Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-395/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje kao nasljednici iza pokojnih 1. TH i 2. ŽH, zastupani po zajedničkom punomoćniku Boženki Jeličić Vnučec odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice NH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Vladimiru Matiću odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, nakon zaključene glavne rasprave 9. lipnja 2025. i izvršene objave 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 17. studenog 2015. godine koji je sklopila DH kao suvlasnica nekretnine u 27/30 dijela upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/A/2 k. o. [katastarska općina], a koju u naravi čini dio kuće broj 6, na IV katu, stan prema zapadu broj 10, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, sobice, smočnice, kupaone, zahoda i hodnika na tavanu prostora broj 10 koji ne može biti prodan odvojeno od stana 65/1000 zajednički dijelovi zgrade i zemljišta, ukupne površine 471 m2.

2. Nalaže se tuženici da prvotužiteljici vrati suvlasnišvo nad 27/30 dijelova nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/A/2 k. o. [katastarska općina], a koju u naravi čini dio kuće broj 6, na IV katu, stan prema zapadu broj 10, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, sobice, smočnice, kupaone, zahoda i hodnika na tavanu prostora broj 10 koji ne može biti prodan odvojeno od stana 65/1000 zajednički dijelovi zgrade i zemljišta, ukupne površine 471 m2, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženici naknaditi parnične troškove, sve u doku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Tužitelji su dužni naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.320,77 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci za postupanje u ovosudnom predmetu.

II. Odbija se prigovor previsoko određene vrijednosti predmeta spora.

III. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja 27/30 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica]/A/2 k. o. [katastarska općina], a koju u naravi čini dio kuće broj 6, na IV katu, stan prema zapadu broj 10, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, sobice, smočnice, kupaone, zahoda i hodnika na tavanu prostora broj 10 koji ne može biti prodan odvojeno od stana 65/1000 zajednički dijelovi zgrade i zemljišta, ukupne površine 471 m2, uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama.

Obrazloženje

1. Pravne prednice sada tužitelja 1. i 2. TH i ŽH podnijeli su tužbu protiv tuženice radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji te istakle prijedlog određivanja privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja dijela nekretnine obuhvaćene ništetnim pravnim poslom.

2. U povijesnom dijelu tužbe navele su da su zakonske nasljednice (majka i sestra) pokojne DH preminule **.**.2016. Dalje su navele da je DH **.**.2015. kao suvlasnica 27/30 dijela nekretnine, u naravi stana u [adresa] u [adresa], prodala svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora sa tuženicom. Osim pokojne DH istovjetnim pravnim poslom raspolagala je i daljnja suvlasnica PH sa svojim suvlasničkim dijelom od 1/30 dijela. Smatrale su indikativnim da je ostvarena kupoprodajna cijena iznosila 18.000,00 EUR ukupno, od kojeg iznosa je pokojnoj DH pripala vrijednost od 15.000,00 EUR, a drugoj prodavateljici PH iznos od 3.000,00 EUR. To stoga jer je vrijednost suvlasničkog dijela pokojne DH na predmetnoj nekretnini zasigurno iznosila najmanje 81.000,00 EUR.

3. Tužiteljice su navele da je pokojna DH bila teškog zdravstvenog stanja, koje stanje njezine prosudbe je bilo izmijenjeno tijekom 2015. uslijed oboljenja. Ista je bila nezaposlena, bez prihoda za život, što je sve tužena iskoristila ugovarajući cijenu za prodani suvlasnički dio DH u očitom nesrazmjeru sa cijenom koja je dogovorena i isplaćena drugom suvlasniku PH. Naime, istakle su da je pokjnoj DH isplaćen iznos od 15.000,00 EUR za suvlasnički dio 27/30 dijela, dok je PH za suvlasnički dio od 1/30 dijela isplaćen iznos od 3.000,00 EUR. Po realizaciji kupoprodaje navele su da je tužena izvršila uknjižbu stečenog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i time postala suvlasnikom 28/30 dijela predmetne nekretnine – stana.

4. Smatrale su da je tužena koristeći se stanjem nužde, teškim materijalnim stanjem pokojne DH te njezinim nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću ugovorila za sebe korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je ona dala ili se obvezala dati, zbog čega su se ostvarila sva obilježja zelenaškog ugovora opisanog u članku 329. ZOO-a.

5. Predložile su da sud nakon provedenog postupka utvrdi ništetnim predmetni ugovor o kupoprodaji sklopljen između DH i tužene **.**.2015., kao i da obveže tuženicu da prvotužiteljici TH vrati suvlasništvo na 27/30 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, uz naknadu tužiteljicama prouzročenog parničnog troška.

6. Radi osiguranja ostvarivanja svojih prava na temelju pravomoćne odluke suda, tužiteljice su istakle i prijedlog za određivanje privremene mjere i to zabrane otuđenja i opterećenja suvlasničkog dijela nekretnine od 27/30 dijela upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tužene, pri čemu bi ista mjera ostala na snazi do pravomoćnog okončanja postupka. Smatrale su da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere iz članka 341. stavak 2. i članka 346. stavak 1. točka 1. i 2. Ovršnog zakona, zbog čega su predložile da sud usvoji istaknuti prijedlog.

7. U odgovoru na tužbu, tužena je prvenstveno istakla prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci, cijeneći da je u konkretnom slučaju zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji, posljedično čemu se ne može primijeniti zakonska odredba o isključivoj nadležnosti suda. Cijenila je da u konkretnom slučaju nadležnost suda valja promatrati kroz odredbu članka 47. ZPP -a. Stoga je predložila da se sud rješenjem oglasi mjesno nenadležnim i predmetu ustupi na rješavanja nadležnom sudu cijeneći prebivalište tuženice u [adresa].

8. Neovisno o istaknutom prigovoru, tužena je u cijelosti osporila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Prvenstveno je istakla prigovor vrijednosti predmeta spora, cijeneći da je ista od strane tužiteljica previsoko određena.

9. U odnosu na meritum spora istakla je suprotno pravnom stavu tužiteljica da u konkretnom slučaju nisu ostvareni elementi zelenaškog ugovora. Pri tome je istakla po njoj relevantne okolnosti koje otklanjaju navedeni pravni stav. 10. Navela je da su se ugovorne strane predmetnog kupoprodajnog ugovora poznavale prethodno zaključenju istoga. Upoznale su se putem ĆH koja je izvijestila pokojnu DH o teškom životnom i financijskom stanju u kojem se nalazila ista kao samohrana majka maloljetnoga djeteta. Nakon prvotnog upoznavanja, navela je da se između iste i pokojne DH razvio prijateljski odnos u kojem odnosu je pokojna DH izražavala prema istoj empatiju i želju za pomoći. Izvijestila ju je da već duži vremenski period pokušava prodati svoj suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini, što joj nije uspijevalo zbog činjenice da ista nije bila u posjedu predmetne nekretnine, s obzirom da su u stanu boravile treće osobe bez pravnoga osnova te nisu imale namjeru iseliti se iz predmetnoga stana. S obzirom na takvu situaciju koja je pokojnoj DH predstavljala određeni teret, tuženica je navela da je ista iskazivala namjeru darovanja joj svog suvlasničkog dijela na predmetnom stanu kako bi joj pomogla u rješavanju stambenog pitanja u budućnosti, svjesna činjenice da bi tužena bila kao i ona sama prisiljena zatražiti sudskim putem predaju suvlasničkog dijela stana u posjed.

11. Tužena je dalje istakla da nije mogla prihvatiti akt darovanja u svoju korist te da su se u daljnjem vremenskom tijeku sporazumjele oko kupnje navedenog suvlasničkog dijela i same visine kupoprodajne cijene. Izričita je bila u kazivanju da pokojna DH nije zaključila predmetni kupoprodajni ugovor jer su joj bili potrebni novci, a niti se ikada istoj žalila o nekakvoj teškoj financijskoj situaciji u kojoj da bi se našla.

12. Otklonila je isticanje tužiteljica da je opisanim činom pokojna DH raspolagala jedinom nekretninom u svom vlasništvu (suvlasništvu) pa da bi zaključenjem pravnoga posla sa tuženicom na opisani način osiromašila i ugrozila si životnu egzistenciju. U odnosu na zdravstveno stanje pokojne DH, tužena je napomenula da se ista nikada nije žalila na svoje zdravstveno stanje, da je u komunikaciji bila vrlo pozitivna i isticala da se nalazi u fazi ozdravljenja, s obzirom da se izliječila od karcinoma.

13. Rezimirala je da su odredbama pobijanog ugovora ugovorne strane svjesno i voljno provele i očitovale stvarnu namjeru i prethodno postignuti dogovor. Suglasno tome, ista je pokojnoj DH prvotno isplatila iznos kapare u visini od 2.000,00 EUR, a potom po zaključenju ugovora i iznos do 15.000,00 EUR s naslova kupovine. Cijena po kojoj je prodan suvlasnički udio ne može se sagledati po tuženici kao posljedica iskorištavanja pokojne EH od strane iste, s obzirom da je ista ugovorena kao rezultat njihovog međusobnog odnosa i dogovora.

14. Posebno je naglasila da je pokojna DH imala narušene obiteljske odnose sa svojom rodbinom. Sa tužiteljicama dugi vremenski tijek nije komunicirala, a niti su je iste posjećivale ili brinule se o njoj. Stoga je smatrala neživotnim i nelogičnim da bi tužiteljicama bilo poznato da pokoja DH uslijed bolesti nije bila u stanju svjesno rasuđivati i donositi odluku, kao i da ne bi bila svjesna značenja i pravnih posljedica pobijanog ugovora. Takvo isticanje po tuženici opovrgava sama aktivnost pokojne DH koja je inicirala radnju oko prodaje predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine, kontaktirala odvjetnika koji je sporni ugovor sastavio i o samom ugovoru obavijestila ovlaštenog predstavnika zgrade gdje se nalazi predmetni stan. Posebno je naglasila da je usprkos narušenom odnosu, pokojna DH neposredno prije smrti pozvala drugotužiteljicu k sebi te joj je u prisutnosti njezina sina u cijelosti upoznala s okolnostima zaključenog spornog ugovora te pobudama zbog kojih je navedeno učinila.

15. Smatrala je kako iniciranje predmetnog parničnog postupka predstavlja pokušaj tužiteljica da sebi pribave pravo koje im ne pripada i to iznošenjem neistine. Predložila je odbijanje postavljenog zahtjeva, uz naknadu prouzročenog parničnog troška

16. U odnosu na prijedlog određivanja privremene mjere, tuženica je u uloženoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u rijeci od 2. rujna 2016. kojim je određena privremena mjera i dostavljena joj uz tužbu i priloge, iznijela da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti koji predviđaju donošenje takve odluke. Pojasnila je da je predmetni kupoprodajni ugovor zaključila isključivo sa namjerom da u budućnosti rješava pitanje stanovanja te da stoga uopće nema namjeru otuđiti ili opteretiti suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, a niti provoditi ikakve pravne radnje iz kojih bi proizlazila opasnost od nastanka štete.

17. Tijekom postupka, na održanom ročištu 19. travnja 2017. tužiteljice su u cijelosti otklonile navode tužene iznijete u odgovoru na tužbu. Istakle su da je tuženica nedvojbeno morala znati da zaključenjem kupoprodajnog ugovora sa pokojnom DH kupuje suvlasnički dio nekretnine koji joj unatoč provedenoj uknjižbi u zemljišnim knjigama neće biti raspoloživ. Naime, kako se radilo o posjedovanju stana od trećih osoba koje nisu željele iseliti se iz stana, tužena je morala biti svjesna da neće moći koristiti kupljeni suvlasnički dio nekretnine. Stoga su smatrale da razlog zaključenja predmetnog ugovora na strani tužene ne predstavlja rješavanje njezinog stambenog pitanja.

18. Povodom žalbe na određenu privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja suvlasničkog dijela nekretnine, Županijski sud u Rijeci rješenjem pod poslovnim brojem Gž-2534/2016 od 18. siječnja 2017. ukinuo je odluku suda prvoga stupnja i predmet vratio na ponovni postupak ističući uputu da u ponovnom postupku se decidirano utvrdi je li postoje kumulativno propisane zakonske pretpostavke iz odredbe članka 346. OZ-a, kao i odlučne činjenice za određivanje privremene mjere, a za što će sud navesti jasne razloge.

19. Tijekom postupka, tužiteljice TH i ŽH preminule su te su na temelju donesenih rješenja o naslijeđivanju prvotno iza TH, a potom iza ŽH utvrđeni nasljednici ĐH i CH koji su skladno odredbama procesnog zakona pozvani od strane suda da preuzmu postupak. Iste su vezano za prava iz predmeta ovoga spora rješenjem o naknadno pronađenoj imovini proglašene nasljednicama.

20. U nastavljenom postupku, pravni sljednici prvotnih tužiteljica ustrajali su kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i kod činjeničnog supstrata utuženja. Tuženica je ustrajala kod iznijetih prigovora, kao i kod osporavanja tužbe i postavljenog zahtjeva.

21. Tijekom postupka tuženica je u više navrata mijenjala svoje osobno ime. U trenutku zaključenja glavne rasprave i donošenja meritorne odluke njezino osobno ime glasilo je kao i prilikom utuženja (NH).

22. Istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti suda, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

23. Cijeneći postavljeni tužbeni zahtjev koji se djelomično odnosi na utvrđenje ništetnosti zaključenog pravnog posla između pokojne EH i tuženice, valja cijeniti da je aktivno legitimirana strana istakla i daljnji zahtjev u vidu povrata suvlasničkog dijela nekretnine koji je bio predmetom raspolaganja pokojne EH u korist tuženice. Radi se o nekretnini – stanu koji se nalazi u zgradi u [adresa], a koja je upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci.

