Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-68/2026-2

51000 Rijeka

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Tajani Polić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Bukova gora d.o.o., Zagreb, Bukovačka cesta 86, OIB: 77967506173, zastupanog po punomoćnici Ireni Plevnjak, odvjetnici iz Zagreba, protiv ovršenice UAR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-3096/2025 od 10. studenog 2025., 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe ovršenice ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-3096/2025 od 10. studenog 2025. i sve provedene radnje u postupku i ovrha se obustavlja.

II Ovrhovoditelju se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi donesenim na temelju Ugovora o najmu stambenog prostora, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja od 1.720,00 eur sa zateznom kamatom i troškova ovršnog postupka određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica iz žalbenog razloga određenog u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ) uz tvrdnju da je Ugovor o najmu osnovom kojeg je pokrenuta ovrha raskinut 30. studenog 2020., što je i utvrđeno u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Povrv-2435/2021, kao što je pravomoćno utvrđeno da u vrijeme za koje se ovršnim prijedlogom traži najamnina nije bila u posjedu stana. Stoga smatra kako ovrhovoditelj bez osnove traži ovrhu tražeći naplatu tražbine koju ovršenica ne duguje, sve to tim više što je Ugovor o najmu raskinut. Predlaže uvažiti žalbu i odbiti prijedlog za ovrhu.

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu priznao kako je Ugovor o najmu raskinut s 30. studenim 2020., no unatoč toj činjenici smatra kako je osnovano pokrenuo ovrhu budući je za vrijeme za koje se traži naplata ovršenica držala posjed stana i ostala dužna za troškove vode, struje i odvoza otpada. Predlaže žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz podataka u spisu predmeta i razloga rješenja o ovrsi proizlazi da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu radi naplate novčane tražbine od 1.720,00 eur sa zateznom kamatom koja se prema navodima prijedloga za ovrhu odnosi na dospjelu neplaćenu najamninu od 430,00 eur za mjesece siječanj, veljača, ožujak i travanj 2021. Ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o najmu stambenog prostora od 26. rujna 2020. kao javnobilježnički akt u kojem su stranke ugovorile pravo ovrhovoditelja na neposredno provođenje ovrhe radi naplate svih dospjelih novčanih obaveza (čl. 6. Ugovora), dok su u čl. 3. Ugovora odredile obvezu ovršenice na podmirenje najamnine koja dospijeva u tekućem mjesecu i plaćanje svih režija, osim zajedničke pričuve. Sud je prvog stupnja prihvatio prijedlog za ovrhu i odredio je na novčanim sredstvima ovršenice radi naplate najamnina za razdoblje prva četiri mjeseca 2021.

6. Ovršenica je u žalbi ustvrdila kako je Ugovor o najmu stambenog prostora raskinut s danom 30. studeni 2020. a koju je činjenicu ovrhovoditelj priznao u odgovoru na žalbu. Ovršenica je uz žalbu dostavila pravomoćnu presudu u predmetu koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Povrv- 2435/2021 po tužbi ovrhovoditelja protiv ovršenice kao tuženice radi naplate najamnine za razdoblje od 1. do 16. prosinca 2020. Tužbeni zahtjev je odbijen i iz razloga pravomoćne presude proizlazi utvrđenje da je Ugovor o najmu raskinut s 30. studenim 2020., te da je u tom predmetu ovrhovoditelj kao tužitelj ustvrdio kako je ovršenica bila u stanu do 19. prosinca 2020. dok parnični sud ni ovo nije prihvatio kao dokazanu činjenicu.

7. Na temelju takvog stanja stvari kada stranke ovog postupka priznaju da je Ugovor o najmu stambenog prostora raskinut s 30. studenim 2020., a što je potkrijepljeno i pravomoćnom presudom kao javnom ispravom, za zaključiti je kako ovrhovoditelj osnovom te ovršne isprave nije ovlašten tražiti ovrhu radi isplate najamnina za razdoblje nakon raskida Ugovora. Ukoliko je ovršenica držala posjed stana kako to tvrdi ovrhovoditelj radilo bi se o tražbini s neke druge pravne osnove, ali nikako s osnove plaćanja najamnine, međutim ovrhovoditelj uz prijedlog ne dostavlja takvu ovršnu ispravu. Tvrdnje ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu o dospjelim a nepodmirenim obvezama s osnove režijskih troškova nisu od utjecaja na drugačiju odluku budući je prijedlogom za ovrhu zatražena naplata najamnine za razdoblje nakon prestanka Ugovora, a ne plaćanje režijskih troškova u vrijeme njegova važenja.

8. Svi ostali žalbeni navodi i navodi odgovora na žalbu kojima se raspravlja o posjedu stana bespredmetni su jer se ovršni postupak kao strogo formalni postupak provodi na temelju ovršnih isprava, koju pak ovrhovoditelj ne posjeduje radi prisilne naplate najamnine u traženom razdoblju.

9. Utoliko je žalbu ovršenice prema odredbi čl. 52. st. 1., 2. i 4. OZ na temelju priznatih činjenica koje su ujedno potvrđene i pravomoćnom presudom kao javnom ispravom, valjalo uvažiti i rješenje o ovrsi ukinuti i ovrhu obustaviti.

10. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka ovrhovoditelj ne pripada pravo na trošak sastava odgovora na žalbu.

U Rijeci 27. veljače 2026.

Sutkinja

Tajana Polić