P-4026/2019-34

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
M. T., OIB: …, koju
zastupa punomoćnik F. S., odvjetnik iz S., protiv
tuženika: A.B. d.d., OIB: …, koju
zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik iz Z., radi isplate,
nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. rujna 2023. u prisutnosti
punomoćnika tužitelja F. S., odvjetnika iz S. i zamjenice punomoćnika
tuženika A. J., odvjetnice iz S., 30. listopada 2023.,

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici
iznos od 34.517,81 eura/260.074,42 kuna1 zajedno sa zakonskom zateznom
kamatom, obračunatoj za razdoblje od 16. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 %-
tnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom
obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu, za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. pa do isplate prema
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3
%-tna poena, a koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na
iznos:

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

1

P-4026/2019-34

 od 7,30 eura/55,02 kuna od 16. siječnja 2008.
 od 20,36 eura/153,42 kuna od 21. veljače 2008.
 od 46,35 eura/349,20 kuna od 19. ožujka 2008.
 od 58,31 eura/439,31 kuna od 10. travnja 2008.
 od 44,24 eura/333,29 kuna od 13. svibnja 2008.
 od 46,89 eura/353,33 kuna od 13. lipnja 2008.
 od 44,00 eura/331,54 kuna od 23. srpnja 2008.
 od 43,91 eura/330,83 kuna od 30. kolovoza 2008.
 od 46,80 eura/352,65 kuna od 8. rujna 2008.
 od 107,18 eura/807,58 kuna od 24. listopada 2008.
 od 95,14 eura/716,87 kuna od 10. studenog 2008.
 od 58,13 eura/437,96 kuna od 16. prosinca 2008.
 od 143,08 eura/1.078,00 kuna od 23. siječnja 2009.
 od 154,78 eura/1.166,16 kuna od 21. veljače 2009.
 od 136,65 eura/1.029,57 kuna od 25. ožujka 2009.
 od 138,66 eura/1.044,75 kuna od 23. travnja 2009.
 od 140,68 eura/1.059,92 kuna od 5. svibnja 2009.
 od 127,77 eura/962,66 kuna od 5. lipnja 2009.
 od 118,52 eura/892,99 kuna od 6. srpnja 2009.
 od 127,86 eura/963,35 kuna od 4. rujna 2009.
 od 123,10 eura/927,48 kuna od 17. rujna 2009.
 od 119,62 eura/901,27 kuna od 5. listopada 2009.
 od 117,97 eura/888,85 kuna od 2. studenog 2009.
 od 130,25 eura/981,35 kuna od 30. studenog 2009.
 od 139,39 eura/1.050,27 kuna od 5. siječnja 2010.
 od 152,58 eura/1.149,61 kuna od 5. veljače 2010.
 od 157,89 eura/1.189,61 kuna od 19. ožujka 2010.
 od 168,33 eura/1.268,26 kuna od 6. travnja 2010.
 od 180,41 eura/1.359,31 kuna od 4. lipnja 2010.
 od 230,22 eura/1.734,58 kuna od 5. srpnja 2010.
 od 204,77 eura/1.542,81 kuna od 4. kolovoza 2010.
 od 246,70 eura/1.858,75 kuna od 5. listopada 2010.
 od 218,13 eura/1.643,52 kuna od 5. studenog 2010.
 od 247,61 eura/1.865,64 kuna od 11. studenog 2010.
 od 251,27 eura/1.893,23 kuna od 12. studenog 2010.
 od 274,16 eura/2.065,69 kuna od 6. prosinca 2010.
 od 304,06 eura/2.290,97 kuna od 5. siječnja 2011.
 od 279,58 eura/2.106,52 kuna od 4. veljače 2011.
 od 195,62 eura/1.473,91 kuna od 5. travnja 2011.
 od 195,62 eura/1.473,91 kuna od 5. travnja 2011.
 od 279,92 eura/2.109,07 kuna od 6. lipnja 2011.
 od 259,54 eura/1.955,50 kuna od 5. srpnja 2011.
 od 381,15 eura/2.871,81 kuna od 4. kolovoza 2011.
 od 383,20 eura/2.887,24 kuna od 5. rujna 2011.
 od 288,45 eura/2.173,31 kuna od 5. listopada 2011.
 od 271,06 eura/2.042,29 kuna od 5. prosinca 2011.

2

P-4026/2019-34

 od 268,09 eura/2.019,90 kuna od 8. prosinca 2011.
 od 290,49 eura/2.188,69 kuna od 5. siječnja 2012.
 od 306,35 eura/2.308,18 kuna od 5. ožujka 2012.
 od 297,60 eura/2.242,25 kuna od 5. travnja 2012.
 od 300,56 eura/2.264,59 kuna od 4. svibnja 2012.
 od 308,63 eura/2.325,41 kuna od 5. lipnja 2012.
 od 307,86 eura/2.319,60 kuna od 18. lipnja 2012.
 od 299,26 eura/2.254,75 kuna od 11. srpnja 2012.
 od 303,84 eura/2.289,26 kuna od 6. kolovoza 2012.
 od 296,14 eura/2.231,28 kuna od 5. rujna 2012.
 od 298,86 eura/2.251,73 kuna od 6. studenog 2012.
 od 296,89 eura/2.236,93 kuna od 17. prosinca 2012.
 od 304,09 eura/2.291,17 kuna od 10. siječnja 2013.
 od 304,09 eura/2.291,17 kuna od 10. siječnja 2013.
 od 278,84 eura/2.100,95 kuna od 31. siječnja 2013.
 od 284,91 eura/2.146,63 kuna od 20. veljače 2013.
 od 284,23 eura/2.141,50 kuna od 15. ožujka 2013.
 od 303,86 eura/2.289,47 kuna od 18. travnja 2013.
 od 271,85 eura/2.048,29 kuna od 22. svibnja 2013.
 od 271,03 eura/2.042,10 kuna od 17. lipnja 2013.
 od 270,20 eura/2.035,79 kuna od 6. kolovoza 2013.
 od 276,62 eura/2.084,20 kuna od 24. kolovoza 2013.
 od 295,59 eura/2.227,16 kuna od 4. listopada 2013.
 od 287,33 eura/2.164,90 kuna od 15. listopada 2013.
 od 298,68 eura/2.250,41 kuna od 6. prosinca 2013.
 od 287,83 eura/2.168,66 kuna od 8. siječnja 2014.
 od 303,40 eura/2.285,93 kuna od 7. veljače 2014.
 od 307,03 eura/2.313,30 kuna od 7. ožujka 2014.
 od 307,45 eura/2.316,51 kuna od 26. ožujka 2014.
 od 300,46 eura/2.263,78 kuna od 7. svibnja 2014.
 od 294,15 eura/2.216,24 kuna od 6. lipnja 2014.
 od 299,38 eura/2.255,71 kuna od 7. srpnja 2014.
 od 307,45 eura/2.316,50 kuna od 7. kolovoza 2014.
 od 313,91 eura/2.365,14 kuna od 10. rujna 2014.
 od 310,56 eura/2.339,94 kuna od 07. listopada 2014.
 od 322,17 eura/2.427,37 kuna od 11. studenog 2014.
 od 324,18 eura/2.442,54 kuna od 10. prosinca 2014.
 od 325,15 eura/2.449,84 kuna od 9. siječnja 2015.
 od 326,11 eura/2.457,09 kuna od 14. siječnja 2015.
 od 15.375,46 eura/115.846,40 kuna od 14. siječnja 2015.

r i j e š i o j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska od 22. travnja 2022.

3

P-4026/2019-34

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u
iznosu od 11.047,81 eura/83.239,74 kuna/zajedno sa zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od dana presuđenja, dakle od 30. listopada 2023. pa do isplate prema
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3
%-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 12. lipnja 2019., se navodi da kako su tužiteljica kao
korisnica kredita i tuženik (tada kao H.-A.-A.-B.) zaključili 20. ožujka 2007.
ugovor o kreditu broj …sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine
kojim joj je tuženik odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od

210.700,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja
kredita uz kamatnu stopu od 4,60 % godišnje, rok otplate od 30 godina i uz mjesečni
anuitet u kunskoj protuvrijednosti 1.080,15 CHF. 6. srpnja 2007. stranke su zaključile
aneks broj 1. ugovoru o kreditu kojim su ugovorile promjenu roka trajanja kredita te
ugovorile novi rok otplate stambenog kredita od 12 godina (144 mjeseca) od dana
stavljanja kredita u otplatu tj. do 30. travnja 2019. 19. srpnja 2007. tužiteljica je
prijevremeno otplatila dio glavnice kredita u iznosu od 71.503,30 CHF u kunskoj
protuvrijednosti tako da je tužiteljica preostali dio kredita od 139.160,93 CHF prema
ugovorenim uvjetima trebala isplatiti tuženiku u preostalih 141 mjeseca u mjesečnim
anuitetima u iznosu od 1.279,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem
tečaju tuženika na dan plaćanja. U predmetnom, unaprijed formuliranom ugovoru i to
u članku 2. ugovorena je valutna klauzula u valuti CHF te je otplata kredita u članku

4. ugovora vezana uz CHF. U članku 3. ugovora je ugovorena kamatna stopa u
visini od 4,60 % godišnje, dok je člankom 6. ugovoreno da je ista promjenjiva i to na
način da ta promjena ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke
(sukladno odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. ili drugog akta
banke) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se
ona mijenjati. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik je pozivajući se na odredbu iz
članka 6. ugovora o promjenjivosti kamatne stope i svoju odluku o kamatnim
stopama u nekoliko navrata mijenjao/povisivao stopu redovne kamate. Postupajući
na ovakav način tj. da je u ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno nepoštenu
i ništetnu ugovornu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u
vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio
egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope
ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama ZZP-a, ZOO-a, načelu
savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno
zakonodavstvu EU ugrađenom u ZZP prouzročio neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Presudom Trgovačkog suda
pod poslovnim brojem P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena
odlukom VTS-a pod poslovnim brojem Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. u dijelu
koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu utvrđeno je kako je tuženik

4

P-4026/2019-34

povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a time i tužiteljice,
zaključujući u razdoblju od 30. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. ugovore o kreditima
koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i na način da je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nisu pojedinačno
pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara
koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa su
takve odredbe ugovora ništetne. Presudom Trgovačkog suda pod
poslovnim brojem P-1401/2012. koja je potvrđena odlukom VTS-a pod poslovnim
brojem Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno kako je tuženik
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a time i tužiteljice,
zaključujući u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. ugovore o kreditima
koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz
koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao
trgovci nisu potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu
potrošača pa su takve odredbe ugovora ništetne. Iz citiranih odluka Trgovačkog suda
i VTS-a je razvidno kako su ništetne odredbe ugovora o kreditu
sklopljenog među strankama u dijelu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi
odlukom tuženika i u dijelu o CHF kao valuti uz koju je vezana glavnica. Ništetna
odredba je ništetna od samog početka što znači da je tuženik dužan vratiti tužiteljici
sve ono što je od tužiteljice primio na temelju primjene ništetnih odredbi ugovora o
valuti CHF i ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik je
kao davatelj kredita na ime navedenih ništetnih odredbi ugovora neosnovano stekao
iznos od 243.857,77 kuna.

Tužiteljica tužbom potražuje isplatu iznosa na ime razlike tečaja po kreditu broj
… zbog primjene ništetne odredbe o valuti CHF za čitavo razdoblje
otplate kredita, isplatu iznosa na ime više plaćenih kamata po predmetnom kreditu
zbog primjene ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi za
razdoblje od rujna 2007. do veljače 2011. jer je na ime isplate po osnovi za razdoblje
od ožujka 2011. pa do otplate kredita tužiteljica već pokrenula postupak koji se vodi
pod poslovnim brojem P-1578/2016. i u kojem je 2. svibnja 2019. donesena
nepravomoćna presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici određeni
novčani iznos.

Slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će se usvojiti
tužbeni zahtjev te obvezati tužitelj na isplatu utuženog dugovanja zajedno sa
zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. siječnja 2021., tuženik je naveo kako
se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ne spori da je
njegov pravni prednik s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu broj … sa
sporazumom o osiguranju novčane tražbine, 20. ožujka 2007. Kako bi se neka
odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su
kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne
novine" broj: 96/2003.; dalje: ZZP/2003.) i to: da se o istoj nije pojedinačno
pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim uređenjem
uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu

5

P-4026/2019-34

potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu ovisno jedino o svojoj
slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o
kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama
te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s
promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao
sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom
stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio
najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno
pregovaranje o ugovornim odredbama budući klijent banke može samostalno i
neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju.
Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke
osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Nadalje,
tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i
nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za
promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i
obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz
okolnosti slučaja. Isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u članku 3. i
iznosi 4,60 % godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to
vrijeme. Tuženik je s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa
zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa
promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati da bi u ovom
konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ništetnost članka 6. ugovora o kreditu.
Osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i
moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa ZOO-om i to
člankom 1021. koji kao lex specialis regulira ugovore o kreditu između banke i
korisnika kredita. Navedenim člankom određeno je da su bitni sastojci ugovora o
kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos
novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez
utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i
dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Nejasno
je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i
nedopuštena te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti
informira o svim bitnim parametrima. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima
obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu, kao i upozorio na eventualne
rizike valutnih klauzula pa tako i CHF valutne klauzule. Također, tuženik je kod
kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih
komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je
zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije
uvjeta kredita klijentima. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je
odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja
valute RH u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u
skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne
obveze u CHF tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu
postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, ne
bi imao pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim ugovorom je
ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 30 godina. Stoga je jasno da je u
trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF.
Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik
mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao

6

P-4026/2019-34

predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 30 godina.

