Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-33/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr - 617/2019-29 od 4. prosinca 2024., 2. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-617/2019-29 od 4. prosinca 2024. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 404,89 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, teku na iznos od:

- 7,64 EUR od 15.1.2012. do isplate

- 40,00 EUR od 15.3.2012. do isplate

- 8,00 EUR od 15.5.2012. do isplate

- 16,00 EUR od 15.7.2012. do isplate

- 7,64 EUR od 15.12.2012. do isplate

- 14,16 EUR od 15.11.2013. do isplate

- 57,45 EUR od 15.11.2014. do isplate

- 66,06 EUR od 15.12.2014. do isplate

- 7,51 EUR od 15.2.2015. do isplate

- 57,45 EUR od 15.8.2015. do isplate

- 60,06 EUR od 15.10.2015. do isplate i

- 62,92 EUR od 15.11.2016. do isplate,

II. Preinačuje se točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-617/2019-29 od 4. prosinca 2024.:

- u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 140,75 EUR na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu u tom iznosu i

- u dijelu kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate koje su tekle na iznos od:

- 7,64 EUR od 15.12.2011. do 14.1.2012.

- 40,00 EUR od 15.2.2012. do 14.3.2012.

- 8,00 EUR od 15.4.2012. do 14.5.2012.

- 16,00 EUR od 15.6.2012. do 14.7.2012.

- 7,64 EUR od 15.11.2012. do 14.12.2012.

- 14,16 EUR od 15.10.2013. do 14.11.2013.

- 57,45 EUR od 15.10.2014. do 14.11.2014.

- 66,06 EUR od 15.11.2014. do 14.12.2014.

- 7,51 EUR od 15.1.2015. do 14.2.2015.

- 57,45 EUR od 15.7.2015. do 14.8.2015.

- 60,06 EUR od 15.9.2015. do 14.10.2015. i

- 62,92 EUR od 15.10.2016. do 14.11.2016.

na način da se zahtjev tužitelja za isplatu tih zateznih kamata odbija.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice izjavljena protiv odluke o troškovima postupka iz točke I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-617/2019-29 od 4. prosinca 2024. se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se ta odluka o troškovima postupka:

- potvrđuje u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 574,08 EUR sa zateznim kamatama od 4. prosinca 2024. do isplate

- preinačuje u dijelu kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka od 406,25EUR sa zateznim kamatama od 4. prosinca 2024. do isplate na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u tom iznosu odbija.

II. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-617/2019-29 od 4. prosinca 2024.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 32,50 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastavljanja žalbe u iznosu od 92,50 EUR.

V. Točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 617/2019-29 od 4. prosinca 2024. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju 545,64 EUR bruto sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno tom točkom izreke te joj je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 980,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 4. prosinca 2024. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 1.218,75 EUR dok je točkom III. izreke u cijelosti odbijen tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom I. i III. pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) te zbog pogrešne primijene članka 44. stavka 10. primjenjivih Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/2008., 23/2009., 39/2009. i 90/2010., dalje: KU/2008), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 89/2012., dalje: KU/2012) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/2013., 150/2013., 153/2013., 71/2016. i 123/2016., dalje: KU/2013). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženici, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe od 125,00 EUR.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora u žalbenom stupnju postupka je zahtjev tužitelja koji je u spornom razdoblju bio zaposlen kao državni službenik (na radnom mjestu pravosudnog policajca u Zatvoru u Zagrebu) na isplatu utuženog iznosa po osnovi razlike u plaćama za prosinac 2011., veljaču, travanj, lipanj i studeni 2012., svibanj, kolovoz i listopad 2013., srpanj, listopad i studeni 2014., siječanj, travanj, svibanj, srpanj i rujan 2015. te listopad i studeni 2016. i to za prekovremene sate, koji se temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila odredbe članka 44. KU/2008, KU/2012 i KU 2013 i pogrešno obračunala broj prekovremenih sati koje je tužitelj u tim mjesecima radio.

