REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-1288/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužiteljice AŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-901/19 od 7. ožujka 2019., jer je stan u [adresa], 1. diletacija, XIX. kat, stan br. 4, površine 66,75 m2, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dom tužitelja AŠD i AŠ, sukladno čl. 34. st. 1. u vezi s čl. 35. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske, što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti da 1. tužiteljica AŠD temeljem zahtjeva za kupnju stana od 20. srpnja 1993. pod br. 511-01-72-9826/1- 93 otkupi predmetni stan na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da preda 1. tužiteljici i 2. tužitelju u posjed stan u [adresa], 1. diletacija, XIX. kat, stan br. 4, površine 66,75 m2, izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a posjed kojeg je stekla provedbom ovrhe u ovršnom postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-901/19, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženoj da naknadi 1. i 2. tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaključkom naslova br. Ovr-901/19 od 11.7.2019. upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, budući su u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuli žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona. 1. tužiteljica je kao član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava ČŠ na stanu u [adresa], dana 20.7.1993. podnijela zahtjev za kupnju stana davatelju stana na korištenje MUP-u RH, međutim njezin zahtjev nije riješen, iako je ispunjavala sve uvjete za otkup stana prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stoga tužitelji tužbenim zahtjevom traže proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom, da se naloži tuženoj da je dužna priznati i trpjeti da 1. tužiteljica otkupi predmetni stan, te predaju stana u posjed tužiteljima, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe da je ovršnom postupku prethodio parnični postupak radi iseljenja i predaje stana u posjed, a u kojem je pravomoćnom i ovršnom presudom u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske i naloženo AŠD i AŠ da isele iz stana u [adresa].

3. U dokaznom postupku sud je sukladno revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH br. Rev-851/2023 od 22.11.2023. saslušao 1. tužiteljicu kao stranku, dopunski saslušao 1. tužiteljicu, te izvršio uvid u ovosudni spis br. Ps-141/18 i Ovr-901/19 (službena zabilješka- list 29 spisa), zaključak naslova br. Ovr-901/19 od 11.7.2019. (list 5-6 spisa), sudsku praksu (list 7-10 spisa), dopis punomoćnika tužitelja od 8.11.2016. (list 11-12 spisa), dopis punomoćnika tužitelja od 17.3.2016. (list 13-14 spisa), uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 22.10.2018. (list 15 spisa), službenu potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Naslova od 24.10.2018. (list 16 spisa), pravomoćnu i ovršnu presudu naslova br. Ps- 141/18 od 31.10.2018. (list 24-25 spisa), dokumentaciju iz spisa br. Ovr-901/19 (list 30-34 spisa), rješenje naslova br. Ovr-901/19 od 4.3.2020. (list 43-44 spisa), sudsku praksu (list 179-251, 290-291, 299-315 spisa), ugovor o prodaji nekretnina od 19.10.1994. (list 278-279 spisa), presudu Naslova br. Ps-342/11 od 23.1.2017. (list 280-285 spisa), presudu Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-411/17 od 18.9.2017. (list 286-288 spisa) i podatke o prebivalištu (list 292-293 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Sukladno revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH br. Rev-851/2023 od 22.11.2023. u ponovljenom postupku trebalo je raspraviti je li došlo do miješanja u pravo podnositelja zahtjeva na poštivanje njegovog doma, je li miješanje propisano zakonom i teži li se njime ostvariti legitimni cilj i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

6. Iz ovosudnog spisa br. Ovr-901/19 sud je utvrdio da se radilo o ovršnom postupku ovrhovoditelja Republike Hrvatske, protiv ovršenika AŠD i AŠ, temeljem pravomoćne i ovršne presude Naslovnog suda br. Ps-141/18 od 31.10.2018. Ovršni prijedlog radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine u [adresa], podnesen je 5.3.2019. Sud je 7.3.2019. donio rješenje o ovrsi. Na predmetno rješenje ovršenici su izjavili žalbu 25.3.2019., te prijedlog za odgodu ovrhe 25.3.2019. Zaključkom suda od 11.7.2019. ovršenici su zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč.10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) upućeni u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rješenjem od 11.7.2019. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, a protiv kojeg su ovršenici izjavili žalbu, koja je drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli Gž Ovr-411/19 od 10.10.2019. odbijena. Drugim rješenjem istog Županijskog suda br. Gž Ovr-410/19 od 10.10.2019. također, odbijena je i žalba ovršenika, te je potvrđeno rješenje o ovrsi od 7.3.2019. Pravomoćnim rješenjem suda od 4.3.2020. utvrđeno je da je predmetna ovrha dovršena, budući je na uredovanju 2.3.2020. predmetna nekretnina - stan u [adresa], predana u posjed ovrhovoditelju Republici Hrvatskoj.

