drže u posjedu kat te kuće i drugu jedinicu u prizemlju; da kad se udala 1993., tuženici s obitelji su se preselili na kat kuće, a ona i suprug su ostali stanovati u prizemlju; da je otac tuženika prisvojio ključ od preostalog dijela prizemlja; da u doba kad se udala nije postojala druga stambena jedinica u prizemlju, već su postojale dvije garaže uz kuću pa je kasnije izvršena prenamjena istih, a tu prenamjenu je izvršio pokojni svekar; da nakon smrti njezinog svekra njezin suprug i tuženici se nisu nikada podijelili što će pripasti kome od njih od predmetnog objekta; da u vrijeme kada se ona udala 1993., njezin djever je s obitelji na katu samo spavao, dok su pripremu hrane vršili i ostatak dana boravili u prizemlju, te je takvo stanje bilo i prije nego li se udala jer je prije udaje znala dolaziti u tu kuću; da je njezin svekar stanovao u stambenoj jedinici koja je nastala prenamjenom garaže; da ne zna tko je odlučio da će djever živjeti na katu, a njezin suprug u prizemlju, ali drži mogućim da su se to dogovorili njih dva brata sa svekrom.

5.4.Nakon provedenog očevida na licu mjesta, vještak Petar Garmaz je u pisanom nalazu i mišljenju naveo: da se unutar č. zem. [katastarska čestica] nalazi stambeni objekt tlocrtne površine 192 m2, a ostatak je uređeno dvorište; da č. zem. [katastarska čestica] predstavlja uređeno dvorište sa grillom u sjeveroistočnom kutu koji je naslonjen na garažu.

Za nekretninu č. zem. [katastarska čestica] je u dopuni nalaza od 17.11.2025. naveo da nije moguće izvršiti podjelu te nekretnine na dva jednaka dijela, a da bude moguć prolaz vozilom bez prelaženja u dio tužitelja/tuženika zbog njezine prosječne širine od 4,40 metara.

5.5.Vještak građevinske struke Ivica Vuko je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da bi se razvrgnuće moglo provesti:

-civilnom diobom tj. prodajom za tržišnu vrijednost koja je tad iznosila 1.870.000,00 kuna;

-etažnom diobom tako da suvlasničkom udjelu od 2/4 pripadne južna i sjeverna stambena cjelina (označeno magenta bojom) na etaži prizemlja, a udjelima od po 1/4 južna i sjeverna stambena cjelina (označen zelenom i plavom bojom) položene na etaži kata te etaži potkrovlja; da bi zajednički nedjeljivi dijelovi bili stubište sa predprostorom i vanjska nenatkrivena terasa; da bi podjelu č. zem. [katastarska čestica] na terenu trebao napraviti vještak geodet.

5.6.U dopuni nalaza i mišljenja od 7.9.2023. vještak Ivica Vuko ja naveo: da je vrijednost stambene zgrade 274.370,00 EUR, a ostatka čestice na kojoj se nalazi 27.960,00 EUR; da je vrijednost č. zem. [katastarska čestica] EUR; da je za adaptaciju dvije stambene jedinice potrebno 98.572,00 EUR; da je za novoformirane stambene dvoetažne cjeline potrebno dodatno uložiti budući da je potkrovlje izrađeno u niskom „roh-bau“ sistemu te je potrebno napraviti sve građevinsko zanatske radove i stoga bi na teret I (prve) diobene cjeline, a u korist druge i treće diobene cjeline trebalo kompenzirati novčanim iznosom do nivoa opremljenosti zatečenog stanja postojećih uređenih stambenih jedinica.

Nakon prigovora tužiteljice, vještak je 24.5.2024. dao svoje očitovanje u kojemu je naveo: da se u Odobrenju za građenje Građevinske dozvole ne spominje trenutno postojeći stambeni dio koji se nalazi na sjevernom dijelu građevine, odnosno koji je prislonjen na sjeverni zid, a u prvotnoj namjeni je to bila garaža; da je izvedenim radovima (rušenjem parapetnog zida) i prenamjenom garažnog prostora postojeća dozvola poništena, a kako legalizacija predmetnog objekta nije napravljena za isti je navedeno da objekt nije legalan; da nije ishođena uporabna dozvola koja bi uključivala prenamijenjeni stambeni dio i samim tim nije napravljen elaborat o samostalnim uporabnim cjelinama (etažiranje) te njegovo provođenje u zemljišniku; da se ne može samostalno procjenjivati stambeni prostor pogotovo ako je on dio zgrade, a nema rješenje o samostalnim uporabnim cjelinama odnosno nije etažiran kao samostalna uporabna cjelina; da se za postojeći objekt u ovako zatečenom stanju ne može izdati rješenje o samostalnim uporabnim jedinicama.

5.7.Glede sadržaja zapisnika od 15.11.2018. iz kaznenog predmeta (list 147) i iskaza IOL, ovaj sud ne nalazi da bi nuđenje otkupa suvlasničkog dijela bilo priznanje da razvrgnuće nije provedeno. Naime, riječ je o tome da su i tuženici sami na ročištu 5.2.2019. u ovoj parnici priznali da je potkrovlje zajednički dio zgrade, a osim toga i pristupna nekretnina č. zem. [katastarska čestica] je u suvlasništvu.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Prije svega, treba reći da je uvjet za razvrgnuće suvlasništva prema odredbi čl.47.st.1.ZV to da postoji stvar u suvlasništvu, a prema čl.36.st.1.ZV stvar je u suvlasništvu ako više osoba ima ju u vlasništvu. Nadalje, prema čl.47.st.1.ZV pravo na razvrgnuće je ograničeno time što razvrgnuće mora biti "moguće i dopušteno".

6.1.Ovaj sud je mišljenja kako u pogledu pojedinih dijelova zgrade izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji isključivo izvanknjižno vlasništvo stranaka što predstavlja zakonsku prepreku da se na tim dijelovima zgrade provodi razvrgnuće suvlasništva. Naime, ako je kako tvrdi tužiteljica, 1993. godine otac tuženika sa svojom obitelji preselio na kat kuće, svekar je živio u apartmanu u prizemlju (nastalom prenamjenom garaža), a ona je sa suprugom živjela u stanu u prizemlju, onda se može zaključiti kako je njezin svekar svakome od svojih sinova darovao po jednu stambenu jedinicu, a to darovanje je obavljeno usmenim ugovorom izvršenim u cijelosti konkludentno radnjom uvođenja u posjed. To darovanje proizlazi kako iz izjave tužiteljice da drži mogućim da su se njih dva brata dogovorili sa svekrom gdje će koji živjeti, tako i iz činjenice da je pokojni suprug tužiteljice, prema vlastitom priznanju iz iskaza, ulagao u prizemlje kuće. Zvuči nelogično da bi netko ulagao svoju imovinu u točno određeni dio kuće ako mu taj dio kuće nije već pripao u vlasništvo.

6.2.Ono što je, po ocjeni suda, eventualno ostalo u suvlasništvu jest apartman u prizemlju i potkrovlje zgrade. Međutim, imajući u vidu ono što je vještak Ivica Vuko naveo u dopunskom očitovanju od 24.5.2024. (da se ne može samostalno procjenjivati stambeni prostor pogotovo ako je on dio zgrade, a nema rješenje o samostalnim uporabnim cjelinama odnosno nije etažiran kao samostalna uporabna cjelina; da se za postojeći objekt u ovako zatečenom stanju ne može izdati rješenje o samostalnim uporabnim jedinicama), ovaj sud je mišljenja kako u takvim okolnostima nije moguće provesti razvrgnuće suvlasništva te se ponavlja da prema čl.47.st.1.ZV razvrgnuće mora biti moguće. Ovaj sud ne bi presudom mogao čak ni odrediti civilnu diobu (što tužiteljica traži podredno) apartmana u prizemlju i potkrovlja zgrade jer ti dijelovi nekretnine nisu etažirani pa bi bilo nemoguće na dražbi prodavati pojedine dijelove zgrade koji nisu etažirani. Tužiteljica jest prigovarala očitovanju vještaka od 24.5.2024., ali po ocjeni suda, taj prigovor je paušalan i predstavlja njezino nezadovoljstvo mišljenjem vještaka. Tužiteljica nije dostavila neke druge dokaze (npr. stručna mišljenja, odluke iz sudske prakse) kojima bi dokazala da je mišljenje vještaka Ivice Vuke protivno pravilima građevinske struke. Utoliko sud poklanja vjeru mišljenju vještaka te nije prihvatio prijedlog tužiteljice za dopunskim očitovanjem vještaka ili za provođenjem novog vještačenja.

6.3.Pored svega dosad navedenog, treba reći da iz mišljenja vještaka geodeta Petra Garmaza proizlazi da nije moguće izvršiti podjelu č. zem. [katastarska čestica] (koja je isto obuhvaćena zahtjevom) na dva jednaka dijela.

6.4.Stoga, zbog svega navedenog, trebalo je odbiti tužbeni zahtjev.

7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

7.1.Tuženicima je priznat trošak kako slijedi: po 100 bodova za odgovor na tužbu i ročišta od 5.2.2019., 3.9.2019., 14.11.2019., 14.1.2020., 8.7.2021., 12.11.2021., 25.4.2023., 24.10.2024., 15.1.2026., po 125 bodova (Tbr.9. i 39.OT) za očevide 2.5.2019., 12.3.2020., po 25 bodova za ročište od 31.1.2022. i podnesak od 29.11.2024., što zbrojeno, uvećano za 10% (zbog zastupanja 2 osobe) te pretvoreno u EUR iznosi 2.860,00 EUR, a kad se doda i 150,00 EUR plaćenih za vještačenje dobije se iznos od 3.010,00 EUR.

U Splitu, 2.ožujka 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka