REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1412/2023-114

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Klaić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mladena Klaića, odvjetnika i punomoćnika tuženika IO, zamjenika OGDO-a, dana 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženici REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 17.897,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 24,21 EUR od 16. rujna 2006. godine do isplate,

- na iznos od 95,42 EUR od 16. listopada 2006. godine do isplate,

- na iznos od 74,67 EUR od 16. studenog 2006. godine do isplate,

- na iznos od 74,06 EUR od 16. prosinca 2006. godine do isplate,

- na iznos od 82,24 EUR od 16. siječnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 15,48 EUR od 16. veljače 2007. godine do isplate,

- na iznos od 82,99 EUR od 16. ožujka 2007. godine do isplate,

- na iznos od 70,07 EUR od 16. travnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 280,38 EUR od 16. svibnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 177,90 EUR od 16. lipnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 65,68 EUR od 16. srpnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 54,09 EUR od 16. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 131,55 EUR od 16. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 2.381,48 EUR od 16. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 399,80 EUR od 16. studenog 2007. godine do isplate,

- na iznos od 137,51 EUR od 16. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 896,72 EUR od 16. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.603,97 EUR od 16. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 316,08 EUR od 16. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.652,69 EUR od 16. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 2.269,07 EUR od 16. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 185,88 EUR od 16. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.163,50 EUR od 16. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 2.087,96 EUR od 16. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.448,70 EUR od 16. studenog 2008. godine do isplate,

- na iznos od 748,13 EUR od 16. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 197,04 EUR od 16. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 343,87 EUR od 16. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 227,65 EUR od 16. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 413,86 EUR od 16. travnja 2009. godine do isplate te

- na iznos od 195,23 EUR od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.325,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 3. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod tuženice u Ministarstvu obrane, na dužnosti zapovjednika 3. pješačkog voda 1. Korpusa Hkov 2. Gardijske brigade 1. Pješačke satnije sa činom poručnika počev od 1. lipnja 2003. do 30. lipnja 2009. Tvrdi da je kao djelatna vojna osoba primao plaću koja mu se obračunava kao da radi u jednoj smjeni i to od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako je stvarno radio u smjenama, noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te odrađivao i prekovremene sate. Smatra da mu je plaća trebala biti obračunavana temeljem Evidencije o korištenju radnog vremena, Dnevnih zapovjedi, itd., ali da je njegova postrojba dostavljala evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja nadležnom tijelu tuženice na obračun i isplatu plaće na način da se ista nije bila ispunjena pravilno, tj. da se u istoj nije prikazano stvarno vrijeme, način i satnica rada tužitelja. Tako tuženica, nije obračunavala i isplaćivala tužitelju dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova stvarno odrađenog rada u smjenama, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom, rada državnim blagdanima i praznicima, te stvarno odrađenim prekovremenim satima. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj prema evidenciji o korištenju radnog vremena nema pravo na isplatu prekovremenog rada, jer je isto iskoristio po drugoj osnovi, odnosno korištenjem slobodnih dana, kao i isplatom odgovarajuće naknade. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženoj.