Tužitelj očigledno zahtijeva isplatu u visini koja bi predstavljala razliku kao da
se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Stoga se
prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti
dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a i protivno volji
ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu.
Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s
promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio kolika
bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa već istu samo
paušalno određuje kao početno ugovorenu kamatnu stopu. Tako tužitelj stvara
okolnosti u kojima se primjenjuje fiksna kamatna stopa, ali pod daleko povoljnijim
uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore s fiksnom kamatom u bilo kojoj valuti
obveze. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos
navodne preplate mogao bi se računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu
stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Nadalje, ukoliko tužitelj tvrdi da se predmetni
ugovor o kreditu treba smatrati „kunskim kreditom“ to tuženik ističe kako bi se u tom
slučaju izračun trebao izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK
valuti u predmetnom vremenskom periodu. Naime, u prilog tom stavu govori i
činjenica da je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju
("Narodne novine" 102/2015.) prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope
jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke
primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Pored
toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana
svakog pojedinačnog anuiteta pa do isplate. Sukladno članku 1115. ZOO-a zatezne
kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od
dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Sudska praksa nepoštenje
(nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao
vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. S obzirom na to da u ovom
postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje
stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tuženik prije podnošenja
tužbe postao nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupao u dobroj vjeri prilikom
sklapanja ugovora. U prilog tome govori i presuda Općinskog suda
poslovnim brojem P-3811/2017. od 22. siječnja 2020. Tuženik ovdje ukazuje i na stav
građanskog odjela VSRH kojim je zauzeto shvaćanje da
ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a
treba smatrati savjesnim pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana
podnošenja zahtjeva. Tuženik smatra da je ovdje riječ o identičnoj pravnoj situaciji te
da se navedeno shvaćanje mora primijeniti i u ovom predmetu kada je riječ o tijeku
zateznih kamata. Navedeni stav potvrdio je i Općinski sud u presudi pod
poslovnim brojem P-2563/2018. od 23. listopada 2020.

Ističe prigovor zastare. S obzirom da tužitelj očito smatra kako je podnošenjem
kolektivne tužbe u predmetu P-1401/2012. prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u
ovom postupku, ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala
prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite
kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Osnovna zadaća suda je
suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora
prava. Stoga je sud ovlašten tumačiti zakonske odredba u slučaju kada iste postoje.
Budući da odredba članka 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj

7

P-4026/2019-34

pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla
primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o
identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja
dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena članka 241. ZOO u ovom
kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao
elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog
poretka R. H.. Stoga se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje
zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. U
konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u
kolektivnom sporu, a koji je potvrđen odlukom USRH
broj U-III/2922/2018. od 20. veljače 2020., zastara za ona potraživanja koja su već
zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka.
Tuženik smatra da bi usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one
potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano
stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s
fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule.
Pored toga, pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da
tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Međutim,
ovdje tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da je tužitelju povrijeđeno neko
pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog P-
1401/2012. To međutim ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno
tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se
činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju. To, međutim,
tužitelj ovdje ne dokazuje.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Podnescima od 22. travnja 2022. i od 22. siječnja 2023. tužiteljica je uredila
tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu broj …
od 20. ožujak 2007. ovjerenim kod javne bilježnice Z. P. iz S.
pod poslovnim brojem OV-2616/2007. 30. ožujka 2007., aneksa broj 1. uz ugovor o
kreditu broj …. ovjerenim kod javne bilježnice Z. P. iz S. pod
poslovnim brojem OV-5953/2007. 24. srpnja 2007., otplatnog plana od 16. studenog

2015., obavijesti o promjenama kamatnih stopa, obavijesti o ukupno plaćenoj
glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 30. travnja

2007. do 16. studenog 2015., pregleda prometa za klijenta od 16. studenog 2015.,
specifikacije uplata, spisa Općinskog suda pod poslovnim brojem P-
1578/2016., saslušanjem tužiteljice M. T. u svojstvu stranke, saslušanjem
svjedoka P. I., pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L.
od 31. ožujka 2022., očitovanja sudske vještakinje I. L. od 10. lipnja 2022.,
dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 5. travnja 2023.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8

P-4026/2019-34

7. Predmet ove parnice je zahtjev za isplatu po osnovi ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

8 Među strankama nije sporno:

 da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj …
sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. ožujka 2007., ovjeren kod
javne bilježnice Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-2616/2007. od 30.
ožujka 2007. i aneks broj 1. uz ugovor o kreditu broj ... od 6. srpnja

2007. ovjeren kod javne bilježnice Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-
5953/2007. od 24. srpnja 2007., na temelju kojih je odobrena isplata 210.700,00 CHF
u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 360 mjeseci

 da se kredit otplaćuje u 360 jednakih mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti
od 1.080,15 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d.
na dan plaćanja

 da je ugovor o kreditu zatvoren 14. siječnja 2015.

9. Sporno je:

 je li odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi
ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve
navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.

10. Istaknut je i prigovor zastare.

11. Čitanjem ugovora o kreditu broj … od 20. ožujak 2007. ovjerenim
kod javne bilježnice Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-2616/2007. 30.
ožujka 2007. utvrđeno je:

 da je isti sklopljen između H. A.-A.-B. d.d., M. T. kao
korisnika kredita, M. T. kao sudužnika, V. D., A. D. i I.
Dadića kao založnih dužnika

 da se korisniku kredita odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti od

210.700,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečaju kreditora na dan korištenja
kredita

 da je rok otplate 360 mjeseca

 da je kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja iznosi 4,60 % godišnje
 da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o
kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. ili drugog akta banke.

12. Čitanjem aneksa broj 1. uz ugovor o kreditu broj …. ovjerenim kod
javne bilježnice Z. P. iz S. pod poslovnim brojem OV-5953/2007. 24. srpnja

2007. utvrđeno je:

 da je isti sklopljen između H. A.-A.-B. d.d., M. T. kao korisnika kredita, M. T. kao sudužnika

 da istim ugovorom stranke suglasno smanjuju rok trajanja kredita te novi rok
otplate iznosi 12 godina od dana stavljanja kredita u otplatu tj. do 30. travnja 2019.
 da su stranke suglasne da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, a u
skladu s otplatnim planom koji se dostavlja stranci i čini sastavni dio Aneksa.