7. Imajući na umu da se sporne isplate odnose na razdoblje od prosinca 2011. do studenog 2016., u primjeni su KU/2008. (od početka utuženog razdoblja do 1. kolovoza 2012.), KU/2012. (od 2. kolovoza 2012. do 31. srpnja 2013.) i KU/2013. (od 1. kolovoza 2013. do kraja utuženog razdoblja).

8. Odredbama članka 44. stavka 1. KU/2008., KU/2012. i KU/2013., propisano je da se osnovna plaća službenika uvećava za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50% (stavak 1.). Istom je odredbom propisano i to da se osnovna plaća službenika uvećava za svaki sat rada i to za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%. Iz stavka 2. tog članka proizlazi da se navedeni nedostaci međusobno ne isključuju. Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada (stavak 3.).

9. U skladu s člankom 118. stavkom 1. KU/2008., člankom 120. stavkom 1. KU/2012. i člankom 120. stavkom 1. KU/2013., za tumačenja odredaba i praćenje primjene tih ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju. Imajući na umu da su se u skladu sa stavkom 6. navedenih članaka ugovorne strane dužne pridržavati danog tumačenja, proizlazi da tumačenja zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te su se svi potpisnici tog ugovora dužni pridržavati danog tumačenja. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u primjerice, Rev 1140/2022-2 od 15. veljače 2023., t. 13., Rev 446/2023-2 od 22. studenog 2023., t. 14. i Rev 1217/2024-2 od 8. listopada 2024., t. 11., a imajući na umu da tumačenja zajedničke komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/2008., KU/2012. i KU/2013. vezan za tumačenja zajedničke komisije. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo i sl., a što nije situacija u ovom predmetu.

Mjerodavni propisi i tumačenja zajedničke komisije

10. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (članak 44. stavak 9. KU/2008., KU/2012. i KU/2013.).

10.1. Prema tumačenju zajedničke komisije br. 4/44 od 11. siječnja 2013. i zaključku uz tumačenje zajedničke komisije br. 8/44 od 13. lipnja 2013., broj prekovremenih sati rada službenika i namještenika utvrđuje se u odnosu na broj radnih sati za taj mjesec (mjesečni fond radnih sati), a dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s osam.

10.2. Prema tumačenju zajedničke komisije br. 27/44 od 20. svibnja 2014., vrijednost sata rada za sve državne službenike izračunava se na isti način tako da se osnovna plaća (umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za minuli rad) uvećana za dodatak za posebne uvjete rada (30%) podijeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka pomnoži s osam.

11. Prekovremenim radom, kad je rad službenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 duge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu (12 sati rada – 24 sata odmora – 12 sati rada – 48 sata odmora), smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati (članak 44. stavak 10. KU/2008.).

11.1. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (članak 44. stavak 10. KU/2012. i KU/2013.).

11.2. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam (članak 44. stavak 12. KU/2008., KU/2012. i KU/2013.).

11.3. Prema tumačenju zajedničke komisije br. 27/44 od 20. svibnja 2014., redovni mjesečni fond radnih sati iz članka 44. stavka 12. KU/2013 služi za utvrđivanje sati prekovremenog rada službenika koji rade u turnusima ili smjenama.

11.4. U tumačenju članka 44. stavka 10. i 12. KU/2008. zajednička je komisija 16. svibnja 2012. navela: „Prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu, dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom.“

12. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (članak 44. stavak 11. KU/2008., KU/2012. i KU/2013.).