24. Sud prihvaća da bi u odnosu na utvrđenje pravne nevaljanosti ugovornog odnosa kojeg je pokojna DH zaključila sa tuženicom kada govorimo o mjesnoj nenadležnosti suda valjalo poći od osnovne odredbe opće mjesne nadležnosti, odnosno članka 46. ZPP-a gdje je zakonodavac propisao da ukoliko nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, a pri čemu je potrebno cijeniti članak 47. citiranog zakona gdje je propisana opća mjesna nadležnost suda na čijem području tuženik ima prebivalište.

25. Međutim, cijeneći preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat suvlasničkog dijela nekretnine od strane tužene aktivno legitimiranoj strani (ranije prvotužiteljici), ovaj sud smatra da kod ocjene istaknutog prigovora valja cijeniti odredbu člana 56. citiranog procesnog zakona gdje je zakonodavac propisao nadležnost u sporovima o nekretninama i zbog smetanja posjeda.

26. Kako aktivno legitimirana strana svoj zahtjev za povratom suvlasničkog dijela na nekretnini temelji de facto na pravu suvlasništva na istoj nekretnini zbog ništetnosti ugovora kojim se raspolagalo predmetnim suvlasničkim dijelom, a koje pravo na povrat tuženica osporava ističući valjanost pravnog posla kojim se raspolagalo navedenim dijelom nekretnine u svoju korist, sporno je pitanje prava vlasništva (suvlasništva) na prijepornom dijelu nekretnine čiji povrat se traži. Kako se navedena nekretnina nalazi na području Općinskog suda u Rijeci, skladno ranije citiranoj zakonskoj odredbi upravo je Općinski sud u Rijeci nadležan za postupanje po takvome zahtjevu.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku I. izreke rješenja.

28. Istaknuti prigovor VPS-a, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

29. Suprotno stavu tužene, tužitelji su cijeneći tržišnu vrijednost nekretnine u vrijeme zaključenja spornoga ugovora, označili VPS. Takva vrijednost je tijekom postupka i utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem. Valja posebno cijeniti da se osporeni ugovor i odnosi na predmetnu nekretninu, zbog čega je i visina tržišne vrijednosti iste (kao i suvlasničkoga dijela nekretnine) relevantna za visinu VPS-a.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke rješenja.

31. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka proveo dokaze po prijedlogu stranaka i to čitanjem Ugovora o kupoprodaji zaključenog između prodavateljice DH i kupca NH od 17. studenog 2015., čitanjem rješenja o naslijeđivanju iza pokojnih TH i ŽH te rješenja o naknadno pronađenoj imovini koja se odnosila na prava aktivno legitimirane stranke u ovosudnom postupku. Proveo je dokaz saslušanjem pravne prednice tužitelja ŽH te tužene kao stranaka, kao i saslušanjem svjedoka FH, HH, LH, ČH, ŠH, ZH, ĆH, GH, ĐH, SH, PH i OH. Također, proveden je dokaz čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof. dr. sc. Elizabete Dadić – Hero, kao i čitanjem usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja imenovanog vještaka te čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke PROVING d.o.o. Rijeka, kao i usmenog obrazlaganja predmetnog nalaza i mišljenja učinjenog od strane dipl. ing. Vedrane Vrtodušić Mihelčić. Također, proveden je dokaz uvidom u ZK izvadak za spornu nekretninu obuhvaćenu ugovorom , kao i uvidom u preostalu opsežnu dokumentaciju koja je priložena spisu.

32. Iako je sud prihvativši prijedlog aktivno legitimirane strane, odredio provođenje dokaza i saslušanjem svjedoka JH, tijekom postupka predmetni dokaz nije proveden. Mišljenje je ovoga suda da je u dovoljnoj mjeri na temelju provedenih personalnih dokaza utvrđeno relevantno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke, zbog čega je smatrao suvišnim provođenje ranije navedenog dokaza.

33. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni zahtjev pravnih sljednika tužitelja u cijelosti neosnovanim.

34. Između stranaka unatoč njihovoj divergentnosti postoji niz nespornih činjenica koje valja cijeniti prilikom donošenja odluke o postavljenom zahtjevu te se iste iznose kako slijedi:

- pokojna DH bila je suvlasnica nekretnine – stana u [adresa] u [adresa] u 27/30 dijela, dok je svjedok PH bila suvlasnica iste nekretnine u 1/30 dijela prethodno učinjenom raspolaganju suvlasničkim dijelovima istih, dok su u preostalom suvlasničkom dijelu nekretnine (2/30 dijela) suvlasnici treće osobe

- pokojna DH kao i svjedok PH zaključile su kao prodavatelji kupoprodajne ugovore sa tuženom temeljem kojih pravnih poslova su otuđile u korist tužene svoj suvlasnički udio na prijepornoj nekretnini te se tužena temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora i uknjižila kao suvlasnik predmetne nekretnine (28/30 dijela) u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci

- u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora između pokojne DH i tuženice, kao i svjedoka PH i tuženice, predmetna nekretnina – stan u [adresa] u [adresa] nije se nalazio u posjedu, odnosno suposjedu prodavatelja, već trećih osoba koje nisu do zaključenja kupoprodajnog ugovora, kao niti po zaključenju kupoprodajnog ugovora i upisa kupca u zemljišnim knjigama iselile iz predmetne nekretnine

- pokojna DH živjela je u Rijeci u ulici F. Supilo u stanu u svom vlasništvu ranije, kao i u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji sa tuženicom 17. studenog 2015. te je do odlaska u [adresa] nastavila živjeti u predmetnoj nekretnini

- pokojna DH bolovala je od maligne bolesti od čijih posljedica je i preminula **.**.2016. u [adresa]

35. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine, koji u preslici prileži spisu, utvrđeno je da su svjedok RH i pokojna DH kao prodavateljice prodale svoj suvlasnički udio na nekretnini u naravi stan broj 10, na četvrtom katu zgrade (ukupni suvlasnički omjer prodavateljica 28/30) tuženici kao kupcu, kako je to navedeno u članku 2. citiranog ugovora. Člankom 3. citiranog ugovora, ugovorne strane su odredile ukupnu kupoprodajnu cijenu za označeni suvlasnički dio (28/30 dijela) iznos od 18.000,00 EUR. U istom članku ugovora navodi se utvrđenje da je tuženica kao kupac odmah po potpisu Ugovora prodavateljici PH predala ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 3.000,00 EUR dok je pokojnoj DH predala iznos s iste osnove u visini od 15.000,00 EUR.

36. Člankom 4. citiranog Ugovora navodi se konstatacija da su prodavateljice upoznale kupca da se ne nalaze u posjedu predmetne nekretnine, dok člankom 6. ovlašćuju kupca da temeljem navedenoga ugovora bez daljnjih izjava i odobrenja ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini od 28/30 dijela na svoje ime i u svoju korist.

37. Troškovi sastava ugovora, kao i svi ostali troškovi provedbe uknjižbe stečenog prava suvlasništva, kao i nameti na promet nekretnine ugovoreno je da u cijelosti snosi kupac.

38. Iz .članka 9. citiranog ugovora proizlazi da je svaka ugovorna strana zadržala po jedan primjerak predmetnog ugovora, kojeg su stranke (članak 8) u znak prihvata vlastoručno potpisale nakon što im je ugovor pročitan i rastumačen.

39. Potpis prodavateljica na predmetnom ugovoru ovjeren je kod javnog bilježnika SH iz [adresa] istoga dana od kada datira predmetni ugovor.

40. U svom iskazu tada drugotužiteljica ŽH, sestra pokojne DH, navela je da je do 1995. živjela u [adresa] gdje je bila obiteljska kuća roditelja i njezinih sestara, da bi se potom odselila za [adresa] u Srbiji, gdje kontinuirano boravi. Jedna sestra im je preminula kao dijete, dok je pokojna DH 70-tih godina prošloga stoljeća došla studirati u Rijeku gdje je nakon studija ostala živjeti do neposredno pred smrt. Pojasnila je da su se sestre znale viđati i posjećivati određenom frekvencijom do desetak godina prije smrti DH u [adresa], nakon čega je ta frekvencija bila slabija i druženja su se odvijala u [adresa] gdje bi obje znale dolaziti. Godinu dana prije Slavkine smrti, stranka je navela da više nije kontaktirala sa sestrom s obzirom da je primijetila promjenu ponašanja EH i promjenu društva u kojem se kretala. Objasnila je svoju namjeru da dođe u Rijeku pomoći DH koja je bila onkološki bolesnik, što joj je DH zabranila da čini, rekavši da nije potrebno da dolazi u Rijeku. U razgovoru joj je navela mogućnost da joj šalje novce, iako nije objasnila zbog čega joj je novac potreban, već je samo natuknula da će ju nazvati ako joj novac bude trebao. Objasnila joj je da je pronašla ljude koji joj "mentalno pomažu".

41. Kako se zadnjih godinu dana života DH njihova komunikacija isključivo održavala putem telefona, iz navedenih razgovora je stekla saznanje da se DH unatoč bolesti odlično osjeća i da su joj nalazi dobri. Spominjala je prijatelja Vladu koji će ubrzo doći kod nje u Rijeku. Objasnila joj je u razgovoru da je odbila daljnje liječenje jer se odlično osjećala. Isticala je Vladovu pomoć, pa tako i da "joj je napunio frižider".

42. Izričita je bila u kazivanju da tim pričama nije vjerovala s obzirom da je znala da DH ne zarađuje i da nema od čega živjeti. Pojasnila je to činjenicom da je DH nakon završetka školovanja kratko vrijeme bila zaposlena, što kroz klasični radni odnos, što kroz privatništvo, da bi potom čuvala jednu gospođu sve do njezine smrti i s te osnove naslijedila dva stana u [adresa]. Radilo se o razdoblju od 2006. do 2008. Za vrijeme života te gospođe istakla je da se DH financirala iz njezine mirovine, a nakon njezine smrti počela je prodavati predmete iz stana, kao što su srebrnina, posteljina i sl. Takva saznanja crpila je iz svojih posjeta DH, ali i od kazivanja njezinih susjeda i prijatelja.

43. U odnosu na predmetne stanove koje je dobila u vlasništvo po smrti gospođe koju je čuvala, navela je da je u jednom živjela (ulica Frana Supila), dok u drugome (Laginjina 26) nikada nije živjela. U istom su bili neki podstanari (zaštićeni najmoprimci) s kojima je imala problema jer nisu plaćali najamninu redovito. Mirovine nije imala te po njezinom saznanju nije bila obuhvaćena nikakvim socijalnim programom centra.

44. Iz poruka koje joj je slala tu zadnju godinu života, cca dva puta mjesečno, nije mogla steći neka drugačija saznanja s obzirom da je DH isticala da ide prošetati, da će doći za Uskrs i sl. Tek za 1. maj 2016. dobila je zabrinjavajuću poruku u kojoj je navela da joj ništa nije potrebno poslati po gospođi koja iz Beograda ide za Rijeku, ali da će joj možda trebati fizička pomoć. Iz ranijeg razgovora sa DH stekla je saznanje da ima neki otok na nogama, zbog čega se slabo kreće. Tri, četiri dana nakon te poruke u kojoj je isticala mogućnost potrebe za fizičkom pomoći, dobila je uznemiravajuću poruku DH koja je tražila da dođe u Rijeku. Rekla je da odmah krene, što je ista i učinila.

45. Dalje je navela da je u Rijeku došla sa sinom ĐH u kasnim večernjim satima te je došavši u Slavkin stan zamijetila da je ista vrlo loše, praktički na umoru. Bila je slaba, mršava. Tražila je u razgovoru da ju se odvede u [adresa], pričala je o svom pogrebu. Više se nije mogla niti sama vratiti iz kupaone do sobe. Objašnjavala im je u razgovoru da će sve biti bolje u [adresa] jer će moći jesti domaću hranu, s obzirom da onu koju joj donose u stan se boji da je zatrovana.

46. Istakla je da je bila vrlo zabrinuta za DH te se obratila njezinoj liječnici koja je odmah došla u kućnu posjetu. U razgovoru sa liječnicom shvatila je da ju je DH po prvi puta pozvala prije desetak dana, iako joj se nije obraćala prethodnih šest mjeseci. Prilikom dolaska u kućnu posjetu kada ju je DH kontaktirala, napomenula je u razgovoru da ju je našla u lošem stanju, bez lijekova i gladnu, zbog čega je otišla u ljekarnu kupiti joj specijaliziranu prehranu za takva oboljenja. DH je odbila tada otići u bolnicu i bilo koju drugu pomoć. U razgovoru je liječnica pojasnila da bi možda koristilo da se DH uputi u [adresa], zbog čega je stranci predala i Slavkin zdravstveni karton. Shvatila je da je DH odbijala liječenje te da je prilikom posjete liječnice desetak dana prije njihovog dolaska prihvatila korištenje flastera sa morfijem.

47. Prilikom boravka kod DH u stanu, primijetila je da je DH fokusirana na potrebu korištenja nekog praha iz vrećica koje su bile posvuda po stanu i na kojima je nešto pisalo na arapskom jeziku. Tražila je da ju masira predmetnim prahom. U razgovoru je bila fokusirana te stranka nije primijetila nekih poteškoća po njezinom zaključivanju.

48. Početkom lipnja 2016. DH je odvela u [adresa] gdje je nakon desetak dana preminula. Pri njezinom boravku u [adresa] primijetila je čudnu poruku koju je dobila na mobitel koja je dijelom glasila na arapskom jeziku, nakon čega je bio sadržaj "sestro molimo se za tebe, diši stomakom". Pročitavši tu poruku , DH je odmah reagirala i sjela na krevet te nakon figurativnog disanja rekla da joj je sada dobro. Dobivala je daljnje poruke da jede zrno po zrno riže što je ona i činila i opet isticala da se osjeća bolje.

