Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj 77 Gž-1740/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 77 Gž-1740/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. P.-S. iz Nj., H., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. R.-M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., protiv 1. tuženika M. D. i 2. tuženice B. D., oboje na adresi u Nj., H., oboje zastupani po punomoćnici D. K. V., odvjetnici u S., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi 1. tuženika M. D. i 2. tuženice B. D. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-84/2022-36 od 20. siječnja 2023., dana 30. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba 1. tuženika M. D. i 2. tuženice B. D. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-84/2022-36 od 20. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke.
II Odbacuje se žalba 1. tuženika M. D. i 2. tuženice B. D. protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-84/2022-36 od 20. siječnja 2023. pod točkom IV. izreke, kao nedopuštena.
II Odbija se zahtjev 1. tuženika M. D. i 2. tuženice B. D. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je utvrđeno da su tuženici M. D. i B. D. smetali tužiteljicu J. P.-S. u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake k.č. br. 10525 (ranije kč. br. 793/1), u naravi dvorište i kuća, zgor sela, ukupne površine 287 m2, upisana u zk. ul. 11813 k.o V., na način da su mimo njezine volje i dozvole ušli u kuću i pripadajuću garažu sagrađenu na predmetnoj nekretnini, promijenili bravu ulaznih vrata kuće, te da su u kuću donijeli vlastite stvari.
Pod točkom II. izreke je naloženo tuženicima uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na nekretnini oznake kč. br. 10525 (ranije kč. br. 793/1), u naravi dvorište i kuća, zgor sela, ukupne površine 287 m2, upisana u zk. ul. 11813 k.o V. koje je postojalo prije učinjenog čina smetanja posjeda, na način da tužiteljici predaju u posjed nekretnine iz točke I. izreke slobodne od osoba i svih njihovih stvari te da joj predaju ključeve brave ulaznih vrata kuće, sve u roku 15 dana.
U točki III. izreke je zabranjeno tuženicima svako takvo i/ili slično smetanje posjeda tužiteljice, opisano u točki I. ovog rješenja, na nekretnini oznake kč. br. 10525 (ranije kč. br. 793/1), u naravi dvorište i kuća, zgor sela, ukupne površine 287 m2, upisana u zk. ul. 11813 k.o V..
Pod točkom IV. izreke je u preostalom dijelu, a koji se odnosi na zahtjev za novčanim kažnjavanjem te zahtjev da žalba ne zadržava ovrhu ovog rješenja, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
U točki V. izreke je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 650,04 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke (20. siječnja 2023.), pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedenog rješenja u cijelosti žale se 1. tuženik M. D. i 2. tuženica B. D. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlažu preinačiti pobijano rješenje i odbaciti tužbu kao nepravovremenu, a podredno odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim i naložiti joj da tuženicima naknadi parnični trošak.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže žalbu 1. i 2. tuženika odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba 1. tuženika M. D. i 2. tuženice B. D. je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.
5. S obzirom da je pod točkom IV. izreke djelomično odbijen tužbeni zahtjev, u tom su dijelu u sporu uspjeli 1. i 2. tuženici pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nemaju pravni interes podnositi žalbu protiv točke IV. izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u tom dijelu valjalo žalbu odbaciti kao nedopuštenu.
6. S obzirom da pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka rješenja razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju upiru žalitelji. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 380. ZPP-a.
7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je pok. J. P. do svoje smrti bio u posjedu predmetne nekretnine,
- da su tuženici u svibnju 2021. stupili u posjed prijeporne kuće i započeli s renoviranjem iste, kao i to da su promijenili ulazna vrata zajedno s bravom,
- da je nakon smrti pok. J. P., umrlog …., njegov posjed ove nekretnine prešao po sili zakona na njegovu jedinu nasljednicu, ovdje tužiteljicu, a kako to slijedi iz rješenja o nasljeđivanju iza imenovanog,
slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica bila isključivi posljednji mirni posjednik prijeporne nekretnine u trenutku kada su tuženici počinili nesporni čin smetanja – stupanja u posjed prijeporne kuće i izmjenom brave.
8. Polazeći od naprijed opisnih utvrđenja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 17, 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZVDSP) odlučio pružiti tužiteljici posjedovnu zaštitu.
9. Žalitelji u bitnome ističu da se sud prvog stupnja nije uopće upuštao u ocjenjivanje je li predmetna nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu pok. J. P. u času njegove smrti, a kako bi se odredba čl. 17. ZVDSP-a mogla primijeniti.
10. Odredbom čl. 17. ZVDSP-a je propisano:
(1) Ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja.
(2) Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome.
(3) Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava.