12.1. Tumačenje zajedničke komisije za tumačenje KU/2008 glasi: „Pod radom organiziranim na drugačiji način u smislu članka 44. stavka 11. Kolektivnog ugovora, podrazumijeva se rad koji nije obuhvaćen čl. 8. i čl. 44. st. 6. -8. Kolektivnog ugovora (ostali slučajevi). U slučaju kada službenik ili namještenik koji uobičajeno radi u turnusu ili u smjenama, iznimno zbog potreba službe, u okviru jednog tjedna (od ponedjeljka do nedjelje) radi kombinirano u smjenama i turnusu, odnosno od 8 do 16 sati, pod radom organiziranim na drugačiji način, u smislu čl. 44. st.11. Kolektivnog ugovora, smatra se samo rad službenika i namještenika u okviru tog tjedna (a ne rad u okviru cijelog mjeseca). Stoga se u tom slučaju službeniku i namješteniku prekovremeni rad utvrđuje prema čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora samo za taj tjedan. Prema tome, službeniku koji je u okviru jednog mjeseca radio jedan cijeli tjedan u turnusu, a druge tjedne u smjenama (cijeli tjedan) ili od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati (cijeli tjedan), ne mogu se sati prekovremenog rada u tim tjednima utvrđivati prema čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora, jer je u svakom od tih tjedana cijeli tjedan radi na određeni način (ili u turnusu ili u smjenama odnosno od 8 do 16 sati). U tom slučaju se sati prekovremenog rada utvrđuju prema čl. 44. st. 9. Kolektivnog ugovora (za rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka) odnosno čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora (za rad organiziran u smjenama ili turnusu). Međutim, ako je službenik u okviru istog tjedna radio na drugačiji način tj. kombinirano (npr. kada je započeo u tjednu raditi u smjeni pa u istom tjednu radio u turnusu ili od 8 do 16 sati) prekovremeni rad u tom tjednu obračunava se prema čl. 44. st. 11. Kolektivnog ugovora (rad organiziran na drugačiji način)."

13. U skladu s člankom 1. tada važećeg Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 33/1996., 96/2001., 13/2002., 136/2002. - službeni pročišćeni tekst, 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011. i 130/2011., dalje: Zakon o blagdanima), blagdani u Republici Hrvatskoj su, među ostalim, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, 1. svibnja (Praznik rada), 5. kolovoza (Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja) i 1. studenoga (Svi sveti). Prema tom propisu, u dane blagdana u Republici Hrvatskoj se ne radi.

14. Prema tumačenju zajedničke komisije br. 18/44 od 20. prosinca 2013. državnom službeniku koji radi od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno i bude pozvan na rad na blagdan za koji ima pravo na naknadu plaće, ostvareni sati rada računaju se kao prekovremeni rad na blagdan pa za te sate ima pravo na plaću uvećano za prekovremeni rad i za rad na blagdan.

14.1. Prema tumačenju zajedničke komisije br. 24/44 od 22. siječnja 2014., pravo na naknadu plaće za blagdan imaju državni službenici i namještenici koji na blagdan nisu radili, ali bi po redovnom rasporedu rada na taj dan, da nije bio blagdan, trebali raditi. Ako službenik ili namještenik, koji radi od ponedjeljka od petka, bude pozvan na rad na blagdan, za odrađene sate nema pravo na naknadu plaće za blagdan (jer nije izostao s posla), nego pravo na plaću uvećanu za 150% i prekovremeni rad. Ako je na blagdan radio kraće od osam sati, ima pravo na naknadu plaće za sate koji predstavljaju razliku između osam sati i stvarno odrađenih sati.

15. Prema tumačenju zajedničke komisije za tumačenje KU/2008, „ako blagdan na koji državni službenik ili namještenik koji radi u smjenama i turnusima radio pada na dane kada bi službenik ili namještenik po rasporedu radnog vremena inače radio, službenik ili namještenik nema pravo na dodatak na osnovnu plaću za prekovremeni rad, već pravo na plaću uvećanu za 150% za taj dan“.

15.1. Prema tumačenju zajedničke komisije br. 8/44 od 29. travnja 2013. državni službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak – petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak-petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 44. stavka 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

15.2. Iz navedenih propisa i tumačenja proizlazi:

- da se prekovremenim radom službenika koji u radnom tjednu rade od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom

- da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

- da službenici koji rade od ponedjeljka do petka koji su radili na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka i na koji inače ne bi radili imaju za sate odrađene na blagdan pravo na plaću uvećanu za rad na blagdan i za prekovremeni rad

- da službenici koji rade u smjenama ili turnusu i rade na blagdan na koji bi po rasporedu radnog vremena inače trebali raditi, imaju za sate odrađene na blagdan pravo na uvećanu plaću za rad na blagdan, ali ne i pravo na uvećanje za prekovremeni rad

Primjena mjerodavnih propisa na činjenice u ovom predmetu

16. Iz evidencija o radnom vremenu koje su u spisu proizlazi da je rad tužitelja u prosincu 2011., u veljači i studenom 2012., u listopadu 2013., u listopadu i studenom 2014., u siječnju, svibnju, srpnju i rujnu 2015. te u listopadu 2016., bio organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka.