49. Sve opisano nagnalo ju je na razmišljanje da se nešto čudno dešava u Slavkinom životu, zbog čega je pregledala sadržaj njezinog zdravstvenog kartona i uočila da DH dugo vremensko razdoblje nije odlazila kod liječnika i nije primala lijekove.

50. Bez da je DH imala saznanja o tome, istakla je da je promtno otišla u Rijeku gdje se obratila HH i JH, Slavkinim susjedima u zgradi. U razgovoru su je upoznali da je DH nakon operacije dojke bila odlično, posjećivala ih i objedovala kod njih. Nakon određenog vremena primijetili su da je u stanu posjećuju nepoznate gospođe, nakon čega je DH odbila više dolaziti kod njih u posjetu i objedovati kod njih. Znala je ponekad uzeti hranu koju bi joj donijeli na kućni prag, ali ih pri tome nije puštala u stan.

51. Pregledom Slavkinog stana, istakla je da u stanu više nisu postojale stvari koje su obilježavale DH. Iako je po ormarima pronašla uobičajene kućanske predmete, nedostajala je Slavkina odjeća. U stanu više nije bilo knjiga koje je DH cijeli život kupovala. U poštanskom sandučiću naišla je na puno računa iz kojih je shvatila da se DH nalazila pred ovrhom. Stekla je saznanje da režijski troškovi od rujna 2015. nisu bili podmireni, kao i da je DH od susjeda JH i HH pozajmila iznos od 2.000,00 EUR u kolovozu 2015. te im taj novac nije vratila.

52. Iz razgovora sa Slavkinim susjedima. kao i sa IH. saznala je za nepoznate osobe ĆH i Đ koje su zalazile kod DH, kao i za činjenicu da je DH nastojala putem Vlade prodati stan u [adresa], za što joj je IH našao kupca za 50.000,00 EUR, ali je DH odbila prodati za navedeni iznos, da bi potom prodala za 15.000,00 EUR tuženici kako je to saznala prilikom boravka u Rijeci.

53. Shvatila je iz razgovora sa svjedokom LH, kao sa susjedima , da je DH počela odbijati kontakt sa bivšim prijateljima te se okruživati nekim čudnim ljudima. Spominjao se neki ĐH i sve zajedno djelovalo joj je kao da je ušla u neku sektu. Znala je da je DH oduvijek bila usmjerena na astrologiju i na vanzemaljsko te je po tom pitanju bila neobična.

54. Vrativši se u [adresa], pokušala je razgovarati sa DH vezano za realiziranu prodaju u [adresa], kao i vezano za sve te osobe na koje je bila upućena. Primijetila je kod DH strah koji je bio permanentan. Na pitanje zbog čega je prodala stan za tako mali novčani iznos, ista je navela "sele morala sam, oni su opasni i nemoj tamo ići". Glede novčanog iznosa za koji je prodala stan, istakla je da joj kupac nije u cijelosti predao iznos od 15.000,00 EUR već da je s te osnove postojao dug od nekih 3.500,00 EUR. Pet tisuća eura dala je ĆH za neki biznis, dok je UH predala iznos od 2.000,00 EUR. Njoj da je ostalo 3.000,00 do 4.000,00 EUR za koji iznos nije željela navesti u što je utrošila. Samo je rekla da više nema novaca. Na pitanje da li je nešto plaćala ĐH, DH se jako uzbudila te je navela da mu je nešto plaćala kada bi pjevao. Sjećala se da je i ranije u razgovoru znala spominjati da je to pjevanje imalo terapeutski učinak kao i bijeli prah kojeg je koristila te da će zasigurno ozdraviti od maligne bolesti.

55. U odnosu na stan u [adresa] u [adresa] bilo joj je poznato da je sa tim stanom još prethodni vlasnik, gospođa koju je DH čuvala, imao problem. Istovjetno je nastavila imati i DH. U stanu su se nalazili neki ljudi, od kojih je jedan bio suvlasnik stana. Neko vrijeme su plaćali najam, pa potom ne bi plaćali najam. Nisu željeli omogućiti ulaz u stan DH a tako niti potencijalnim kupcima. Kada bi podmirivali troškove stanovanja, DH je po njezinom kazivanju ostvarivala mjesečni prihod od cca 800,00 kn. Međutim u zadnje vrijeme smatrala je da niti taj iznos nije ostvarivala.

56. Opisujući način življenja DH, stranka je navela da ista nikada nije ostvarila pravo na mirovinu. Tijekom života bavila se svakakvim "glupostima" pa je tako prodavala neke minerale, suplemente. Bavila se i prodajom nekretnina. Nije se nikada udavala te joj je povremeno znala pomagati šira obitelj dostavom novaca. Tako je sin DH par mjeseci prije smrti poslao iznos od 900,00 EUR. Radilo se o vrlo ekstrovetnoj, druželjubivoj osobi, koja se voljela družiti ako bi joj to odgovaralo. Ako je u nešto željela vjerovati to je tako bilo te se moglo na nju utjecati. Smatrala je da je bila lakovjerna te je vjerovala ljudima.

57. U svom stranačkom iskazu tuženica je navela da iako je živjela u [adresa], da je zbog posla znala dolaziti u Rijeku i to prvotno do 2005. zbog obavljanja posla za jednu građevinsku tvrtku u Rijeci, da bi u razdoblju od 2013. do 2017. bila zaposlena kao regionalni voditelj poslova za Istru i Rijeku u tvrtci koja se bavila prodajom odjeće (Takko faschion) zbog čega je povremeno dolazila u Rijeku i to prosječno tri puta u mjesecu, a postojala je i mogućnost da se zbog posla i nastani u Rijeci.

58. Svjedoka KH navela je da je poznavala još iz razdoblja rada za građevinsku tvrtku. Iako se radilo o starijoj osobi, rado se s njom viđala prilikom boravka u Rijeci. Putem iste upoznala je DH te se s vremenom njihov odnos razvio u prijateljski odnos. Znale su se zadržati na kavi i iako je DH bila starija osoba od nje, znale su pričati o svom životu. U razgovoru je tužena navela da je samohrana majka koja živi sa djetetom u podstanarstvu bez financijske pomoći oca djeteta. DH joj je željela izaći u susret te joj je čak predložila da prilikom dolaska u Rijeku zbog posla boravi kod nje u stanu, što je ona odbila.

59. Od 2014. češće je dolazila zbog posla u Rijeku te je trebala postati voditelj i za područje Dalmacije, a ubuduće bi posao vodila iz Rijeke. Obratila se stoga KH s uputom za mogućnost smještaja u vidu nekog podstanarskog stana, s obzirom da se namjeravala doseliti u Rijeku s maloljetnim djetetom. Nakon takvog upita KH joj je napomenula da ju DH nešto treba i iste su se našle na kavi .

60. Bile su tada same na kavi iako je povremeno KH znala s njima biti na kavi. DH joj je u razgovoru napomenula da joj želi pokloniti jedan od njezinih stanova, s obzirom da je sama nekretnine u vlasništvu stekla voljom drugih ljudi te da joj želi pomoći, s obzirom da joj je teško u životu. Pojasnila joj je da u predmetnom stanu žive druge osobe i da s njima ima u kontinuitetu problema, da ne žele plaćati stanarinu niti režije u stanu, zbog čega ima stalne ovrhe, da je pokušala prodati taj stan, ali da ti stanari nisu dopuštali da kupci razgledaju stan. Samo jednom prilikom to im je dopušteno, ali su kupci odustali od kupnje utvrdivši derutnost i neurednost stana.

61. Tužena je bila izričita u kazivanju da nije željela primiti takav poklon, napomenuvši da ni sama nema mogućnosti boriti se sa takvim ljudima. U daljnjem vremenskom tijeku sa DH se čula telefonom nekoliko puta. DH ju je opet pitala da li bi bila voljna steći vlasništvo navedenog stana, na što ju je tužena upozorila da ona nema takve financije da bi mogla po stjecanju vlasništva stana financirati sudske sporove vezano za predmetni stan. U razgovoru sa svojim roditeljima isti su pokazali spremnost da joj nekim određenim novčanim iznosom pomognu.

62. U daljnjem vremenskom slijedu, vidjevši da ne želi prihvatiti akt darovanja, DH joj je odlučila prodati svoj suvlasnički dio na predmetnom stanu, na što je ona pristala i predala joj na ime kapare iznos od 2.000,00 EUR. DH se angažirala oko odvjetnika koji bi sastavio kupoprodajni ugovor. Odvjetnik ih je upozorio da je pravna situacija sa predmetnim stanom vrlo zamršena jer vlasništvo na stanu nije u potpunosti riješeno. Pojasnio je da u stanu borave osobe koje se smatraju zaštićenim najmoprimcima i da će uslijediti dugotrajan spor dok se sve ne riješi.

63. Pojasnila jeda prilikom dolaska kod odvjetnika DH i ona još nisu utanačile vrstu pravnoga posla kojeg bi zaključile, iako darovanje po istoj nije dolazilo u obzir. Otišle su od odvjetnika i po prijedlogu EH uputile se prema stanu u [adresa] u namjeri da ga ista pogleda. Međutim, DH ju je odmah upozorila da im to vjerojatno neće omogućiti stanari. Napomenula je da osobno ne želi ući u zgradu, zbog čega je tužena sama otišla i pozvonila na ulazna vrata stan. Nitko joj nije otvorio, ali je s obzirom na stanje ulaznih vratiju i vanjsku stolariju zaključila da se radi o dosta derutnom segmentu.

64. Vrativši se do DH, tužena je navela da su se uputile na kavu i tada joj je tužena napomenula da ukoliko bi ona bila voljna da bi kupila stan za što ima spremnih 18.000,00 EUR.. Prihvativši prijedlog DH je istakla da će se osobno uputiti odvjetniku da pripremi ugovor te da će biti potrebno da jedan dio novaca preda suvlasnici RH, objasnivši da se o tome ne mora brinuti jer da će ona sve to riješiti.

65. Izričito upitana, tuženica je navela da je odlučila kupiti predmetni stan, cijeneći mogućnost preseljenja u Rijeku, a glede izvjesnih sudskih sporova koje je trebalo voditi radi predaje stana u posjed, navela je da je tada smatrala da će se oni riješiti u određenom razdoblju. Odvjetnik joj je u razgovoru napomenuo da očekuje uspjeh u takvom sporu. Tada nije smatrala da bi postupak mogao trajati skoro dvije godine.

66. Sjećala se da je ugovor potpisala u prisutnosti odvjetnika i bilježnika te DH i RH. Glede kupoprodajne cijene navela je da je iznose predala kako to stoji u ugovoru, pri čemu je valjalo cijeniti da je još ranije 2.000,00 EUR dala DH, o čemu je postojala izjava kod bilježnika.

67. Nakon realizacije kupoprodaje, tužena je navela da se sa DH nekoliko puta čula telefonski. Nekoliko puta su se još našle na kavi, a potom više nisu kontaktirale s obzirom da ista na njezine pozive nije odgovarala. Izjalovio se njezin dolazak u Rijeku, jer posao voditelja za Dalmaciju nije dobila te je nastavila življenje u Zagrebu kao podstanar.

68. Opisujući DH, tužena je navela da je bila vrlo ugodna, vesela u razgovoru te je odavala dojam školovane osobe. Imala je saznanja o njezinom malignom oboljenju i divila se njezinoj vedrini i uopće volji za življenje. Nije nikada govorila i nekoj sekti, nekom ĐH ili C. Nije objašnjavala tijek svoga liječenja, ali je navela da je ozdravila od karcinoma.

69. Jedne zgode boravila je u njezinom stanu u F. Supila. Stan je bio predivan, namješten starinskim namještajem iz prošlog stoljeća koji je tuženu fascinirao.

70. Glede samog življenja DH, tužena je istakla da je stekla saznanje da DH nije bila zaposlena. Čuvala je ranije jednu gospođu u Italiji te je navodila da ima namjeru ponovno se baviti takvim poslom u Italiji. Imala je namjeru prodati stan u AH jer je za nju bio prevelik te je željela kupiti jedan manji stan. Je li isto realizirano nije imala saznanja zbog prekida komunikacije. Da je DH preminula stekla je saznanje od KH.

71. Saslušani svjedok ĐH, nećak pokojne DH i sin ŽH, u svojem je iskazu naveo da tetu DH nije često posjećivao iako je zajedno sa majkom T po pozivu tete došao u Rijeku tijekom 2016. DH je bila u svome stanu u dosta lošem fizičkom stanju. Nakon nekoliko dana boravka u Rijeci otišli su za [adresa] zajedno sa DH gdje je ista boravila do smrti. Za vrijeme boravka DH u [adresa], istakao je da je njegova majka otišla u Rijeku vjerojatno jer joj je bilo nešto čudno te ga je izvijestila po povratku da je DH prodala stan u [adresa] za vrlo mali novčani iznos, iako on puno više vrijedi te je novce podijelila nekim ljudima za neke investicije i sl. Imao je saznanje da ranije DH nigdje nije bila zaposlena, ali se bavila posredovanjem kod prodaje nekretnina.

