REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3418/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika: 1) Grada Splita, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, 2) CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) ŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5) TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6) RŽŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovi pod 2), 5) i 6) zastupani po punomoćniku Nikoli Perkoviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja da oporuka nije pravno valjana, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 16.siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice te punomoćnika tuženika pod 1), 2), 5) i 6), na ročištu za objavu odluke, dana 2.ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
I - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Oporuka R2-30/01 ima se smatrati nevaljanom iz razloga navedenih u tužbi, ali također i iz razloga što ista nema vlastitog valjanog i važećeg poslovnog broja. Tako nevaljana i nevažeća ne može polučiti nikakve pravne učinke. Ove činjenice tuženi imaju priznati, također, nadoknaditi tužiteljici troškove spora."
II – Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženicima pod 2), 5) i 6) parnični trošak u iznosu od 960,00 EUR.
Obrazloženje
1.Dana 26.11.2019. tužiteljica je ovom sudu protiv tuženika u uvodu navedenih pod 2) do 6) te FŽ, pravne prednice tuženika pod 1), podnijela tužbu radi utvrđenja da nije pravno valjana oporuka pobliže navedena u izreci.
Iz tužbenih navoda proizlazi da se tužba činjenično temelji na tome: da je ona u ostavinskom postupku iza HŽ upućena na pokretanje ove parnice; da je FŽ u ostavinskom postupku donijela dvije oporuke - privatnu i sudsku; da je oporuka iz 2001. nevaljana jer je njom ostaviteljica raspolagala imovinom koja više nije bila njezino vlasništvo (zbog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopila s ocem tužiteljice) i zbog toga što "nema ovjere i zakonom propisane elemente"; da je ostaviteljica bila dovedena u zabludu da može raspolagati predmetnom nekretninom.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 12.11.2021.
2.Pravna prednica tuženika pod 1) je u odgovoru na tužbu predložila odbijanje tužbenog zahtjeva u bitnom osporavajući navode iz tužbe i pritom osporavajući valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
2.1.Tuženici pod 2), 5) i 6) su također predložili odbijanje tužbenog zahtjeva navodeći da je oporuka valjana, ali i bespredmetna jer se njom raspolagalo imovinom koja nije bila vlasništvo ostaviteljice.
2.2.Tuženica pod 3) je u odgovoru na tužbu navela da nema što iznijeti u svezi spora te da je odavno prihvatila da nije ništa naslijedila iza svojih roditelja.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom pisane dokumentacije koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, pregledom spisa Općinskog suda u Trogiru br. R2-30/01, spisa ovog suda br. O-6356/2015, te saslušanjem svjedoka EŽ.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne odredbe Zakona o nasljeđivanju (NN 52/71, 47/78, 56/00, dalje: ZN/71) i Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, dalje: ZN/03).
4.2.Među strankama je sporno pitanje valjanosti predmetne oporuke.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
HŽ je pred Općinskim sudom u Trogiru, u prisutnosti dvoje svjedoka ŽŽŠ i ZŽ, dana 7.3.2001. sastavila oporuku kojom je raspolagala nekretninom na adresi [adresa]. Pregledom spisa br. R2-30/01 utvrđeno je da zapisnik od 7.3.2001. (u kojemu se navodi da će se sačiniti nova oporuka i da se oporučiteljici predaje njezina ranija oporuka od 19.12.2000.) sadrži potpise svjedoka i otisak kažiprsta desne ruke HŽ te potpis suca.
Tužiteljica je tijekom postupka izražavala dvojbe u svezi vjerodostojnosti dvaju zapisnika o sastavljanju oporuke od 7.3.2001. (list 16-20) iako su oba sadržajno isti. Međutim, treba reći da je prvi zapisnik (koji ne sadrži potpis suca koji je sastavljao oporuku) očito primjerak zapisnika koji je nakon sastavljanja oporuke dobila HŽ. Zašto je dotična potom 20.6.2001. išla kod javnog bilježnika da se ovjeri njezin rukoznak na tom zapisnik nije jasno (moguće iz nekog laičkog neznanja jer misli da će tako zapisnik imati jaču pravnu snagu), ali takva radnja ne oduzima vjerodostojnost drugom zapisniku koji sadrži još i potpise suca (koji potpis je istovjetan potpisu na zapisniku o vraćanju oporuke) i zapisničara te pečat suda.
5.1.Svjedok EŽ je u iskazu naveo da je bio sudac Općinskog suda u Trogiru na dan 7.3.2001. te je tu dužnost obnašao do siječnja 2008. te da se ne sjeća nikakvih konkretnih podataka i detalja vezanih uz stranku imena HŽ jer je prošlo dosta vremena. Nakon što mu je predočen sadržaj spisa Općinskog suda u Trogiru br. R2-30/01 te dva primjerka zapisnika o sastavljanju oporuke od 7.3.2001. (list 16-20 ovog parničnog spisa) naveo je da je uobičajeni način njegovog rada bio takav da se zapisnik o sastavljanju oporuke potpiše od strane oporučitelja, svjedoka te zapisničara i njega kao suca te da zapisnik na listu 19 i 20 spisa predstavlja njegov uobičajeni način rada. Što se tiče zapisnika na listu 16 i 17 spisa, koji ne sadrži pečat suda ni potpise njega i zapisničara, a koji zapisnik je 20.6.2001. ovjeren kod bilježnika, naveo je da mu nije jasno otkud takav zapisnik jer to ne predstavlja njegov tadašnji uobičajeni način rada i da tad nije bilo uobičajeno da strankama prilikom sastavljanja oporuke daje kopiju zapisnika o oporuci koja je sastavljena. Na upit jesu li zapisničari u to doba u sudskom spisu ostavljali možda kakve duplikate zapisnika, naveo je da bi njegov posao završio potpisivanjem zapisnika i ovjerom istoga, a jesu li zapisničari izrađivali duplikate zapisnika i ostavljali iste u spisu nije bilo u njegovoj nadležnosti niti je to provjeravao. Na upit da pojasni kako to da se u omotu spisa br. R2-30/01 nalazi samo zapisnik kojim se utvrđuje da je ranija oporuka vraćena HŽ, naveo je da se vraćanje ranije oporuke i sastavljanje nove obavljalo kao dvije procesne radnje jer je trebalo biti evidentirano da je ranija oporuka vraćena i da je izišla sa suda. Nova oporuka nakon što bi bila sastavljena se nije čuvala u omotu spisa već u sefu te se iz istog vadila kad bi morala biti proglašena. Dodao je da je u svojoj karijeri sastavio brojne oporuke, taj posao je bio dio rutine i oporučitelje je upozoravao na sve okolnosti propisane zakonom, inzistirao je da je oporuka rezultat njihove slobodne volje, a ne neke prisile, te je uvijek težio tome da sastavljanju oporuke budu prisutni i svjedoci koji znaju osobu oporučitelja i obiteljske prilike oporučitelja kako bi u slučaju eventualnog gubitka oporuke mogli rekonstruirati sadržaj iste.
Nijedna od stranaka nije prigovarala iskazu ovog svjedoka koji je neposredno djelovao uvjerljivo i dao logičan iskaz pa stoga sud poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka.
5.2. HŽ je gore spomenutom nekretninom raspolagala u korist svog sina DŽ ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (nazvanim ugovor o doživotnom uzdržavanju) od dana **.**.1992.
HŽ je naknadno pokušavala taj ugovor poništiti i raskinuti, ali ni ona, a ni kasnije FŽ nisu uspjele u tim sporovima što je vidljivo iz presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-3779/00 od 14.8.2003., presude i rješenja ovog suda br. IP-1320/96 od 10.4.2000., presude ovog suda br. IIP-243/07 od 12.11.2009. te rješenja ovog suda br. P-2612/2022 od 18.10.2022.
5.3.Iz ostavinskog spisa ovog suda br. O-6356/2015 proizlazi sljedeće:
-da je nasljednica FŽ predala u spis oporuku pred svjedocima od
28.12.2011. koja je i proglašena;
-da je tu oporuku tužiteljica osporila kao nevaljanu;
-da je FŽ dana 2.2.2018. predala u spis i oporuku od 7.3.2001. (i to onaj primjerak koji nije potpisao sudac već je izvršena ovjera kod javnog bilježnika) koja oporuka je i proglašena;
-da je stalna služba u Trogiru ovog suda dana 12.2.2018. dostavila u spis oporuku koja je bila pohranjena pod br. Pi-11/01 za koju je sudski savjetnik na ročištu 25.4.2018. naveo da je riječ o oporuci koja je već proglašena;
-da je tužiteljica pravomoćnim rješenjem od 28.1.2019. upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja da javna oporuka od 7.3.2001. sastavljena pred Općinskim sudom u Trogiru pod br. R2-30/01 nije istinita i pravno valjana.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Prije svega valjalo bi razjasniti koja oporuka je predmet ovog postupka, tj. je li riječ o ispravi koja je ovjerena kod javnog bilježnika 20.6.2001. ili o oporuci sastavljenoj od strane suca. S obzirom na dikciju postavljenog tužbenog zahtjeva ("Oporuka R2- 30/01") i činjenicu da je u ostavinskom postupku tužiteljica upućena na parnicu radi utvrđenja da javna oporuka od 7.3.2001. sastavljena pred Općinskim sudom u Trogiru pod br. R2-30/01 nije istinita i pravno valjana, to ovaj sud zaključuje da je predmet parnice isključivo isprava koja u naravi predstavlja sudsku oporuku od 7.3.2021. ovjerenu od strane suca pod br. R2-30/01, a ne kopija zapisnika koja je ovjerena 20.6.2001. kod javnog bilježnika.
6.1.Vezano za prvi razlog nevaljanosti oporuke (raspolaganje imovinom koja joj ne pripada), a na kojem tužiteljica temelji svoj zahtjev, valja reći sljedeće.
Prema čl.5.st.3.ZN/03, koji je bio na snazi u vrijeme smrti HŽ, ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.
Nadalje, prema čl.84.ZN/71 važećem u vrijeme oporučivanja, oporučitelj određuje tko će naslijediti cjelokupnu njegovu imovinu ili dio imovine.
Dakle, oporučna odredba kojom bi netko raspolagao nečim što nije njegova imovina nema učinka spram osoba koje su vlasnici te imovine kojom je oporučitelj raspolagao. No, to ne čini takvu oporuku pravno nevaljanom.
Ovakvu pravnu ocjenu ovaj sud izvlači iz analogne situacije kad netko ugovorom o kupoprodaji raspolaže tuđom nekretninom. O tome da ugovori kojim se raspolaže tuđom stvari nisu ništetni, tj. pravno nevaljani odavno se izjasnila sudska praksa (VSRH: Rev-1908/11; II Rev-178/94). Ako takva praksa vrijedi za ugovore kao dvostrane pravne poslove, onda nema zapreke da se propisi na jednak način primjenjuju i na oporuku kao jednostrani pravni posao.
6.2.Nadalje, glede drugog razlog nevaljanosti oporuke (da ista "nema ovjere i zakonom propisane elemente"), treba reći da predmetna oporuka udovoljava uvjetima iz čl.70. i 71.ZN/71 što je vidljivo iz zapisnika od 7.3.2001. (potpisanog po sucu) pa ni iz tog razloga nije pravno nevaljana. Ujedno se napominje kako je svjedok EŽ u svom iskazu, kojeg nitko nije osporio, razjasnio svoj način rada u postupcima vraćanja ranije oporuke i sastavljanja nove oporuke te nakon njegovog iskaza za ovaj sud nema nikakve dvojbe o tome da je oporuka br. R2-30/01 od 7.3.2001. valjana.
6.3.Tužiteljica je tijekom postupka isticala da je ostaviteljica bila dovedena u zabludu da može raspolagati predmetnom nekretninom. Spominjanjem zablude ona ističe razlog propisan čl.65.ZN/71. Međutim, treba reći da iz niti jednog od izvedenih dokaza ne proizlazi točnost tužiteljičine tvrdnje da se oporučiteljica HŽ nalazila u takvoj zabludi koja ima za posljedicu primjenu čl.65.ZN/71.
6.4.Stoga, zbog svega navedenog, trebalo je odbiti tužbeni zahtjev.
Glede drugog primjerka zapisnika od 7.3.2001. (koji ne sadrži potpis suca već je ovjeren kod javnog bilježnika), za reći je uzgred (premda ta isprava ne bi trebala biti predmet ove parnice – vidjeti toč.6.) da ta isprava ne predstavlja valjanu sudsku oporuku. S obzirom da je sadržaj iste otipkan, ista ne bi mogla udovoljavati ni uvjetima za pismenu oporuku pred svjedocima (čl.69.ZN/71) jer s obzirom na to da je oporučiteljica stavila otisak svog prsta umjesto potpisa očito je da nije znala pisati, a za valjanost ove oporuke nužno je da oporučitelj zna čitati i pisati. Utoliko ni taj primjerak zapisnika, ovjeren naknadno kod javnog bilježnika, ne predstavlja valjanu pismenu oporuku pred svjedocima. Inače, 2001. godine, prema tada važećem ZN/71, javni bilježnici nisu imali ovlast za sastavljanje oporuka pa ovjera izvršena kod javnog bilježnika nema učinak u smislu oporučivanja.
7.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Vrijednost predmeta spora sud je na prvom ročištu odredio na iznos od 1.500,00 EUR.
7.1.Tuženicima pod 2), 5) i 6) je priznat trošak kako slijedi: po 100 bodova za odgovor na tužbu i ročišta od 15.3.2023., 27.11.2024., 16.1.2026., što zbrojeno, uvećano za 20% (zbog zastupanja 3 osobe) te pretvoreno u EUR iznosi 960,00 EUR.
U Splitu, 2.ožujka 2026.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-tužiteljici
-tuženicima pod 1), 3) i 4)
-pun.tuženika pod 2), 5) i 6)
