REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-270/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, zastupan po ravnatelju Zavoda, ŽH, dr. med. spec., protiv prvotuženika HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužene ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen dana 22.01.2021.godine, između BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐH iz [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su tuženici sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 22. siječnja 2021. godine, sukladno kojemu je prvotuženik, inače sin drugotužene trebao započeti s radom kod drugotužene u kućanstvu s danom 22. siječnja 2021. Nadalje, da je uvidom u podatke o osiguranju prvotuženika utvrđeno da je isti od 2. studenog 2020. do 21. siječnja 2021.godine bio osiguran kao nezaposlena osoba, da bi s danom 22. siječnja 2021. zasnovao radni odnos kod drugotužene, iako do tada drugotužena nije nikada imala registrirano kućanstvo, a koje je registrirano također s danom 22. siječnja 2021.

1.1. Tužitelj navodi da je šest dana poslije zasnivanja radnog odnosa, dana 28. siječnja 2021. zaprimljen zahtjev prvotuženika za priznavanje roditeljskog dopusta, odnosno isplatu novčane naknade u trajanju od dva mjeseca, počevši od 1. veljače 2021. te da je u svezi provjere okolnosti zasnivanja takvog radnog odnosa zatraženo očitovanje o razlozima sklapanja takvog Ugovora o radu.

1.2. Nadalje, da iz dostavljenog obrazloženja drugotužene proizlazi da je drugotužena koja do tada nije nikada imala registrirano kućanstvo, zaposlila prvotuženog (sina) radi pomoći u kući, ali da se ubrzo nakon zasnivanja radnog odnosa trudnoća supruge prvotuženog zakomplicirala, da je istoj bilo potrebno mirovanje te da iz tog razloga prvotuženi više ne može raditi poslove kod drugotužene. O istome da se očitovao telefonski i prvotuženi koji je potvrdio navode drugotužene, te je tvrdio da mu je roditeljski dopust potreban radi brige o prvom djetetu jer se supruzi zakompliciralo stanje trudnoće. Tužitelj navodi da navedeno nije otklonilo sumnju tužitelja da se radi o prividnom (fiktivnom) radnom odnosu kako bi prvotuženik ostvario pravo na novčanu naknadu, tim više jer se supruga prvotuženog nalazi na komplikacijama trudnoće još od 2. studenog 2020.

1.3. Nadalje, da u samom dostavljenom Ugovoru o radu s kućnim pomoćnim osobljem kao datum zasnivanja radnog odnosa stoji 22. siječnja 2021., a kao datum sastavljanja stoji 4. ožujka 2021. pa stoga tužitelj sumnja na fiktivan radni odnos.

1.4. Tužitelj smatra da su prvotuženik i drugotužena u vrijeme sklapanja ugovora o radu znali da prvotuženik neće moći obavljati poslove kod drugotužene, da je takav ugovor sklopljen fiktivno kako bi prvotuženik imao pravo na roditeljski dopust, a s tim i pravo na novčanu naknadu obzirom da je do tada prvotuženik bio nezaposlena osoba.

1.5. Tužitelj navodi da je prvotuženik na ime novčane naknade za mjesec veljaču 2021. primio iznos od 2.982,40 kn.

1.6. Dalje navodi da sukladno odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., dalje: ZOZO) Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja statusa osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi koji je osobi priznao status.

1.7. Nadalje, da odredba stavka 2. istoga članka propisuje da su pravne i fizičke osobe, podnositelji prijave na obvezno zdravstveno osiguranje i osigurana osoba obvezni na traženje Zavoda predočiti sve činjenice i dokaze kojima se dokazuje osnovanost prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno valjanost važećeg statusa osigurane osobe.

1.8. Odredbom članka 122. stavka 4. ZOZO propisano je da, u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranje, Zavod ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz st.1. ovog članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

1.9. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru sklopljenom kako bi prvotuženik ostvario pravo na novčanu naknadu od strane Zavoda te navodi da sukladno odredbi članka 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a posljedica takvog ugovora da je ništetnost (članak 322 do 329. ZOO).