13. Čitanjem spisa Općinskog suda pod poslovnim brojem P-1578/2016. utvrđeno je da je u istom 2. svibnja 2019. donesena presuda kojom je naloženo

9

P-4026/2019-34

tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 27.905,47 kuna sa zateznim kamatama koje teku
do isplate te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.758,00 kuna, a koja presuda
je preinačena presudom Županijskog suda od 14. srpnja 2021. pod
poslovnim brojem 1 Gž-709/2019-2 te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od

27.890,00 kuna sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu I° presuda
potvrđena, sve po osnovi promjenjive kamatne stope i to za period od ožujka 2011.

14. Iz iskaza tužiteljice M. T. proizlazi kako je u ožujku 2007. zaključila
sa tuženikom ugovor o kreditu na iznos od oko 210.000,00 CHF. Ona i suprug su
imali namjeru podignuti stambeni kredit s obzirom da su prethodno bili dugogodišnji
podstanari. Imali su namjeru prvotno podignuti kredit u eurima. Međutim, u banci su
im rekli da ne ispunjavaju uvjete za kredit u eurima u traženom iznosu, ali da mogu
podignuti kredit u CHF koji je u to vrijeme bio novi kredit i da im za to neće trebati
jamac. Također im je rečeno da su to tada bili povoljni krediti. Sjeća se da je pitala
osobnog bankara I. P. kakva je valuta na što joj je isti odgovorio da se
radi o najsigurnijoj valuti na svijetu. Čak su ih prijatelji uputili na njega. Od strane
djelatnika banke, odnosno osobnog bankara u predugovornoj fazi joj nije dana bilo
kakva obavijesti o naravi, rizicima, posljedicama sporne ugovorne odredbe. Nije
imala mogućnost utjecati na bilo koju odredbu ugovora, radilo se o tipskom ugovoru.
Donijela je sve papire koji su se od nje tražili, nakon što je kredit odobren išli su na
solemnizaciju. Od prvotnih 5.400,00 rata je u jednom trenutku došla do 10.200,00
CHF, a potom nakon što je fiksiran tečaj CHF rata je bila oko 8.400,00 CHF. Prije
nego što je potpisala ugovor isti je pročitala. Ugovor joj je kao laiku bio jasan, ali nije
imala izbora, da nije pristala na ugovor ne bi dobila kredit. Misli kako nisu tražili
pojašnjenje nekih odredbi ugovora, trebao im je kredit te je donijela ono što se od nje
tražilo u smislu papirologije. Prethodno je negdje početkom 90-ih imala neki mali
kredit još tada u DEM. Stan je koristila u privatne svrhe. Nema štednju u devizama.
Nije mogla sklopiti ugovor o kreditu u kunama.

15. Svjedok P. I. je naveo kako se ne sjeća tužiteljice. Ali vezano na
pitanje koja je procedura bila oko odobravanja kredita odgovorio je da bi klijenti došli,
informirali se o kamatnoj stopi, o valuti u kojoj mogu podignuti kredit (misli da je 2007.
kada je podignut sporni kredit bila mogućnost podizanja samo u CHF i EUR), o
instrumentima osiguranja. Nakon toga klijent bi sakupio svu potrebnu dokumentaciju,
kredit se šalje na obradu, odobrenje, po odobrenju se pišu ugovori, nakon čega
klijent odnosi isti na solemnizaciju. Klijenti nisu mogli utjecati na bilo koju odredbu
ugovora. Ne sjeća se je li kao osobni bankar u predugovornoj fazi klijentima davao
odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima, posljedicama odredbi bilo o valuti ili
promjenjivoj kamatnoj stopi. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora 2007. se
kredit u CHF mogao ugovoriti samo uz promjenjivu kamatnu stopu, a eur i uz fiksnu i
uz promjenjivu. Ne sjeća se jesu li korisnici kredita tražili pojašnjenje za valutu CHF,
a za kamatnu stopu se objašnjavalo da je promjenjiva ovisno o odluci banke. Nije
imao nikakvih osobnih ima saznanja da će tečaj CHF i kamatna stopa značajno rasti.
Nitko unutar banke njemu nadređeni nije mogao predvidjeti rast tečaja.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 31. ožujka 2022.
proizlazi da je tužitelj je 20. ožujka 2007. sklopio ugovor o kreditu broj: …
s kreditorom A.b. d.d. (ranije H. d.d.) sa sljedećim bitnim odredbama
kredita:

10

P-4026/2019-34

Korisnik kredita M. T.

Kreditor H. A. A. B. d.d./A. b. d.d.

Ugovor/kreditna partija …

Datum ugovora 20. ožujka 2007

Iznos kredita 210.700,00 CHF

Tečaj CHF na dan isplate kredita 4,478000

Rok otplate (mjeseci) 360

Rok otplate (godine) 30

Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni otplatni plan) 4,60 %

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 1.080,15 CHF

Iznos anuiteta na dan isplate kredita 4.836,91 kuna

Ugovoreni tečaj za otplatu srednji tečaj H. na dan plaćanja

Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu 216-102/2007

Datum aneksa 06. srpnja 2007

Rok otplate (mjeseci) 144

Rok otplate (godine 12

Ugovor o kreditu je sklopljen 20. ožujka 2007. te je isplaćen 27. travnja 2007.
Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,60 % godišnje. Ugovoreno
je razdoblje otplate kredita u 360 jednakih mjesečnih anuiteta koji dospijevaju
zadnjeg dana u mjesecu. Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 31.
svibnja 2007. u iznosu od 1.080,15 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo

4.836,91 kuna.

Ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju kreditora za CHF na plaćanja (čl. 4. Ugovora o kreditu).
6. srpnja 2007. sklopljen je Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu kojim je smanjen
rok trajanja kredita te je ugovoren novi rok otplate koji iznosi 12 godina od dana
stavljanja kredita u otplatu.

Tužitelj je 14. siječnja 2015. prijevremeno otplatio kredit u cijelosti.

Izračun visine potraživanja

Na temelju dokumentacije u spisu vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o
kreditu, otplatni plan, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu te pregled
prometa za klijenta ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih
stopa kretale kako slijedi:

- 4,60 % godišnje od dana isplate kredita do 31. kolovoza 2007.
- 5,00 % godišnje od 1. rujna 2007. do 29. veljače 2008.
- 5,70 % godišnje od 1. ožujka 2008. do 30. studenog 2008.

11

P-4026/2019-34

- 6,10 % godišnje od 1. prosinca 2008. do 30. studenog 2010. - 5,85 % godišnje od 1. prosinca 2010. do 30. rujna 2011.

- 5,35 % godišnje od 1. listopada 2011. do 31. prosinca 2013.

- 3,23 % godišnje od 1. siječnja 2014. do konačne otplate kredita.
Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od

1.080,15 CHF koliko je iznosio početno ugovoreni anuitet do 1.379,65 CHF kao
najvećeg iznosa anuiteta odnosno kod smanjenja kamatne stope u konačnici je
anuitet iznosio 1.270,36 CHF, pri čemu je tužitelju bila niže obračunava kamatna
stopa u odnosu na kamatnu stopu iz ugovora u razdoblju počevši od 1. siječnja 2014.
pa do dana konačne otplate kredita.