72. U svojim iskazima svjedoci SH i GH, javni bilježnik u [adresa] i stanar, odnosno predstavnik stanara zgrade u [adresa] u [adresa], istakli su da nemaju saznanja o življenju DH. Svjedok SH je naveo da mu nije poznat postupak ovjere potpisa u njegovom javnobilježničkom uredu, a koji je uslijedio povodom zaključenja kupoprodajnog ugovora od 17. studenog 2015. Uobičajeno je navela postupanje zaposlenih u javnobilježničkom uredu da ukoliko bi nešto zamijetili čudno kod ponašanja stranaka da bi je o tome odmah izvijestili, a što u konkretnom slučaju da se nije dogodilo. Svjedok GH sjećao se pokojne DH sa sastanka stanara zgrade kojima je ista u par navrata prisustvovala. U određenom trenutku obratila mu se tužena kao predstavnik stanara izvjestivši ga da je kupila stan od DH. Nije mu bilo poznato čime se DH bavila iako je stekao saznanje da je stanovala u stanu kod Bonavie i to sama. U kontaktu s istom nije primijetio da bi ona bila bolesna i oronuloga zdravlja.

73. Saslušani svjedok VH, u svojem je iskazu naveo da je dugi niz godina poznavao pokojnu DH koju su zvali LH. Bilo mu je poznato da je ista imala u Beogradu majku i sestru. Njihov prijateljski odnos trajao je duži vremenski tijek od 2010. pa sve do njezine smrti koja je uslijedila 2016. Upoznao ju je još za vrijeme njegovog življenja u Rijeci, nakon čega je nastavio življenje u Zagrebu, ali je povremeno dolazio u Rijeku. Iako je imao stan u [adresa] na Korzu, na zamolbu DH boravio bi kod nje u stanu oko tjedan dana, nakon čega bi opetovano odlazio i potom se vraćao nakon dva tjedna. Pri boravku u Rijeci rijetko se viđao sa DH s obzirom da se tek kasno poslijepodne vraćao u njezin stan, a i sama LH je znala dugo biti odsutna odlazeći u predvečerje na njezine seanse. Radilo se o seansama vjerskog karaktera o čemu LH nije puno ispitivao, niti su mu bile poznate osobe koje su u tome sudjelovale.

74. LH nigdje nije radila te je živjela na način da je posuđivalo novce kako od svjedoka, tako i od drugih osoba, pa i susjeda. Imao je saznanje da je od susjeda posudila 2.00,00 EUR te je negdje 2013. ili 2012. godine od istoga 900,00 EUR. Predmetne pozajmice nije vraćala te joj je namjera bila prodati stan kako bi vratila pozajmljeni novac.

75. Iako je prvotno imala namjeru prodati stan kod Ž gdje je živjela, s vremenom se predomislila te je potom odlučila prodati stan u [adresa]. U istome je imala zaštićenog najmoprimca koji joj je mjesečno plaćao 1.000,00 kn do 2.000,00 kn za stanarinu i to su po svjedoku bili jedini novčani iznosi koji su imali kontinuitet, iako se ponekad radilo o neredovitom plaćanju.

76. U prvo vrijeme LH mu se obratila sa zamolbom da se angažira oko prodaje toga stana za nekih 50.000,00 EUR. Kako ista nije bila vlasnik u 1/1 predmetnog stana, a papiri su bili nesređeni za stan te su u stanu boravile osobe, istakao je da joj je objasnio da će za takav novčani iznos teško naći kupca. Napomenuo je da je možda moguće ostvariti prodajom tog dijela 30.000,00 EUR, iako i to teško. LH je tada odlučila sama pokušati prodati stan, o čemu ga nije dalje izvještavala.

77. Izričito upitan je li mu se čini logičnim da bi LH prodavala 90 % predmetnoga stana za iznos od 30.000,00 EUR, istakao je da to možda nije logično, međutim LH je trebao novac i zato je predložila takvu prodaju. Ista je željela pošto poto prodati stan da dođe do novaca pa je tako tražila "žrtvu" kojoj će prodati takav stan.

78. Glede zdravstvenog stanja LH imao je saznanje da se razbolila od karcinoma zbog čega je bila hospitalizirana, međutim, nakon povratka iz bolnice normalno je funkcionirala i živjela kao i ranije. Kod LH je bio prisutan određeni strah, zbog čega ga je molila da boravi u stanu na način da prespava u istome. Ista je de facto primala pomoć od njega, jer se bojala da će joj nedostajati novac.

79. U odnosu na obitelj znala mu je govoriti da je ljuta što joj ne dolaze u posjetu iz Beograda iako je ona jako bolesna i što joj sestra, kao ni mama nisu novčano pomagale.

80. Saslušani svjedok MH u svojem je iskazu naveo da poznaje pokojnu DH, koju su zvali LH, kao i tuženu. Poznanstvo sa LH trajalo je desetak do dvanaest godina, dok je upravo kod LH upoznao tuženu prije tri do četiri godine.

81. Pojasnio je da se unutar svog posla bavio i građevinskim biznisom, a kako se LH bavila poslovima oko nekretnina započeli su zajedničku suradnju, zbog čega je njihov odnos prvotno bio strogo poslovan, a s vremenom je prešao u prijateljski odnos. Tako su se međusobno zvali "sestro" – "brate". Prilikom svakoga dolaska u Rijeku ili u Istru, naveo je da bi se javljao LH. Zadnje dvije godine njezinoga življenja, njihovi odnosi su se prorijedili, iako je prethodno tome njihov odnos bio vrlo intenzivan, s obzirom da su odradili posao u Baški i sedamnaest apartmana u Crikvenici.

82. Dok je radila s njime, svjedok je naveo da je LH živjela vrlo dobro. Imao je saznanje da je sve do kraja svoga života nastoja la raditi. U vrijeme svoga života znala je posuđivati novce drugim osobama. Bila je vlasnica grobnice, dva stana u [adresa], dok je na selu imala još nešto zemlje.

83. Zadnjih dvije godine njezinoga života znao se s njome čuti možda četiri do pet puta i toliko puta vidjeti. Sjećao se da je bio kod nje u stanu u trećem mjesecu 2016. LH mu se činila u redu. Bila joj je porasla kosa nakon gubitka zbog bolesti. U stanu je primijetio antikni namještaj kojeg bi vrlo rado imao kod sebe s obzirom da se radilo o velikoj vrijednosti.

84. LH je opisao kao vrlo ugodnu osobu u razgovoru, načitanu, koja se znala zadržavati u razgovorima na političkim temama. Imala je određeni krug svojih prijatelja, odnosno društvo, o kojem svjedok nije imao puno saznanja. Imao je saznanje da se teško razbolila, međutim u njihovim kontaktima to se osobito nije vidjelo.

85. Tuženu je upoznao na Krku kada se LH zajedno sa tuženom dovezla na Krk. Potom ju je možda vidio još dva puta u gradu sa LH. Glede samoga stana u kojem je živjela nije imao saznanje da ga je željela prodati, ali je isticala namjeru prodaje drugoga stana u [adresa]. Isticala je da se radi o stanu u derutnom stanju u kojem boravi čovjek koji joj radi probleme i ne plaća stanarinu. Dugo je prodavala predmetni stan i imao je osjećaj kao da je očekivala da bi ga on kupio, međutim zbog lošeg stanja predmetnog stana za to nije bio zainteresiran. U jednom trenutku ponudila mu je i da će mu pokloniti stan jer da joj je dosta svega i da se želi riješiti problema. Rekla mu je da je i tuženoj nudila kao poklon predmetni stan, a onda da jo j je prodala za iznos od 18.000,00 EUR.

86. Svjedok ZH, nećak supruga ŽH, u svojem je iskazu naveo da je poznavao LH te da ju je znao viđati kada bi ona došla u [adresa] ili Beograd. Upravo ga je T upoznala sa činjenicom da LH boluje od tumora ali da se dobro osjeća. LH nije imala mirovinu i obitelj je izdvajala nešto novaca kako bi joj pomagala. Pred kraj života LH je došla u [adresa] nakon što su je doveli T i sin ĐH. Isti ju je posjetio i tada mu se LH činila nekako čudna. Nije dopuštala majci da ulazi u sobu gdje je ležala. T mu je rekla o nekim čudnim porukama koje je LH dobivala na mobitel. Inzistirala je na nekoj kuhanoj riži koja zrna je jela jedno po jedno.

87. Prije Mirine smrti, svjedok se zajedno sa T dovezao u Rijeku gdje su otišli u Mirin stan. U stanu je bilo zagušljivo, isti je bio zapušten, na vratima soba bili su neki brojevi i sve mu se nekako činilo čudno. U stanu su bili različiti simboli pisani na arapskom jeziku, neke molitve, prisutno treće oko. U Mirinoj spavaćoj sobi na stolu pronašli su neki bijeli prah. Obratili su se Mirinim susjedima JH i HH koji su ih upoznali da se LH udaljila od njih, kao i od svih starih prijatelja. Slijedećeg dana saznali su u RI STAN-u d.o.o. da postoji dugovanje režijskih troškova za stan u kojem je LH živjela. U gruntovnici su utvrdili da je taj stan i nadalje upisan kao Mirino vlasništvo, dok je na drugom stanu u [adresa] prije nekih šest mjeseci došlo do promjene vlasnika. Kao suvlasnik je bila upisana ovdje tužena i još jedna osoba. Bilo im je to prvi puta da saznaju o realiziranoj prodaji stana.

88. Svjedok je naveo da je po povratku u [adresa] T pokušala saznati od LH zašto je prodala stan za tako mali novčani iznos te tko je osoba po imenu ĐH, na što je LH odgovorila da se radi o šamanu, a da je stan morala prodati. Dio novca od prodaje je posudila nekoj KH, dio novca je dala nekom čovjeku za putovnicu, a još joj je tužena bila dužna 3.500,00 EUR. Da je istakla da je se ne pita gdje je ostatak novaca potrošila, osim što je priznala da je šamanu ĐH davala novce kada je pjevao.

89. U svom iskazu saslušani svjedok PH navela je da je N bila njezina sestrična te da se o istoj brinula LH. Kako se sa sestričnom udaljila prije dugo godina, o življenju LH nije imala saznanja. Ista ju je kontaktirala vezano za stan u [adresa], ističući mogućnost prodaje stana u njihovom suvlasničkom dijelu, a na što je ista pristala. Navela je da nije bila zainteresirana za tu imovinu, da je bila sve starija i da je bila voljna prodati svoj dio. Odlazak odvjetniku radi realizacije prodaje nekretnine organizirala je LH te nakon što joj je novčani iznos isplaćen s osnove prodaje, navela je da više nije viđala LH.

90. U odnosu na samu kupoprodajnu cijenu istakla je da o tome uopće nije pregovarala jer ju to baš nije posebno interesiralo. Željela se riješiti svog udjela u tom stanu i dobiti novac od prodaje.

91. Saslušani svjedok ĆH u svojem je iskazu navela da je prijateljavala sa DH te da je tuženu poznavala godinama. DH koju su svi zvali LH upoznala je 1978. ili 1979. te se s njom viđala dva puta mjesečno na kavi. Ponekad, ali rijetko dolazila je kod nje kući, najčešće da joj donese pijesak za mačke. Istakla je da je LH nakon smrti gospođe D, kojoj je bila njegovateljica, živjela sama. 2015. LH ju je telefonski kontaktirala ističući da joj je ustanovljena novotvorevina, ali da se nada da će biti sve u redu. Potom su se znale i dalje viđati i popiti kavu na Korzu. Navela je da nije imala saznanja da je LH razmišljala o prodaji stana kod Bonavie u kojem je živjela. Bilo joj je poznato da su kod nje dolazile osobe iz agencije vezano za prodaju određenoga stana.

92. Iz razgovora sa sestričnom P koja je boravila kod LH, saznala je da je LH došla sestra iz Beograda te ju odvela sa sobom u [adresa]. Do njezinoga odlaska LH je bila kontaktibilna, prisebna te ju bolest nije bila vidljivo načela. Mira je bila po svjedoku posebna osoba. Izuzetno je bila inteligentna i načitana sa interesom za različita područja. Zanimalo ju je područje svemira, božje čestice, a činilo joj se da LH ima i mogućnost predviđanja.

93. U razgovoru sa LH, svjedok je stekao saznanja da je ista suvlasnik zajedno sa svjedokom RH jednoga stana u [adresa]. Po operaciji koju je LH obavila 2015. ista ju je nazvala sa zamolbom da joj nađe nekoga tko bi kupio taj stan i ušao u takav aranžman. Objasnila joj je da u stanu živi čovjek koji ne plaća najam i da ima velikih problema sa podmirenjem troškova navedenoga stana. LH je bila prvotno angažirala BH za kupnju predmetnog stana, no kako mu nije omogućen pregled stana isti je odustao od kupnje. Navela je da je bilo još kupaca koji su namjeravali kupiti stan, ali kako im nije omogućen ulazak u stan radi pregleda, odustajali su od kupnje.

94. Izričita je bila u kazivanju da joj se u to vrijeme LH požalila da je shvatila da će teško prodati stan. Željela je za sebe manji stan od onog u kojem je živjela, navodeći da rodbini ne želi ništa ostaviti s obzirom da je bila emotivno napuštena. Upravo je svjedok upoznao DH sa tuženom. Tuženu je duži vremenski tijek poznavao.

95. U vremenskom nastavku našle su se na kavi u Rijeci te je LH po kazivanju svjedoka bila vrlo vesela kada je tužena pokazala interes za kupnju predmetnog stana. Svjedok se zadržao na toj kavi kratko, nakon čega je otišla. Imao je saznanja da je u nastavku postignut dogovor između LH i tužene oko kupoprodajne cijene nekretnine i da je tužena kupila taj stan. Nije joj bio poznat iznos kupoprodajne cijene. Iz daljnjeg razgovora sa LH shvatila je da je bila zadovoljna prodajom stana tuženici.

