REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2760/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Svenu Skračiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Zagreb, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, Zagreb, isplatiti tužitelju PS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 15.700,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 39.199,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04. srpnja 2023. do isplate, kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.811,75 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da se obratio zastupniku tuženika sa zahtjevom za mirno rješenje spora 4.7.2023., da je tuženik zahtjev primio 10.7.2023., da je tuženik dopisom od 27.10.2023. otklonio mogućnost mirnog rješenja spora, da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K -1091/21 zbog osnovane sumnje da je 20.10.2020. u 9,00 sati u KBC Zagreb počinio kazneno djelo prijetnje opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 protiv zaposlenika, zastupnika i bivših zastupnika Hrvatskog sabora te predsjednika Vlade RH IS, da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe da je počinio inkriminirano kazneno djelo , da je tužitelj zaposlen kao namještenik-konobar u Hrvatskom saboru i Vladi RH na neodređeno vrijeme od 1993., da su t ijekom istrage policijski službenici 20.10.2020. pretražili dom tužitelja i automobil kojim se koristi, da je dom u kojem živi tužitelj u vlasništvu njegove kćeri BS, a automobil je u vlasništvu njegove supruge OS, da je Županijski sud u Zagrebu protiv tužitelja odredio istražni zatvor, da je tužitelj u istražnom zatvoru bio od 20.10.2020. do 16.12.2020. , da je istovremeno s ukidanjem istražnog zatvora 16.12.2020. Županijski sud u Zagrebu protiv tužitelja odredio mjere opreza koje su višekratno produljivane: 1. Obveza javljanja Klinici za psihijatriju „Vrapče“ 1.1. jednom tjedno svakog ponedjeljka od 21.12.2020. do 6.2.2022.
1.2. svaki zadnji ponedjeljak u mjesecu od 7.2.2022. do 12.5.2022., 2. Obveza javljanja III. Policijskoj postaji Dubrava svakog petka u mjesecu od 18.12.2020. do 12.11.2021. , 3. Zabrana posjećivanja određenog mjesta i to Sabora RH, Vlade RH i područja Markovog trga od 16.12.2020. do 12.5.2022., da je tužitelj neosnovano provedenim kaznenim postupkom pretrpio povrede prava osobnosti kako slijedi: 1. Pravo na slobodu za vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju 57 dana; 2. Pravo na privatnost, dostojanstvo i zdravlje povrijeđeni su tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu, da je tužitelj istražni zatvor proveo u Zatvoru u Zagrebu u ćeliji u kojoj je većinu vremena bilo smješteno 6 zatvorenika optuženih za počinjenje raznih kaznenih djela, većinom nasilnih, da je ćelija bila neadekvatne veličine u odnosu na broj zatvorenika (6 kreveta na otprilike 20 m2) s jednim umivaonikom i nužnikom tzv. čučavcem koji je od ostatka ćelije bio odvojen paravanom, da je radi održavanja higijene tužitelj s ostalim zatvorenicima u ćeliji iznad čučavca improvizirao tuš od crijeva za vodu spojenog na umivaonik zbog straha od korištenja tuševa sa zatvorenicima iz ostalog dijela zatvora , da također iz straha od ostalih zatvorenika tužitelj nije koristio dvoriš te radi rekreacije, da tužitelj boluje od anksiozno depresivnog poremećaja te da u zatvoru nije mogao ostvariti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu, da je pregledan od strane zatvorskog psihijatra samo jednom, usprkos više zahtjeva upravi zatvora za pružanje psihijatrijske pomoći, da su za vrijeme trajanja istražnog zatvora na snazi bile zabrane posjeta posjetitelja zbog pandemije COVID-a, te da je smio razgovarati s članovima svoje obitelji isključivo telefonski, a na isti je način komunicirao sa svojim braniteljem. Nadalje navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti jer mu je ograničena sloboda kretanja zbog izrečenih mjera opreza i to: a) zabranjeno mu je posjećivanje Markova trga te Sabora i Vlade RH u trajanju 512 dana, b) bio je obvezan javiti se Klinici za psihijatriju „Vrapče“ 53 puta, a III. PP Zagreb 47 puta, da mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu časti i ugleda, da je oženjen i ima dvoje djece (punoljetne sina i kćer) i trogodišnjeg unuka, da su njegov dom i automobil kojim se koristi pretražili policijski službenici, a o provođenju kaznenog postupka i mjerama opreza određenim protiv njega pisano je u sredstvima javnog priopćavanja, da je on zbog navedenog, kao i njegova obitelj, pretrpio, a i danas trpi sramotu, da je tužitelj obilježen kao kriminalac u krugu svojih susjeda i široj javnosti, a pojedini prijatelji i poznanici i danas izbjegavaju kontakt s njime i njegovom obitelji, da je povreda tim veća uzme li se u obzir da tužitelj nikada nije kazneno osuđivan niti je odgovarao za teža prekršajna djela, da mu je ugled koji uživa na svom radnom mjestu nužan za obavljanje njegovog posla, a nakon provedenog kaznenog postupka ugled mu je nepopravljivo narušen, da je on kao konobar zaposlen u Hrvatskom saboru i Vladi RH bio u svakodnevnom kontaktu sa saborskim zastupnicima i dužnosnicima Vlade RH od 1993. do pokretanja kaznenog postupka, da zbog gore navedenog redovito prolazi stroge sigurnosne provjere, a nakon provedenog kaznenog postupka realno je za očekivati da će on sam i njegov rad biti predmetom najstrožih provjera od strane državnih sigurnosnih službi. Tužitelj nadalje navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti s naslova duševnih boli i straha, da mu se zbog gore opisanih povreda prava osobnosti psihičko zdravlje pogoršalo, da je zbog određenog mu istražnog zatvora i mjera opreza bio udaljen iz državne službe u razdoblju od 21.10.2020. te je na rad vraćen s danom 27.3.2023., da je za vrijeme udaljenja iz službe tužitelju isplaćivana znatno niža plaća u odnosu na njegovu redovnu plaću, da se kao osoba opterećena kaznenim postupkom nije mogao zaposliti na drugom mjestu, da je ova činjenica, uz navedene povrede prava osobnosti, utjecala na njegov strah za sebe i svoju obitelj u vidu egzistencijalne ugroženosti, potištenosti, tjeskobe i strepnje glede budućnosti, da je navedeno utjecalo na poteškoće u spavanju te osjećaja gušenja i pristiska u prsima, da je opisane tegobe liječio u Klinici za psihijatriju „Vrapče“ i Odjelu zdravstvene zaštite Zatvora u Zagrebu, da slijedom naprijed navedenih povreda prava zahtijeva od tuženika pravičnu novčanu naknadu kako slijedi:
1) za neosnovano lišenje slobode u istražnom zatvoru (57 dana x 75,00 € ) 4.275,00 €
2) za povredu prava na privatnost, dostojanstvo i zdravlje u istražnom zatvoru 10.000,00 €
3) za neosnovano ograničenje slobode kretanja nametnutim mjerama opreza:
- zabranu posjećivanja Markova trga, Sabora i Vlade RH (512 dana x 40 €) 20.480,00 €
- obvezu javljanja Klinici za psihijatriju „Vrapče“ (53 puta, x 20 €) 1.060,00 €
- obvezu javljanja III. PP Zagreb (47 puta x 20 €) 940,00 €
4) povredu časti i ugleda 10.000,00 €
5) za duševne boli i strah 10.000,00 €, odnosno ukupno 56.755,00 €. Slijedom svega navedenoga predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.755,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4.047.2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 03. lipnja 2025., po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 54.899,64 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4.7.2023. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim činjenicu da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 20. listopada 2020. do 16. prosinca 2020., da je tužitelj oslobođen od odgovornosti za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret u kaznenom postupku, te da je postupak istrage obustavljen, da sukladno navedenom tužitelju pripada pravo na naknadu štete sukladno čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku, ali smatra kako tužitelj neosnovano potražuje iznos od 56.755,00 EUR s pripadajućim kamatama, pa kako je tužbeni zahtjev osnovan, ali previsoko postavljen, smatra u odnosu na trajanje, uhićenje, narav i težinu kaznenog djela kao i ostale okolnosti samog slučaja da tužitelju, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode pripada pravična naknada u iznosu od 2.155,28 EUR, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko ponuđenog iznosa uz naknadu parničnog troška tuženiku.
2.1. Podneskom od 10. lipnja 2025. tuženik u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete radi zabrane pristupa Hrvatskom Saboru navodi kako je tužitelj odluku suda mogao pobijati u rokovima i na način propisan zakonom, da isti nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze između zabrane i eventualne štete, također smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete radi obaveze javljanja Klinici za psihijatriju i III. PP Zagreb jer tužitelj nije dokazao niti nastalu štetu niti uzročno - posljedičnu vezu, niti da su nastale posljedice vezano za takav vid štete, da slijedom navedenog u cijelosti osporava tužiteljev zahtjev te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list 8-13 spisa), dopis OGDO-a od 27.10.2023. (list 14 spisa), Nalog Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-t-512/20 od 20.10.2020. (list 15-17 spisa), Zapisnik o pretrazi auta od 20.10.2020. (list 18-23 spisa), Zapisnik o pretrazi doma od 20.10.2020. (list 24-30 spisa), Rješenje o istražnom zatvoru Županijskog suda Kir-1932/20-4 od 21.10.2020. (list 31-33 spisa), Rješenje o produljenju istražnog zatvora Županijskog suda Kir-2121/20 od 20.11.2020. (list 34-37 spisa), Rješenje o ukidanju istražnog zatvora Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KOV -1594/20-4 od 16.12.2020. (list 38-43 spisa), Rješenje o produljenju mjera opreza Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Kv-731/21-5, K-1091/21 od 28.05.2021. (list 44-45 spisa), Rješenje o produljenju mjera opreza Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Kv-135/22-7, K- 1091/21 od 07.02.2022. (list 46-49 spisa), Rješenje o ukidanju mjera opreza Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1091/21-33 od 12.05.2022. (list 50-51 spisa), evidenciju javljanja MUP-u (list 52-57 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 58-110, 128-134, 161 spisa), Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-1091/21-34 od 12.05.2022. (list 111-119 spisa), Presudu Županijskog suda u Bjelovaru Kž-205/2022-7 od 19.04.2023. (list 120-124 spisa), Rješenje Ureda za opće poslove Hrvatskoga sabora i Vlade RH o vraćanju na rad od 27.03.2023. (list 125-127 spisa), novinski članak (list 135-138 spisa), ispis izračuna stope inflacije DZZS-a (list 148 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 162 spisa), dokumentaciju o veličini prostorija sobe Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije uprave za zatvorski sustav (list 168-192 spisa), podatke Državnog zavoda za statistiku o inflaciji i neto plaćama (list 217-239 spisa), saslušan je tužitelj (list 157-159 spisa), provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću (list 195-204 spisa).
4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I., izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.
5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog neosnovanog optuženja i neopravdanog vođenja kaznenog postupka , te zbog posljedica do kojih je neosnovano optuženje i neopravdano vođenje kaznenog postupka dovelo i to: za neosnovano lišenje slobode u istražnom zatvoru (57 dana x 75,00 €) u iznosu od 4.275,00 €, za povredu prava na privatnost, dostojanstvo i zdravlje u istražnom zatvoru u iznosu od 10.000,00 €, za neosnovano ograničenje slobode kretanja nametnutim mjerama opreza i to: zabranu posjećivanja Markova trga, Sabora i Vlade RH (512 dana x 40 €) u iznosu od 20.480,00 €, obvezu javljanja Klinici za psihijatriju „Vrapče“ (53 puta, x 20 €) u iznosu od 1.060,00 € i obvezu javljanja III. PP Zagreb (47 puta x 20 €) u iznosu od 940,00 €, za povredu časti i ugleda u iznosu od 10.000,00 €, te za duševne boli i strah u iznosu od 10.000,00 €, odnosno ukupno 56.755,00 €, a koja šteta mu je nastala neosnovanim lišenjem slobode.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 20. listopada 2020. do 16. prosinca 2020., da je oslobođen od odgovornosti za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret u kaznenom postupku, te da je postupak istrage obustavljen, dok je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Odredbom čl. 14. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08) propisano je da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom. Odredbom čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, dalje ZKP/97), koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 573. alineja 3. ZKP/17, propisano je da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Iz navedenog proizlazi da zakon ne radi razliku između vrsta štete koje osoba može potraživati u slučaju neosnovanog lišenja slobode, te primjena citiranih odredbi nije ograničena samo na zahtjeve za naknadu neimovinske štete (odluka VSRH br. Rev-1463/2016-2 od 10. rujna 2019.).
8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetnu tužbu podnio zbog nepravde, da su mu uništili život, da ga najviše boli nepravda jer je bio neosnovano pritvoren i optužen, a sve to da ga je koštalo familije, posla, prijatelja i u konačnici zdravlja, da ga na poslu više ne žele i da mu je ravnateljica rekla da za njega nema mjesta u Saboru, a u Vladi ga ne žele, pa je tako na bolovanju već 2 godine od kada je oslobođen, da mu je sve navedeno utjecalo i na obitelj, na djecu, pa mu je tako i otac umro prošle godine, doduše on mu nije ništa o tome pričao, ali znao je obzirom da je do tada radio i odlazio u Sabor, a onda više nije išao u Sabor. Nadalje navodi da su uvjeti u zatvoru bili nikakvi, bilo ih je 6 u sobi od 20 m2, nikada nije bio u zatvoru, pa je tako pao u depresiju, da ne možeš dobiti niti doktora, svakakvih ljudi ima i narkomana, došlo mu je da se objesi, da je u tom periodu bila i korona, pa nije mogao imati i primati niti posjete, da je higijena u zatvoru bila nikakva, složili su si tuš na pipu i na čučavcu se tuširali, odnosno improvizirali su unutar sobe, da u zatvoru ima i tuš, ali kako ima puno ljudi oni su navedeno improvizirali u sobi, da su na navedenom čučavcu vrata bila kao u salunu, da se sve vidi i osjete se mirisi, da nije bilo privatnog prostora u sobi, obzirom je bio smješten sa ostalih 5 zatvorenika 23 sata u sobi, i 1 sat šetnje tko hoće ići van, a ukoliko bi htio ostati sam u sobi dok su drugi u šetnji, to nije bilo moguće izvesti obzirom se zatvorenik nikada ne ostavlja sam radi sigurnosti i da netko ne bi slučajno počinio suicid, da je neki put išao u šetnju, a neki put nije, da više puta nije išao nego što je išao, da nije išao jer u šetnji sreće različite zatvorenike među kojima je bilo svakakvih tipova, koji žicaju cigarete i nije htio dolaziti u sukobe sa nikim, a najviše nije išao zbog toga što se u zatvoru sve zna, pa se zbog mjesta gdje je radio nije htio dovoditi u neugodnu situaciju jer onda ostali zatvorenici nemaju povjerenja u tebe, da ga je bilo izrazito strah ići u šetnju. Nadalje navodi da se 3 godine morao javljati u policiju i psihijatru i imao je zabranu prilaska Saboru na udaljenosti od 500 metara, pa tako kada se javio kolegi koji je s njim radio u Saboru isti mu je rekao da ga više ne zove da ga ne bi povezali sa njim, a ljudi na porti su mu iz zezancije, koja njemu nije bila zezancija, znali reći gdje si terorista i slično, da se zbog kaznenog postupka više ne može vratiti na svoje radno mjesto, a on je nakon svega trajno obilježen, da cijelo vrijeme za trajanja kaznenog postupka nije mogao dobiti uvjerenje o nekažnjavanju da bi se zaposlio negdje drugdje, a kroz taj period primao je plaću u iznosu od 2.300,00 kn, što mu nije bilo dovoljno za život, pa se tako zaduživao, da je isto tako njegove dugove preuzeo EOS MATRIX koji mu je nabio kamatu, pa svoj dug ne može vratiti dok je živ, da bi se mogao vratiti na svoje radno mjesto da mu prestane bolovanje što se njega tiče, ali ga ne žele, da mu je tako rečeno od ravnateljice koja mu je rekla da zbog premještanja Sabora na Črnomerec i preuređenja zgrade na Markovom trgu, za njega sada nemaju mjesta na Črnomercu, a u Vladi da ga ne žele. Nadalje navodi da je u prostoriji u kojoj je boravio u zatvoru bilo dnevnoga svjetla, ćelija je gledala na dvorištu stranu, a onda su u 16 sati popodne palili svjetla, kada je u to doba padao mrak, a onda bi se svjetla gasila oko 21, 22 sata navečer, a što se tiče činjenice je li prostorija bila zagušljiva, može navesti da je, obzirom je u maloj prostoriji boravilo 6 osoba, pa su tako prozori bez obzira na zimski period bili stalno otvoreni, u ćeliji se nalaze cipele po podu, veš koji su sami prali sušili su u sobi, a pri tom od zatvorenika netko ima higijenu, a netko nema, da se jedan ležaj u ćeliji nalazi ispod prozora i tamo bi obično završio onaj tko zadnji dođe u ćeliju, a u periodu kada bi tamo spavao, puhalo bi mu po glavi, a kada je došao u tu ćeliju i on je spavao pored prozora do perioda kad netko od zatvorenika ne bi napustio sobu pa se onda prebace na njegov ležaj, da je još uvijek u radnom odnosu u Uredu za opće poslove Vlade i Sabora RH, ali je na bolovanju, da pokrivaju i Vladu i Sabor, da nije nikada bio liječen na psihijatriji prije nego je pritvoren za djelo koje mu je stavljeno na teret, ali je bio kod psihijatra koji mu je dao terapiju.
9. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja obzirom je iskazivao životno i uvjerljivo i u potpunom suglasju sa provedenim medicinskim vještačenjem. Iz navedenog iskaza u bitnom proizlazi kako je oduzimanje slobode i vođenje kaznenog postupka djelovalo na tužitelja, kako se to odrazilo na njegovu obitelj što ga je dodatno pogađalo i što mu je poremetilo svakodnevnu dinamiku i kvalitetu života jer se tri godine morao javljati u policiju i psihijatru i imao je zabranu prilaska Saboru i Vladi na udaljenosti od 500 metara, zbog situacije u kojoj se našao, najprije pritvaranjem, a nakon toga vođenjem kaznenog postupka protiv njega, o negativnom odnosu okoline prema njemu, kako u poslovnom tako i u privatnom životu, što je u konačnici rezultiralo i problemima sa zdravljem. Nadalje iz navedenog iskaza neosporno proizlazi da je tužitelju povrijeđen ugled, čast i dostojanstvo koje je prije predmetnog štetnog događaja uživao kako u poslovnom tako i u privatnom životu. Nadalje je utvrđeno da su sobe u pritvoru u kojima je boravio bile prekapacitirane jer je u 20 m2 bio smješten sa još petoricom zatvorenika.
10. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva s naslova pravične novčane naknade zbog neosnovanog lišenja slobode valja navesti da među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 20. listopada 2020. do 16. prosinca 2020., da je dakle, bio lišen slobode u trajanju od 57 dana, a kako to uostalom proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu. Na temelju ocjene provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tužitelj zaista bio neosnovano lišen slobode u naprijed navedenom razdoblju s obzirom da je isti u kaznenom postupku presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1091/21-34 od 12. svibnja 2022. oslobođen optužbe za kazneno djelo zbog kojeg je bio u istražnom zatvoru. Slijedom navedenog mu, sukladno odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97 pripada pravo naknadu štete koju je pritom pretrpio.
10.1. U pogledu naprijed navedenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to slobode tužitelja, valja reći da osnovanost navedenog zahtjeva među strankama nije sporna, dok je sporna visina zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a kojom je propisano da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, s time da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, kao i tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.
10.2. U odnosu na visinu naknade neimovinske štete s ovoga osnova, sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da su mu uništili život, da ga najviše boli nepravda jer je bio neosnovano pritvoren i optužen, a sve to ga je koštalo familije, posla, prijatelja i u konačnici zdravlja, da ga na poslu više ne žele i da mu je ravnateljica rekla da za njega nema mjesta u Saboru, a u Vladi ga ne žele, pa je tako na bolovanju već 2 godine od kada je oslobođen, da mu je sve navedeno utjecalo i na obitelj, na djecu , da su uvjeti u zatvori bili nikakvi, bilo ih je 6 u sobi od 20 m2, nikada nije bio u zatvoru, pa je tako pao u depresiju, da nije mogao dobiti niti doktora, svakakvih ljudi ima i narkomana, došlo mu je da se objesi, da je u tom periodu bila i korona, pa nije mogao imati i primati niti posjete, da je higijena u zatvoru bila nikakva, složili su si tuš na pipu i na čučavcu se tuširali, odnosno improvizirali su unutar sobe, da u zatvoru ima i tuš, ali kako ima puno ljudi oni su navedeno improvizirali u sobi, da su na navedenom čučavcu vrata bila kao u salunu, sve se vidi i osjete se mirisi, da nije bilo privatnog prostora u sobi, obzirom je bio smješten sa ostalih 5 zatvorenika 23 sata u sobi, i 1 sat šetnje tko hoće ići van, ukoliko bi htio ostati sam u sobi dok su drugi u šetnji, to nije bilo moguće izvesti obzirom se zatvorenik nikada ne ostavlja sam radi sigurnosti i da netko ne bi slučajno počinio suicid, da je neki put išao u šetnju, a neki put nije, da više puta nije išao nego što je išao, da nije išao jer u šetnji sreće različite zatvorenike među kojima je bilo svakakvih tipova, koji žicaju cigarete i nije htio dolaziti u sukobe sa nikim, a najviše nije išao zbog toga što se u zatvoru sve zna, pa se zbog mjesta gdje je radio nije htio dovoditi u neugodnu situaciju jer onda ostali zatvorenici nemaju povjerenja u tebe, da ga je bilo izrazito strah ići u šetnju.
10.3. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade imao na umu značaj povrijeđenog dobra - slobode čovjeka, trajanje duševnih boli, utvrđene sve okolnosti slučaja, cilj kojemu služi ta naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, te zaključio da tužitelju u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na slobodu čovjeka u zatraženom iznosu 75,00 eur po svakom danu koji je tužitelj bio lišen slobode, odnosno ukupno 4.275,00 eur. Pri tome je sud imao na umu da naknada koja se u slučaju povrede prava slobode priznaje građanima ima simbolično značenje-satisfakciju, te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvređuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena (tako i VSRH u Rev-2796/18-2 od 14. svibnja 2019. i dr.).
11. Radi utvrđivanja sporne osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u vidu ograničenja slobode kretanja, časti, ugleda i dostojanstva, te tjelesno i duševno zdravlje sud je vrednovao iskaz tužitelja te provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću.
12. Stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj bio izložen štetnim događajima od 20. listopada 2020. do 16. prosinca 2020., te nadalje do 12.5.2022., da temeljem analize svih relevantnih podataka smatra da se u tužitelja, kao izravna posljedica okolnosti predmetnih štetnih događaja, razvila simptomatika Poremećaja prilagodbe, u primarno psihički vulnerabilne strukture (F33; F60.9), da navedeno proizlazi iz medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnih štetnih događaja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja optužnice, te stavljanja tužitelja u poziciju kao mogućeg počinitelja kaznenog djela koje izaziva jaku društvenu pozornost i osudu, uz osujećenost radi oduzimanje slobode , da je navedeno rezultiralo promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko, i socijalno funkcioniranje, da je klinička slika navedenog psihičkog poremećaja aktualno djelomično izblijedila, uz zaostajanje simptomatike opisane u psihičkom statusu, da između predmetnih štetnih događaja i razvoja psihičkog poremećaja u tužitelja, postoji izravna uzročno-posljedična veza, da je slijedom navedenoga u tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja. Vještak nadalje navodi da tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah, da je do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 3 tjedna, da je po navedenom trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana, da je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj, da je tužitelj tijekom spornog razdoblja od 20. listopada 2020. do 16. prosinca 2020., te nadalje do 12.5.2022., trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 10%, te je u tom omjeru morao ulagati pojačane napore , da po navedenom razdoblju, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijeni 5% trajno, te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.
13. Na ovako dani nalaz i mišljenje stranke nisu isticale nikakve primjedbe niti prigovore, a isto prihvaća i ovaj sud obzirom je izrađen stručno i obrazloženo te u skladu s pravilima medicinskih znanosti, isti je jasan, potpun i u suglasju sa izvedenim dokazima u vidu kliničkog pregleda tužitelja i medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta.
14. Slijedom navedenog, sud je na temelju naprijed navedenog iskaza tužitelja i provedenog medicinskog vještačenja nedvojbeno utvrdio kako je tužitelju zbog neosnovanog optuženja, neopravdanog vođenja kaznenog postupka, kao i zbog neosnovanog ograničenja slobode kretanja nametnutim mjerama opreza (povreda čl. 32 st. 1. Ustava Republike Hrvatske) povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na ugled, čast i dostojanstvo te tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
15. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na ugled, čast i dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, ograničenje slobode kretanja nametnutim mjerama opreza, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pritom imao u vidu utvrđenu povredu ugleda, časti i dostojanstva tužitelja te tjelesnog i duševnog zdravlja koja je opisana u nalazu i mišljenju vještaka, ograničenje slobode nametnutim mjerama opreza u trajanju od dvije i pol godine javljanjem u policiju (47 puta) i psihijatru (53 puta), te zabranom prilaska Markovom trgu, Saboru Republike Hrvatske i Vladi Republike Hrvatske i području Markovog trga u Zagrebu na kojem se te institucije nalaze (u trajanju od 512 dana), te je uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020., odnosno nakon izmijene kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2. sjednica Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020), a prije donošenja predmetne presude (tako i odluka Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016., presuda ŽS Zagreb posl. br. Gž-4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.) obzirom je prema podacima Državnog zavoda za statistiku kumulativna stopa inflacije od lipnja 2020. do siječnja 2026. (zaključenje glavne rasprave) iznosila od 30% do 35%. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za ove vidove nastale neimovinske štete u visini od 10.000,00 eur, dok je u preostalom dijelu i po ovim vidovima štete tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao previsoko postavljen.
16. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s naslova povrede prava osobnosti s naslova prava na privatnost, dostojanstvo i zdravlje u istražnom zatvoru (uvjeti u zatvoru), sud je imao u vidu pravno stajalište koje je Europski sud za ljudska prava izrazio u presudi broj 7334/13 od 20. listopada 2016. u predmetu Muršić protiv Hrvatske (u daljnjem tekstu: Presuda ESLJP–a), a na koje stajalište se pozvao i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci poslovni broj U-III- 1630/2017 od 30. svibnja 2018.
17. Navedenom Presudom ESLJP–a su pod točkama 136.–140. potvrđena mjerodavna načela i standardi za ocjenu prenapučenosti zatvora, pa samim time i za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, koji proizlaze iz prakse Europskog suda za ljudska prava, i to na sljedeći način:
- potvrđen je standard od 3 m2 podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika, kao minimalni standard na temelju čl. 3. Konvencije (Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.) (točka 136.),
- ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije (točka 137.),
- čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije moći će se oboriti samo ako su sljedeći čimbenici kumulativno ispunjeni:
- da su smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 kratka, povremena i minimalna,
- da su takva smanjenja popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,
- da je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru (točka 138.),
- da u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, te da će se u takvim slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima (točka 139.),
- da u slučajevima u kojima je zatvorenik raspolagao s više od 4 m2 osobnog prostora u smještaju u zatvoru u kojem boravi više zatvorenika, i gdje se nisu pojavili problemi s obzirom na pitanje osobnog prostora, drugi aspekti fizičkih uvjeta pritvora koji su prethodno navedeni (pod točkom 48., 53., 55., 59. i 63. –64.) ostaju mjerodavni kako bi se mogla ocijeniti prikladnost uvjeta boravka u zatvoru na temelju čl. 3. Konvencije (točka 140.).
17.1. Pri tome valja dodati da je pod točkom 114. Presude ESLJP–a pojašnjena metodologija za izračun minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika da bi se mogla izvršiti procjena na temelju čl. 3. Konvencije. Konkretno, sanitarni čvor unutar sobe se ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe, dok izračun raspoložive površine u sobi treba uključivati prostor koji zauzima namještaj, pri čemu je bitno i to jesu li se zatvorenici mogli normalno kretati unutar sobe.
18. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je tužena propustila osigurati humane uvjete za boravak tužitelja u istražnom zatvoru jer su sobe u kaznenoj ustanovi u kojoj je tužitelj boravio prenapučene, uvjeti boravka su ponižavajući, nehumani, bez adekvatnog sanitarnog čvora, loših higijenskih uvjeta, te bez adekvatne liječničke skrbi.
19. Iz očitovanja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 15. travnja 2025. (Zatvor u Zagrebu) (list 168 spisa), proizlazi da je tužitelj primljen u istražni zatvor Zatvora u Zagrebu dana 20.10.2020. temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu, br. Kir-1932/20 od 21. listopada 2020., produljenog rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, br. Kir-2121/20 od 20. studenog 2020., da je dana 16. prosinca 2020. imenovanom ukinut istražni zatvor temeljem rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, br. Kov-1594/20, da je za vrijeme izvršavanja mjere istražnog zatvora imenovani smještavan od 21.10.2020. do 24.10.2020. na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 51, a od 24.10.2020. do 16.12.2020. na III. zatvoreničkom odjelu u sobi 46, da su navedene sobe 51 i 46 površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobama se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, da je u navedenim sobama sanitarni čvor opremljen „čučavcem", umivaonikom sa toplom i hladnom vodom i ogledalom, da posebna ventilacija nije ugrađena, ali navedene sobe imaju 4 prozora visine 86 cm, širine 67 cm koji se mogu otvoriti i na taj način je omogućen dotok svježeg zraka u svakom trenutku, samim time i prozračivanie zatvoreničke sobe, a zatvorenicima je omogućena i kupovina ventilatora u zatvorskoj prodavaonici, da se u navedenim sobama nalazi stol s dvije klupe, a prema potrebi i odgovarajući broj stolica.
20. Iz iskaza tužitelja, a koji se odnosi na ovaj vid štete sud je utvrdio da su uvjeti u zatvori bili nikakvi, bilo ih je 6 u sobi od 20 m2, nikada nije bio u zatvoru, pa je tako pao u depresiju, da ne možeš dobiti niti doktora, da u zatvoru ima svakakvih ljudi i narkomana, došlo mu je da se objesi, da je u tom periodu bila i korona, pa nije mogao imati i primati niti posjete, da je higijena u zatvoru bila nikakva, složili su si tuš na pipu i na čučavcu se tuširali, odnosno improvizirali su unutar sobe, da u zatvoru ima i tuš, ali kako ima puno ljudi oni su navedeno improvizirali u sobi, da su na navedenom čučavcu vrata bila kao u salunu, da se sve vidi i osjete se mirisi, da nije bilo privatnog prostora u sobi, obzirom je bio smješten sa ostalih 5 zatvorenika 23 sata u sobi, i imao je pravo na 1 sat šetnje tko hoće ići van, a ukoliko bi htio ostati sam u sobi dok su drugi u šetnji, to nije bilo moguće izvesti obzirom se zatvorenik nikada ne ostavlja sam radi sigurnosti i da netko ne bi slučajno počinio suicid, da je neki put išao u šetnju, a neki put nije, da više puta nije išao nego što je išao, da nije išao jer u šetnji sreće različite zatvorenike među kojima je bilo svakakvih tipova, koji žicaju cigarete i nije htio dolaziti u sukobe sa nikim, a najviše nije išao zbog toga što se u zatvoru sve zna, pa se zbog mjesta gdje je radio nije htio dovoditi u neugodnu situaciju jer onda ostali zatvorenici nemaju povjerenja u tebe, da ga je bilo izrazito strah ići u šetnju, da je u prostoriji kojoj je boravio u zatvoru bilo dnevnoga svjetla, ćelija je gledala na dvorištu stranu, a onda su u 16 sati popodne palili svjetla, kada je u to doba padao mrak, a onda bi se svjetla gasila oko 21, 22 sata navečer, a što se tiče činjenice je li prostorija bila zagušljiva, može navesti da je, obzirom je u maloj prostoriji boravilo 6 osoba, prozori bez obzira na zimski period bili stalno otvoreni, da se u ćeliji cipele nalaze po podu, veš koji su sami prali sušili su u sobi, a pri tom od zatvorenika netko ima higijenu, a netko nema, da se jedan ležaj u ćeliji nalazi ispod prozora i tamo bi obično završio onaj tko zadnji dođe u ćeliju, a u periodu kada bi tamo spavao, puhalo bi mu po glavi, a kada je došao u tu ćeliju i on je spavao pored prozora do perioda kad netko od zatvorenika ne bi napustio sobu pa se onda prebace na njegov ležaj.
21. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - u nastavku teksta: Ustav RH) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, odredbom čl. 25. st. 1. Ustava RH propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora poštivati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo i odredbom čl. 35. Ustava RH propisano je da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
22. Odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06 - u nastavku teksta: Konvencija) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni.
23. U smislu Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pravo, između ostaloga, na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, stručnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru najmanje 2 sata dnevno i druga prava (čl. 14.). Sukladno istom Zakonu, prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora te zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74.). Prema istom Zakonu, zatvorenicima također mora biti omogućeno svakodnevno pranje tijela (čl. 76.) te im se mora osigurati liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.).
24. Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine, br. 92/02) propisano je da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora.
25. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, sukladno dopisu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 15. travnja 2025. (Zatvor u Zagrebu) (list 168 spisa), boravio u sobama u kojima je isti raspolagao s 3,26 m2 osobnog prostora, valjalo je radi pravilne ocjene prikladnosti uvjeta boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu primijeniti načela i standarde sadržane pod točkom 136. –140. Presude ESLJP–a. Konkretno, valjalo je utvrditi točan broj dana kada je tužitelj boravio u sobama u kojima je isti imao na raspolaganju 3 m2 do 4 m2 osobnog prostora, imajući pri tome u vidu da se sanitarni čvor unutar sobe ne uračunava u ukupnu površinu sobe, nakon čega je taj prostorni čimbenik valjalo dovesti u vezi s ostalim (ne)odgovarajućim uvjetima boravka u zatvoru.
26. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu u razdoblju od 20.10.2020. do 16.12.2020., odnosno ukupno 57 dana, da je u navedenom periodu boravio u sobama površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, da se u navedenim sobama nalazio sanitarni čvor površine 1,57 m2, pa kad se površina sanitarnog čvora oduzme od površine soba, ispada da je površina soba iznosila 19,53 m2, te kad se navedena površina podijeli sa brojem od 6 zatvorenika (koju činjenicu tuženik nije osporavao, a suprotno ne proizlazi niti iz dopisa Ministarstva pravosuđa od 15.04.2025.), dobije se površina od 3,26 m2 po osobi, iz čega proizlazi da su prostorni kapaciteti soba u kojima je bio smješten tužitelj bili niži od onih propisanih čl. 74. st. 3. ZIKZ-a. Tužitelju skučenost osobnog prostora u navedenim sobama nije bila nadoknađena dovoljnim boravkom u prostoru izvan sobe, odnosno isti se, kao zatvorenik nije mogao slobodno kretati jer je bio smješten sa ostalih 5 zatvorenika 23 sata u sobi, i imao je pravo na 1 sat šetnje, a ukoliko bi htio ostati sam u sobi dok su drugi u šetnji, to nije bilo moguće izvesti obzirom se zatvorenik nikada ne ostavlja sam radi sigurnosti i da netko ne bi slučajno počinio suicid, da je higijena u zatvoru bila nikakva, složili su si tuš na pipu i na čučavcu se tuširali, odnosno improvizirali su unutar sobe, da u zatvoru ima i tuš, ali kako ima puno ljudi oni su navedeno improvizirali u sobi, da su na navedenom čučavcu vrata bila kao u salunu, sve se vidi i osjete se mirisi, da nije bilo privatnog prostora u sobi. Prostorija u kojoj je bio smješten tužitelj je bila zagušljiva obzirom je u maloj prostoriji boravilo 6 osoba, pa su tako prozori bez obzira na zimski period bili stalno otvoreni, u ćeliji su se nalazile cipele po podu, veš koji su sami prali sušili su u sobi, a pri tom higijena ostalih svih zatvorenika iz sobe nije bila zadovoljavajuća, u periodu kad je spavao na ležaju ispod prostora puhalo mu je po glavi.
26.1. Sukladno navedenom, utvrđeno je da je zbog prenapučenosti soba u kojima je tužitelj boravio u Zatvoru u Zagrebu, a u kojima je na raspolaganju imao 3,26 m2 osobnog prostora, pri čemu taj manjak prostora nije bio nadoknađen na drugi način, jer je tužitelj bio zatvoren u sobi 23 sata dnevno, dok je u njima samo zidom visine 180 cm bio ograđen i sanitarni čvor, povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na dostojanstvo te psihički i tjelesni integritet, odnosno da su zatvorski uvjeti bili takvi da prelaze uobičajenu mjeru trpljenja povezanu s istražnim zatvorom i povredom prava na koje ukazuju odredbe iz čl. 23, čl. 25 i čl. 35 Ustava Republike Hrvatske, kao i čl. 3. Konvencije, kao i odredba čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO).
27. S obzirom na navedeno, uzevši u obzir trajanje boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu u prenapučenim sobama u trajanju od sveukupno 57 dana, sud je ocijenio primjerenom naknadu štete u visini od 1.425,00 EUR, što odgovara naknadi od 25,00 eur za svaki od tih 57 dana provedenih u neodgovarajućim uvjetima, dok je pritom sud imao na umu i odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO kojom je propisano da će prilikom odlučivanja o visini novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
28. Slijedom svega navedenoga, tužitelju je po svim naprijed navedenim osnovama dosuđen ukupan iznos od 15.700,00 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos od 39.199,64 eur tužbeni zahtjev utvrđen kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.
29. Na dosuđeni iznos naknade štete s naprijed naveden ih osnova tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (04. srpnja 2023.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. i 8 ZOO-a.
30. U odnosu na odluku o parničnom trošku valja navesti da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, dok je odredbom stavka 5. istoga članka propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Shodno izloženom, a imajući u vidu da je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u omjeru od 64,30% (100% u osnovi i 28,60% u visini/2=64,30%), iz čega proizlazi da je tuženik uspio u omjeru od 35,70%. Kad se uspjeh tuženika oduzme od uspjeha tužitelja valjalo je tužitelju dosuditi naknadu dijela ukupnih troškova u omjeru od 28,60%.
31. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (54.899,64 eur). Tužitelju je kao potreban priznat trošak sastava zahtjeva za mi rno rješenje spora u iznosu od 500 bodova (Tbr. 32 Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 22.01.2024., 09.10.2024. i 03.06.2025. u iznosu od po 500 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 01.10.2024., 17.03.2025. i 21.01.2026. u iznosu od po 500 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 02.01.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), odnosno ukupno 4025 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 8.050,00 eur. Kako tužitelju pripada naknadu dijela ukupnih troškova u omjeru od 28,60%, istome pripada iznos od 2.302,30 eur. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 614,00 eur s naslova sudske pristojbe na tužbu, za iznos od 595,45 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, za iznos od 300,00 eur s naslova predujma za medicinsko vještačenje, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 3.811,75 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
32. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8 ZOO-a.
U Zagrebu, 02. ožujka 2026.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje pristojbe na tužbu u iznosu od 614,00 eur i na presudu u iznosu od 595,45 eur, odnosno ukupno 1.209,45 eur
- tuženiku po ODO-u