Na temelju navedenog od 1. siječnja 2014. je za kredite vezane uz valutu CHF
u primjeni, a slijedom aprecijacije valute CHF više od 20 % te slijedom izračuna HNB
da je prosječna kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62 %, utvrđena
nepromjenjiva kamatna stopa od 3,23 %.

Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S
obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu
kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni
iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet
na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice
(usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći
u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te
da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta
prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima
razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao
platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.

Također u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja,
tečaj CHF je oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate
kredita. Posljedično na promjenu tečaja tužitelj je plaćao veći i manji iznos u odnosu
na anuitet koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Vještak napominje da su ukupne
razlike koje je tužitelj plaćao više i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta nastale
posljedično na promjenu kamatne stope te tečaja. S obzirom na zadatak vještačenja
u nastavku se daju izračuni posljedično na promjenu tečaja uz isključenje promjene u
anuitetima koje su bile posljedica promjene kamatne stope. Vrijednosti koje su
predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan
isplate kredita, predstavljaju potraživanje korisnika kredita i iskazane su s pozitivnim
predznakom dok su vrijednosti anuiteta i/ili tečaja koji su bili niži od uvjeta koji su
vrijedili prilikom sklapanja ugovora i isplate kredita iskazani s negativnim
predznakom.

Sveukupna preplata po kreditu je zbroj više i manje plaćenih iznosa po osnovi promjene tečaja.

Uvidom u dokumentaciju u spisu razvidno je kako je tužitelj 19. srpnja 2007
izvršio jednokratnu uplatu kojom je prijevremeno otplaćen dio nedospjele glavnice, a
što je tuženik i iskazao u otplatnom planu i pregledu prometa po klijentu.
Nadalje, iz otplatnog plana i pregledu prometa po klijentu razvidno je da se
tužitelju neposredno nakon djelomične prijevremene otplate izvršene 19. srpnja

2007. mijenjala visina anuiteta sukladno novoutvrđenom ostatku nedospjele glavnice
nakon izvršene uplate, dok je broj anuiteta, odnosno rok otplate ostao nepromijenjen.
Rok otplate kredita je izmijenjen Aneksom broj 1 uz Ugovor o kreditu,
sklopljenim 6. srpnja 2007., kojim je ugovoren novi rok otplate koji iznosi 12 godina
od dana stavljanja kredita u otplatu.

12

P-4026/2019-34

Slijedom navedenog vještak je uzeo u obzir stvarno nastale promjene
prijevremenom otplatom te je izvršio prilagodbu inicijalnog otplatnog plana na način
da je iskazao prijevremenu otplatu glavnice i nakon toga primijenio je metodologiju
koja je vrijedila prilikom stvarne otplate kredita, također je izvršio prilagodbu
inicijalnog otplatnog plana sukladno novougovorenom roku otplate kredita iz Aneksa
broj 1 uz Ugovor o kreditu. Stoga je vještak primijenio metodologiju koja je vrijedila
prilikom stvarne otplate kredita te izvršio prilagodbu inicijalnog otplatnog plana uzevši
u obzir prijevremenu otplatu nedospjele glavnice kredita u razdoblju otplate, izmjenu
roka otplate kredita i konačnu prijevremenu otplatu kredita.

Izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate
kredita a zbog promjene kamatne stope i tečaja u odnosu na ugovorenu kamatnu
stopi i tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita se daje u sljedećoj tabeli.

1 2 3 4 5 (3+4) 6 7 8 (6+7)
1 31.5.2007. 0,00 0,00 0,00 0,00 -33,50 -33,50
2 5.7.2007. 0,00 0,00 0,00 0,00 -78,85 -78,85
djelomična 19.7.2007. 0,00 0,00 0,00 0,00 -6.363,79 -6.363,79
otplata

3 17.8.2007. 0,00 0,00 0,00 0,00 -3,13 -3,13
4 6.9.2007. 0,00 0,00 0,00 0,00 -60,13 -60,13
5 9.10.2007. 120,54 0,00 120,54 0,00 -118,99 -118,99
6 14.11.2007. 122,47 0,00 122,47 0,00 -29,43 -29,43
7 21.12.2007. 120,71 0,00 120,71 0,00 -111,31 -111,31
8 16.1.2008. 124,28 55,02 179,30 0,00 0,00 0,00
9 21.2.2008. 123,74 29,68 153,42 0,00 0,00 0,00
10 19.3.2008. 127,86 221,34 349,20 0,00 0,00 0,00
11 10.4.2008. 339,51 99,80 439,31 0,00 0,00 0,00
12 13.5.2008. 333,29 0,00 333,29 0,00 -7,04 -7,04
13 13.6.2008. 334,78 18,55 353,33 0,00 0,00 0,00
14 23.7.2008. 331,54 0,00 331,54 0,00 -37,10 -37,10
15 30.8.2008. 330,83 0,00 330,83 0,00 -49,21 -49,21
16 8.9.2008. 334,74 17,91 352,65 0,00 0,00 0,00
17 24.10.2008. 359,78 447,80 807,58 0,00 0,00 0,00
18 10.11.2008. 354,79 362,08 716,87 0,00 0,00 0,00
19 16.12.2008. 339,44 98,52 437,96 0,00 0,00 0,00
20 23.1.2009. 494,45 583,55 1.078,00 0,00 0,00 0,00
21 21.2.2009. 500,85 665,31 1.166,16 0,00 0,00 0,00
22 25.3.2009. 490,93 538,64 1.029,57 0,00 0,00 0,00
23 23.4.2009. 492,03 552,72 1.044,75 0,00 0,00 0,00
24 5.5.2009. 493,13 566,79 1.059,92 0,00 0,00 0,00
25 5.6.2009. 486,07 476,59 962,66 0,00 0,00 0,00
26 6.7.2009. 481,01 411,98 892,99 0,00 0,00 0,00
27 4.9.2009. 486,12 477,23 963,35 0,00 0,00 0,00
28 17.9.2009. 483,51 443,97 927,48 0,00 0,00 0,00
29 5.10.2009. 481,61 419,66 901,27 0,00 0,00 0,00
30 2.11.2009. 480,71 408,14 888,85 0,00 0,00 0,00
31 30.11.2009. 487,43 493,92 981,35 0,00 0,00 0,00
32 5.1.2010. 492,43 557,84 1.050,27 0,00 0,00 0,00
33 5.2.2010. 499,65 649,96 1.149,61 0,00 0,00 0,00
34 19.3.2010. 502,55 687,06 1.189,61 0,00 0,00 0,00
35 6.4.2010. 508,27 759,99 1.268,26 0,00 0,00 0,00
36 4.6.2010. 514,88 844,43 1.359,31 0,00 0,00 0,00
37 5.7.2010. 542,14 1.192,44 1.734,58 0,00 0,00 0,00
38 4.8.2010. 528,21 1.014,60 1.542,81 0,00 0,00 0,00
39 5.10.2010. 551,16 1.307,59 1.858,75 0,00 0,00 0,00
40 5.11.2010. 535,52 1.108,00 1.643,52 0,00 0,00 0,00
41 11.11.2010. 551,66 1.313,98 1.865,64 0,00 0,00 0,00
42 12.11.2010. 553,66 1.339,57 1.893,23 0,00 0,00 0,00
43 6.12.2010. 566,19 1.499,50 2.065,69 0,00 0,00 0,00
44 5.1.2011. 509,99 1.780,98 2.290,97 0,00 0,00 0,00
45 4.2.2011. 498,26 1.608,26 2.106,52 0,00 0,00 0,00
46 5.4.2011. 489,13 1.473,91 1.963,04 0,00 0,00 0,00
47 5.4.2011. 489,13 1.473,91 1.963,04 0,00 0,00 0,00
48 6.6.2011. 532,26 2.109,07 2.641,33 0,00 0,00 0,00
49 5.7.2011. 521,84 1.955,50 2.477,34 0,00 0,00 0,00
50 4.8.2011. 584,06 2.871,81 3.455,87 0,00 0,00 0,00
51 5.9.2011. 585,11 2.887,24 3.472,35 0,00 0,00 0,00
52 5.10.2011. 536,63 2.173,31 2.709,94 0,00 0,00 0,00