11. Na temelju navedene zakonske odredbe nasljednik postaje posjednikom umjesto ostavitelja. Ako je ostavitelja naslijedilo nekoliko sunasljednika, svi oni su ovlašteni faktično početi posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj, to jest ovlašteni su kao suposjednici poduzimati posjedovne čine, čime će svoje nasljedničke posjede pretvoriti u faktične posjede.
12. Dakle, nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još posjednik – onako kako bi ostavitelj imao pravo štititi taj posjed od smetanja, tako ga nakon ostaviteljeve smrti imaju pravo štititi njegovi nasljednici. Stoga je samovlasni zahvat u posjed koji je pripadao ostavitelju (uznemiravanje, oduzimanje) – smetanje nasljedničkog posjeda.
13. Nadalje, tuženici smatraju da nije nedvojbeno utvrđeno kada je tužiteljica saznala da su tuženici stupili u posjed predmetne nekretnine te ponovo obrazlažu prigovor prekluzije, koji je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim.
14. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je za utuženo smetanje posjeda saznala dana 18. listopada 2021. od susjeda predmetne nekretnine.
15. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je svjedok D. G., prvi susjed predmetne nekretnine, iskazao (list 137-138 spisa) da je tužiteljica bila kod njega nekih mjesec dana nakon smrti svog oca i tražila je od njega neke informacije, ali se nisu mogli sporazumjeti jer ona ne zna ni hrvatski niti engleski, a svjedok ne zna njemački, da su ga u jednom momentu, i to par mjeseci nakon useljenja D.1., nazvali Z. ili tužiteljičin prijatelj koji živi u Nj. i zna hrvatski i rekli da je tužiteljica kod Z. u S. i da bi oni došli u V., a on im je rekao da mogu doći, ali da su D.1 u kući, da je taj poziv bio u ljeto, ali ne može reći kada te je naveo da s tuženicima nije razgovarao o tome jesu li oni tužiteljicu obavijestili o useljenju u kuću, a njegovo je osobno mišljenje da nisu.
16. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu održanom dana 11. studenoga 2022. (list 111 spisa) navela da je oko 20. listopada 2021. saznala da su u kuću uselili tuženici, dok su 1. tuženik M. D. i 2. tuženica B. D. iskazali da su u kuću uselili u svibnju 2021. te o useljenju nisu obavijestili nikoga drugoga osim Z. P., i to ga je nazvao njihov sin u svibnju 2021., ali ne znaju je li on to prenio tužiteljici.
17. Svjedok Z. P. (list 138-139) je iskazao da je o useljenju D.1 saznao od susjeda D.2 te da o tome nije obavijestio tužiteljicu, s kojom i nije bio u kontaktu te je kratko u listopadu vidio tužiteljicu koja mu je rekla da rješava situaciju oko kuće, ali se pojedinosti razgovora više ne sjeća te on dosta slabo zna njemački.
18. S obzirom da je svjedok D. G. iskazao da je u telefonskom razgovoru rekao tužiteljici da su u kuću uselili D.1 te da je taj razgovor bio nekoliko mjeseci nakon useljenja D.1, dok je svjedok Z. P. iskazao da je vidio tužiteljicu u listopadu kada je rekla da rješava situaciju oko kuće te je tužiteljica iskazala da je o useljenju tuženika saznala u listopadu 2021., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica za smetanje posjeda saznala 18. listopada 2021. (kako je to tvrdila u tužbi) jer upravo je listopad nekoliko mjeseci nakon svibnja 2021. u kojem su se tuženici nesporno uselili u predmetnu kuću, pa je to utvrđenje u skladu i s iskazom svjedoka D. G.. Naime, iako je svjedok D. G. iskazao kako misli da je telefonski razgovor bio u ljeto 2021., treba reći da je ljeto počelo samo mjesec dana nakon useljenja tuženika u predmetnu kuću pa je razdoblje od nekoliko mjeseci kasnije u kojem je svjedok D. G. nedvojbeno razgovarao s tužiteljičinim stricem ili prijateljem, zapravo bilo upravo u listopadu 2021. kada je tužiteljica saznala za utuženo smetanje posjeda. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. studenoga 2021., to je podnesena u zakonskom roku od 30 dana u skladu s odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP-a, zbog čega je neosnovan prigovor prekluzije koji su isticali tuženici.
19. S obzirom da je tužiteljica stekla nasljednički posjed u skladu s odredbom čl. 17. st. 1. i 2. ZVDSP-a, a tuženici M. D. i B. D. su nesporno izvršili čin smetanja na način kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 17., 21. i 22. ZVDSP-a, tužiteljici trebalo pružiti posjedovnu zaštitu.
20. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.
21. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
22. Budući da tuženici M. D. i B. D. nisu uspjeli u žalbenom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu te odlučiti kao u točki II izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. listopada 2023.
Sudac:
Diana Preglej, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.