1.10. Dalje navodi da kod prividnog (simuliranog) ugovora postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam.

1.11. Tužitelj smatra da raspolaže s dovoljno dokaza koji nesporno upućuju na zaključak da je Ugovor o radu između tuženika od 22. siječnja 2021. suprotan načelu savjesnosti i poštenja te da je sklopljen isključivo u svrhu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme roditeljskog dopusta slijedom čega ima pravni interes za pokretanjem ovog postupka.

1.12. Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 187. ZPP te članka 285. ZOO (prividan ugovor) uz primjenu članka 322. ZOO-a (ništetan ugovor) predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje se da je Ugovor o radu koji je sklopljen 22. siječnja 2021. između tuženika ništetan.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je od 2. studenog 2020. do 21. siječnja 2021. bio osiguran kao nezaposlena osoba te da ga je majka, ovdje drugotužena prijavila za radni odnos ne navodeći da je prije toga bio zaposlen u Poduzeću za ceste te da je prije toga imao radni staž duži od 5 godina vidljivo iz izvoda iz HZMO kojega dostavlja uz odgovor na tužbu. Nadalje, da je u međuvremenu imao potpisan ugovor za Wolt međutim isti da nije realiziran te da je u srpnju počeo iznova raditi kod istog poslodavca. Nadalje, da je 22. siječnja 2021. zasnovao radni odnos kod drugotužene koja je registrirala kućanstvo, a koja je prije 20 godina radila u kućanstvu 16 mjeseci pa je s istim odavno upoznata. Dalje navodi da se drugotužena za isto posavjetovala s drugim savjetodavnim institucijama i objasnila kako bi svog sina zaposlila u kućanstvu kojega bi registrirala kako bi ga platila za rad koji obavlja kod nje te da savjetodavne institucije u tome nisu vidjele problem jer se obiteljski poslovi odavno vode. Zaduženja koja je imao odnosila su se na poslove vezane uz okućnicu, renoviranje i opremanje stana kojeg je tužena kupila za najam te ostale vezane tekuće poslove koje je obavljao.

2.1. Nadalje, da se u tužbi navodi da mu je roditeljski dopust potreban radi brige o prvom djetetu jer se supruzi zakompliciralo stanje s trudnoćom te da je utvrđeno da mu je supruga na komplikacijama u vezi sa trudnoćom od 2. studenog 2020. Prvotuženik ističe da se njegovoj supruzi u posljednja dva mjeseca nakon otvaranja komplikacija stanje pogoršalo zbog čega je morala strogo mirovati pa je on bio primoran ostati kod kuće i brinuti se o njihovom 2,5 godišnjem djetetu.

2.2. Nadalje, da se prije odluke o zasnivanju radnog odnosa nekoliko puta telefonski savjetovao sa pravnom službom tužitelja kojoj je iznio sve činjenice, predao ugovor, objasnio sve o zaposlenju i stanju zbog kojega bi iskoristio pravo na 2 mjeseca roditeljskog dopusta ukoliko na to ima pravo. Pozvan je sa svim dokumentima kod tužitelja kako bi utvrdili ima li na to pravo te ukoliko isto pravo ostvaruje koje dokumente treba priložiti tužitelju. Prikupio je svu potrebnu dokumentaciju, priložio prema uputama tužitelja i predao misleći da je to njegovo pravo kako je utvrdila pravna služba tužitelja međutim, uslijedila je tužba koja je podnesena 29. ožujka 2021., prije nego je primio navedenu naknadu za dva mjeseca na koju ima pravo kao otac djeteta.

2.3. Prvotuženik ističe da nije jasno zašto ga je pravna služba tužitelja savjetovala i uvjerila da ima navedeno pravo, izdala mu rješenje po kojemu ostvaruje to pravo pa ga potom tužili.