16.1. Zbog toga se prekovremenim radom tužitelja uz primjenu članka 44. stavka 9. KU/2008., KU/2012. i KU/2013, prekovremenim radom tužitelja u tim mjesecima smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (članak 44. stavak 9. KU/2008., KU/2012. i KU/2013.).

16.2. Vrijednost sata prekovremenog rada državnog službenika i namještenika utvrđuje se na način da se osnovna plaća (umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za minuli rad) uvećana za dodatak za posebne uvjete rada (30%) i dodatak za prekovremeni rad (50%) podijeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka pomnoži s osam. Tuženica tijekom postupka nije tvrdila (niti dokazivala) da je tužitelj u skladu s člankom 44. stavkom 15. KU/02008, KU/2012 i KU/2013 umjesto prava na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad koristio slobodne dane.

16.3. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u prosincu 2011., 2. prosinca radio jedanaest sati, 7. prosinca devet sati, 16. prosinca jedanaest sati i 29. prosinca devet sati. Zbog toga što se u skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2008. prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od osam sati dnevno, taj je mjesec prekovremeno radio osam sati. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno sedam prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u prethodnoj točci ovog obrazloženja, tužitelju za jedan sat neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 7,64 EUR.

16.4. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u veljači 2012., 2. veljače radio deset sati, 9. veljače devet sati, 22. veljače deset sati, 23. veljače trinaest sati i 27. veljače trinaest sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2008. taj mjesec prekovremeno radio petnaest sati. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno deset prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za pet sati neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 40,00 EUR.

16.5. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u studenom 2012., 8. studenog radio deset sati, 16. studenog dvanaest sati i 28. studenog devet sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2012. taj mjesec prekovremeno radio sedam sati. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno šest prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za jedan sat neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 7,64 EUR.

16.6. Iz evidencije radnog vremena tužitelja za listopad 2013. proizlazi da je u okviru tog mjeseca jedan cijeli tjedan radio u smjenama (od ponedjeljka 21. do nedjelje 27.), a druge tjedne od ponedjeljka do petka. Zbog toga je u svakom od tih tjedana cijeli tjedan radio na određeni način pa se sati prekovremenog rada za tjedne koje je radio od ponedjeljka do petka utvrđuju prema članku 44. stavku 9., a u tjednu koji je radio u smjenama prema članku 44. stavku 10. KU/2013. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u listopadu 2013., 1. listopada radio četrnaest sati i 4. listopada deset sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013. taj mjesec prekovremeno radio osam sati. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno šest prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za dva sata neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 14,16 EUR.

16.7. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u listopadu 2014., 22. listopada radio dvanaest sati i 28. listopada dvanaest sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013., taj mjesec prekovremeno radio osam sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu prekovremeni sati nisu plaćeni. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za osam sati neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 57,45 EUR.

16.8. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u studenom 2014., 5. studenog radio dvanaest sati, 11. studenog dvanaest sati, 13. studenog deset sati i 24. studenog dvanaest sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013., taj mjesec prekovremeno radio četrnaest sati. Iako iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu da mu je plaćeno četiri prekovremena sata, vještačenjem je utvrđeno da mu je plaćeno šest prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju uz primjenu članka 2. stavka 1. ZPP-a za osam sati neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 66,06 EUR.

16.9. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u siječnju 2015., 16. siječnja radio devet sati i 19. siječnja dvanaest sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013., taj mjesec prekovremeno radio pet sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu da mu je plaćeno četiri prekovremena sata. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za jedan sat neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 7,51 EUR.