3. U ovoj pravnoj stvari je Općinski sud u Sesvetama dana 12.6.2014. donio presudu poslovni broj: P-3377/09 kojom je usvojio tužbeni zahtjev, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-1550/14 od 21.4.2015, a koje presude su ukinute Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1338/15 od 1.2.2017., a predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U daljnjem postupku Općinski radni sud u Zagrebu je dana 9.2.2023. donio presudu poslovni broj: Pr-783/2017 kojom je usvojio tužbeni zahtjev, a koju je Županijski sud u Velikog Gorici ukinuo rješenjem poslovni broj: Gž R-91/2023 od 11.5.2023. i predmet vratio na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. Prema uputi Županijskog suda u Velikoj Gorici u ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti financijsko vještačenje na temelju nesporne evidencije o korištenju radnog vremena (na evidenciju radnog vremena koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 27.5.2011. na koju tuženik nije imao primjedbe), kao i o iskorištenim slobodnim danima, pri čemu prvostupanjski sud valja uzeti u obzir da prema pravnom stajalištu iznesenom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1338/15-2 od 1.2.2017., djelatna vojna osoba u situaciji kada zbog nemogućnosti napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na terenu, ne može naputiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara osam sati dnevno te se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može smatrati prekovremenim radom te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati da se radilo o neprekidnom radu od 24 sata. Nadalje, prvostupanjski sud mora imati u vidu da prema čl. 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/02, dalje: ZSOSRH) djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisom, pa da kako za sporno razdoblje nije donesen provedbeni propis kojim bi bilo regulirano pitanje naknade plaće za dežurstvo odnosno za obavljanje stražarske službe, da se primjenjuju temeljem čl. 14. ZSOSRH, odredba čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2004. („Narodne novine“ br. 92/04), odnosno odredba čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2008. („Narodne novine“ br. 93/08). Županijski sud u Velikoj Gorici zaključno daje uputu da prvostupanjski sud utvrdi koji se sati rada (od ukupno evidentiranog vremena provedenog na radnom mjestu) mogu priznati kao prekovremeni rad i koji iznos uvećanja plaće tužitelju po toj osnovi pripada, a koje sate tužitelj nije kompenzirao sa slobodnim danima, kao i da utvrdi pripada li tužitelju pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom naknada prema navedenim propisima te da na temelju tih odlučnih činjenica utvrdi pravo tužitelja na isplatu uvećane plaće po tim osnovama.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo financijsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Zrinku Ručeviću iz društva Ručević Vještačenja d.o.o. i ČOZ iz društva Vještak Tkalec d.o.o. i dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka BO.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama je nesporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba u razdoblju od 1. 6.2003. do 30. lipnja 2009. odnosno u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu obrane na dužnosti zapovjednika 3. pješačkog voda 1. Korpusa Hkov 2. Gardijske brigade 1. Pješačke satnije sa činom poručnika. Isto tako nije sporno da se njegova plaća obračunavala kao da radni u jednoj smjeni, i to od 08,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako je u naravi radio u smjenama, noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima, te da je radio na terenu i da je obavljao stražarsku službu i službu dežurstva, dakle da je radio i prekovremeno. Tužena nije imala primjedbi na evidenciju radnog vremena koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 27.5.2011.

7. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je rad na terenu započinjao uobičajeno u 06,00 sati ujutro te da je završavao u 19,00 odnosno 20,00 sati navečer. Isto tako na temelju iskaza svjedoka i samog tužitelja, (koji iskazi su međusobno podudarni, te sudu logični i uvjerljivi), utvrđeno je kako je tužitelj obavljao stražarsku službu u ciklusima i od po 7 dana neprekidno, s time da je na dnevnoj bazi nakon 2 sata provedena na stražarskom mjestu, imao pravo na dva sata odmora, a potom je iduća sva sata morao biti u pripravnosti da trenutka ponovnog preuzimanja straže. Pri tome je utvrđeno da je od predviđenih dva sata odmora po završetku straže dio tog vremena utrošen na organizirani povratak smjene straže u zgradu (u kojoj su vojnici koji obavljaju stražarsku službu smješteni), odlaganje i slaganje naoružanja i opreme, osobnu higijenu i odlazak na obrok, tako da za stvari odmor ostaje manje od predviđenih dva sata.

8. Iz iskaza svjedoka BO također proizlazi da je radno vrijeme u vojsci bilo organizirano tako da je 24 sata bio dežuran, na posao je dolazio oko 7,00 sati, preuzeo dežurstvo, od 8 sati je bilo prestrojavanje i dizanje zastave, a pregledavao je i papire i sl. Nakon 24 sata bio je jedan dan slobodan, ali je moglo doći do izvanredne situacije kada su ga mogli pozvati na posao. U 24 sata znao se odmoriti iza ponoći do 5 ujutro, ako nije došlo do uzbune. Na straži je bio tjedan ili dva tijekom mjeseca 7 dana izmjenjujući se po dva sata pripreme, dva sata na straži i dva sata za osobne potrebe. Ponekada nije mogao iskoristiti slobodne dane, iako je imao mogućnost korištenja.