13

P-4026/2019-34

53 5.12.2011. 527,73 2.042,29 2.570,02 0,00 0,00 0,00
54 8.12.2011. 380,67 2.019,90 2.400,57 0,00 0,00 0,00
55 5.1.2012. 388,96 2.188,69 2.577,65 0,00 0,00 0,00
56 5.3.2012. 394,83 2.308,18 2.703,01 0,00 0,00 0,00
57 5.4.2012. 391,59 2.242,25 2.633,84 0,00 0,00 0,00
58 4.5.2012. 392,69 2.264,59 2.657,28 0,00 0,00 0,00
59 5.6.2012. 395,67 2.325,41 2.721,08 0,00 0,00 0,00
60 18.6.2012. 395,39 2.319,60 2.714,99 0,00 0,00 0,00
61 11.7.2012. 392,20 2.254,75 2.646,95 0,00 0,00 0,00
62 6.8.2012. 393,90 2.289,26 2.683,16 0,00 0,00 0,00
63 5.9.2012. 391,05 2.231,28 2.622,33 0,00 0,00 0,00
64 6.11.2012. 392,05 2.251,73 2.643,78 0,00 0,00 0,00
65 17.12.2012. 391,33 2.236,93 2.628,26 0,00 0,00 0,00
66 10.1.2013. 393,99 2.291,17 2.685,16 0,00 0,00 0,00
67 10.1.2013. 393,99 2.291,17 2.685,16 0,00 0,00 0,00
68 31.1.2013. 384,65 2.100,95 2.485,60 0,00 0,00 0,00
69 20.2.2013. 386,89 2.146,63 2.533,52 0,00 0,00 0,00
70 15.3.2013. 386,64 2.141,50 2.528,14 0,00 0,00 0,00
71 18.4.2013. 393,91 2.289,47 2.683,38 0,00 0,00 0,00
72 22.5.2013. 382,06 2.048,29 2.430,35 0,00 0,00 0,00
73 17.6.2013. 381,76 2.042,10 2.423,86 0,00 0,00 0,00
74 6.8.2013. 381,45 2.035,79 2.417,24 0,00 0,00 0,00
75 24.8.2013. 383,82 2.084,20 2.468,02 0,00 0,00 0,00
76 4.10.2013. 390,85 2.227,16 2.618,01 0,00 0,00 0,00
77 15.10.2013. 387,79 2.164,90 2.552,69 0,00 0,00 0,00
78 6.12.2013. 391,99 2.250,41 2.642,40 0,00 0,00 0,00
79 8.1.2014. 387,97 2.168,66 2.556,63 0,00 0,00 0,00
80 7.2.2014. 393,73 2.285,93 2.679,66 0,00 0,00 0,00
81 7.3.2014. 0,00 2.313,30 2.313,30 -57,08 0,00 -57,08
82 26.3.2014. 0,00 2.316,51 2.316,51 -57,10 0,00 -57,10
83 7.5.2014. 0,00 2.263,78 2.263,78 -56,73 0,00 -56,73
84 6.6.2014. 0,00 2.216,24 2.216,24 -56,39 0,00 -56,39
85 7.7.2014. 0,00 2.255,71 2.255,71 -56,67 0,00 -56,67
86 7.8.2014. 0,00 2.316,50 2.316,50 -57,10 0,00 -57,10
87 10.9.2014. 0,00 2.365,14 2.365,14 -57,45 0,00 -57,45
88 7.10.2014. 0,00 2.339,94 2.339,94 -57,27 0,00 -57,27
89 11.11.2014. 0,00 2.427,37 2.427,37 -57,89 0,00 -57,89
90 10.12.2014. 0,00 2.442,54 2.442,54 -57,99 0,00 -57,99
91 9.1.2015. 0,00 2.449,84 2.449,84 -58,05 0,00 -58,05
92 14.1.2015. 0,00 2.457,09 2.457,09 -58,10 0,00 -58,10
A. Podzbroj- 31.798,43 127.705,30 159.503,73 -687,82 -6.892,48 -7.580,30
potraživanja za vrijeme redovne

otplate

B. 14.1.2015. 8.454,20 115.846,40 124.300,60 0,00 0,00 0,00
Prijevremena otplata

Ukupno 40.252,63 243.551,70 283.804,33 -687,82 -6.892,48 -7.580,30

U razdoblju otplate kredita zbog rasta kamatne stope iznad kamatne stope
koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora i rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio
prilikom isplate kredita tužitelj je ukupno više platio 283.804,33 kuna, od kojeg iznosa
je zbog rasta kamatne stope više plaćen iznos od 40.252,63 kuna te zbog rasta
tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita je više plaćen iznos od

243.551,70 kuna.

Tužitelj je manje platio, posljedično na smanjenje kamatne stope i pad tečaja u
odnosu ugovorenu kamatnu stopu i na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, u
ukupnom iznosu 7.580,30 kuna, od kojeg iznosa je zbog smanjenja kamatne stope
manje plaćen iznos od 687,82 kuna te zbog pada tečaja ispod tečaja koji je vrijedio
na dan isplate kredita je manje plaćen iznos od 6.892,48 kuna.