16.10. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u srpnju 2015., 2. srpnja radio dvanaest sati, 13. srpnja dvanaest sati, 14. srpnja deset sati i 29. srpnja devet sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013., taj mjesec prekovremeno radio jedanaest sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu da mu je plaćeno tri prekovremena sata. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za osam sati neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 57,45 EUR.

16.11. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u rujnu 2015., 17. rujna radio dvanaest sati, 22. rujna dvanaest sati, 24. rujna dvanaest sati i 30. rujna trinaest sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013., taj mjesec prekovremeno radio sedamnaest sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu da mu je plaćeno devet prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za osam sati neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 60,06 EUR.

16.12. Tužitelj je radeći od ponedjeljaka do petka u listopadu 2016., 10. listopada radio dvanaest sati i 19. listopada dvanaest sati. Zbog toga je skladu s člankom 44. stavkom 9. KU/2013., taj mjesec prekovremeno radio osam sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu da mu prekovremeni rad ostvaren u tom mjesecu nije plaćen. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za osam sati neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 62,92 EUR.

17. Imajući na umu razloge navedene u točkama 16. do 16.12. ovog obrazloženja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 44. stavka 9. KU/2008., KU/2012. i KU/2013. kada je utvrdio da je tuženica za mjesece navedene u tim točkama obrazloženja pogrešno obračunala tužitelju sate prekovremenog rada te kada joj je naložio isplatiti tužitelju naknadu za neplaćeni prekovremeni rad ostvaren u navedenim mjesecima u iznosima koji su utvrđeni financijskim vještačenjem utemeljenom na pravilnom načinu utvrđenja vrijednosti (cijene) sata rada državnog službenika. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka I. prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 380,89 EUR.

17.1. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 42. KU/2008, KU/2012 i KU/2013 kada tužitelju na dosuđene iznose razlike plaće dosudio zatezne kamate koje teku od petnaestog u mjesecu za tekući mjesec. To stoga što se u skladu s tim propisom plaća isplaćuje mjesečno unatrag. Zbog toga tužitelju na dosuđene iznose razlike plaće pripadaju zatezne kamate tekuće od petnaestog u mjesecu za protekli mjesec pa je u tom smislu uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o zateznim kamatama na način da je tužitelj odbijen sa zateznim kamatama zatraženim na iznos od 380,89 EUR od ranijeg datuma.

18. U svibnju 2015., Praznik rada bio je ponedjeljak, dan kada je tužitelj, koji je taj mjesec radio prema redovitom rasporedu radnog vremena od ponedjeljka do petka, inače trebao raditi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na taj blagdan radio sedam sati. S obzirom na utvrđenje da je tužitelj na Praznik rada u svibnju 2015. radio sedam sati, pripada mu naknada plaće za jedan sat i plaća za sedam sati uvećana za 150% i za prekovremeni rad. Vrijednost sata rada državnog službenika i namještenika čiji je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka utvrđuje se na način da se osnovna plaća (umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za minuli rad) uvećana za posebne uvjete (30%) rada podijeli s mjesečnim fondom sati za taj mjesec. Osnovna plaća tužitelja uvećana za posebne uvjete rada u svibnju 2015. iznosila je 6.636,74 kn. Podjelom tog iznosa s mjesečnim fondom sati za taj mjesec, proizlazi da vrijednost jednog sata rada u tom mjesecu iznosi 39,50 kn. Vrijednost jednog sat uz uvećanje za dodatak za prekovremeni rad (50% odnosno 19,75 kn) i za dodatak za rad blagdanom (150% odnosno 59,25 kn) iznosi 118,50 kn. To znači da tužitelju za sedam sati prekovremenog rada na Praznik rada u svibnju 2015. pripada naknada plaće od 829,50 kn. S obzirom na to da iz obračunske isprave za isplatu plaće za svibanj 2015. proizlazi da je tužitelju za sedam sati rada prekovremeno plaćeno 414,80 kn te da mu je za rad na blagdan plaćen dodatak od 414,80 kn, odnosno ukupno 829,60 kn, očito je da je tužena tužitelju za sedam sati rada na Praznik rada u svibnju 2015. isplatila dodatak za rad blagdanom i dodatak za prekovremeni rad za svih sedam sati. Zbog toga je nepravilno sud prvog stupnja primijenio članak 44. stavak 9. i stavak 1. alineju 5. KU/2013 kada je tužitelju dosudio 7,86 EUR (59,25 kn) naknade za plaće za jedan sat prekovremenog rada za taj mjesec i naknadu dodatka za sedam sati prekovremenog rada na blagdan u tom mjesecu. (18,35 EUR/138,27 kn) pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 26,21 EUR naknadne plaće za svibanj 2015.

