Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-36/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, zastupan po punomoćniku dr. sc. ČGJ, protiv I. tuženika Pekarnica Retfala, vl. ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice DG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja, zakonskog zastupnika I. tuženika, punomoćnika II. tuženice, te uz javnu objavu presude, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 05. rujna 2023. između I. tuženika Pekarnica Retfala, vl. ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao poslodavca, i II. tuženice, Egzone Likaj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice, ništetan.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, da II. tuženici Egzona Likaj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakandi trošak postupka u iznosu od 875,00 EUR-a (osamstosedamdesetpeteura) sa zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da su II. tužena Egzona DG, kao radnica i I. tuženi Pekarnica Retfala, vl. ČG, kao poslodavac **.**.2023. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme prema kojem je predviđeno da II. tužena DG s radom započinje 1. listopada 2023., odnosno nakon odobrenja dozvole za boravak i rad. Sklopljenim Ugovorom o radu, naveo je, predviđeno je da se radni odnos zasniva na određeno vrijeme do 30. rujna 2024. za obavljanje poslova pekara. Nadalje, naveo je da je II. tuženica na obvezno zdravstveno osiguranje prijavljena s danom 18. listopada 2023., a da joj je dana 7. studenog 2023. otvorena privremena nesposobnost za rad zbog komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom, a da je s korištenjem obveznog rodiljnog dopusta započela dana 20. veljače 2024. Prije sklapanja Ugovora o radu, istaknuo je, II. tuženica DG nikada nije bila zdravstveno osigurana u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je nadalje naveo da je čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja propisano da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. S obzirom na datum sklapanja ugovora o radu između II. tuženice i I. tuženika (05. rujna 2023.), datum početka rada (18. listopada 2023.), datum otvaranja privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom (07. studenog 2023.) i datum otvaranja rodiljnog dopusta (20. veljače 2024.), naveo je, postoji osnovana sumnja da svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova u skladu s ugovorom o radu, već isključivo ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Naime, istaknuo je, bez stjecanja statusa osigurane osobe Zavoda, II. tuženica ne bi imala pravo ni na kakvu novčanu naknadu za privremenu nesposobnost za rad zbog komplikacija u svezi s trudnoćom i porodom i za rodljni dopust, jer su to prava koja se priznaju isključivo osiguranim osobama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Isto tako, naveo je, čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz st. 1. toga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Ukoliko nisu ispunjene navedene pretpostavke, odnosno ukoliko svrha zaključenja ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava na novčane naknade, istaknuo je, ugovor o radu je ništetan u smislu članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je takav ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.

1.1. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je vrijednost predmeta spora odredio s obzirom na visinu naknada, koje je temeljem ugovora o radu čije se utvrđenje ništetnosti traži isplatio/isplaćuje II. tuženici, a ne s obzirom na visinu plaće prema ugovoru o radu, jer bi navedeni iznosi bili neopravdano isplaćeni u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora o radu i predstavljali štetu, koja bi mu nastala u tom slučaju. Nadalje, naveo je da su neosnovani navodi II. tuženice da se u slučaju eventualne osnovanosti sumnje ne može govoriti o ništetnost ugovora o radu, ukazujući pri otme na čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, temeljem kojeg je ovlašten da pred nadležnim sudom pokrene postupak za osporavanje tako zaključeni ugovor o radu. Isto tako, tužitelj je naveo da je jedan od razloga ništetnosti ugovora o radu protivnost ugovora Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, te da temeljem čl. 4. ZOO-a u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je čl. 6. ZOO-a je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznih odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Tužitelj je još jednom ukazao i na čl. 7. st. 1. Zakona o radu, istaknuvši da ukoliko nisu ispunjene pretpostavke iz navedenog članka, odnosno ukoliko svrha zaključenja ugovora o radu nije bilo obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava na novčane naknade, ugovor o radu je ništetan u smislu članka 322. st. 1. ZOO-a. Nadalje, tužitelj smatra da je postupanje tuženika u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i čl. 6. ZOO-a te čl. 7. st.1. Zakona o radu te je time ugovor o radu sklopljen između I. i II. tuženika protivan prisilnim propisima, ali i moralu društva, te kao takav ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu II. tuženica DG navela je da prigovara suviše nisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja sukladno čl. 40. st.3. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da čl. 36. ZPP-a propisuje da ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora se računa po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina. 40. st. 3. ZPP-a rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odredi VPS. Isto tako, II. tuženica DG je u cijelosti osporavala tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je istaknula je da je upravo radila na poslovima radnoga mjesta pekara sukladno predmetnom ugovoru o radu, a sve do trenutka privremene nesposobnosti za rad, dodavši da niti iz jednoga dokaza dostavljenim uz tužbu ne proizlazi da nije obavljala poslove sukladno ugovoru te je samim time tužbeni zahtjev neosnovan. Nadalje, II. tuženica DG navela je da se u slučaju ne ispunjenja obveze jedne ugovorne strane iz čl. 7.st. 1. Zakona o radu, ne može govoriti o ništetnom ugovoru iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, unatoč tome što tužitelj nije dokazao osnovanost svoje sumnje iz tužbe i u slučaju eventualne osnovanosti takve sumnje, ne može se govoriti o ništetnom ugovoru iz čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer ugovor o radu na određeno vrijeme kakav su sklopili ona i I. tuženik niti je protivan Ustavu RH, niti prisilnim propisima, a niti moralu društva. Slijedom svega navedenoga, predložila je sudu da odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu zakonski zastupnik I. tuženika ČG, naveo je da je dostavo dokaz o zaposlenju UG, koja je nakon kraćeg vremena otišla na bolovanje. Naveo je i da nije bio zadovoljan s njezinom odlukom, ali je izjavila da ju je doktor poslao na bolovanje zbog komplikacija u trudnoći. Nadalje, naveo je da smatra da je sam kriv za tu odluku, kao i da mu nije bilo drago da za tako kratkog rada djelatnik ide na bolovanje. I. tuženik je naveo da je svoje obveze kao poslodavac ispunio, da je II. tuženicu zaposlio po ugovoru te se ne smatra odgovorim za ovo što ga se tereti, te ako sud smatra da je kriv, tada odgovara za prekršaj.

