- 1 -              Rev 817/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 817/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz I. G., O., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., protiv tuženika I.-I. n. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-1917/21-3 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-3968/18 od 28. listopada 2021., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je nedopušten redoviti otkaz Ugovora o radu broj 210-164082/18-4-H od 23. travnja 2018., kojim je tužitelju otkaz Ugovor o radu br. 210-164082/7/17-H od 1. srpnja 2017. i da radni odnos tužitelj nije prestao. Odbijen je zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto Strojar 2 u organizacijskoj jedinici Objekti Ž., Proizvodna regija središnja Hrvatska, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11.872,80 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, kao i odluku suda prvog stupnja i usvojiti zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju, te zahtjev za vraćanje na rad.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Strojar 2 u organizacijskoj jedinici Proizvodna regija središnja Hrvatska objekti Ž. temeljem Ugovora o radu od 1. srpnja 2017.,

 

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i za zaštitu od požara, te je ujedno bio i povjerenik zaštite na radu Pogona Ž., te upoznat s Temeljnim pravima sigurnosti kod tuženika,

 

- da je tuženik tužitelju redovito otkazao Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja – osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa – neizvršavanje, nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa, otuđivanje odnosno priprema za otuđivanje ili uništavanje imovine poslodavca, povreda propisa o sigurnosti i zaštiti na radu i propisa o zaštiti od požara, a zbog čega je nastupila ili bi mogla nastupiti šteta, a koje povrede su propisane u čl. 114. Pravilnik o radu tuženika (dalje Pravilnik),

 

- da je do otkaza ugovora o radu došlo nakon događaja 13. studenoga 2017. kada je u radnom okruženju kompresorske stanice došlo do požara u kojem je sam tužitelj ozlijeđen,

 

- da je uzrok požara nepravilnosti u radu tužitelja koji je bio dužan obilaziti postrojenje, te je internom istragom tuženika i vještačenjem Centra „I. V.“ postavljena sumnja na otuđivanje gazolina – derivata benzina pomoću ilegalnih priključaka,

 

- da je tužitelju prije otkazivanja omogućena obrana,

 

- da je tuženik o namjeravanoj odluci izvijestio Radničko vijeće kod tuženika, koje se na isto nije očitovalo,

 

- da je tuženik podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojem se tuženik nije očitovao, te da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

 

9. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih se ista ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva, te da obrazloženje iste nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama ili su oni proturječni sadržaju isprava i zapisnika.

 

10. Revizijski sud ne nalazi osnovanim revizijski razlog počinjene bitne povrede, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, ima jasne razloge, te ne postoji proturječnost između izreke presude i obrazloženja iste.

 

11. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. ZPP. Naime, pobijana presuda ima sve sastavne dijelove koje presuda treba sadržavati, a činjenica da jedna od stranaka nije zadovoljna sadržajem obrazloženja presude ne znači da je počinjena navedena bitna povreda.

 

12. U reviziji tužitelj ponavlja tvrdnju iznesenu i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima da je tuženik trebao tužitelju, obzirom na razloge zbog kojih je dan otkaz ugovora o radu, dati izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), pa da radi toga otkaz ugovora o radu nije dan u prekluzivnom roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu.

 

13. Sama činjenica da je tuženik tužitelju dao redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a ne izvanredni otkaz ugovora o radu, ne ukazuje na nezakonitost pobijane odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, pravilno drugostupanjski sud ističe da ničim nije ograničeno ili isključeno pravo poslodavca da se između dva načina otkazivanja ugovora o radu odluči za onaj koji je u pravilu povoljniji za radnika, pa i u situaciji kada time otklanja od sebe učinke prekluzivnog roka od 15 dana koji postoji kod izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

14. Tužitelj nadalje ustraje kod tvrdnje da je tuženik propustio tužitelja upozoriti na obveze iz radnog odnosa u smislu čl. 119. ZR. U situaciji u kojoj su utvrđeni propusti u radu tužitelja, u situaciji kada je utvrđeno nesavjesno i neodgovorno ponašanje tužitelja na radu vezano za poslove koje je tužitelj obavljao, i prema shvaćanju revizijskog suda postojali su opravdani razlozi da se o tuženika ne očekuje da upozorava radnika – tužitelja na obveze iz radnog odnosa. Stoga niti u tom dijelu nije od strane tuženika počinjena povreda koja bi dovela do nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu.

 

15. Iz daljnjih revizijskih navoda vidljivo je da tužitelj osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebice utvrđenja vještaka. U tom dijelu valja posebno naglasiti da se revizija uopće ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).

 

16. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi niz nepravilnosti tijekom izvođenja radnih zadataka od strane tužitelja kritične zgode, da se tužitelj nije pridržavao uputa i akata  tuženika u obavljanju poslova za koje je bio osposobljen, da tužitelj kritične zgode nije koristio zaštitna sredstva, da je isti bio osposobljen za zaštitu od požara. Osim toga, iz iskaza saslušanih svjedoka jasno proizlazi da tužitelj u obavljanju radnih zadataka obilaska i vizualnog pregleda KS Ž. nije trebao obilaziti i objekte koji nisu povezani s KS Ž.

 

17. Stoga nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, već je materijalno pravo pravilno primijenjeno, radi čega je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.