19. Iz evidencija o radnom vremenu koje su u spisu proizlazi da je rad tužitelja u travnju i lipnju 2012., bio organiziran u smjenama. Zbog toga se prekovremenim radom tužitelja uz primjenu članka 44. stavka 10. KU/2008. smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

19.1.Tužitelj je radeći u smjenama u travnju 2012., ukupno odradio 189 sati. Od toga se broja treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 168. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio dvadeset i jedan sat. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno dvadeset prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata prekovremenog rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za jedan sat neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 8,00 EUR.

19.2. Tužitelj je radeći u smjenama u lipnju 2012., ukupno odradio 185 sati. Od toga se broja treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 168. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio sedamnaest sati. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno petnaest prekovremenih sati. S obzirom na način izračuna vrijednosti sata rada državnog službenika opisan u točci 16.2. ovog obrazloženja, tužitelju za dva sata neplaćenog prekovremenog rada pripada naknada plaće od 16,00 EUR.

19.3. Imajući na umu razloge navedene u točkama 19. do 19.2. ovog obrazloženja pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 44. stavka 10. KU/2008. kada je utvrdio da je tuženica za mjesece navedene u tim točkama obrazloženja pogrešno obračunala tužitelju sate prekovremenog rada te kada joj je naložio isplatiti naknadu za neplaćeni prekovremeni rad ostvaren u navedenim mjesecima u iznosima koji su utvrđeni financijskim vještačenjem utemeljenom na pravilnom načinu utvrđenja vrijednosti (cijene) sata rada državnog službenika. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka I. prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 24,00 EUR.

19.4. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 42. KU/2008, KU/2012 i KU/2013 kada tužitelju na dosuđene iznose razlike plaće dosudio zatezne kamate koje teku od petnaestog u mjesecu za tekući mjesec. To stoga što se u skladu s tim propisom plaća isplaćuje mjesečno unatrag. Zbog toga tužitelju na dosuđene iznose razlike plaće pripadaju zatezne kamate tekuće od petnaestog u mjesecu za protekli mjesec pa je u tom smislu uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o zateznim kamatama na način da je tužitelj odbijen sa zateznim kamatama zatraženim na iznos od 24,00 EUR od ranijeg datuma.

20. Tužitelj je radeći u turnusima u srpnju 2014., ukupno odradio 189 sati. Od toga se broja treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 184. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio pet sati. Iz obračunske isprave za isplatu plaće za taj mjesec proizlazi da mu je plaćeno svih pet prekovremenih sati.

20.1. Tužitelj je radeći u turnusima u studenom 2016., ukupno odradio 177 sati. Od toga se broja treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 176. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio jedan sat. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je taj sat prekovremenog rada plaćen.

20.2. Iz razloga navedenih u točkama 20. i 20.1. ovog obrazloženja sud prvog stupnja je pogrešno primijenio članak 44. stavak 10. KU/2013 kada je naložio tuženici isplatiti tužitelju naknadu za prekovremeni rad ostvaren u srpnju 2014. (28,72 EUR) i u studenom 2016. (22,52 EUR) pa je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 51,24 EUR odbijen.

21. Iz evidencija o radnom vremenu koje su u spisu proizlazi da je rad tužitelja u svibnju 2013., bio organiziran u smjenama. Tužitelj je radeći u smjenama u svibnju 2013., ukupno odradio 185 sati. Od toga treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 184. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio jedan sat. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu je taj sat prekovremenog rada plaćen.

