- 1 -              Rev 700/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 700/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B., OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. E., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB ..., sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & p., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-829/2022-2 od 27. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1826/2015-74 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija se prihvaća i preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-829/2022-2 od 27. lipnja 2022. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1826/2015-74 od 26. travnja 2022. pod točkom I. izreke za iznos glavnice 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2012. do isplate i pod točkom I. izreke za parnični trošak tužitelja u visini 5.625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate te se preinačuje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1826/2015-74 od 26. travnja 2022. pod točkom I. izreke za iznos glavnice 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2012. do isplate i pod točkom I. izreke za parnični trošak tužitelja u visini 5.625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate i sudi se:

 

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja T. B. da mu tuženik A. o. d.d. isplati 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2012. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u visini 5.625,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate.

 

II. Nalaže se tužitelju T. B. naknaditi tuženiku A. o. d.d. trošak povodom žalbe u visini 130,28 eura /što iznosi 981,56 kunu/, u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju T. B. naknaditi tuženiku A. o. d.d. trošak povodom prijedloga za dopuštenje revizije u visini 26,54 eura /što iznosi 199,97 kuna/ i povodom revizije u visini 213,10 eura /što iznosi 1.605,60 kuna/, sve u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku A. o. d.d. da isplati tužitelju T. B. iznos od 14.600,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2012. do isplate te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.330,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, sve po stopi tekućoj od dospijeća do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.7.2012. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 8.554,70 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.250,00 kn, kao neosnovan.“.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem broj Revd-4749/2022 od 14. prosinca 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

„3. Da li se pitanje zastare u slučaju preinake/povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva, u odnosu na preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva, ocjenjuje samostalno na način da zastara u odnosu na preinačeni/povećani zahtjev počinje teći od dana kada je tužba preinačena tj. povećan tužbeni zahtjev ili je podnošenjem tužbe došlo do prekida zastare u odnosu na prvotni utuženi iznos naknade štete i preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva?

4. Je li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem povišenog tužbeno zahtjeva?

5. Predstavlja li povećanje zahtjeva s osnova neimovinske štete, preinaku tužbe u smislu odredbe članka 191. st. 1. ZPP, bez obzira što se povećanje traži iz iste činjenične osnove, te da li je za zastaru tako povećanog dijela zahtjeva bitan dan podnošenja tužbe ili preinake tužbe?

7. Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, da li od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe, tj. i za period prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev na naknadu štete, odnosno, može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da u sada spornom dijelu tužbeni zahtjev odbije, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevao je trošak revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete u vidu pravične novčane nakade zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske štete u vidu naknade štete za tuđu pomoć i njegu, a sve to povodom prometne nezgode u kojoj je tužitelj pretrpio ozljede, a za koju nezgodu je odgovoran, po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, tuženik.

 

8. Imajući u vidu da se revizijom postavljena pitanja svode na propitivanje početka tijeka zastare u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji je povećan te pitanje predstavlja li povećanje zahtjeva s osnovu neimovinske štete preinaku tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, kao i tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, za donošenje odluke nije potrebno osvrtati se na pitanja aktivne i pasivne legitimacije, odgovornosti za štetu, dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđivanja visine štete, nego je dovoljno za navesti da je iz cjelokupnog stanja spisa razvidno:

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 28. travnja 2012.;

- da se tužitelj sa odštetnim zahtjevom tuženiku obratio 17. srpnja 2012.;

- da je u trenutku prethodnog obraćanja liječenje bilo završeno tj., šteta nije nastala nakon toga dana (što bi proizlazilo kao nesporno, ali i iz toč. 26. i 27. obrazloženja prvostupanjske odluke);

- da je tužba podnesena 23. travnja 2015.;

- da je tužbom prvotno bilo utuženo 10.100,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2012. do isplate, a to na ime neimovinske štete, kao i imovinske u vidu naknade za tuđu pomoć i njegu;

- da je (prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova) podneskom od 14. lipnja 2021. (iako bi iz stanja spisa proizlazilo da je se to dogodilo već podneskom od 1. srpnja 2020., no, što neće utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari - v. toč. 13. ovoga obrazloženja) tužitelj preinačio tužbu povećanjem tuženog zahtjeva na iznos 15.100,00 kuna, dok je podneskom od 14. lipnja 2021. specificirao prethodno povećan tužbeni zahtjev na način da je odredio da na ime nakade neimovinske štete potražuje 14.400,00 kuna, a na ime imovinske štete, u vidu tuđe pomoći i njege, 700,00 kuna.

 

9. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da tužitelja pripada naknada imovinske štete u visini 13.900,00 kuna, to temeljem čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 - dalje: ZOO), dok su za po toj osnovi dalje potraživani iznos, 500,00 kuna, tužbeni zahtjev odbili, a prihvatili su i tužbeni zahtjev s naslova tuđe pomoći i njege u visini 700,00 kuna.