2.4. Dalje navodi da se tužitelj poziva na ništetnost predmetnog ugovora o radu što on osporava i tvrdi da je za drugotuženu kao poslodavca odrađivao poslove vezane uz njegova zaduženja, za što je uredno prijavljen i plaćen od strane poslodavca.

2.5. Postavlja pitanje što što da je u konkretnoj situaciji bio zaposlen u drugoj instituciji, državnoj ili privatnoj, kod druge osobe koja nije njegova majka i kako bi se tada gledalo na cijelu situaciju. Dodaje da je drugotužena nekretninu izjamila 15. lipnja 2021. nakon što je dovršio poslove, da je trenutno zaposlen u Poduzeću za ceste, da mu ugovor s majkom nije niti prvo niti jedino niti zadnje zaposlenje.

2.6. U privitku odgovora na tužbu drugotuženik dostavlja ugovor o radu sa kućnim pomoćnim osobljem koji je zaključio sa prvotuženom 20. siječnja 2021., a prema kojemu zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme počev od 22. siječnja 2021. sa 40 satnim radnim tjednom i prema kojemu je na rad dužan stupiti 22. siječnja 2021. Ugovor je vlastoručno potpisan od strane poslodavca i zaposlenika, ovdje tuženika.

3. Drugotužena u odgovoru na tužbu navodi da ju tužitelj želi optužiti da je nesavjesno i nepošteno sklopila prividan ugovor čime ju je duboko povrijedio i ponizio u svakom pogledu. Tužbu odbacuje u cijelosti te navodi da je tužitelj u želji da pobije istinu zanemario činjenicu da njezin sin ima više od 5 godina radnog staža i da mu kod nje nije prvo zaposlenje, da je unazad 2,5 mjeseca rada kod nje prethodio sporazumni prekid radnog odnosa kod poslodavca radi nemogućnosti prihvaćanja novih obveza, da ga je isti poslodavac ponovno zaposlio u srpnju 2021. godine, da se moglo dogoditi da je iz tog radnog odnosa tražio roditeljski dopust pa se pita bi li tužitelj u tim okolnostima postupio nehumano kao da želi negirati i oduzeti pravo koje je Republika Hrvatska ozakonila i povrijediti obitelji.

3.1. Dalje navodi da su uobičajeni obiteljski poslovni odnosi u raznim djelatnostima u okvirima raznih pravnih oblika te da ju tužitelj optužuje da je fiktivno registrirala kućanstvo. Nadalje, da je prije 20 godina radila u kućanstvu 16 mjeseci koja činjenica se može provjeriti uvidom u podatke HZMO koje je priložila te da kućanstvo postoji odavno i da joj je poznato. Bez obzira na to da se prije upuštanja u poslovni odnos sa sinom savjetovala sa pravnom službom RRIF-a i računovodstvenim savjetnicima te da im je objasnila da joj je sin trenutno nezaposlen i da je zbog toga nesretan, da ima potpisan ugovor sa tvrtkom Wolt međutim da je prošao rok za početak njihova rada. Nadalje, da živi na drugoj adresi sa obitelji, ali da je prijavljen na njenu kuću, a ona ima puno posla oko kuće i okućnice te druge poslove pa ju je zanimalo može li ga ona primiti u radni odnos i korektno platiti za njegov rad, a oni su joj odgovorili da može pa je to i učinila. Nakon samo nekoliko dana zakompliciralo se stanje njegove trudne supruge pa je strahovala što se dogoditi i hoće li se njen sin moći nositi sa brigom oko trudne supruge i sina koji tada nije imao niti 3 godine. Razmišljala je kako će u toj situaciji teći poslovi vezani za renoviranje kupljenog stana radi čega je stan iznajmila tek 15. lipnja 2021. što se može provjeriti u Poreznoj upravi.