21.1. U svibnju 2013. Praznik rada bio je srijeda, dan kada je tužitelj, koji je taj mjesec radio u smjenama, inače trebao raditi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na taj blagdan radio sedam sati. S obzirom na to da u skladu s tumačenjima zajedničke komisije (vidjeti točke 15. i 15.1. ovog obrazloženja) tužitelj koji je radio u smjenama radio na Praznik rada koji je pao u srijedu u koju bi tužitelj po rasporedu radnog vremena inače radio, nema pravo na dodatak za prekovremeni rad na taj blagdan, nego plaću za sedam sati uvećanu za 150%. S obzirom na to da iz obračunske isplate za plaću proizlazi da je tužitelju za sedam sati rada na Praznik rada u svibnju 2013. isplaćen dodatak za rad blagdanom, nepravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 44. stavak 10. KU/2012 kada je tužitelju koji je taj mjesec radio u smjenama i stvarno radio sedam sati na blagdan dosudio i dodatak za prekovremeni rad za sedam sati rada na blagdan u svibnju 2013. (16,60 EUR) jer tužitelju koji je radio u smjenama dodatak za prekovremeni rad blagdanom ne pripada. Imajući na umu utvrđenje iz točke 21. ovog obrazloženja, tužitelj je ostvario uvećanje osnovne plaće za prekovremeni jedan sat u tom mjesecu te mu je taj sat plaćen.

22. Tužitelj je radeći u smjenama u kolovozu 2013., ukupno odradio 179 sati. Od toga se broja u skladu s obvezujućim tumačenjem zajedničke komisije treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 176. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio tri sata. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu su mu ti sati prekovremenog rada plaćeni.

22.1. U kolovozu 2013., Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja bio je ponedjeljak, dan kada je tužitelj, koji je taj mjesec radio u smjenama, inače trebao raditi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na taj blagdan radio sedam sati. S obzirom na to da iz obračunske isplate za plaću proizlazi da je tužitelju za sedam sati rada na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u kolovozu 2013. isplaćen dodatak za rad blagdanom (150%), nepravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 44. stavak 10. KU/2012 kada je tužitelju koji je taj mjesec radio u smjenama i stvarno radio sedam sati na blagdan dosudio i dodatak za prekovremeni rad za sedam sati rada na blagdan u kolovozu 2013. (17,35 EUR) jer tužitelju koji je radio u smjenama dodatak za prekovremeni rad blagdanom ne pripada. Imajući na umu utvrđenje iz točke 22. ovog obrazloženja, tužitelj je ostvario uvećanje osnovne plaće za tri prekovremena sata u tom mjesecu te su mu ti prekovremeni sati plaćeni.

23. Tužitelj je radeći u turnusima u travnju 2015., ukupno odradio 181 sat. Od toga se broja treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 176. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio pet sati. Iz obračunskog lista za plaću za ta j mjesec proizlazi da mu su mu ti sati prekovremenog rada plaćeni.

23.1. U travnju 2015., tužitelj je radio na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak – dani koje je tužitelj, koji je taj mjesec radio u turnusima, inače trebao raditi. S obzirom na utvrđenje da je tužitelj na blagdane u travnju 2015. radio u turnusima, pripada mu naknada plaće za trinaest sati uvećana za 150%. S obzirom na to da iz obračunske isplate za plaću proizlazi da je tužitelju za sve sate rada na blagdan u travnju 2015. isplaćen dodatak za rad blagdanom (koji dodatak tužitelj niti ne traži tužbom), nepravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 44. stavak 10. KU/2012 kada je tužitelju koji je taj mjesec radio u turnusima i stvarno radio na blagdan dosudio i dodatak za prekovremeni rad za pet sati rada na blagdan u travnju 2015. (12,51 EUR) jer tužitelju koji je radio u turnusu dodatak za prekovremeni rad blagdanom ne pripada. Imajući na umu utvrđenje iz točke 23. ovog obrazloženja, tužitelj je ostvario uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad pet sati u tom mjesecu te su mu ti prekovremeni sati plaćeni.

24. Tužitelj je radeći u smjenama u prosincu 2015., ukupno odradio 195 sati. Od toga se broja u skladu s obvezujućim tumačenjem zajedničke komisije treba oduzeti redovni mjesečni fond radnih sati odnosno 184. Iz toga slijedi da je tužitelj taj mjesec prekovremeno radio jedanaest sati. Iz obračunskog lista za plaću za taj mjesec proizlazi da mu su mu ti sati prekovremenog rada plaćeni.

24.1. U prosincu 2015. Božić je bio petak, dan kada je tužitelj, koji je taj mjesec radio u turnusima, inače trebao raditi. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na taj blagdan radio sedam sati. S obzirom na to da iz obračunske isplate za plaću proizlazi da je tužitelju za sedam sati rada na Božić 2015. isplaćen dodatak za rad blagdanom, nepravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 44. stavak 10. KU/2013 kada je tužitelju koji je taj mjesec radio u turnusima i stvarno radio sedam sati na blagdan dosudio i dodatak za prekovremeni rad za sedam sati rada na blagdan u prosincu 2015. (16,83 EUR) jer tužitelju koji je radio u turnusima dodatak za prekovremeni rad blagdanom ne pripada. Imajući na umu utvrđenje iz točke 24. ovog obrazloženja, tužitelj je ostvario uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad jedanaest sati u tom mjesecu te su mu ti prekovremeni sati plaćeni.

25. Iz razloga navedenih u točkama 21. i 24.1. ovog obrazloženja sud prvog stupnja je pogrešno primijenio članak 44. stavak 10. KU/2013 kada je naložio tuženici isplatiti tužitelju naknadu za dodatak za prekovremeni rad na blagdane u svibnju i kolovozu 2013. te travnju i prosincu 2015. u iznosu od ukupno 63,29 EUR pa je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka I. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev tužitelja za isplatu tog iznosa odbijen.

26. Tužitelj je ovom presudom, uz djelomično preinačenje točke I. izreke prvostupanjske presude, uspio u sporu djelomično, s obzirom na to da su njegovi zahtjevi za isplatu dodatka za prekovremeni rad na blagdane koje je radio u turnusima ili smjenama i za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad u turnusima ili smjenama u srpnju 2014. i studenom 2016., u ukupnom iznosu od 140,75 EUR, neosnovani, dok je njegov zahtjev za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad kada je radio u od ponedjeljka do petka kao i za isplatu naknade plaće za prekovremeni rad u turnusima ili smjenama u travnju i lipnju 2012., u ukupnom iznosu od 404,89 EUR, osnovan. Iz toga slijedi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 74%, dok je u preostalom dijelu (od 26%) uspjela tuženica. Zbog toga tužitelju uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP -a pripada naknada troškova zastupanja od 48% pa je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena žalba tuženice i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka. Imajući na umu utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelju uz primjenu članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. dalje: OT) nastali troškovi zastupanja u iznosu od 781,25 EUR, uz pravilu primjenu članka 154. stavka 2. ZPP-a pripada mu naknada tih troškova od 375,00 EUR (48% od 781,25 = 375,00). Tome treba dodati predujmljene troškove financijskog vještačenja u cijelosti (199,08 EUR) pa ukupno tužitelju pripada naknada troškova postupka od 574,08 EUR. Zbog toga je djelomično uvažena žalba tuženice pa je odluka o troškovima postupka iz točke I. izreke prvostupanjske presude preinačena na način da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 406,25 EUR odbijen, dok je u odnosu na naknadu troškova od 574,08 EUR koja je donesena uz pravilnu primjenu članaka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a, odbijena žalba tuženice i potvrđena je odluka o troškovima postupka iz točke I. izreke prvostupanjske presude.

27. Tuženici koja je sa žalbom uspjela djelomično, u omjeru od 26%, u tom je omjeru dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe, odnosno (Tbr. 10. stavak 1. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , „Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., 125,00 EUR x 26% =32,50 EUR) dok je s ostatkom tih troškova (do zatraženih 125,00 EUR) tuženica odbijena.

28. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić