1

Poslovni broj: UsI-3126/22-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: V. G. iz I., protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Z., radi poništavanja rješenja, 30. listopada 2023. godine

p r e s u d i o j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1760, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 02. rujna 2022. godine i rješenja V. županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb, civilno društvo i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/18-01/57, URBROJ: 2186/1-07/11-21-31 od 13. svibnja 2021. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 02. rujna 2022. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 13. svibnja 2021. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim  je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (HRVI) s osnove bolesti PTSP.

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na svoje zdravstveno stanje i na medicinsku dokumentaciju, posebno na nalaz psihijatra od 18. listopada 2022. godine, te smatra da boluje od PTSP-a i da je taj PTSP prouzrokovan njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u spisu upravnog tijela i u sudskom spisu, a proveo je i vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku - specijalistu psihijatru G. M.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je 05. veljače 2018. godine podnio zahtjev za priznavanje statusa HRVI po osnovi oboljenja od PTSP-a.

Iz stručne procjene Opće bolnice V. od 18. lipnja 2020. godine bi proizlazilo da postoji uzročno-posljedična veza između tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu i oboljenja od PTSP-a.

Stoga je i prvostupanjsko liječničko povjerenstvo u nalazu i mišljenju od 23. studenog 2020. godine zaključilo da kod tužitelja postoji 20% oštećenja organizma privremeno koje se može dovesti u vezu s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Međutim, revizijsko tijelo je 09. travnja 2021. godine navelo da kod tužitelja ne postoji PTSP vezan uz Domovinski rat. Istaknulo je da je tužitelj tek 2018. godine naveo da je još 1998. godine pokušao suicid. Revizijsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj psihijatrijsko liječenje započeo 2012. godine, i to zbog brojnih i polimorfnih neuroza koje nisu bile shvaćene kao PTSP te da je u dva provedena psihotesta utvrđena tužiteljeva sklonost agravaciji do paranoidnog nivoa.

Stoga je prvostupanjsko upravno tijelo svojim rješenjem od 13. svibnja 2021. godine odbilo tužiteljev zahtjev.

Tužitelj je uz žalbu u upravnom postupku dostavio novo mišljenje psihologa i niz novih nalaza psihijatra. Međutim, iz dva posljednja specijalistička psihijatrijska nalaza od 12. svibnja 2022. godine i 12. srpnja 2022. godine uopće niti ne proizlazi da tužitelj boluje od PTSP-a.

Drugostupanjsko tijelo vještačenja se u nalazu i mišljenju od 25. srpnja 2022. godine suglasilo s mišljenjem revizijskog tijela te je analiziralo i svu kasnije dostavljenu medicinsku dokumentaciju. Utvrdilo je da se u tužiteljevim medicinskim nalazima PTSP pojavljuje tek od prosinca 2020. godine, dok raniji polimorfni neurotski poremećaji u tim nalazima od 2021. godine „netragom nestaju“.

Stoga je tuženik drugostupanjskim rješenjem od 02. rujna 2022. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Tužitelj se u tužbi pozvao i na još kasniji psihijatrijski nalaz od 18. listopada 2022. godine, ali ni u njemu nema dijagnoze PTSP-a, već se samo vrši upućivanje na nalaz psihologijske obrade iz prosinca 2020. godine, od kada i datira prvo spominjanje PTSP-a u medicinskoj dokumentaciji tužitelja.

Sud je prihvatio tužiteljev prijedlog za provedbu psihijatrijskog vještačenja pa je to vještačenje povjereno vještaku psihijatru G. M., sa zadatkom postavljanja pravilnih dijagnoza tužiteljevih psihičkih bolesti, sa zadatkom utvrđenja radi li se i u kojem stupnju o nekom oštećenju organizma, i sa zadatkom utvrđenja je li eventualno postojeće oštećenje organizma neposredna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu - u skladu s čl. 12. st. 1.c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB).

Vještak je detaljno proučio svu medicinsku dokumentaciju tužitelja i njegov zdravstveni karton te je naveo da je tužiteljev opis ratnog puta kao poslužitelja topničko-raketne brigade općenit, bez navoda konkretnih situacija.

Vještak je potvrdio da se tužitelj psihijatrijski počeo liječiti 2012. godine pod dijagnozom neurotskog poremećaja, nakon čega je uslijedilo ambulantno liječenje uz mijenjanje dijagnoza, ali bez dijagnoze PTSP-a. U tim se mnogobrojnim ambulantnim psihijatrijskim kontrolama opisuje obilje realitetne problematike, a samo u pet nalaza se bilježe neka ratna iskustva, ali i tada bez promjene postavljenih dijagnoza.

Vještak ukazuje i na otpusno pismo Opće bolnice V. iz 2016. godine, u kojem se navodi da je intenzivan psihijatrijski tretman tužitelja započeo 2012. godine zbog anksiozno-depresivne simptomatologije nakon operacije noge.

Vještak bilježi i više nalaza psihologa u kojima je navedena tužiteljeva sklonost agraviranju i projektivnim interpretacijama do paranoidnih razina.

Vještak utvrđuje da se tek u ponovljenom nalazu psihologa od 02. prosinca 2020. godine prvi put bilježi da tužitelj pati od kronificiranog PTSP-a, iako se u prethodnom nalazu psihologa od 07. rujna 2020. godine bilježi agravacija, bez ikakvih naznaka PTSP simptomatike.

Vještak zaključuje da se u slučaju tužitelja radi o primarno senzibilnoj, neurotski strukturiranoj ličnosti kod koje je realitetna problematika od 2012. godine dovela do razvoja mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja uz razvoj depresivnih epizoda, dok dijagnoza PTSP-a - postavljena tek u prosincu 2020. godine - nije prihvatljiva kao posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.

U tom smislu vještak smatra da su nalazi i mišljenje revizijskog tijela od 09. travnja 2021. godine i drugostupanjskog tijela vještačenja u upravnom postupku od 25. srpnja 2022. godine u cijelosti pravilna, odnosno da kod tužitelja nije nastupilo oštećenje organizma povezano s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Tuženik se u cijelosti suglasio s nalazom i mišljenjem vještaka G. M., a tužitelj je dostavio očitovanje u kojem je ponovno ukazao na tok svog liječenja i na svoja oboljenja, bez isticanja ikakvih konkretnih primjedbi ili pitanja vještaku G. M. Tužitelj ni na raspravnom ročištu 30. listopada 2023. godine nije istaknuo nikakvu konkretnu primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka G. M., osim što je naveo da vještak nije iskoristio mogućnost uvida u njegovu novu medicinsku dokumentaciju.

Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka G. M. je vidljivo da je analizirana sva tada dostupna medicinska dokumentacija, uključivši i psihijatrijski nalaz od 18. listopada 2022. godine, na koji se tužitelj poziva u tužbi.

Sud provedeno vještačenje po vještaku G. M. smatra u cijelosti pravilnim, stručnim, jasnim i objektivnim pa zbog toga utvrđuje da se kod tužitelja u smislu čl. 12. st. 1.c) ZHB-a ne može raditi o oštećenju organizma zbog bolesti koja bi bila neposredna posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Zbog toga se tužitelju doista u smislu navedene odredbe ZHB-a ne može priznati status HRVI pa su rješenja upravnih tijela u cijelosti pravilno i zakonito odbila tužiteljev zahtjev za priznavanje tog statusa.

Stoga je na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen.

Sud je odbio tužiteljev prijedlog za njegovim saslušanjem, jer je ocijenio taj dokazni prijedlog neadekvatnim za utvrđivanje relevantnog činjeničnog stanja.

U Zagrebu, 30. listopada 2023. godine.

       Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.