4. S obzirom na to da II. tuženica DG ne razumije i ne priča hrvatski jezik, nego da priča albanski jezik (punomoćnik II. tuženice o istom obavijestio sud podneskom od 14. svibnja 2025.) sud je pozvao na raspravu, koja je održana dana 20. siječnja 2026., stalnog sudskog tumača za albanski i makedonski jezik Mendu Imeri, mag.oec. iz Osijeka. Vještak je bio prisutan te je prevodio s hrvatskog na albanski i s albanskog na hrvatski jezik svjedoku ZG.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao Ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 4 i 5 spisa), dopis HZZO, Regionalni ured Osijek (str. 6 spisa), zahtjev za priznavanje prava HZZO (str. 7 i 8 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 9 i 10 spisa), potvrdu o plaći (str. 11 spisa), ispis osigurane osobe HZZO-a (str. 12 spisa) i saslušao svjedoke ĆG, MG i BG, z.z. I. tuženika i II. tuženicu.

6. Nadalje, sud je rješenjem na ročištu održanom 14. siječnja 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.176,00 EUR-a, a sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u nastavku: ZPP). Naime, u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu, a II. tuženica DG je prigovarala tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora, pa je sud povodom prigovora tuženika odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.176,00 EUR-a. Naime, tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje ništetnim ugovora o radu a temeljem kojega je tužitelj isplaćivao II. tuženici PG naknade, u mjesečnom iznosu od 598,00 EUR-a (visinu naknada tuženik čini nespornom u svom podnesku od 23. svibnja 2024.), a koji iznos predstavlja i iznose za koji tužitelj tvrdi da su isplaćivani II. tuženici temeljem ništetnog ugovora o radu. Sud je odredio vrijednost predmeta spora sukladno zbroju isplaćenih naknada u razdoblju od 12 mjeseci (tužitelj tijekom postupka ne navodi da su isplaćene naknade u kraćem razdoblju od 12 mjeseci).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv I. i II. tuženika radi utvrđivanja da je ništetan Ugovor o radu na određeno vrijeme kojeg su sklopili I. tuženik Pekarnica Retfala i II. tuženica DG, **.**.2023.

9. Među strankama nije sporno da je bio sklopljen Ugovor o radu između I. tuženika Pekarnica Retfala i II. tuženice Egzona Likaj, 5. rujna 2023.

10. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li svrha sklapanja ugovora bila stvarno obavljanje poslova sukladno ugovoru ili isključivo ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno, te je li Ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici ništetan.

11. Iz Ugovora o radu na određeno vrijeme od 5. rujna 2023. (str. 4 i 5 spisa) proizlazi da je sklopljen između I. tuženika Pekarnice Retfala, kao poslodavca, i II. tuženice UG, kao radnice, na određeno vrijeme do 30. rujna 2024., za obavljanje poslova pekara, a radnik započinje s radom 1. listopada 2023. odnosno nakon odobrenja dozvole za boravak i rad.

12. Iz Zahtjeva Egzone Likaj od 5. prosinca 2023. upućenom Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek (str. 6 spisa) proizlazi da je II. tuženica podnijela zahtjev za isplatu naknade plaće tijekom privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom.

13. Iz zahtjeva za priznavanje prava koji je podnijela II. tuženica DG Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (str. 7 i 8 spisa) proizlazi da je 26. veljače 2024. podnijela zahtjev za rodiljnim dopustom, te je priložila Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 20. veljače 2024. (str. 9 i 10 spisa) iz kojeg proizlazi da privremena nesposobnost traje od 20. veljače 2024. do 18. kolovoza 2024. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad od 28. studenog 2023., proizlazi da je II. tuženica DG bila privremeno nesposobna za rad od 7. studenog 2023. do 30. studenog 2023.

14. Iz potvrde o plaći (str. 11 spisa) proizlazi da je istu ispunio I. tuženik, a iz koje proizlazi da II. tuženici nije isplaćivana plaća za mjesece od travnja do zaključno rujna 2023.

15. Iz ispisa osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje proizlazi (str. 12 spisa) da je II. tuženica DG stekla status osigurane osobe 18. listopada 2023.

16. Iz iskaza svjedoka BG proizlazi da se sjeća da je njegova supruga, ovdje II. tuženica DG, radila kod I. tuženika u rujnu i listopadu 2023., a radila je u proizvodnji kruha, te joj je radno vrijeme je bilo od 7 do 14,00 sati. Prestala je raditi zbog trudnoće i sada radi te poslove koje je radila prije, radi poslove kod istog poslodavca. Radila je s njim, MG i ĆG. Nije radila na blagajni zbog jezika. Završila je školu za pekara, te navodi da je zapravo završila tečaj za pekara na Kosovu, ali ima završena dva i pol razreda srednje škole za arhitekturu. Prestala je raditi zbog trudnoće, jer se loše osjećala, imala je vrtoglavice i sl. On radi na tijestu, proizvodnji bureka, a II. tuženica radi u procesu tijesta i pečenja kifli, peciva, bureka. Rade iste poslove. Njegovo radno vrijeme je od 1,00 do 8,00 sati, a supruga radi od 7,00 do 14,00 sati.

17. Iz iskaza zakonskog zastupnika I. tuženika ČG proizlazi da se ne sjeća točno kada je prije korištenja porodiljnog dopusta II. tuženica DG počela raditi kod njega, ali se sjeća da je radila 20 do 30 dana prije porodiljnog. II. tuženica se vratila na posao nakon porodiljnog i radi i dan danas, tada je radila pekarske poslove, a i danas radi iste poslove. Kad kaže da je radila pekarske poslove misli na poslove rada na peći na kojoj se peku peciva, kruh, burek i sl. Radno vrijeme II. tuženice je od 7,00 do 14,00 sati. Prije nego što je počela raditi kod njega nije imala radnoga iskustva. Zna da je II. tuženica završila tečaj za pekara čiju potvrdu mu je donijela kako bi ju mogao prijaviti, jer je bez te potvrde ne bi mogao prijaviti. Taj tečaj je završila u Prizrenu. Radne kolege II. tuženice su IG, ĆG i MG. Pekarnica Retfala radi od 1989. Zapošljava radnike na način da ne raspisuje natječaj, nego se dolazi na drugi način do radnika, dogovore se i zasnuju radni odnos. Ima 7 do 8 ženskih zaposlenica, a 5 do 6 muških zaposlenika. II. tuženicu je zaposlio, iako nije imala radnog iskustva jer mora da se nauči. Ne sjeća se koliko je bio zaposlen suprug II. tuženice prije nego se ona zaposlila, ali misli da je bio zaposlen 2 godine. Nije u nikakvom srodstvu s HG ili II. tuženicom DG.