9. Odredbom čl. 97. ZSOSRH propisana su prava koja djelatne vojne osobe imaju s osnove prekovremenog rada, te posebno prava s osnove dežurstva, a iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOSRH proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba zakona, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću. Taj posebni provedbeni propis donesen je tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, br: 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. te je raniji Pravilnik izmijenjen na način da su dodane u čl. 4. nove točke i to dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, kao što su i dodani novi članci 17.a do 17.b koji pobliže propisuju način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi. Dakle, u spornom razdoblju, a sukladno čl. 97. st. 7. ZSOSRH nije postojao provedbeni propis koji bi regulirao pitanje naknade plaće za dežurstvo odnosno za obavljanje stražarske službe. Budući da se provedbeni propis (izmjene Pravilnika) ne može retroaktivno primjenjivati, u spornom razdoblju treba primijenili odredbu čl. 14. ZSOSRH, kao i odredbu čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br: 92/2004), a koji je bio na snazi u utuženom razdoblju. Naime, činjenica da država nije donijela provedbeni propis ne može ići na štetu prava tužitelja, već naprotiv, u takvoj situaciji se primjenjuju opći propisi na čiju supsidijarnu primjenu upućuje i čl. 14. ZSOSRH.

10. Člankom 14. ZSOSRH, propisano je, da se u svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju tog Zakona, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljenim s njima u radu.

11. Odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br: 92/2004), a koji je vrijedio u utuženom razdoblju, propisano je uvećanje na plaću po osnovi prekovremenog rada u visini od 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, te za rad na blagdane 150%.

12. Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže, životno je i logično da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od dvadeset četiri sata.

13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz društva Vještak Tkalec d.o.o. Sukladno zadatku koji je sud odredio vještaku, vještak je u nalaz i mišljenju obračunao utužene dodatke na plaću tužitelja na način da je za rad na stražarskim osiguranjima obračunao od ponedjeljka do petka rad u trajanju od 16 sati, a od kojih 8 sati predstavlja prekovremeni rad, subotom i nedjeljom rad u trajanju od 16 sati, a koji sati su ujedno i prekovremeni rad; za rad na jednodnevnim dežurstvima: od ponedjeljka do petka rad u trajanju od 24 sata, a od kojih 16 sati predstavlja prekovremeni rad, subotom i nedjeljom rad u trajanju od 24 sata, a koji sati su ujedno i prekovremeni rad; za rad na terenu: od ponedjeljka do petka rad u trajanju od 16 sati, a od kojih 8 sati predstavlja prekovremeni rad, subotom i nedjeljom rad u trajanju od 16 sati, a koji sati su ujedno i prekovremeni rad.

14. U svom nalazu vještak navodi da je tužitelj iskoristio 116 slobodnih dana x 8 sati = 928 slobodnih sati, pa je tuženik slobodnim satima podmirio 619 sati prekovremenog rada (928 slobodnih sati : 1,5). Sukladno tome, tuženik je tužitelju prema izračunu slobodnih dana podmirio sav prekovremeni rad u razdoblju od kolovoza 2006. do lipnja 2007. te dio srpnja 2007. Ostatak nepomirenog prekovremenog rada za srpanj 2007. iznos 5 sati prema nalazu vještaka.

15. Iz mišljenja vještak proizlazi da neobračunata plaća i dodaci na plaću za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom u razdoblju od kolovoza 2006. do lipnja 2009. iznose ukupno 17.897,88 EUR, a pojedini mjesečni iznosi su navedeni u Tablici u nalazu.

16. Nalazu i mišljenju prigovorio je tuženik u dijelu koji se odnosi na jednodnevna dežurstva i rad na terenu, kao i u dijelu koji se odnosi na visinu cijene rada. U dijelu u kojem se odnosi na stražarsku službu tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje.