 

10. Tuženik je, u pogledu preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, istaknuo prigovor zastare, koji je prvostupanjski je sud otklonio uz sljedeće obrazloženje (s kojim se suglasio sud u pobijanoj odluci):

 

„28. U odnosu na navode tuženika kojim se protivi preinaci tužbe, osporava tijek kamata za preinačeni dio tužbe i ističe prigovor zastare ističe se kako je tužitelj podneskom od 14.6.2021. specificirao visinu tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja i u skladu sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe kojom tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe iz iste činjenične osnove zahtijeva drugu novčanu svotu. Pritom se ističe da su Orijentacijski kriteriji samo okvir koji treba omogućiti ujednačenu primjenu prava i ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. Stoga ovaj sud ne smatra da navedena preinaka tužbe utječe na tijek zateznih kamata budući je ista činjenična osnova zahtjeva, a niti je osnovan prigovor zastare jer je tužba u ovom predmetu podnesena 23.4.2015., a štetni događaj

se dogodio 28.4.2012. pa je tužba podnesena unutar rokova propisanih čl. 230. ZOO-a.“.

 

11. Dajući odgovor na prvo i drugo revizijom postavljeno pitanje, ovaj, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu početka tijeka zastarnog roka na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

 

12. Naime, revizijski je sud u nizu svojih odluka (tako, npr., Rev 50/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev 1103/2022-2 od 2. studenog 2022., Rev-x 985/2017-2 od 5. ožujka 2019., Rev x 526/18-2 od 28. svibnja 2019., Rev-1734/19 od 21. svibnja 2019., Revr 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Revr 1797/10-2 od 19. ožujka 2013. i Rev x 424/11-2 od 29. siječnja 2014.) izrazio pravno shvaćanje koje se u bitnom svodi na to da povećanjem tužbenog zahtjeva dolazi do preinake tužbe pa se glede tog povećanog dijela zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe. To pravno shvaćanje predstavlja recentnu i sada već ustaljenu praksu revizijskog suda koje ovaj sud reafirmira i ovom odlukom.

 

13. Imajući u vidu vremenske momente utvrđene u toč. 8. ovoga obrazloženja, jasno je da je tužbeni zahtjev u pogledu povećanog dijela - iznad inicijalno utuženog 10.100,00 do povećanog, a dosuđenog iznosa 14.600,00 kuna (dakle, za iznos 4.500,00 kuna) - utužen izvan zastarnih rokova iz čl. 230. ZOO, slijedom čega je razvidno da je revizija osnovana, a tužbeni zahtjev u tom, preinačenom dijelu neosnovan, pa je, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

14. Dalje imajući u vidu da se sva ostala revizijom postavljena pitanja zapravo tiču dijela tužbenog zahtjeva koji je ovom odlukom utvrđen neosnovanim, ta pitanja ne mogu utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari, pa se ovaj sud nije upuštao u davanje odgovora na ta pitanja.

 

15. Preinačenjem dijela nižestupanjskih odluka došlo je do promjene uspjeha stranaka u sporu stranaka, pa je slijedom toga valjalo i intervenirati u odluku o trošku te u tom smislu ovaj sud ocjenjuje da uspjeh tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, sagledavajući ga, kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu, u okolnosti cjelokupnog predmeta, iznosi 80%, čime je uspjeh protivne strane 20% pa je, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju trebalo troškove parničnih radnji priznatih po prvostupanjskom sudu (već uvećane za stopu PDV-a – što ukupno iznosi 14.062,50 kn) staviti u razmjer sa razlikom navedenih postotaka (60%), sa izuzetkom iznosa sudskih pristojbi, vještačenja i dostave (pristojbe, vještačenja i dostave u ukupnom iznosu 5.268,20 kune), koji su priznati u cijelosti, jer su, kao takvi, u cijelosti potrebni za uspjeh u sporu. Takav ukupni razmjerni trošak sa cijelim iznosima pristojbi, vještačenja i troška dostave iznosi 13.705,70 kuna, a nižestupanjskim je odlukama dosuđeno 19.330,70 kune, pa je nižestupanjske odluke u dijelu tužitelju dosuđenog prvostupanjskog parničnog troška valjalo preinačiti za iznos razlike, koja iznosi 5.625,00 kune i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška odbiti, odnosno odlučiti kao pod toč. I. izreke.

 

16. Trošak žalbe protiv prvostupanjske presude tuženiku je priznat u iznosu 30,82%, u kojem omjeru je u žalbi (po preinačenju učinjenom ovom presudom) uspio, a to od iznosa potraživanog za sastav žalbe - 1.250,00 kune iznosi 385,25 kune, što uvećano za stopu PDV-a iznosi 481,56 kune, što je valjalo uvećati za (podmireni) trošak pristojbe 500,00 kuna, a što sve zbrojeno iznosi 981,56 kn, tj. 130,28 eura. Sve to na temelju čl. 154., 155. i 166. st. 2. ZPP, u svezi tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

17. Trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije tuženiku nije priznat, jer je u tom podnesku potraživao trošak revizije, koji mu je priznat, a priznat mu je potraživani (i podmireni) trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u visini 26,54 eura (199,97 kuna).

 

18. Tuženik je u cijelosti uspio u revizijskom stupnju postupka pa mu je priznat trošak revizije u iznosu 149,25 euro (1.124,52 kune), što uvećano za PDV iznosi 186,56 eura (1.405,64 kuna), čemu je valjalo pridodati (podmireni i potraživani) trošak sudske pristojbe u visini 26,54 eura (199,97 kuna), pa se došlo do potraživanog iznosa 213,10 eura (1.605,60 kuna). Sve to na temelju čl. 154., 155. i 166. st. 2. ZPP, u svezi tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

19. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene u slučajevima nalaganja isplate, kako u valuti eura, tako i kune, pri čemu je preračunavanje valutnih iznosa izvršeno uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 € = 7,53450 kn).

 

Zagreb, 30. listopada 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.