Mišljenje

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak je mišljenja i to
pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF nije mogla
mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

- ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope
te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju
otplate kredita iznose 283.804,33 kuna od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime

14

P-4026/2019-34

promjene kamatne stope iznos od 40.252,63 kuna te je preplatio zbog rasta tečaja
iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 243.551,70 kuna
- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na smanjenje kamatne
stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i pad tečaja u odnosu na tečaj
koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 7.580,30 kuna od kojeg iznosa je
tužitelj manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 687,82 kuna te je
manje platio zbog pada tečaja iznos od 6.892,48 kuna.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje
plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na
više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 276.224,03
kuna (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac
20) i to:

- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka
otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 39.564,81 kuna

- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate
(na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su
korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena
kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate
kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 236.659,22 kuna.

17. Iz očitovanja sudske vještakinje I. L. od 10. lipnja 2022. proizlazi, a u
odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 27. svibnja 2022., kako je vještak sve
izračune sačinio u skladu s postavljenim mu zadatkom unutar kojeg je sadržano i
razdoblje za koje je tuženik zatražio izračune dopunu po osnovu promjene kamatne
stope. Također je razvidno da zadatak vještaka nije bio izvršiti bilo koje izračune na
temelju bilo kojih podataka koje objavljuje HNB vezano uz prosječne kamatne stope
za kunske kredite.

Uvidom u podnesak tužitelja od 25. travnja 2022. na koji se tuženik poziva
svojim podneskom razvidno je da je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev u što vještak
ne ulazi na način da isti sadrži iznose više plaćenog iz nalaza vještaka po osnovi
promjene kamatne stope za razdoblje od uplate izvršene 21. veljače 2008. do uplate
izvršene 4. veljače 2011., odnosno za kraće razdoblje od razdoblja na koja se poziva
tuženik da bi vještak trebao dati dopunu, (izostavljeni su iznosi više plaćenog zbog
promjene kamatne stope za plaćanja izvršena od 9. listopada 2007. do 16. siječnja

2008. u ukupnom iznosu 488,00 kuna te sve što je više plaćeno zbog promjene
kamatne stope u razdoblju od 5. travnja 2011. do konačne otplate kredita u ukupnom
iznosu više plaćenog od 23.241,91 kuna) te su unutar specifikacije tužitelja sadržani
svi iznosi više plaćenog zbog rasta tečaja u razdoblju otplate kredita iznad tečaja koji
je vrijedio na dan isplate kredita počevši od uplate 16. siječnja 2008. do konačne
otplate kredita (svi podaci već sadržani u Tabeli 2. Nalaza, stupac '3', '4' i '5').

18. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. proizlazi kako je
sud naložio vještaku izraditi dopunu nalaza i mišljenja na način da se uzmu u obzir i
tzv. negativne razlike u onim mjesecima kad nije bilo preplate te iskazati pojedinačne
iznose u kunama i u eurima po fiksnom tečaju konverzije.

S obzirom da je u prethodno provedenom vještačenju izvršen izračun
pojedinačnih razlika i više i manje plaćenog zbog promjene kamatne stope i tečaja
(Tabela 1. stupac '18', '19' i '20') te da su pojedinačno izdvojeno više plaćeni te manje
plaćeni iznosi iskazani u Tabeli 2 (str. 8. Nalaza) u nastavku se daju izračuni iznosa i
u eurima.

15

P-4026/2019-34

Napominje da je prethodno provedeno vještačenje izvršeno u ožujku 2022.
odnosno prije donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R.
H. te prije donošenja Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u
R. H. kojom je utvrđen fiksni tečaj konverzije u iznosu 7,53450 kuna za
jedan euro. Vještak je izračune za svaki mjesec izvršio primjenom člankom 7. i 14.
Zakona koji preračunati iznosi u zbroju predstavljaju ukupan iznos u eurima (daje se
u Tabeli 2.a.).

Slijedom navedenog, dopunjuje se mišljenje i s iznosima u eurima (iznosu u kunama istovjetni prethodnom) te isto glasi:

Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita nisu mogle
mijenjati kamatne stope ni tečaj:

- ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope
te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju
otplate kredita iznose zbrojeno po mjesecima 37.667,28 eura (283.804,33 kuna) od
kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 5.342,41
eura (40.252,63 kuna) te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio
prilikom isplate kredita iznos od 32.324,87 eura (243.551,70 kuna)

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na smanjenje kamatne
stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i pad tečaja u odnosu na tečaj
koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 1.006,07 eura (7.580,30 kuna) od
kojeg iznosa je tužitelj manje platio na ime promjene kamatne stope iznos od 91,28
eura (687,82 kuna) te je manje platio zbog pada tečaja iznos od 914,79 eura
(6.892,48 kuna).

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje
plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na
više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, zbrojeno po
mjesecima iznosi 36.661,21 eura (276.224,03 kuna) i to:

- ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka
otplate kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 5.251,13 eura (39.564,81
kuna)

- ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate
(na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su
korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena
kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate
kredita do konačne otplate kredita iznosi ukupno 31.410,08 eura (236.659,22 kuna).

19. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

20. Presudom Trgovačkog suda pod poslovnim brojem P-1401/2012.
od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita
sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u
vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim
potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj
obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu
citirana presuda je potvrđena presudom VTS RH pod poslovnim

16

P-4026/2019-34

brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a VS RH svojom odlukom pod
poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao
neosnovanu.

20.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi H…

- P. protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999.,
117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 57/2011., 25/2013.; dalje: ZPP), pravomoćna
presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u
pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je
povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a)
Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009.,
79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012. i 56/2013.) odluka suda donesena u
postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u
smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona,
obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete
koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

20.2. VS RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u
odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano
za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se
pozvao na obrazloženje presude VTS Pž-6632/2017-2010.
VTS je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže
uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna
klauzula u švicarskim francima". Nadalje, VTS utvrđuje i da se
ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim
stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali
prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

20.3. U odluci Trgovačkog suda, a koja je potvrđena odlukom VTS
R. H. i VSRH je
utvrđeno, međuostalima, da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije
ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne
poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o
postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici
i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici
kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj
tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali
razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno
je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama,
ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke
kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti
svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba
kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok
značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to
protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te
istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi
najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s

17

P-4026/2019-34

valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom
pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna
valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne
odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos
glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i
kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni
bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim
da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban
rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač,
a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica
vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na
sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je
propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže
na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

20.4. Tuženik u ovom postupku, u bitnom navodi, da je tužitelj, kao i svi potrošači,
bio dovoljno informiran i svjestan da postoji rizik prilikom podizanja kredita kojem se
glavnica kredita veže uz stranu valutu i promjenjivu kamatnu stopu. Tužitelj da je bio
itekako obaviješten o riziku, a od strane službenika banke tužitelju je u dovoljnoj mjeri
pojašnjeno značenje odredbe kojom se glavnica veže uz valutu CHF i promjenjive
kamatne stope. Tuženik je predložio saslušanje osobnog bankara.

Kako se odluka o nepoštenosti odredbi potrošačkog ugovora o kreditu u
pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da pojedinom potrošaču u
predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti
o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i
dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su pojedinačnim potrošačkim sporovima
banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora
o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi,
rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove
ugovorne obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristupio
na sklapanje takvog ugovora (U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022.).

Slijedom iznesenog sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem
osobnog bankara P. I. i za saslušanjem same tužiteljice.

20.4.1. Tužiteljica je izjavila da je potpisala konkretan ugovor, ali da joj od strane
banke, odnosno njenih djelatnika nisu objašnjene posljedice, rizici i narav osporenih
odredbi. Na niti jednu odredbu ugovora nije mogao utjecati.

Svjedok P. I., tadašnji osobni bankar, je izjavio da se ne sjeća
tužiteljice, niti se sjeća da je davao obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama
podizanja ugovora u određenoj valuti ili promjenjivoj kamatnoj stopi. Klijent nije u
mogućnosti utjecati na odredbe ugovora.

20.4.2.Tužitelj, potrošač, tvrdi da nije bio obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja, dok
svjedok, djelatnik banke, se istog ne sjeća. S obzirom na poslovnu praksu i obličje
koji su prevladavali u utuženom vremenu, s obzirom na interne akte banke, a
uvažavajući pri tom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane,
banka je mogla predočiti dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja
potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Kako na temelju iskaza, a u
nedostatku pisanih dokaza, nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane i jesu li, ako su
doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora

18

P-4026/2019-34

mogao smatrati "informiranim", ovaj sud, a na temelju pravila o teretu dokazivanja i
članka 221. a) ZPP-a smatra da odgovarajuće obavijesti nisu dane, a s obzirom na to
da je teret dokaza o obaviještenosti potrošača na bankama.

21. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja sud zaključuje da se o osporenoj
ugovornoj odredbi nije moglo pojedinačno pregovarati, niti je prosječnom, niti
pojedinačnom potrošaču, tužitelju, razumljiva uslijed izostanka odgovarajućih
obavijesti, uzrokuje znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, protivne
su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne, a sve na temelju članka 87.
stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003.), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti
potrošača.

22. Pisani iskaz I. K. C., na koji se poziva tuženik, sud nije uzeo u
obzir prilikom odlučivanja u smislu članka 221. a) Zakona o parničnom postupku.
Radi se o osobi koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila zadužena za
provođenje edukacija djelatnika tuženika. Navedena izjava po svojoj dokaznoj
vrijednosti nije prikladna za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču
u postupku sklapanja osporenog ugovora. Radi se o izjavi koju je dao zaposlenik
banke koji nije potpisnik spornog ugovora. Po mišljenju ovog suda neuzimanjem u
obzir navedene izjave nije povrijeđeno načelo jednake vrijednosti oružja.

23. Ističe se da se tuženik neosnovano poziva na tzv. negativne razlike koje su
posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme
zaključenja ugovora o kreditu i manje plaćenog na ime promjenjive kamatne stope.
Tuženik nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo
kakav zahtjev u tom smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo
umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno na temelju nepoštene ugovorne
odredbe o valuti CHF i nepoštene odredbe o kamati stekao od tužiteljice. Sve da
takav zahtjev i postoji, a ne postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi
diskvalificirala tuženika u njegovom zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog
ugovora. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji
je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju
trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati
za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako,
plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza
vraćanja nečega što nije primila, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao
primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

23.1. Radi iznesenog, sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za uračunavanjem (izračunavanjem) negativnih razlika.

24. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati
uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF jer je navedena odredba bila
ništetna i nepoštena već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time
nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu
člankom 326. stavak 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan
kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a
ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće
pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana
manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne

19

P-4026/2019-34

interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti
potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom
slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja pa
je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema tome,
bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o kreditu,
tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih
odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim shvaćanjem VSRH-
a.

25. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na valutnu klauzulu i
promjenjivu kamatnu stopu utvrđena ništetnom, to tužiteljica ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

26. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po
C. te je sudski vještak I. L. 31. ožujka 2022. izradila pisani
nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan (tužiteljica
nema primjedbi, tuženik nema primjedbi na izračun, ali ima na metodologiju
izračuna). Tuženiku se skreće pažnja da sud rukovodi vještačenjem.

26.1. Slijedom iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa
od 260.074,42 kuna pa je odlučeno kao u izreci.

27. Prigovor zastare nije osnovan.

27.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja
ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog
postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka
pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je
pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.
Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice VSRH
od 1. ožujka 2022.

Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju
djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za
povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF
presudom VTSRH pod poslovnim brojem Pž-
6632/17. od 14. lipnja 2018.

Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 20. ožujka 2007.

28. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj
od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog
ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve
navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao
sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna
stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga,

20

P-4026/2019-34

kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora
pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik
u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana
isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž ZD-1477/2016-4).

Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

29. Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska od 22. travnja 2022.
Prema odredbi članka 190. stavak 2. ZPP/2019. tužitelj može preinačiti tužbu do
zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do
zaključenja prethodnog postupka. Člankom 117. ZID ZPP/2019. propisano je da se
navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku. Iako se tuženik usprotivio
preinaci, sud smatra da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među
strankama, preinaka je učinjena nakon provedenih vještačenja te je na temelju
članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

30. U premetu P-1578/16 pravomoćno je presuđeno po osnovi promjenjive
kamatne stope za razdoblje od 31 ožujka 2011. do travnja 2013.
Predmet ovog spora je isplata po osnovi promjenjive kamatne stope za
razdoblje od rujna 2007. do veljače 2011, dakle ne radi se o pravomoćno presuđenoj
stvari.

31. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka

155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991.,
53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008.,
57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) i u skladu s
Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 250 bodova, za zastupanje na
ročištima od 28. listopada 2021. i 24. veljače 2022. po 250 bodova, za zastupanje na
ročištima od 6. lipnja 2022., 24. listopada 2022., 29. ožujka 2023. i 20. rujna 2023. po
500 bodova, za sastav podneska od 21. listopada 2021. 250 bodova, za sastav
podnesaka od 22. travnja 2022. i 22. siječnja 2023. po 500 bodova, odnosno ukupno

4.000 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 15,00 kuna daje
iznos od 60.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od

15.000,00 kuna pa se dolazi do iznosa od 75.000,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak
vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od

2.789,00 kuna i presude u iznosu od 2.950,74 kuna. Dakle, tužiteljici je priznat
ukupan trošak u iznosu od 83.239,74 kuna/11.047,81 eura.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 937,50 kuna/124,43 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

32. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" broj: 57/2022.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro
po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.

33. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29.
stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008.,
125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s

21

P-4026/2019-34

Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:
156/2022.).

34. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 30. listopada 2023.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

22