96. Što se tiče financijske situacije, istakla je da je LH naslijedila dosta ušteđevine od Alverne, kao i antikni namještaj i umjetničke slike u stanu. Imala je saznanja da u trenutku njezine smrti u stanu je ostala slika njemačkog autora znatne novčane vrijednosti. Inače je LH već ranije prodavala slike iz stana te poklanjala namještaj. Po svjedoku ista je imala novaca iako se nije znala izjasniti je li ostvarivala pravo na mirovinu.

97. U siječnju 2016. bilo joj je poznato da je LH prvotno krenula na kemoterapiju koju je potom osobno prekinula i nastavila živjeti kao ranije. Normalno se kretala, obavljala poslove u stanu. Što se tiče njezinoga druženja nije se posebno izjasnila, a glede medikamenata znala je da uzima neke kapsule što joj je sestra poslala iz Beograda.

98. Preko LH je saznala za ĐK, odnosno za čovjeka koji se bavio nekom meditacijom kao terapijom. Mislila je da se LH nije tome podvrgla, iako je bila posebna i zanimalo ju je dosta područja koja obuhvaćaju područje znanosti i samih rubnih dijelova znanosti. Sumnjala je da bi LH ušla u neku sektu.

99. Iz razgovora sa LH tijekom njihovih susreta stekla je saznanje o VH s kojim se LH družila te mu je bila intermedijator u različitim poslovima i to posebno vezano za prodaju nekretnina. Ista bi dobila određeni postotak od prodaje, što se nigdje nije evidentiralo. Bila je vrlo snalažljiva.

100. Saslušana HH u svojem je iskazu navela da je poznavala DH koju su svi zvali LH. Bile su više od deset godina susjede na istom katu zgrade. Znale su se družiti. Po njezinom shvaćanju LH je skromno živjela jer nije imala prihode. Imala je neko svoje društvo koje ona nije poznavala. Imala je saznanje da je živjela sama, da se u jednom trenutku teško razboljela od maligne bolesti ko ja se s vremenom proširila te je desetak dana prije smrti po nju došla sestra T i nećak te ju je odvela u [adresa] od kud je bila rodom. Mira je tamo i umrla.

101. Često je znala pomagati LH u životu pa ju je tako i hrani la kada ne bi imala financije. Bio joj je poznat prijatelj IH koji da joj je pomagao. Učestalo je tražila financijsku pomoć da podmiri svoje životne potrebe ističući spremnost da vrati te iznose, što nikada za života nije učinila. Ukupno joj je LH bila dužna 2.000,00 EUR.

102. Svjedok je pojasnio da je LH novčane iznose pozajmljivala s obzirom da je bila vlasnica dvaju stanova. Ista je imala namjeru prodati stan u kojem je živjela i uzeti jedan manji.

103. Pri kraju svog boravka u Rijeci, prije odlaska u [adresa], navela je da je primijetila učestali dolazak nekih nepoznatih osoba kod LH. O tome ista nije kazivala, ali je počela sumnjati kao i ostali susjedi da je LH ušla u neku sektu. To je zaključila iz njezinog kazivanja "da će neko treće oko napraviti neko čudo". Sve do travnja 2016. LH je normalno funkcionirala i dolazila joj u posjetu, a onda je to prorijedila. Više je nije puštala u stan.

104. Saslušani svjedok LH u svojem je iskazu navela da je prijateljavala sa LH od 2001. pa do njezine smrti. Viđale su se svakih par mjeseci ili bi se čule u istom intervalu. LH je teško živjela nakon smrti žene koju je dogledala. ostala je živjeti u istome stanu i neko vrijeme je odlazila raditi u Italiju. Čuvala je i neku osobu na Kantridi, a u stanu je držala i podstanare. Ista nije imala nikakvih primanja.

105. Iz razgovora sa LH znala je da je LH sklona sektama, odnosno nekim šamanima pa je tako spominjala šamana ĐK koji dolazi iz Zagreba. Bila je tada već ozbiljno bolesna i govorila je da će je šaman ĐH ozdraviti.

106. Poznavala je IH koji je bio Mirin prijatelj i povremeno je znao boraviti kod nje. Znao joj je financijski pomagati. Bila je vlasnica stana u kojem je živjela, kao i još jednog stan u [adresa] koji je bio ne useljiv. U istome je živio čovjek s obitelji koji joj je neredovito plaćao stanarinu. Sjećala se Mirnog kazivanja da je jednom otišla kod njega, međutim da ju je skoro izbacio iz stana te da se više ne usudi tamo ići. Razmatrala je prodaju stana u kojem je živjela radi kupnje manjega, a prodavala je drugi stan. Imala je saznanja da joj je za taj stan netko nudio 50.000,00 EUR, međutim LH nije željela prihvatiti taj iznos.

107. Glede zadnjeg razdoblja življenja LH, navela je da je u travnju 2016. istu posjetila. Kod LH je zatekla nepoznate žene od kojih se jedna predstavila kao gospođa Ć, a druga gospođa E. Ć joj je donijela neki lijek koji da je koštao 2.000,00 kn i LH je bila vrlo zadovoljna. Svjedok je ubrzo otišao iz stana.

108. Potom je Miru srela sredinom svibnja 2016. ispred kuće. LH više nije izlazila te ju je zamolila da malo prošetaju. Tada joj se požalila da ju prate, prisluškuju i napomenula da ju više ne zove. takvom slijedu se nije iznenadila s obzirom da je LH po istoj bila takve naravi.

109. Svjedok ČH u svojem je iskazu naveo da je LH upoznao 90-tih godina prošloga stoljeća. Od razdoblja 2005. do 2016. ju nije baš puno viđao. Ranije bi se susretali na kavi kada bi dolazio iz Lovrana. U svojem je iskazu naveo da je LH uvijek bila u problemima i imala naviku pozajmljivati nekoliko tisuća maraka, pa tako i od njegove nećakinje. Ne bi vraćala odmah pozajmljene svote. Nikada nije radila. Znala je govoriti da iznajmljuje sobu u stanu, kao i da joj je namjera prodati stan, ali ne onaj u kojem je živjela te da će time riješiti svoje probleme i njegovoj nećakinji vratiti novce.

110. Saslušani svjedok ĐHE, liječnica pokojne DH, u svojem je iskazu navela da je ista bila njezin pacijent 18 godina. Dok nije obolila od karcinoma ista joj se nije obraćala kao liječniku. Navela je da je LH bila prekrasna žena, ali različitog razmišljanja od ostalih. Unatoč konvencionalnoj medicini priklonila se alternativnom načinu liječenja te je odbila protokol liječenja karcinoma. Ista je bila potpuno psihički u redu i do zadnjih trenutaka svoga življenja je bila svjesna svega.

Znale su kontaktirati najčešće telefonski.

111. LH je bila jako okrenuta energetskom načinu liječenja. Odlazila je u Rusiju vezano za neki lijek. Ista se nije prepustila bolesti, već se grčevito borila za ozdravljenje pa je tako uzimala antioksidante – potentne kapsule koje je dobivala iz Rusije. Nije joj govorila o nekom šamanu ili sekti. U određenom trenutku LH ju je kontaktirala radi pojavnosti nekih kvržica po tijelu, zbog čega je svjedok otišao u kućnu posjetu. Opetovano je odbila liječenje takve vrste bolesti, ističući da ona zna što radi. Nije imala apetita i svjedok joj je ordinirao posebnu prehranu, kao i medikamente protiv bolova. Radilo se o osobi s visokim pragom tolerancije boli te izvjesno nije osjećala bol kao prosječan čovjek. Problem je bio u tome što je živjela sama te joj je preporučila da kontaktira nekog od obitelji s obzirom na tijek same bolesti. Izvjesno je to LH učinila jer ju je kontaktirala sestrična P koja je bila medicinska sestra. P je bila i kod nje u ordinaciji.

112. Unatoč razvoju bolesti, izričita je bila u kazivanju da se Mirino ponašanje nije promijenilo kao niti opseg njezine svijesti. Živjela je u velikom stanu koji je bio zapušten. Pretpostavljala je da financijski nije dobro stajala.

113. Glede predmetne prodaje stana nije imala detaljnijih saznanja niti joj je kazivala išta o tuženici. Možda pred kraj tih njezinih dolazaka LH je bila rekla da bi se riješila stana. Izričito je odbijala korištenje bilo kakvog socijalnog sadržaja od strane Centra, iako je na to imala pravo. Bilo joj je poznato da je LH otišla u [adresa] gdje je ubrzo preminula.

114. Iskaz saslušanih svjedoka CK, GH, ČH, HH i LH sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i objektivne te životne. Pri tome valja navesti da kazivanje svjedoka GH nije relevantno po svom sadržaju za ishod spora.

115. Iskaz svjedoka ĆH sud je pretežito cijenio istinitim i objektivnim te životnim, osim u dijelu u kojem je svjedok kazivao da je DH uvijek imala novčanih sredstava. Takvo kazivanje suprotno je kazivanju svjedoka CK koji je bio prijatelj pokojne DH te stoga dobro upoznat sa njezinom financijskom situacijom o kojoj je istome kazivala.

116. Iskaz saslušanog svjedoka ĐH ovaj sud je u pretežitom dijelu cijenio kao životan i objektivan. Radi se o kazivanju koje je dijelom irelevantno za ishod spora jer svjedok prije svibnja 2016. kada je došao u Rijeku sa pokojnom DH nije ranije znatno komunicirao.

117. Iskaz saslušanog svjedoka MH ovaj sud je u pretežitom dijelu cijenio istinitim i životnim, osim u dijelu u kojem je svjedok kazivao da mu je DH željela pokloniti suvlasnički dio na prijepornoj nekretnini. Takvo kazivanje je neživotno i nelogično.

118. Iskaz saslušanog svjedoka ZH koji se odnosi na boravak DH u [adresa] sud je cijenio životnim, dok nije prihvatio istinitim kazivanje svjedoka da je obitelj DH financijski pomagala, s obzirom da je to protivno kazivanju svjedoka CK kojem je sud u potpunosti poklonio vjeru. Podredno se ističe da je kazivanje svjedoka pretežito se odnosilo na razdoblje 2016.

119. Iskaz saslušanih svjedoka TK i PH, sud je u cijelosti ocijenio objektivnim i životnim. Kada govorimo o iskazu svjedoka TK, isto je i u skladu sa sadržajem zdravstvenog kartona za pokojnu.

120. Stranački iskaz pravne prednice tužitelja ŽH sud je u pretežitom dijelu cijenio istinitim i objektivnim. Sud je cijenio i njezino kazivanje o življenju DH i njezinom boravku u Rijeci. Prihvatio je kazivanje o viđenju stranke prilikom dolaska kod DH u svibnju 2016. Kazivanje stranke da bi njezin sin ĐH, kao i obitelj davala pokojnoj DH novčana sredstva, ovaj sud nije cijenio istinitim s obzirom da takvo kazivanje nije potkrijepljeno niti iskazom saslušanog svjedoka ĐK, a suprotno je kazivanju svjedoka CK.

121. Kao i kod dijela svjedoka čiji iskazi su analizirani, valja istaći da je i stranka pretežito se fokusirala na ponašanje i življenje DH u 2016. po zaključenju spornoga ugovora.

122. Stranački iskaz tužene sud je djelomično ocijenio istinitim i objektivnim.

123. Sud je prihvatio istinitim kazivanje stranke o poznavanju pokojne DH, njihovoj komunikaciji i samom zaključenju spornoga ugovora.

124. Dio kazivanja stranke u kojem je isticala da je DH imala namjeru prvotno darovati svoj suvlasnički udio na prijepornoj nekretnini tuženoj, ovaj sud nije cijenio istinitim, smatrajući takvo kazivanje nelogičnim i neživotnim. Sud smatra da nije životno da bi osoba svoj suvlasnički dio na vrijednijoj imovini, koja može biti predmetom prodaje, poklanjala trećim osobama, unatoč činjenici da se s istima zbližila i sagradila dobar poznanički ili čak prijateljski odnos. Da je tomu tako kazuje i činjenica da su stranke de facto realizirale kupoprodaju toga dijela.

125. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke prof. dr. sc. Dadić Hero, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio objektivan i stručan, utvrđeno je da je vještak prilikom vrednovanja izvora informacija prvenstveno slijedio podatke koje je bilo moguće dobiti od drugih liječnika, pravnika i na kraju svjedoka laika.

126. Iz zdravstvenog kartona pokojne DH, vještak navodi da je utvrdio da ista nikada nije uzimala psihijatrijske lijekove, kako prije operativnog zahvata (karcinom dojke 2009. te karcinom maternice 2015.) niti ranije. Po prvi puta bolove iskazuje radi postojanja karcinoma maternice u svibnju 2016., zbog čega je obavljena kućna posjeta liječnika obiteljske medicine. Kućne posjete su evidentirane tijekom svibnja 2016. i zadnji puta 1. lipnja 2016. Promjene u psihičkom stanju i psihičkom funkcioniranju pokojne DH nisu evidentirane od strane liječnika pa se zaključuje da u periodu liječenja karcinoma maternice od 15. srpnja 2015. pa sve do 1. lipnja 2016. imenovana nije imala psihičke smetnje koje bi zahtijevale psihijatrijsku skrb i eventualno liječenje. Iz istoga sadržaja vještak utvrđuje da je pokojna bila kod liječnika obiteljske medicine 6. studenog 2015. kada joj je izdana uputnica za pregled onkologa, a naredni kontakt sa liječnikom obiteljske medicine bio je 19. svibnja 2016. kada je iskazivala bol u tijelu. U periodu od 6. studenog 2015. do 19. svibnja 2016. nije evidentiran odlazak kod liječnika obiteljske medicine.