18. Iz iskaza svjedoka ĆG proizlazi da zna da je II. tuženica DG radila 2023. Nemaju isto radno vrijeme, jer on radi od 1,00 do 8,00, a II. tuženica od 7,00 do 14,00 pa se poklapaju u sat vremena i zato zna da je II. tuženica DG radila. Ne zna točno koliko je radila, ali je radila i u rujnu i u listopadu. Zna da je radila na tijestu i na peći po danu. Zna da sada ZG radi 5 do 6 godina i da je on suprug od II. tuženice UG. Vratila se na poslove nakon rodiljnog dopusta. U noćnoj smjeni rade 3 pekara, koji su pozvani kao svjedoci, a to su ZG, on i MG, a u dnevnoj smjeni ne zna koliko radi pekara, zna da radi sin od gazde, misli da rade 2 pekara, i to sin od gazde i II. tuženica DG. U suštini rade iste poslove, radnici iz noćne smjene, kao i radnici iz dnevne smjene.

19. Iz iskaza GG proizlazi da je 2023. II. tuženica DG radila kod I. tuženika. Malo su se sretali zbog smjena koje rade, ali se sjeća da je radila u rujnu i listopadu 2023. Ne zna točno zašto je prestala raditi, s njom nije komunicirao zbog jezične barijere, ali je čuo da je ona, odnosno Likajeva žena, trudna. Zna da se vratila raditi, ali se ne sjeća datuma kada se vratila raditi. Preko dana je pekla kifle i sve ono što iz trgovine traže, pekla je i pripremala. Smjena mu traje od 1,00 do 8,00, te smjenu predaje II. tuženici PG koja pravi kifle i sitna peciva, kruh bude već napravljen. Osim II. tuženice UG, u smjeni kada ona radi budu tamo stalno i sinovi od gazde.

20. Iz iskaza II. tuženice DG proizlazi da se sjeća da se dogovorila sa I. tuženikom da će ugovor o radu sklopiti u rujnu. Dana 5. rujna podnijela je zahtjev za radom, a u listopadu je počela raditi i to nakon što je dobila dozvolu za boravak i rad. U to vrijeme radila je poslove proizvodnje kruha i sve dok je bila sposobna za posao. Nije znala da je bila trudna kada je sklapala ugovor, a kad je saznala nastavila je raditi i radila je sve dok je liječnik nije upozorio da nije sposobna za rad. Ne sjeća se točno, ali radila je 15 do 20 dana prije nego što joj je utvrđena nesposobnost za rad. Radno vrijeme joj je bilo od 7 do 14,00 sati, a u popisu njezinih radnih zadataka bilo je da je pekla kruh, bila je samo u proizvodnji, nije radila na blagajni, a radi i danas kod istog poslodavca i na istom radnom mjestu. Radne kolege su joj ZG, ĆG, MG. Od navedenih radnih kolega u srodstvu je s HG, odnosno HG je njezin suprug, a nije u srodstvu s drugim zaposlenicima, te nije u srodstvu s vlasnikom pekarnice Retfala. U Prizrenu je položila za pekara 2021., a naziva škole se ne sjeća, nije to bila srednja škola, nego da je završila tečaj te da je osposobljena za poslove pekara. Na pitanje kakvo je zdravstveno osiguranje imala prije sklapanja ugovora o radu s I. tuženikom, tuženica je odgovorila da se ne sjeća, da je suprug o tome brinuo.

21. Iskaze svjedoka BG, GG i ĆG sud je ocijenio vjerodostojnima u dijelu u kojem navode da je II. tuženica DG kod I. tuženika Pekarnica Retfala radila u listopadu 2023., kao i u dijelu u kojem iskazuju o poslovima koje je II. tuženica DG radila kao i o radnom vremenu, prije privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u trudnoći i s porodom, da se nakon roditeljskog dopusta vratila raditi kod I. tuženika na iste poslove, ta da još uvijek tamo radi, jer su navedeni iskazi svjedoka tom dijelu jasni, bez proturječnosti i međusobno sukladni, a i u skladu su sa iskazom II. tuženice Egzone Likaj i zakonskog zastupnika I. tuženika Pekarnice Retfala.

21.1. Iskazi svjedoka BG, GG i ĆG sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem su naveli da je II. tuženica DG radila kod I. tuženika u rujnu 2023., jer suprotno proizlazi iz iskaza II. tuženice UG koja je navela da je radila kod tuženika od listopada 2023., kao i potvrde tužitelja o statusu osigurane osobe iz koje proizlazi da je II. tuženica status osigurane osobe dobila 18. listopada 2023., kao danom početka rada.