7. U odnosu na prigovor prava na poštivanje doma u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34. st. 1. Ustava RH (''Narodne novine'' br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) valja reći slijedeće:

8. Iz ugovora o prodaji nekretnina od 19.10.1994. (list 278-279 spisa) proizlazi da je istim ugovorom SŠ iz [adresa], kao prodavatelj prodao FŠ iz [adresa], kao kupcu jednosobni stan u [adresa]IV. kat, stan br. 18.

9. Iz pravomoćne i ovršne presude naslova br. Ps-342/2011 od 23.1.2017. (list 280- 285 spisa) razvidno je da je istom presudom usvojen otkaz stanarskog prava u odnosu na tuženika ČŠ iz [adresa], na stanu u [adresa], a koji stan je predmet ovog postupka. Iz obrazloženja predmetne presude, kao i drugostupanjske presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-411/2017 od 18.9.2017. (list 286-288 spisa) proizlazi da RŠ, bivša supruga ČŠ i njihova kćerka AŠD predmetni stan nisu koristile za stanovanje još od 1985., već su stanovale u drugom stanu u [adresa], a koji stan je AŠD i kupila 19.10.1994. od SŠ, te da RŠ nije utvrđena nositeljicom stanarskog prava na predmetnom stanu u [adresa], a u parnici koju je ista pokrenula rješenjem suda od 2009. odlučeno je da se tužba smatra povučenom.

10. Iz podataka o prebivalištu (list 292 spisa) proizlazi da AŠD od 30.4.1998. nema prebivalište na adresi [adresa], već je prijavljena na adresi [adresa].

11. 1. tužiteljica AŠD saslušana kao stranka u ovom postupku potvrđuje da je predmetna ovrha dovršena i da su ona i njezin suprug deložirani iz stana u [adresa], u 3. mjesecu 2020. U svom iskazu navela je da je kao član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava ČŠ podnijela zahtjev za otkup predmetnog stana, međutim taj zahtjev nikada nije riješen. U vrijeme deložacije nije imala u vlasništvu nikakvu drugu nekretninu. U odnosu na stan u [adresa], na adresi [adresa], istaknula je da je točno da je na kupoprodajnom ugovoru ona bila naznačena kao vlasnik tog stana, iako u njemu nikada nije živjela, već je u tom stanu živjela njezina majka 10 godina prije svoje smrti. Vlasnik tog stana bio je SŠ i on je dao njezinoj majci taj stan na čuvanje, a kako majka nije imala gdje stanovati to je prihvatila. Nakon deložacije iz stana u [adresa] ona i suprug žive odvojeno, ona je kod svoje sestrične, a suprug kod sestre. Zdravstveno stanje joj se pogoršalo, zbog herpes zostera otežano hoda, nezaposlena je i nema nikakvih prihoda, uzdržavaju ju suprug i sestrična kod koje živi. Sud nije prihvatio iskaz 1. tužiteljice u dijelu da u vrijeme deložacije nije imala u vlasništvu drugu nekretninu, jer iz dokumentacije u spisu proizlazi upravo suprotno.

12. Cijeneći sve naprijed navedeno i svu relevantnu dokumentaciju sud smatra u postupku utvrđenim da je otac od 1. tužiteljice ČŠ izgubio stanarsko pravo na stanu koji je predmet ovog postupka u [adresa], dok je 1. tužiteljica AŠD predmetni stan koristila bez pravne osnove. S druge strane 1. tužiteljica AŠD u vrijeme deložacije (2020.) bila je vlasnica drugog stana na adresi [adresa], a koji je kupila još 1994. i gdje je imala prijavljeno i prebivalište. Stoga su u cijelosti neosnovani prigovori tužitelja glede prava na dom.

13. Slijedom navedenog tužitelji se neosnovano pozivaju i na odredbu čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, budući tužitelji nemaju nikakvu pravnu osnovu za korištenje stana u [adresa]. Tužitelji su iz predmetnog stana deložirani u ovršnom postupku, a na temelju sudske odluke, te je iseljenje tužitelja u konkretnom slučaju bilo nužno za zaštitu prava vlasništva tužene Republike Hrvatske. Također, pravo na dom osim prava na stanovanje uključuje i obvezu plaćanja naknade za korištenje vlasniku stana, a koju obvezu tužitelji niti nisu ispunjavali. Stoga je pravo vlasništva tužene u konkretnom slučaju jače od eventualnog prava na dom tužitelja.

14. Sukladno navedenom je i tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem predmetne ovrhe nedopuštenom u cijelosti neosnovan. Naime, odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17- dalje OZ) propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. U konkretnom slučaju međutim, nisu ispunjeni razlozi iz ove odredbe.

15. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

16. Sud nije priznao tuženoj trošak parničnog postupka. Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o klasičnom građansko-pravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženu zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi Državnog odvjetništva financiraju se iz državnog proračuna. S obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužitelja odlukom o troškovima postupka ne bi bila postignuta pravična ravnoteža, te bi plaćanje parničnih troškova za tužitelje predstavljao prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1., uz Konvenciju.

U Zagrebu, 2. ožujka 2026.

Sudac:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tužene