127. Vještak zaključno ističe da ne postoji dovoljno pouzdanih i utvrđenih psihopatoloških argumenata koji bi doveli u pitanje sposobnost za rasuđivanje i slobodno izražavanje volje pokojne DH u trenutku zaključenja Ugovora o kupoprodaji 17. studenog 2015., odnosno da je tada ista bila sposobna shvatiti pravo značenje i posljedice predmetnog pravnoga posla.

128. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, stalni sudski vještak je na održanom ročištu 9. rujna 2022.izričito naveo da nije moguće postupanje pokojne u vezi raspodjele imovine i ne poznavanja traga novcu tumačiti kroz psihijatrijsko ponašanje. Opetovano je istaknula da ista nije psihijatrijski liječena te nije uzimala lijekove za određene eventualne psihičke smetnje jer bi isto bilo evidentirano u zdravstvenom kartonu. Radilo se o osbi neobičnog stila i načina života, koja nije imala djece te je živjela sama i koja je u svom životu darovanjem dobi la dva stana. Njezino postupanje ne može imati odrednice psihičkih smetnji koje bi posljedično kompromitirale njezine odluke po vještaku.

129. Stil života pokojne DH, odabir prijatelja, vjerovanje u alternativu, po vještaku su dio njene osobnosti, odnosno karaktera kojeg je imala kroz cjelokupni svoj život. Njezin stil i način života nije bio uobičajen s obzirom da nije vršila projekciju materijalne sigurnosti za budućnost.

130. U odnosu na pitanje je li moguće da osoba ima psihičkih problema, a da to nije evidentirano u povijesti bolesti te da nije liječena, vještak je naveo da se radi o hipotetskom pitanju na koje nije moguće odgovoriti. U odnosu na pokojnu DH, decidirano je naglasio da se radi o osobnosti koja je pokojnu vodila kroz život te je kao takva bila prihvaćena i od obitelji i okoline.

131. Psihičkih smetnji kod pokojne DH vještak nije utvrdio, pri čemu se posebno referirao na liječnicu pokojne koju je vodio 18 godina te s kojom je kontaktirao do zadnjeg dana njezinog življenja u Rijeci, ističući da je u potpunosti bila psihički u redu i svjesna. Također je istaknuo da eventualni stres kod pokojne DH , koji da bi utjecao na njezine smetnje rasuđivanja ili zabrinutosti iz priložene dokumentacije, nije zabilježen.

132. Kao što je ranije navedeno, sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost procjene vrijednosti stana u [adresa] u [adresa] u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora u studenom 2015.

133. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, PROVING d.o.o Rijeka, kojeg je sud u cijelosti ocijenio stručnim i iscrpnim, utvrđeno je da je predmetni stan 17. studenog 2015. imao tržišnu vrijednost u visini od 105.000,00 EUR. U odnosu na suvlasnički dio u 27/30 dijela nekretnine izrazio je tržišnu vrijednost stana od 94.400,00 EUR.

134. U svom usmenom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Vedrana Vrtodušić Mihelčić na održanom ročištu 9. lipnja 2025. istakla je da je prilikom izražavane tržišne vrijednost cjelokupnog stana, odnosno alikvotnoga dijela od 27/30 dijela cijenjena sva vrijednosti u skladu sa Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnine. Navela je da Pravilnik ne predviđa određeni parametar kada govorimo o situaciji da se u posjedu nekretnine nalaze zaštićeni najmoprimci. Stoga nije moguće umanjiti vrijednost stana za navedeni sadržaj. Glede unutarnjeg uređenja i eventualne derutnosti samoga stana čija procjena se vrši, vještak je istaknuo da nivo unutarnjega uređenja nije od utjecaja na procjenu. Uzimaju se u obzir omogućeni osnovni standardi stanovanja, a bit je na konstrukciji građevine i sve što se odnosi na zajedničke konstruktivne dijelove, zbog čega je ustrajala kod procjene vještačenjem.

135. Tijekom postupka, ovaj sud smatra da je utvrđen dovoljan činjenični supstrat koji se odnosi na življenje pokojne DH koji je prethodio njezinom malignom oboljenju i operativnim zahvatima (karcinom dojke 2009. i karcinom maternice 2015.), kao i u nastavku razdoblja do terminalne faze bolesti koja je naglo uslijedila u svibnju 2016.; zbog čega je pokojna preminula **.**.2016.

136. Utvrđeno je da je pokojna DH, nadimka LH za prijatelje, 70 -tih godina prošlog stoljeća nastanila se u Rijeci radi školovanja gdje je živjela do lipnja 2016., kada je otišla uz pomoć sestre i nećaka za [adresa]. Ista nije zasnovala obitelj, već je živjela sama. Iako je određeno nepoznato vrijeme bila u radnom odnosu, od 90 -tih godina pa nadalje, ista nije imala zasnovani radni odnos i redovna primanja s te osnove, zbog čega nije ostvarila pravo na mirovinu. Pokojna DH određeno vrijeme je obavljala poslove njegovateljice potrebitih osoba u Italiji, kao i na području Rijeke i s te osnove financirala svoje življenje. Tako je bila njegovateljica gospođi A lverni do njezine smrti, a temeljem kojeg obavljanja posla je stekla vrijednu imovinu i to stan u [adresa] u [adresa] u kojem je živjela i povremeno iznajmljivala sobu trećima te stan u [adresa], u čijem posjedu nikada nije bila, kao niti ranija suvlasnica Alverna. U predmetnom stanu dugi niz godina nalazila se treća osoba i njezina obitelj koja nije redovito podmirivala obveze u svezi stanovanja pa tako niti pokojnoj DH . Mjesečno je s te osnove plaćala između 800,00 kn do 2.000,00 kn.

137. Valja reći da u odnosu na navedenu nekretninu pokojna DH nije bila samovlasnicom, već je bila u pretežitom omjeru suvlasnik i to u 27/30 dijela. Iz iskaza saslušanih svjedoka koji su bili bliski sa pokojnom DH navedeno suvlasništvo nekretnine predstavljalo je brigu i teret pokojnici s obzirom na neriješeno imovinsko pravno pitanje, ali i financijsko opterećenje jer su se s vremenom zbog ne plaćanja obveza za predmetni stan pokretali ovršni postupci u kojima je kao suvlasnik sudjelovala i pokojna DH.

138. Pokojna DH se bavila različitim područjima radi ostvarivanja novčanih sredstava prije oboljenja i dijelom tijekom oboljenja (razdoblje nakon 2009. do 2015.). Tako je sudjelovala u postupcima prodaje nekretnina i ostvarivala određeni postotak od takvih prodaja, o čemu je govorio svjedok ŽK i VH. Bavila se prodajom raznih sadržaja kao što su određeni suplementi, minerali i sl. Prodavala je i vrijedne predmete umjetničkog sadržaja koji su se nalazili u stanu u kojem je živje la, a čije vlasništvo je ostvarila na temelju njegovanja ranije vlasnice.

139. Unatoč ranije navedenih aktivnosti s kojih je ostvarivala određena novčana sredstva, pokojna DH je za vrijeme svoga življenja, a sve više pri kraju svoga života, vršila različite pozajmice novčanih iznosa, kako od susjeda, tako i od prijatelja. Predmetne pozajmice nije promtno vraćala, ističući spremnost da to čini prodajom dijela imovine.

140. Nakon što je teško obolila pokojna DH je izražavala spremnost prodaje dijela svoje imovine i to kako stana u kojem je živjela i kupnje manjeg stana, tako i prodaje svog suvlasničkog dijela na stanu u [adresa] u čijem posjedu se nikada nije nalazila i isti joj je predstavljao znatan problem. Kao što je ranije rečeno , s osnove korištenja stana treća osoba koja je boravila u stanu nije joj redovito podmirivala stanarinu, a ujedno je bila terećena jer nisu redovito podmirivani režijski troškovi za stanovanje.

141. Iako nije realizirana namjera prodaje stana u kojem je živjela i kupnja manjeg stana u kojem bi nastavila živjeti, a prodajom bi ostvarila i određena novčana sredstva slobodna za raspolaganje, tijekom postupka je utvrđeno da se pokojna DH angažirala radi prodaje svog suvlasničkog dijela na stanu u [adresa]. S tim u vezi obratila se svjedoku VH s kojim je bila prisna s namjerom da joj pronađe kupca. O tome je kazivala i svjedoku ŽK koji je također u tome pokazao određenu aktivnost.

142. Pokojna EH isticala je mogućnost ostvarivanja prodajom svoga dijela iznosa od 50.000,00 EUR, koji iznos joj je svjedok VH napomenuo da je nerealan, s obzirom na činjenicu da se radi o useljenom stanu koji je zapušten i neuređen te kojeg nije moguće razgledati prilikom donošenja odluke o kupnji. Pojasnio joj je da je eventualno moguće ostvariti iznos od 30.000,00 EUR, iako i to teško. 143. Sama je navela svjedoku ĆH da je svjesna da će teško prodati suvlasništvo predmetnoga stana.

144. U pokušaju realizacije navedene prodaje javljali su se potencijalni kupci koji su odustajali od moguće kupnje s obzirom na nemogućnost pregleda stana. Stanari nisu dopuštali pregled stana. Bili su vrlo neugodni i prema pokojnoj DH koja ih je pokušala kontaktirati radi rješavanja neplaćanja troškova stanovanja. U razgovoru sa sestrom T u [adresa] koja ju je izvijestila da je bila u [adresa], DH je napomenula da je bila primorana prodati stan jer da su to opasni ljudi te tamo ne treba odlaziti. Ista je još za življenja u Rijeci pokušala ući u predmetni stan radi dogovora sa osobama koje su boravile u stanu, ali je iz istoga istjerana.

145. Iako do realizacije prodaje nije dolazilo zbog odustajanja kupaca koji nisu bili u mogućnosti pregledati stan iz ranije navedenih razloga, pokojna DH je bila ustrajna u rješavanju za nju postojećeg problema oko toga stana te se obratila svjedoku ĆH sa zamolbom da joj nađe kupca. ĆH ju je upoznala sa tuženicom tijekom 2015 godine.

146. Komunikacija između pokojne DH i tuženice odvijala se povremeno i to kada bi tuženica dolazila u Rijeku. Pokojna DH joj je ponudila prodaju suvlasničkog dijela na predmetnom stanu te ju je upoznala sa svim poteškoćama koje su postojale oko stana, kao i da ga neće moći pregledati u koliko odluči kupiti isti. Nakon što je tužena, unatoč postojećim poteškoćama sa predmetnim stanom, pokazala spremnost prihvatiti prijedlog pokojne DH, ista se angažirala oko odabira odvjetnika koji će sastaviti kupoprodajni ugovor, kao i oko privole preostalog suvlasnika, svjedoka PH, da proda tuženici svoj suvlasnički dio na stanu.

147. Sve ugovorne strane ( pokojna DH, svjedok PH i tužena ) uputile su se odvjetniku koji je sastavio kupoprodajni ugovor te potom javnom bilježniku radi ovjere potpisa. Isplata kupoprodajne cijene prema sadržaju ugovora izvršena je od strane kupca prodavateljima kada je i zaključen ugovor 17. studenog 2015., nakon čega se tužena upisala u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetnog stana u 28/30 dijela.

148. U srpnju 2015. pokojnoj DH dijagnosticirana je maligna bolest na drugom lokalitetu od ranije tijekom 2009. Ista se nakon pojavnosti oboljenja liječila konzervativnim metodama, da bi u vremenskom nastavku odbila nastaviti sa takvim liječenjem ( kemoterapija ) te se priklonila alternativnom načinu liječenja. U sklopu takvog vida liječenja uzimala je bez preporuke liječnika različite suplemente i tablete nepoznatog porijekla. Odlazila je na određene skupove i slijedila određene aktivnosti osobe po imenu ĐH, sve u uvjerenju da će ozdraviti od teške bolesti.

149. Osobnom liječniku se rijetko javljala telefonskim putem te je odbijala stručnu medicinsku sugestiju da se podvrgne priznatim metodama liječenja takvih oboljenja.

150. U svibnju 2016. kod pokojne DH manifestacija bolesti od koje je bolovala jača te se ista javlja obiteljskom liječniku koji je u više navrata obavio kućne posjete. Liječnik utvrđuje da je pokojna DH sve slabija, odbija ostvariti prava koja bi imala s osnove socijalnog programa jer nije bila korisnikom mirovine, živi sama u stanu, zbog čega sugerira da pozove obitelj kako bi joj pomoga u daljnjem življenju. U to vrijeme, kod pokojne se počinju javljati bolovi zbog čega liječnik ordinira medikamentoznu terapiju radi kupiranja istih.

151. U vremenskom razdoblju od 6. studenog 2015., kada je pokojna upućena onkologu radi pregleda, pa do 19.svibnja 2016., kada se javlja svojem obiteljskom liječniku, pokojna se u vezi svoga zdravlja ne javlja obiteljskom liječniku. Zadnje konvencijonalno liječenje ( 3. ciklus kemoterapije po TC protokolu) obavljeno je 21. listopada 2015. Nakon toga DH je odustala od konvencionalnog liječenja i obratila se alternativi.

152. Po pozivu pokojne DH u [adresa] dolazi njezina sestra T i nećak ĐH koji ju posjećuju u stanu gdje je živjela te je nakon konktatiranja obiteljskog liječnika po njegovoj preporuci vode iz [adresa] u [adresa], gdje je ista nakon desetak dana preminula **.**.2016.