22. Iskaz II. tuženice UG i zakonskog zastupnika I. tuženika ČG sud je ocijenio vjerodostojnim jer su jasni, bez proturječnosti i nejasnoća, te su u skladu s materijalnom dokumentacijom – potvrdom tužitelja o statusu osigurane osobe u dijelu koji se odnosi na početak rada II. tuženice UG kod I. tuženika, odnosno da je ista počela raditi 18. listopada 2023. Nadalje, iskazi II. tuženice UG i zakonskog zastupnika I. tuženika ČG sud je ocijenio vjerodostojnim i u dijelu da je II. tuženici PG nakon 20-ak dana od početka rada otvorena privremena nesposobnost za rad zbog komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom (privremena nesposobnost za rad otvorena 7. studenog 2023.) a što je u skladu s Izvješćem o privremenoj nesposobnosti za rad od 7. studenog 2023. (list spisa 10).

23. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio:

- da je II. tuženica DG, s I. tuženikom Pekarnicom Retfalom, sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme radi obavljanja poslova pekara,

- da je Ugovor o radu sklopljen 5. rujna 2023. s početkom rada od 1. listopada 2023., ili kad II. tuženica DG dobije dozvolu za boravak i rad,

- da je II. tuženica Egzona DG radila kod I. tuženika Pekarnica Retfala poslove pekara od 18. listopada 2023. do otvaranja privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u trudnoći i porodom i to 7. studenog 2023.,

- da se tužiteljica nakon prestanka porodiljnog i roditeljskog dopusta vratila na rad kod I. tuženika Pekarnice Retfala, te da i dalje radi na istim poslovima kao i ranije, poslovima pekara.

24. Ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 154/22., 155/23. dalje ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

25. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je ugovor ništetan, jer svrha ugovora nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, te da je iz tog razloga ugovor o radu i protivan prisilnim propisima i moralu društva.

25.1. Međutim, tužitelj svoje navode da je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja nije potkrijepio niti jednim dokazom, već svoju tvrdnju temelji isključivo na činjenici da je s obzirom na datum sklapanja ugovora o radu, početak rada, i datum otvaranja privremene nesposobnosti za rad zbog komplikacija u trudnoći i porodom i datum otvaranja roditeljskog dopusta, postoji osnovana sumnja da svrha ugovora nije bilo stvarno obavljanje poslova.

26. Prema ocjeni ovoga suda, iskaza zakonskog zastupnika I. tuženika TG i II. tuženice UG proizlazi da je odlučujuća namjera i svrha sklapanja ugovora bila da I. tuženik s II. tuženicom sklopi Ugovor o radu radi obavljanja poslova pekara, a u prilog tome ide i činjenica da je II. tuženica DG i radila i obavljala poslove pekara od 18. listopada 2023. do 7. studenog 2023., temeljem predmetnog ugovora o radu, kao i da je nakon završetka rodiljnog dopusta nastavila raditi iste poslove kod I. tuženika Pekarnice Retfala. Stoga, ovaj sud utvrđuje da je svrha Ugovora o radu bila obavljanje rada.

27. Slijedom svega navedenoga, a osobito jer je svrha predmetnog ugovora bilo obavljanje posla, ovaj sud je utvrdio da predmetni ugovor o radu nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a. Isto tako, učinci predmetnog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, a koji zaključak proizlazi iz svih izvedenih dokaza. Ovaj sud smatra potrebnim navesti da iz čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) ne proizlazi, a kako to tužitelj navodi, da postupanje tuženika i njihove radnje dovode do ništetnosti ugovora, nego je istom odredbom propisano da tužitelj ima pravo i obvezu provjeravati okolnosti na osnovi kojih je prijava na obvezno zdravstveno osiguranje podnesena, odnosno na osnovi koji je osobi priznao status osigurane osobe.

27.1. Isto tako, ističe se da tužitelj u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan jer da svrha sklapanja predmetnog ugovora o radu nije obavljanje posla, isticao i da je takav ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva. Međutim, s obzirom da je svrha ugovora o radu bilo obavljanje posla isti nije protivan prisilnim propisima niti moralu društva. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

28. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu pa im sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška postupka.

28.1. I. tuženik Pekarnica Retfala nije potraživala naknadu troškova postupka.

29. II. tuženici PG priznata je naknada troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025. i 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 600,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 750,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, uvećano za 25%, iznosi 125,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 875,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. II. izreke.

29. Tuženik nije potraživao naknadu troška postupka.

Osijek, 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju

2. I. tuženiku

2. Pun. II. tuženice