3.2. Drugotužena objašnjava da je bila zbunjena traženjem očitovanja tužitelja i traženjem ugovora kojega su već imali, a koji je njen sin, prvotuženik, već predao tužitelju prilikom podnošenja zahtjeva za roditeljski dopust pa je opet ponovila sve stavke ugovora i upisala datum očitovanja 4. ožujka 2021. U privitku odgovora na tužbu dostavlja Ugovor sklopljen 20. siječnja 2021. za koji navodi da tužitelj mora posjedovati i koji želi proglasiti nepostojećim. Dodaje da je ugovor između nje i prvotuženika njihov dogovor i izraz njihove volje i spremnosti za činidbu, da je prvotuženik radio i za to dobio poštenu naknadu od nje kao poslodavca.

4. U provedenom dokaznom postupku, radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu sa odredbom članka 220. ZPP sud je izvršio uvid i pročitao je Ugovor o radu sa kućnim pomoćnim osobljem od 4. ožujka 2021. i 20 . siječnja 2021. (str.4 , 27 i 37 spisa), uvid u digitalne podatke e-rođenih (str. 5 spisa), izvod osiguranih osoba (str. 6 spisa), izvod obveznika uplate (str.7 spisa), interni dopis odjela za pravne poslove i zdravstvenu zaštitu (str.8), dopis tužitelja drugotuženoj od 9. veljače 2021. (str.9-10 spisa), očitovanje drugotužene (str. 11), zahtjev za priznavanje prava na isplatu novčane naknade (str.12), ispis iz e-matice rođenih za dijete MH (str.13), potvrda o plaći (str.14), suglasnost drugotužene radi korištenja roditeljskog dopusta (str. 15 spisa), doznaka o komplikacijama u trudnoći (str.16), uvid u isplatu nadoknada za mjesec veljaču 2021. (str. 17 spisa).

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika iz razloga jer je isti predložen od strane tužitelja tek na pripremnom ročištu suprotno odredbi članka 461. ZPP, a sud je utvrdio da se ne radi o dokazu koji tužitelj nije mogao bez svoje krivnje predložiti već u tužbi te da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku. Jednako tako, isti dokaz nije odlučan niti svrsishodan za donošenje odluke u ovom predmetu niti bi to bilo ekonomično jer bi znatno odužilo ovaj postupak, a predloženi dokaz nije u skladu niti sa odredbom članka 10. ZPP-a.

5. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. ZPP- a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu zaključenog između prvotuženika HH kao radnika i drugotuženice ĐH kao poslodavca. Tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o radu nastao, da je prividan, a time i ništetan.

6.1. Između parničnih stranaka nije sporno da su tuženi sklopili Ugovor o radu, ali je sporna osnova, odnosno je li svrha sklapanja ugovora bila stvarno obavljanje poslova sukladno ugovoru ili isključivo ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno, je li Ugovor o radu kojeg su sklopili tuženici fiktivan i ništetan.

7. Uvidom u Izjavu prvotuženice od 4. ožujka 2021. utvrđeno je da je ista izjavila tužitelju da je registrirala kućanstvo iz razloga jer ima diskusherniju i nije u mogućnosti raditi, a ima kuću površine cca 120 m2, podrum, prizemlje, kat i tavan te dvorište, voćnjak i vrt. Zbog obavljanja navedenih poslova zaposlila je sina koji je u to vrijeme bio nezaposlen (od konca mjeseca listopada 2020.) Također joj je bila potrebna pomoć oko brige za psa, održavanja automobila i drugih poslova. Drugotuženik živi sa suprugom. Nakon zasnivanja radnog odnosa sin, ovdje drugotuženik ju je izvijestio da se trudnoća njegove supruge zakomplicirala te da joj je potrebno strogo mirovanje. Tada su prekinuli projekt uređenja podruma i tavana, a neke poslove obavila je sama.

7.1. Iz ugovora o radu koji su uz odgovor na tužbu dostavili tuženi (str.27,37) sud utvrđuje da su tuženi dana 20. siječnja 2021. sklopili Ugovor o radu kojim su zasnovali radni odnos počev od 22. siječnja 2021. za poslove kućnog pomoćnog osoblja i to za tekuće održavanje kuće, dvorišta, voćnjaka i ostalo. Za ugovor koji je dostavila naknadno tužitelju prilikom očitovanja, a koji je datiran sa 4. ožujka 2021., drugotužena je objasnila da je na istome upisala taj datum kada je u ožujku istoga dana pisala očitovanje tužitelju, ali da se radi o pogrešno upisanom datumu te da tužitelj mora imati pohranjen „pravi“ ugovor koji im je dostavljen i koji osporava u ovom postupku. Tužitelj se na ove navode nije posebno očitovao niti je osporio da bi bio u posjedu ugovora datiranog u siječnju 2021. godine.

7.2. Uvidom u izvod osiguranih osoba koji je uz tužbu dostavio tužitelj utvrđeno je da je prvotuženik prijavljen kao osigurana osoba i to osoba u radnom odnosu kod fizičke osobe, ovdje drugotužene od 22. siječnja 2021., da je prijava od HZMO zaprimljena dana 25. siječnja 2021. (str. 6 spisa), a isto proizlazi i iz izvoda obveznika uplate na str. 7 spisa predmeta.

8. Sud je priložene materijalne dokaze prihvatio jer niti jedna od stranaka nije sporila njihovu vjerodostojnost. Jednako tako sud je ocijenio sve relevantne dokaze, dok se nije upuštao detaljnu analizu dokaza koji nisu bili pravno relevantni, odnosno kojima se nisu utvrđivale činjenice odlučne za primjenu prava u ovom slučaju.

9. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da su prvotuženik i drugotužena zasnovali radni odnos 22. siječnja 2021., a što potvrđuje i činjenica da je s navedenim datumom prvotuženik upisan u registar osiguranih osoba tužitelja te da je drugotužena upisana kao obveznik uplate s danom 22. siječnja 2021. (str. 6 spisa). Ugovor o radu sklopljen je 20. siječnja 2021. i u istome je navedeno da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme počev od 22. siječnja 2021.

10. Tužitelj tužbom traži od suda da utvrdi ništetnost predmetnog ugovora o radu jer smatra da je isti prividan pa samim time i ništetan.

10.1. Međutim, ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22., 154/22., 155/23, dalje: ZOO), je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

10.2. Ispitavši navedene pretpostavke ništetnosti ugovora po službenoj dužnosti, sud je utvrdio da predmetni ugovor o radu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske niti kojem prisilnom propisu.

10.3. Sud nije utvrdio da bi predmetni ugovor bio protivan moralu društva jer iz odgovora na tužbu prvotuženika proizlazi kako je isti počevši od 22. siječnja 2021. bio u radnom odnosu u kućanstvu koje je osnovala njegova majka za potrebe obavljanja poslova i radova pa je tako primjerice obavljao sve poslove vezano za kuću i okućnicu, renoviranje i opremanje stana kojega je drugotužena kupila za najam slijedom čega se opisano postupanje prvotuženika ne može ocijeniti kao postupanje protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora.

10.4. Prema odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17, 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu, a prema odredbi stavka 2. istoga članka ZR-a, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

10.5. Registriranje kućanstva i zapošljavanje osoba za pomoć u kućanstvu nije protivno Ustavu Republike Hrvatske niti prisilnim propisima, a niti moralu društva. Naprotiv, isto je dopušteno i zakonito. Jednako tako zapošljavanje članova obitelji za pomoć u kućanstvu nije zabranjeno zakonom, nije protivno Ustavu, prisilnim propisima niti moralu društva, štoviše notorno je da se u kućanstvu često zapošljavaju članovi obitelji. Slijedom navedenoga, zasnivanje radnog odnosa tuženika dopušteno je i zakonito.

10.6. U pogledu motiva za zasnivanje takvog radnog odnosa za istaknuti je da je teret dokaza na tužitelju, a tužitelj u konkretnom slučaju ničim ne dokazuje da bi tuženi zasnovali radni odnos isključivo radi ostvarivanja prava na naknadu za roditeljski dopust od strane prvotuženika koji je bio osiguran kod tužitelja u vrijeme zasnivanja radnog odnosa, ali kao nezaposlena osoba. Također, iz elektroničkog zapisa HZMO koji je dostavio prvotuženik proizlazi da je isti bio u radnom odnosu prije spornog radnog odnosa (str. 31-33) dok se njegova supruga nalazila na bolovanju radi čuvanja trudnoće (komplikacijama) od studenog 2020. pa je nejasna tvrdnja tužitelja da je prvotuženik zasnovao radni odnos radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme roditeljskog dopusta za starije dijete koje je tada imalo 2,5 godine kada je to mogao učiniti i ranije pa čak i u mjesecu studenom ili prosincu 2020., a ne tek koncem mjeseca siječnja 2021. godine.

10.7. Cijeneći okolnosti konkretnog slučaja, posebno navode tuženika iz odgovora na tužbu i očitovanja drugotužene od 4. ožujka 2021. u kojima oboje navode da je drugotužena imala potrebu za pomoći u kućanstvu u vidu obavljanja poslova oko kuće, održavanje dvorišta, voćnjaka kao i za poslove oko renoviranja i opremanja stana koji je kupila za iznajmljivanje, sud je utvrdio da prvotuženik i drugotuženica nisu sklopili ugovor o radu kako bi kod trećih izazvali lažan dojam već da je volja i namjera bila sklapanje ugovora o radu i uspostava radnog odnosa trajnijeg karaktera dok se prvotuženik iznova ne zaposli.

10.8. Slijedom svega naprijed navedenoga, sud je utvrdio da predmetni ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije ništetan.

11. Naime, tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan i da je sklopljen samo da bi prvotuženik ostvario pravo na naknadu za roditeljski dopust na teret sredstava tužitelja.

12. Prema odredbi članka 285. ZOO na koju se poziva tužitelj, prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

13. Dakle, prividan ugovor u smislu članka 285. stavka 1. ZOO podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

13.1. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo") i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

14. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju.

14.1. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

15. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).

16. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

17. Neovisno o tome što sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti.

17.1. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj tužbom i tijekom postupka. Takvo shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost“, kao i s odlukom poslovni broj Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je „pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti“.

18. Jedina iznimka je propisana člankom 7. stavkom 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.

19. Tužitelj u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan jer je riječ o prividnom ugovoru nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Međutim, prividnost nije razlog za ništetnost ugovora.

20. Imajući u vidu da iz činjeničnih tvrdnji tužbe ne proizlazi da se tužitelj pozivao na nemoralnost spornog ugovora kao niti druge razloge ništetnosti, a da sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva nego samo činjenicama na kojima se zahtjev temelji, predmetni je ugovor, kao prividni ugovor, pravno neegzistirajući i nema učinaka među ugovornim stranama te ne može biti "protivan moralu društva" pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2357/15 od 2. veljače 2016.), valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o radu kojega su sklopili tuženici ništetan i da ne proizvodi pravne učinke pa je odlučeno kao u izreci presude (jednako i Županijski sud u Zagrebu, Gž R-519/2024-3 od 21. siječnja 2025., Općinski sud u Osijeku, Pr-62/2023-11 od 26. lipnja 2025., Općinski sud u Velikoj Gorici, P-501/2023-6 od 14. ožujka 2025.).

21. Parnične stranke nisu zahtijevale naknadu troška postupka pa je odluka o istima izostala.

Slavonski Brod, 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb,

2. BH, [adresa],

3. ĐH, [adresa].