153. Iz svih provedenih personalnih dokaza, posebno iskaza obiteljskog liječnika pokojne, utvrđeno je da je pokojna DH do svibnja 2016.( posebno tijekom 2015. kada je i zaključen kupoprodajni ugovor ) bila aktivna u svom življenju. Susretala se sa različitim ljudima, odlazila na određene skupove i obavljala uobičajene aktivnosti kao i ranije. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, ali i iz iskaza njezinog obiteljskog liječnika, utvrđeno je da je pokojna DH bila u cjelosti svjesna te da je njezin voljni segment bio u potpunosti sačuvan unatoč razvoju bolesti. Ista ne samo da nije bolovala od duševne bolesti zbog čega bi bilo potrebno liječenje, već kod pokojne nije utvrđeno niti postojanje psihičkih problema.

154. Pravni osnov na kojem su tužitelji temeljili zahtjev usmjeren na utvrđenje pravne nevaljanosti zaključenog kupoprodajnog ugovora predstavlja zelenaški ugovor.

155. Zelenaški ugovor reguliran je odredbom članka 329. ZOO-a, u kojem je zakonodavac propisao da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugome dao ili učinio, ili se obvezao učiniti ili dati.

156. Činjenično, smatrali su da je tužena ostvarila veliku materijalnu vrijednost koristeći se pri takvom ostvarenju lošim materijalnim uvjetima pokojne DH koja nije imala potrebna sredstva za život, kao i njezinim ukupnim životnim stanjem, s obzirom da je bila teško i neizlječivo bolesna i kao takva životno ranjiva. Tome u prilog po istima kazuje činjenica da se pokojna razvojem bolesti izmijenila udaljujući se od osoba sa kojima je do tada komunicira i družila se te se okrenula nepoznatim ljudima koji su ju uvukli u svijet seansi i šamana. Kada govorimo o ostvarenju velike imovinske koristi tužene, istakli su činjenicu da je ugovorena kupoprodajna cijena bila mnogostruko manja od realne tržišne cijene predmetnog stana u vrijeme zaključenja spornog ugovora 2015.

157. Za postojanje zelenaškog ugovora, kako je definiran ranijim zakonskim člankom, nužno je ispunjenje određenih pretpostavki:

a) Očiti nerazmijer između obaveza ugovornih strana mora postojati u trenutku sklapanja ugovora

b) Nužno je da je jedan suugovaratelj iskoristio nepovoljan položaj drugog suugovaratelja koji ga je nagnao na sklapanje takvog ugovora, jer da nije bio u takvim prilikama do ugovora i pristanka na očiti nerazmjer ne bi niti došlo.

Kao nepovoljne okolnosti zakon navodi

- stanje nužde, tj. stjecaj skrivljenih i neskrivljenih životnih okolnosti zbog kojih je ugroženi ugovaratelj, svjestan svojeg položaja i posljedica, pristao na sklapanje takvog ugovora (kao primjer se često navodi teška elementarna nepogoda)

- teško materijalno stanje kao nepovoljne okolnosti koje za ugroženog ugovaratelja znače nedostatak osnovnih imovinskih dobara nužnih za život, a koje nisu rezultat nekog iznenadnog događaja, kao što je nestašica novaca zbog dulje nezaposlenosti

- nedovoljno iskustvo kao nepostojanje određenog životnog ili poslovnog znanja o značenju i posljedicama sklopljenog zelenaškog ugovora kojem je iskorišteni pristupio svjesno, uvjeren da postupa ispravno

- lakomislenost, što predstavlja psihičko stanje ugovaratelja u trenutku sklapanja zelenaškog ugovora kojem pristupa bez dovoljnog razmišljanja o posljedicama, iako inače nastupa brižljivo kao zrela osoba za normalno razmišljanje, a ne kao rasipnik.

- zavisnost ( gospodarstvena zavisnost ) iskorištenog suugovaratelja od zelenaša, koji zlorabeći svoj položaj nameće iskorištenom nepovoljne i teške uvjete koji dovode do očitog nerazmjera u davanjima

c) da je zelenaš znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se nalazio iskorišteni

158. Cijeneći ranije navedeno, tužitelji su bili pozvani dokazati da je očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, odnosno pokojne DH i tužene postojao u studenom 2015. kada je ugovor zaključen, da se tada pokojna DH nalazila u nepovoljnom položaju koji ju je nagnao na zaključenje takvog ugovora jer da nije bila u takvom položaju do dogovora i pristanka na tako zaključeni ugovor ne bi došlo te da je tužena znala ili morala znati za nepovoljne aktivnosti u kojima se nalazila pokojna DH.

159. Po stavu ovoga suda, tužitelji nisu dokazali ranije navedene pretpostavke.

160. Iako su se tužitelji tijekom postupka pozivali na stanje i življenje pokojne DH tijekom 2016., posebno u vrijeme kada se bolest intenzivirala tijekom svibnja 2016., a čemu su svjedočili sestra pokojne DH, ŽH i nećak ĐH prilikom dolaska u Rijeku u stan pokojne DH utvrdivši da je stan bio zapušten, prazan, bez njezinih osobnih stvari, a ista nemoćna, bez financijskih sredstava i slabo pokretna, smatrajući da je u tako izrazito lošem stanju i zaključila sporni ugovor sa tuženom, valja istaći da je relevantno vremensko razdoblje u kojem je potrebno cijeniti je li se pokojna nalazila u nepovoljnom položaju, vrijeme zaključenja spornog ugovora, odnosno kasna jesen 2015. Naime, ugovor je zaključen 17. studenog 2015.

161. Kada govorimo o nepovoljnim uvjetima u kojima da bi se nalazila pokojna DH u tu kasnu jesen 2015., iste valja propitivati kroz sadržaj propisan zakonom, a koji se odnosi na stanje nužde, odnosno teško materijalno stanje u kojem se pokojna nalazila, odnosno je li pristupila zaključenju pravnog posla uslijed nedovoljnog iskustva ili lakomislenosti, odnosno u psihičkom stanju kojem nije dovoljno razmišljala o posljedicama takvog postupanja, jer bi uobičajeno postupala kao brižljiva osoba, a ne kao rasipnik, odnosno je li tako postupila uslijed položaja zavisnosti koji je postojao u odnosu na tuženu.

162. U konkretnom slučaju stanje nužde pokojne DH nije utvrđeno. Kao što je ranije navedeno pod takvim stanjem smatrao bi se određeni stjecaj životnih okolnosti kao što je npr. teška elementarna nepogoda zbog čega osoba je prisiljena prihvatiti nepovoljne uvjete za nju u vrijeme zaključenja ugovora, a što je rezultira lo očitim nerazmjerom između obaveza ugovornih strana.

163. Kada govorimo o teškom materijalnom stanju kao nepovoljnoj okolnosti u kojoj da se nalazila pokojna DH u vrijeme zaključenja predmetnoga ugovora, ovaj sud smatra da isto nije dokazano.

164. Prvenstveno se ističe da činjenica da pokojna DH nije bila zaposlena osoba, odnosno primatelj mirovine, zbog čega nije bio prisutan kontinuitet određenog novčanog iznosa kojim bi mogla raspolagati, ne može se cijeniti kroz segment teškog materijalnoga stanja. U tom smjeru je i kazivanje sudske prakse koja nestašicu novca zbog dulje nezaposlenosti ne smatra potrebnim cijeniti kroz segment teškog materijalnoga stanja.

165. Povrh činjenice da pokojna DH nije u vrijeme zaključenja ugovora bila zaposlena osoba i primala plaću, odnosno kao umirovljenik primala mirovinu, valja istaći da je ista imala određenu imovinu s kojom je objektivno mogla raspolagati i time ostvariti potrebna novčana sredstva koja nije realizirala.

166. Kao što je ranije navedeno, ista je bila vlasnik u 1/1 dijela stana u kojem je stanovala te suvlasnik 27/30 dijela stana u [adresa] kojim je raspolagala u korist tužene. Iz rješenja o naslijeđivanju iza pokojne utvrđeno je da je ista raspolagala grobnim mjestom na Kozali (prethodno grobno mjesto osobe koju je njegovala), kao i određenih zemljišta u vidu njiva i livada koje je imala u suvlasništvu na području [adresa].

167. Pokojna DH iako nije realizirala prodaju stana u kojem je stanovala, razmišljala je o prodaji toga stana radi kupnje manjega stana za osobne potrebe. Iz iskaza saslušanih svjedoka, posebno osobne liječnice i FH, prijatelja pokojne, nedvojbeno proizlazi da se radilo o stanu veće kvadrature. Podredno se ističe da je u takvome stanu pokojna DH iznajmljivala trećima i sobe. Na opisani način ista je mogla ostvariti određena slobodna novčana sredstva potrebna za življenje.

168. Od predmetne ideje prodaje navedenoga velikoga stana pokojna DH je odustala i nastavila je življenje u istom. Time je onemogućila lakšu egzistenciju koju bi mogla realizirati sredstvima iz prodaje toga stana nakon kupnje manjega stana za vlastite potrebe. Takav slijed je relevantan kod ocjene je li se osoba nalazila u teškom materijalnome stanju prilikom zaključenja zelenaškog ugovora.

169. Valja istaći da je pokojna DH bila vrlo elokventna i sposobna osoba koja se unatoč nezaposlenosti i ostvarivanja redovnih prihoda brinula o svojoj egzistenciji, iako na način koji je bio neobičan i osebujan za prosječnu osobu.

170. Ista je i tijekom bolesti sve do jeseni 2015. bavila se različitim poslovima. Stjecala je profit s osnove prodaja nekretnina, iako nije imala registriranu djelatnost za to. Da je i u vrijeme kasne jeseni 2015. bavila se navedenom aktivnošću govori činjenica da se sa tuženom odvezla na područje Krka, upravo vezano za određenu nekretninu koja se prodavala. Bavila se iznajmljivanjem sobe u stanu te je povremeno ostvarivala sredstva i od stanarine stana u [adresa]. Bila je vična pozajmljivanju novčanih sredstava od prijatelja i susjeda.

171. Pozajmice koje je vršila od susjeda, kao i od rodbine, a što tijekom postupka materijalnim dokazima nije dokazano, valja istaći da je pokojna DH to činila ne samo tijekom 2015., već i u ranijem razdoblju, o čemu je tome govorio i svjedok ŽK ističući da je ranijih godina pozajmila sredstva od njegove nećakinje SH. Ista nije promtno vraćala novčana sredstva.

172. Iako je kao osoba bez stalnih primanja i bolesti, jer joj se maligna bolest pojavila već 2009. te opetovano 2015. neposredno pred zaključenje spornoga ugovora, pokojna DH nije zatražila ostvarivanje svojih prava iz socijalnog paketa od strane Centra za socijalnu skrb. Logično je i životno da bi osoba u teškom materijalnom stanju zatražila ostvarenje takvih prava, s obzirom da bi joj tako ostvariva financijska sredstva zasigurno poboljšala životne uvjete.

173. Iako nije točno utvrđeno koliko je novčanih sredstava pokojna DH utrošila za kupnju različitih suplemenata i lijekova u sklopu alternativnog liječenja te podmirivala usluge trećih osoba koje su je liječile alternativnim sadržajem i kada su vremenski ista utrošena, valja istaći da je pokojna mogla koristiti tradicionalno liječenje putem zdravstvenog osiguranja koje je izvjesno imala, a što je ista odbila. Stoga se eventualni troškovi alternativnog liječenja ne mogu cijeniti kao troškovi koji su objektivno doveli pokojnu u teško materijalno stanje jer se radilo o njezinom osobnom izboru utroška novčanih sredstava.

174. Tijekom jeseni 2015., pokojna DH živjela je sama, na svoj osebujan način kao i uobičajeno. Družila se posebno sa prijateljima kao što je VH i ĆH. Obavljala je normalne životne aktivnosti. Fokusirala se na rješavanje za nju velikog tereta kao što je bilo pokretanje ovrhe zbog neplaćanja režijskih troškova za stan u [adresa]. Njezin suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini za istu je predstavljao teret, o čemu je kazivala prijateljima i poznanicima, ističući da se želi riješiti takvog problema.

175. Cjelokupni slijed ukazuje da je u vrijeme zaključenja spornoga ugovora materijalno stanje pokojne približno bilo isto kao i u ranijem razdoblju njezinog življenja.

176. Radilo se o osobi koja nije imala kontinuirane prihode, ali ih je znala ostvarivati na različite načine, a po potrebi kao i ranije znala je pozajmiti novčana sredstva od prijatelja i poznanika, odnosno susjeda. Bitno je za naglasiti da na temelju utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da niti u ranijem vremenskom razdoblju koje je prethodilo 2015. godini ista nije živjela sa znatnijim financijskim sredstvima. Jedina konstanta bile su nekretnine, čije vlasništvo, odnosno suvlasništvo je stekla na temelju dogovora sa gospođom N koju je njegovala do smrti. Radilo se o inteligentnoj i sposobnoj osobi koja je imala različito viđenje življenja i načina financiranja življenja od običnog prosječnog čovjeka. Nije bila fokusirana na ostvarenje financijske sigurnosti. Da je tome tako, kazuje i činjenica da je od ostvarene kupoprodajne cijene sredstva utrošila na budući biznis, pomaganje trećim osobama te da nije zadržala novčana sredstva za budućnost.

177. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu utvrđene takve nepovoljne okolnosti koje su za pokojnu DH značile nedostatak osnovnih imovinskih dobara nužnih za život, a što bi se podvelo pod konstataciju teškog materijalnog stanja pokojne DH.

178. Na strani pokojne DH nije utvrđeno postojanje nedovoljnog iskustva, odnosno životnog ili poslovnog neznanja o značenju i posljedicama zaključenja spornoga ugovora.

179. Činjenica je da je ugovorena kupoprodajna cijena od 18.000,00 EUR, od kojih je tužena kao kupac bila u obvezi isplatiti suvlasnici PH 3.000,00 EUR, odnosno preostali iznos do 15.000,00 EUR pokojnoj DH. Tvrdnja da pokojnoj DH ne bi bilo isplaćeno dogovoren novčani iznos, već da bi s te osnove tužena još bila dužna određeni novčani iznos, tijekom postupka nije dokazano.