17. U svom pisanom i usmenom očitovanju vještak je naveo da se radi o prigovorima pravne naravi o kojima će sud odlučiti, dok je cijena rada utvrđena ispravno te u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

18. Sud ističe da je način obračuna s osnova jednodnevnih dežurstava i rada na terenu određen sukladno iskazima tužitelja i svjedoka, evidenciji radnog vremena te sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-188/2014 od 10.1.2017. i Revr-752/2013 od 29.11.2016.). U odnosu na pravo tužitelja na utužene dodatke na plaću i za mjesece kada je eventualno ostvario pravo na terenski dodatak zbog protupožarne zaštite, o istom je svoj zaključak donio i drugostupanjski sud u ovome predmetu u odluci poslovni broj: GžR-91/2023 od 11.5.2023., u kojoj je jasno naveo da ministar obrane svojom Odlukom o naknadi za protupožarnu zaštitu od 8.6.2007. i 16.6.2008. ne može umanjiti, niti isključiti prava predviđena odredbama zakona, pa da tako nije ovlašten niti isključiti pravo tužitelja na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1667/2016-2 od 11.12.2018.), što bi se odnosilo i na ostale osnove za uvećanje plaće koju potražuje tužitelj u ovome postupku. Slijedom navedenog, prijedlozi tuženika za dopunom nalaza i mišljenja u tom smjeru su odbijeni.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak, s obzirom da je isti sačinjen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju, te je valjano obrazložen, a vještakinja je argumentirano otklonila prigovore tuženika.

20. Kako je sud prethodno u presudi obrazložio metodu izračuna, to nije prihvatio ostale inačice nalaza i mišljenja jer nisu sukladne utvrđenim činjenicama i sudskoj praksi. U odnosu na prethodna vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću, sud navodi da ista nije prihvatio jer nalazi i mišljenja imaju proturječnosti i nedostataka koji se nisu mogli otkloniti saslušanjem vještaka, pa je sud obnovio vještačenje s drugim vještakom i zatražio njegovo mišljenje (čl. 261. ZPP-a).

21. Slijedom navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

22. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije izvodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

23. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

24. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 30) – 100 EUR, sastava tužbe (Tbr. 7/1) - 150,00 EUR, sastava podnesaka od 4.3.2010., 17.2.2011., 27.5.2011. i 3.7.2013. (Tbr 8/1) – svaki po 150,00 EUR, pristupa na ročišta od 15.3.2010. i 14.4.2011. (Tbr. 9/1) – svako po 150,00 EUR, sastava podnesaka od 11.8.2010. i 30.9.2011. (Tbr 8/3) – svaki po 75,00 EUR, sastava podnesaka od 5.3.2014., 22.11.2017. i 13.5.2024. (Tbr 8/1) – svaki po 500,00 EUR, pristupa na ročišta od 29.4.2014., 22.5.2017., 19.7.2017., 5.12.2018., 15.1.2020., 4.2.2022., 5.9.2022., 26.10.2022., 26.1.2024., 11.12.2025. i 21.1.2026. (Tbr. 9/1) – 500,00 EUR, sastava podnesaka od 7.4.2014., 29.10.2019., 26.5.2020., 11.10.2021. i 5.3.2025. (Tbr 8/3) – svaki po 125,00 EUR, odnosno 8.925,00 EUR, što uz 25% PDV-a (2.231,25 EUR) ukupno iznosi 11.156,25 EUR, a uz trošak financijskih vještačenja i dopuna koji su bili potrebni radi razjašnjenja odlučnih činjenica (1.169,35 EUR) ukupan trošak parničnog postupka iznosi 12.325,60 EUR.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 5.12.2018. i 15.1.2020. jer su predani na ročiština za pristup na koja mu je priznat trošak, kao ni trošak sastava odgovora na žalbu i odgovora na reviziju jer nisu bili potrebni niti je uspio sa istima (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Troškovi kopiranja nisu priznati jer ne prileži dokaz o nastalom trošku i njegovoj visini.

26. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen je jer je izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 2. ožujka 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku po OGDO u Zagrebu