180. Iz iskaza svjedoka PH, utvrđeno je da je odmah po zaključenju ugovora tužena joj isplatila ugovoreni dio cijene od 3.000,00 EUR. Sudu se čini nelogičnim da bi isplatila samo jednog suvlasnika, a ne i drugog suvlasnika, odnosno pokojnu DH. Tim više što je isplata uslijedila u prisutnosti odvjetnika koji je sastavio kupoprodajni ugovor, a koji je bio angažiran od strane DH.

181. Pokojna DH obraćala se radi prodaje svjedoku VH ističući namjeru da iz prodaje ostvari iznos od 50.000,00 EUR. Sam svjedok kao prijatelj i poznavatelj nekretninskog područja objasnio joj je da stanje nekretnine ne može voditi prodaju njezinog suvlasničkog dijela za željeni iznos. Izričit je bio u objašnjavanju da se radi o derutnom i neurednom stanu koji nije slobodan, već u njemu živi obitelj koja se prodajom neće iseliti. Stoga je odmah napomenuo da je eventualno moguće prodati udio za cca najviše 30.000,00 EUR, a realno i za manji iznos.

182. Sama DH je u komunikaciji navela shvaćanje da će se takva nekretnina teško prodati na tržištu.

183. Iz iskaza VH, ŽK, F, ĆH, pa i samih stranaka, utvrđeno je da je pokojna DH bila učena osoba, sposobna, poduzetna. Ista se znala baviti i prodajom nekretnina, zbog čega je morala biti dobro upoznata sa činjenicom da nekretnina koja nije slobodna u vidu posjeda, ima neriješeno imovinsko pravno pitanje te nije dovoljno kvalitetno u vidu uređenja svakako će se prodati za znatno manji iznos od njezine vrijednosti.

184. Međutim, valja istaći da po mišljenju ovoga suda je pokojna DH de facto željela se "riješiti velikog problema" koji joj je nastao činjenicom da u stanu na kojem je imala suvlasništvo žive treće osobe koje ne samo da imaju namjeru nastaviti življenje u stanu, koje življenje traje 40 godina te neredovito podmiruju režijske troškove, kao i stanarinu, a što ima za posljedicu pokretanje niz ovršnih postupaka u kojima je ista kao suvlasnik bila involvirana. Ista je u razgovoru navodila da se želi riješiti takvog problema. Posebno valja cijeniti da su te treće osobe bile neugodne i prema DH koja im se pokušala zbog nastalih problema obratiti. Naime, istjerana je iz stana.

185. Stoga valja cijeniti da namjera pokojne DH nije bila samo prodaja suvlasničkog dijela na stanu radi ostvarivanja određenih novčanih sredstava jer su ista posljedica prodaje, već joj je namjera bila i oslobađanje od tereta koji ju je kao dugogodišnji problem opterećivao.

186. Mišljenje je ovoga suda da se nije radilo o lakomislenoj osobi koja u trenutku zaključenja ugovora nije dovoljno razmišljala o posljedicama . Bila je svjesna svojih postupaka te ju bolest nije psihički izmijenila, o čemu je kazivao kao svjedok F, a posebno vještak psihijatrijske struke.

187. Odnos zavisnosti između pokojne DH i tužene nije postojao jer se nisu nalazile ni u kakvom poslovnom ili bilo kakvom drugom odnosu, kao što je primjera radi skrbnik – štićenik i sl., da bi uslijed takvog odnosa pokojna DH zaključila ugovor.

188. Kada govorimo da je tužena znala ili morala znati za nepovoljne okolnosti u kojima se nalazila pokojna DH, a ukoliko bi bile utvrđene tijekom postupka, valja istaći da navedeni slijed nije dokazan.

189. Tuženica je pokojnu DH upoznala putem njezine prijateljice ĆH. Ista se s njome povremeno družila na kavama. jednom prilikom boravila je u Slavkinom stanu koji je bio velik i namješten antiknim namještajem. Pokojna DH je te 2015. unatoč bolesti bila vrlo aktivna, vedra osoba, živa i zainteresirana. Tuženu je izvijestila o želji za prodajom stana, o poteškoćama oko stana i nemogućnosti da se stan pregleda. Upoznala ju je sa svojim življenjem u određenom segmentu. Međutim, razgovor između navedenih osoba bio je fokusiran u odnosu na prodaju predmetnog stana te po mišljenju ovoga suda tuženica o okolnostima življenja pokojne DH, a posebno o njezinim financijama, nije znala, odnosno nije morala ni znati. Bila je upoznata da je bolesna, no DH svojoj bolesti nije davala veliki značaj. Te 2015. čak je i prekinula liječenje i u razgovoru sa prijateljima i poznanicima isticala da se dobro osjeća. tome u prilog kazuje i visok prag tolerancije boli zbog čega tada kada joj je dijagnosticiran novi karcinom 2015. nije doživljavala bolove. Po vještaku i njezinom liječniku isti su se počeli manifestirati nakon zaključenja ugovora u svibnju 2016. O financijskom stanju DH nije razgovarala sa svojim sugovornicima te nije isticala pomanjkanje novčanih sredstava. Isto nije voljela isticati čak niti prijatelju VH. Prilikom pozajmljivanja novaca u svom životu nije isticala da su joj takva sredstva potrebna za življenje. Stoga tužena na kavama na kojima se družila sa DH nije mogla zaključiti da se radi o osobi koja se nalazi u nepovoljnoj okolnosti.

190. Isticanje tužitelja da je vrijednost stana u vrijeme zaključenja ugovora bila znatno veća ( po procjeni vještaka 105.000,00 EUR, suvlasnički udio pokojne DH 94.400,00 EUR) od ugovorene kupoprodajne cijene, je osnovano. Međutim, po mišljenju ovoga suda ista je irelevantna za ocjenu je li se u konkretnom slučaju radilo o zelenaškom ugovoru.

191. Valja cijeniti da se po svjedoku VH za navedenu nekretninu moglo eventualno najviše dobiti 30.000,00 EUR, iako realno i manje. O navedenom je pokojna DH bila upoznata kada je razgovarala o prodaji sa tuženom.

192. Radilo se o stanu koji se 40 godina nalazio u posjedu trećih osoba koje nisu imale namjeru dobrovoljno iseliti iz stana. Stan je b io trošan i neuređen, a u budućnosti je slijedilo rješavanje imovinskopravnog pitanja kroz sudski postupak. Stoga kupac kupnjom ne bi stekao odmah mogućnost kupnje stana. Sve to utjecalo je na iznos kupoprodajne cijene.

193. Valja istaći da je ugovoreni iznos kupoprodajne cijene bio niži od 30.000,00 EUR kako je i predvidio svjedok VH u razgovoru sa pokojnom DH.

194. Da je pokojna DH pridavala novcu drugačiji značaj od prosječno inteligentne osobe kazuje slijed događanja nakon realizacije prodaje njezinog suvlasničkog dijela nekretnine. Iznosom dobivenim prodajom navedenog dijela, pokojna DH financirala je određeni biznis (5.000,00 EUR), pomogla je trećoj osobi da dobije putovnicu (2.500,00 EUR), a preostali iznos utrošila je na nepoznato. Ista je bila razumna, svjesna situacije u kojoj se nalazila, no nije postupala na način kao svaki prosječan čovjek i zadržala tako ostvaren novčani iznos za financiranje svog daljnjeg življenja. Posebno cijeneći situaciju da je bila teško bolesna i nije imala kontinuirane prihode.

195. Radilo se o osobi koja je živjela po svojim pravilima i donosila odluke koje nisu bile uobičajene za prosječnog čovjeka. Primjera radi, odbila je liječenje konzervativnim metodama koje su bile uvriježene za takva oboljenja, a koje je mogla ostvariti na teret zdravstvenog osiguranja. tome u prilog kazuje i da je odbila prijedlog da ostvari određena socijalna prava koja bi zasigurno utjecala na njezine financije.

196. Živjela je sama i brinula se o svojim potrebama. Nije razmišljala da nešto od imovine ostavi svojoj obitelji. Čak je svjedoku VH, koji je predložen po tužiteljima kao svjedok, isticala da je ljuta na svoju obitelj koja joj ne pomaže. Cijeneći njezinu osobnost, odnos prema novcu i nastojanje da se "riješi problema“ sa stanom, ista je ugovorila navedenu kupoprodajnu cijenu sa tuženom.

197. Isticanje tužitelja da je nelogično da bi drugi suvlasnik ostvario prodajom udjela 1/30 na predmetnom stanu veću vrijednost od pokojne DH koja je imala veći suvlasnički udio je irelevantno za ocjenu postojanja zelenaškog ugovora. Svjedok PH je istakao da ga nije zanimala vrijednost stana, već da se želio riješiti svog suvlasničkog dijela jer je ostario i cjelokupna situacija oko stana ga nije zanimala. Kao i pokojna DH, isti se rukovodio nekim svojim vrijednostima.

198. Kazivanje da je nelogično da bi tužena željela kupiti stan koji po kupnji ne bi mogla koristiti, ovaj sud smatra irelevantnim za ocjenu zahtjeva. Tužena je u trenutku dane ponude, kao i prihvata bila svjesna da se radi o zauzetoj nekretnini koja nema riješeno imovinsko pravno pitanje te da će biti potrebno voditi postupke pred sudom. Ista je pristala na navedeni slijed, cijeneći da će se situacija sa stanom riješiti u nekoliko godine. Životno je i logično takvo razmišljanje stranke. U praksi takve situacije nisu rijetke. Posebno valja cijeniti da je tužena osoba mlade životne dobi koja je time mogla rješavati pitanje za ubuduće.

199. Iako tužitelji nisu dokazali da bi predmetni ugovor bio zelenaški ugovor i kao takav ništetan, ovaj sud cijeni legitimnim njihovo shvaćanje da je neobično da bi se realizirala prodaja nekretnine određene vrijednosti za znatno manji novčani iznos. Međutim, takav slijed da bi se dokazao pao pravno nevaljanim valja dokazati u sudskom postupku, što isti nisu dokazali.

200. Stoga je valjalo zahtjev za utvrđenjem ništetnosti pravnog posla kojeg je zaključila pokojna DH sa tuženom odbiti, cijeneći načelo tereta dokazivanja iz odredbe članka 221. a ZPP-a.

201. U odnosu na zahtjev za povratom, valja istaći da je isti u zavisnosti sa prvotno postavljenim zahtjevom usmjerenim na ništetnost pravnog posla. Kako je prvotni zahtjev ocijenjen neosnovanim, valjalo je istovjetno ocijeniti i daljnji zahtjev.

202. Podredno se ističe da kada bi i bio osnovan zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora, jer bi se radilo o zelenaškom ugovoru, predmetni zahtjev za povrat prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini tužiteljima bio bi neodređen i neprovediv. 203. Radi se o činidbi kojom tužitelji potražuju da im tužena vrati suvlasništvo na 27/30 dijela nekretnine. S obzirom da je objekt povrata nekretnina kao takva upisana u zemljišne knjige suda, zahtjev za povratom suvlasničkog dijela valjalo bi konkretizirati u smislu činidbe, a što su tužitelji propustili istaknuti.

204. U konkretnom slučaju ne radi se o predaji u suposjed ili posjed nekretnine čija predaja je moguća primjera radi putem ključeva nekretnine, za što je potrebno istaknuti određeni valjani zahtjev koji se temelji na odredbama mjerodavnog prava.

205. Stoga bi i s te osnove valjalo odbiti zahtjev za činidbom.

206. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku I. izreke presude.

207. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a tuženici je dosuđen parnični trošak, a koji trošak se sastoji od sastava odgovora na tužbu te sastava žalbe protiv rješenja o određivanju privremene mjere prema odredbama Tarife u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 EUR, odnosno 500,00 EUR prema, zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 19. travnja 2017., 13. listopada 2017., 2. veljače 2018., 23. ožujka 2018., 8. svibnja 2018., 19. lipnja 2018., 17. travnja 2019., 24. svibnja 2019., 24. svibnja 2022., 9. rujna 2022., 22. svibnja 2024., 31. siječnja 2025. i 9. lipnja 2025. prema Tbr. 9/1 u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 EUR, sastava podnesaka od 27. listopada 2017., 8. studenog 2021., 25. veljače 2021. i 4. listopada 2024. prema Tbr 8/1 u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 EUR, sve skladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, iznosa PDV-a u visini od 25 % u iznosu od 4.625,00 EUR, kao i sudskih pristojbi na odgovor na tužbu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama u iznosu od 195,77 EUR, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 23.320,77 EUR. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

208. Tuženici nije dosuđen trošak nastao uplatom predujma za dopunu vještačenja u iznosu od 66,36 EUR, s obzirom da takav trošak objektivno nije nastao jer u postupku nije provedeno dopunsko vještačenje.

209. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

210. Kako tužitelji nisu uspjeli sa postavljenim tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženu te su isti odbijeni sa istim, valjalo je odbiti i prijedlog za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine upisane u zemljišnim knjigama istoga suda kao neosnovan. Naime, tužitelji nisu dokazali pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine propisano odredbom članka 346. stavak 1. i 2. OZ-a, odnosno vjerojatnost postojanja tražbine. S obzirom da su isti odbijeni sa zahtjevom nije potrebno utvrđivati vjerojatnost postojanja opasnosti da bi bez takve mjere tužena kao protivnik osiguranja spriječila ili znatno otežala ostvarivanje tražbine.

211. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku III. izreke rješenja.

U Rijeci, 2. ožujka 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika