REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šurjak, uz sudjelovanje zapisničarke Ane Pavlek, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BE, zbog prekršaja iz čl. 10. t. 1. i t. 3., kažnjiv po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), pokrenutog povodom optužnog prijedloga MUP-a RH, Policijske uprave zagrebačke II policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/4720, Ur.br.: 511-19-28-26-1 od 24. veljače 2026., nakon ispitivanja okrivljenika, 2. ožujka 2026., u nazočnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja, javno je objavio i

presudio je

I) Temeljem 182. t. 3. Prekršajnog zakona ( "Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18)

Okrivljenik: BE, sin Ivana i B, rođen **.**.1942. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, umirovljenik, s mirovinom od 2.000,00 eura, srednjeg imovnog stanja, udovac, otac jednog djeteta, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, prekršajno kažnjavan za prometne prekršaje, s prijavljenom adresom stanovanja [adresa]

oslobađa se od optužbe

da 24.02.2026., utorak u 18:00 sati, u [adresa], gore navedenog dana i vremena okrivljeni BE počinio nasilje u obitelji na štetu svoje kćerke BEČ na način da je istu prvo fizički napao na način da ju je povukao za njezino lijevo uho svojom rukom, zatim uhvatio svojim rukama za njezine ruke te počeo nekontrolirano tresti da bi ju potom odgurnuo. Prilikom navedenog okrivljeni ju je vrijeđao raznim pogrdnim riječima: "jebem ti mater, šta mi radiš, vidjet ćeš ti, jebem ti mater… itd". Nakon navedenog ŽEČ je zatražila intervenciju HMP putem mobilnog uređaja te izašla van na dvorište te također zamolila svoj strica ŽE (živi u kući do) da bude s njom do dolaska HMP što je isti i učinio da bi u tom trenutku iz svoje kuće izašao okrivljeni BE te nastavio vrijeđati svoju kćerku ŽEČ raznim pogrdnim riječima: "napit ću ti se krvi, jebem ti mater…itd" a što je ponovio više puta do dolaska policijskih službenika,

dakle, da bi počinio psihičko i fizičko nasilje prema svojoj kćerki,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. t. 1. i t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona.

II) Temeljem čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II policijska postaja pod oznakom, Klasa: 211-07/26-5/4720, Ur.br.: 511-19-28-26-1 od 24. veljače 2026., podnijela je 2. ožujka 2026. optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, te je temeljem čl. 221. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona po uhićenju okrivljenika proveden žurni postupak u nazočnosti okrivljenika i predstavnika tužitelja.

2. Okrivljenik je doveden ovom sudu radi provođenja žurnog postupka 2. ožujka 2026., nakon što je bio uhićen 2. ožujka 2026.

3. Okrivljenik je iznoseći obranu izjavio da se ne smatra krivim i ne priznaje počinjenje prekršajnog djela koje mi se stavlja na teret. Poriče sve što mu se stavlja na teret. Na poseban upit suda okrivljenik je izjavio da može samo reći da zna da je bio u bolnici, misli tri dana, a napominje da stvarno ne zna zašto. Ne želi ništa više izjavljivati, osim da nije ništa kriv.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao obavijest počinitelju prekršaja, str. 5 spisa, pročitao je službenu bilješku sastavljenu 24. veljače 2026., str. 6 spisa, pročitao je izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, str. 7 – 10 spisa, pročitao je izvješće policijskih službenik IE, AE i CE, vj., str. 11 spisa, pročitao je izvješće o uhićenju, str. 12 – 13 spisa, pročitao je izjavu okrivljenika o odricanju od prava na branitelja, str. 14 spisa, pročitao je naredbu o određivanju mjere opreza, str. 15 spisa, pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedokinje ŽEČ, str. 16 – 17 spisa, pročitao je zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽE, str. 18 – 19 spisa, pročitao je obavijest žrtvi nasilja u obitelji, str. 20 – 21 spisa, pročitao je obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, str. 22 spisa, pročitao je obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, str. 23 – 24 spisa, pročitao je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, str. 25 – 26 spisa, pročitao je zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola kod okrivljenika, serijski broj [serijski broj], str. 27 spisa, te je ispitao svjedokinju ŽEČ u svojstvu žrtve.

5. Iz službene bilješke sastavljene 24. veljače 2026., izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, te izvješća policijskih službenika IE, AE i CE, vj., proizlazi da je kćer okrivljenika ŽEČ zatražila 24. veljače 2026. u 18:46 sati intervenciju jer joj je otac psihički bolestan i agresivan, te da je dolaskom na lice mjesta ista bila uznemirena, a okrivljenik je prevezen u KBC Sestre milosrdnice na odjel intenzivne psihijatrije i zadržan na liječenju. Djelatnici policije na licu mjesta su obavili razgovore s kćerkom okrivljenika ŽEČ koja je zbog oca koji ju prvo fizički napao, a zatim i vrijeđao raznim pogrdnim riječima zvala hitnu pomoć, te je izašla van na dvorište i zamolila svog strica ŽE da bude s njom do dolaska hitne medicinske pomoći, što je isti i učinio. Nadalje, tijekom razgovora policijski službenici u izvješću su zabilježili da je u razgovoru s kćeri okrivljenika ŽEČ utvrđeno da se njezin otac liječio u KBC Sestre milosrdnice prije otprilike 3 godine, te mu se unazad nekoliko mjeseci pogoršalo njegovo psihičko stanje i sve više zaboravlja neke stvari, a nakon čega je i odvezen kolima hitne medicinske pomoći u KBC Sestre milosrdnice na odjel intenzivne psihijatrije.

6. Iz izvješća o uhićenju, te izjave okrivljenika o odricanju od prava na branitelja, proizlazi da okrivljenik nije potpisao niti izvješće o uhićenju, niti izjavu u kojoj je navedeno da se izričito i nedvosmisleno odriče prava na branitelja, niti je u navedenim izjavama zabilježeno da bi isti bio upoznat sa svojim pravima kao uhićenik budući da nije zabilježeno da je isti odbio potpisati izvješće o uhićenju i izjavu o odricanju na branitelja. Naime, na poseban upit suda, nakon što je okrivljeniku dao na uvid izvješće o uhićenju i izjava o odricanju od branitelja, okrivljenik je izjavio da ga nitko nije pitao za pravo na branitelja, niti je išta potpisivao, niti ga je itko išta pitao. Na poseban upit suda okrivljenik je izjavio da zna samo da ga kćer želi staviti u dom i samo se može sjetiti da je došla hitna pomoć po njega i odvela ga u bolnicu.

7. Tužitelj nije imao primjedbi na iskaz okrivljenika, niti pitanja na okrivljenika.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ŽEČ, žrtve, proizlazi da je ista izjavila: "Današnjeg dana oko 18:00 sati nakon što sam došla iz večernje šetnje, u obiteljskoj kući dočekao me moj otac IE u vidno uznemirenom stanju, sa nizom nerealnih zahtjeva, nakon čega je moj otac fizički nasrnuo na mene na način da me je prvo uhvatio za lijevo uho i počeo povlačiti, a potom me uhvatio svojim rukama za moje ruke, počeo tresti nakon čega me odgurnuo, a tijekom cijelog tog događaja me vrijeđao raznim pogrdnim riječima "jebem ti mater, šta mi radiš, vidjet ćeš ti". Nakon navedenog izašla sam van pozvati hitnu prilikom čega je izašao moj stric EE, a potom i moj otac IE koji me je i dalje vrijeđao pogrdnim riječima "napit ću ti se krvi, jebem ti mater… itd"." U predmetnom zapisniku svjedokinja nije izjavila da bi ponašanje njezinog oca kod nje izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti, te povredu dostojanstva.

9. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ŽE proizlazi da je isti izjavio: "Današnjeg dana oko 18:10 sati nećakinja ŽEČ pozvala me na dvorište da s njom pričekam hitnu za mog brata BE koji je u tom trenutku izašao iz kuće te počeo vrijeđati ŽEČ raznim pogrdnim riječima: "Napit ću ti se krvi, jebem ti mater… itd"."

10. Iz obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjena potreba žrtve za zaštitom, sud je utvrdio da je procjena provedena uz sudjelovanje žrtve, te je nakon provedenog postupka zaključeno od strane tužitelja da nema potrebe za primjenom posebnih mjera zaštite.

11. Iz obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja ispunjenog od strane tužitelja sud je utvrdio da nije utvrđen niti jedan rizični faktor za ponavljanje nasilničkog ponašanja, osim što je tužitelj došao do saznanja da počinitelj boluje od psihijatrijskog oboljenja, te je u napomeni navedeno da se radi o demenciji i šizofreniji. Od opažanja policijskih službenika na mjestu događaja nije navedeno ništa što bi se odnosilo na emocionalna i druga stanja žrtve i počinitelja.

12. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika proizlazi da je okrivljenik izjavio da ne želi ništa iskazivati, da će svoju obranu iznijeti na sudu, ali je potom odbio potpisati tu izjavu, što je zabilježeno na mjestu potpisa ispitivane osobe.

13. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod okrivljenika proizlazi da okrivljenik nije bio pod utjecajem alkohola.

14. Svjedokinja ŽEČ ispitana u svojstvu žrtve izjavila je da je 24. veljače 2026., prošli utorak u popodnevnim satima ona stvarno zvala hitnu pomoć jer je tata zadnja dva – tri tjedna postajao lošije, na način da je gubio fokus, zaboravljao je, a sve zato jer već zadnje tri godine pokazuje znakove demencije, a usto povremeno bude i agresivan te ima nerealne zahtjeve. Svjedokinja je izjavila da je tata BE već jednom, u prvom mjesecu 2024., bio hospitaliziran nakon što je sudjelovao u prometnoj nesreći i bio se potpuno psihički pogubio. Nažalost zdravstveni problemi su sve teži kod tate, tata je visoke starosne dobi i sve češće ne zna niti što govori, ne pamti ništa, te je već teško dementan. Svjedokinja je izjavila da je 24. veljače 2026. zvala hitnu pomoć, jer je tata počeo tražiti motor da vozi, koji ustvari i ne postoji, počeo je tražiti da mu dođe župnik i počeo je sumanuto nešto zahtijevati, pa je ona, zajedno s njegovim bratom ŽEČ, dogovorila da mu treba zvati hitnu jer je morao ići u bolnicu obzirom da mu je baš bilo loše. Svjedokinja je izjavila da je zvala hitnu pomoć oko 18:00 sati i zajedno s hitnom pomoći je došla i policija. Na poseban upit suda da li je tata bio nasilan prema njoj i da li je zvala policiju zbog nasilja i nasilničkog ponašanja njezinog tate svjedokinja je izjavila da nije uopće zvala policiju, nego je zvala samo hitnu pomoć. Posebno i izričito je izjavila da njezin tata nije nasilnik, a potom je svjedokinja izjavila da uopće više ne zna što je izjavljivala policiji. Nakon što je sud dao na uvid svjedokinji njezinu izjavu na policiji, svjedokinja je izjavila da su k njoj došla dva policijska službenika, mladi, muški i ženska, rekli su joj da joj oni neće ništa reći, ali da tu mora ići prekršajna prijava. Svjedokinja je potom izjavila da je objašnjavala policajcima da je zvala hitnu pomoć zbog tatine demencije da mu se pomogne, a policija je njoj objasnila da oni moraju biti nazočni kad se odvodi psihički bolesna osoba. Nakon što je sud dao na uvid svjedokinji njezinu izjavu svjedokinja je izjavila da je tata zaista bio i agresivan i vikao, ali zaista više ne zna što, međutim izričito je napomenula da ona policiju nije zvala zato što se osjećala ugroženom, u strahu ili kao žrtva, već joj je bilo žao tate i htjela je njemu pomoći. Na poseban upit suda da li je izjavila policiji opis događaja kao što je potpisala u zapisniku, svjedokinja je izjavila da jest, nakon što je policija inzistirala da točno opiše ponašanje tate, a s obzirom da su joj rekli da to mora biti dio procedure, a njoj se žurilo da za tatom ode na hitnu i u bolnicu. Na poseban upit suda svjedokinja je izričito izjavila da nije bila u strahu predmetne prilike i da nije bile uznemirena zbog sebe i da joj nije povrijeđeno dostojanstvo, bila je samo jako žalosna i uznemirena zbog teškog zdravstvenog stanja svog tate. Svjedokinja je zaključno u svoj iskazu izjavila da moli sud da njezinu izjavu uzme u obzir i da se njen tata prestane uznemiravati, te da ga se što prije pusti da mu može organizirati zdravstvenu skrb.

15. Na poseban upit suda tužitelju predstavnik tužitelja je izjavio da nema pitanja niti za svjedokinju niti za okrivljenika.

16. Na poseban upit suda predstavnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

17. Iz prekršajne evidencije okrivljenika Sud je utvrdio da okrivljenik nije ranije prekršajno kažnjavan za iste ili istovrsne prekršaje.

18. Nakon provedenog postupka, analizom obrane okrivljenika, te analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, Sud nije utvrdio odgovornost okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužbom.

19. Naime, okrivljenika se tereti da je predmetne prilike fizički nasrnuo na svoju kćer i vrijeđao je raznim pogrdnim riječima, na način opisan u optužnom prijedlogu, a da bi to ponašanje okrivljenika izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti te povredu dostojanstva kod kćeri okrivljenika, pa da bi time okrivljenik počinio psihičko i fizičko nasilje u obitelji prema svojoj kćeri.

20. Odlučan dokaz u ovom postupku iz kojeg je Sud mogao utvrditi odlučne činjenice o postojanju prekršaja je personalni dokaz, odnosno iskaz svjedokinje ŽEČ, kćeri okrivljenika, a svjedokinja je u više navrata tijekom svjedočenja izjavljivala da njezin otac nije nasilnik, već je bolestan čovjek, obolio od demencije, te da nije niti zvala policiju, već je zvala hitnu pomoć kako bi pomogla tati da mu se pruži zdravstvena skrb. Svjedokinja je u svom iskazu, na poseban upit suda izjavila da je tata zaista bio i agresivan i vikao, ali zaista više ne zna što, međutim izričito je napomenula da ona policiju nije zvala zato što se osjećala ugroženom, u strahu ili kao žrtva, već joj je bilo žao tate i htjela je njemu pomoći.

21. Iskaz svjedokinje potkrijepljen je i svim ostalim iskazima koje je prikupio i dostavio tužitelj, jer u izvješću o uhićenju uopće nije zabilježeno zašto isto nije potpisano od strane okrivljenika, pa dovodi u sumnju da li je isti uopće bio propisno upozoren na svoja prava kao uhićenik. Također, iz iskaza svjedokinje ŽEČ, kćeri okrivljenika, koji je dala policiji proizlazi da je zvala samo hitnu pomoć, a ne policiju, te da je i tada policiji izjavljivala da ju je dočekao otac u vidno uznemirenom stanju, sa nerealnim zahtjevima, a nakon što je opisala ponašanje njezinog oca, izjavila je policiji da je izašla van na dvorište pozvati hitnu, prilikom čega je izašao i njezin stric EE.

22. Nadalje, sam tužitelj je nakon provedenog postupka pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom utvrdio da nema potrebe za primjenom posebnih mjera, budući da nije utvrdio niti jedan od rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, osim saznanja da okrivljenik boluje od psihijatrijskog oboljenja, te je upravo i naveo oboljenje - demenciju koju spominje u svom iskazu svjedokinja. Također tužitelj nazočan tijekom ispitivanja okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršaja i tijekom provođenja svih dokaza, pa i tijekom ispitivanja svjedokinje ŽEČ, žrtve, nije imao pitanja, niti primjedbi, niti drugih dokaznih prijedloga.

23. Prema činjeničnom opisu radnji, kao i u pravnoj oznaci prekršaja, okrivljeniku se stavlja na teret da bi počinio psihičko nasilje i fizičko nasilje prema svojoj kćeri.

24. Međutim, odredbom čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji definiran je pojam nasilja u obitelji pa je tako u t. 3. propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

25. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, proizlazi da je psihičko nasilje ono netjelesno nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost pa je, prema tome, prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedna od odlučnih činjenica odnosno jedan od konstitutivnih elemenata koja čini biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje. Obzirom da se okrivljenika tereti da je počinio psihičko nasilje prema svojoj kćeri, a kćer okrivljenika u svom iskazu izričito negira da bi ponašanje oca kod nje prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, to sud nije utvrdio konstitutivni element prekršaja psihičkog nasilja u obitelji.

26. Nadalje, čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je fizičko nasilje, kao primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

27. U odnosu na dio optužbe fizičkog nasilja prema kćeri koji se okrivljeniku stavlja na teret, svjedokinja je u svom iskazu izjavila da je tata zaista bio i agresivan i vikao, ali zaista više ne zna što, međutim izričito je izjavila da ona policiju nije zvala zato što se osjećala ugroženom, u strahu ili kao žrtva, već joj je bilo žao tate i htjela je njemu pomoći. Stoga sud temeljem svih dokaza, a posebno temeljem neposrednog iskaza svjedokinje pred sudom nije utvrdio odgovornost okrivljenika za fizičko nasilničko ponašanje u obitelji prema njegovoj kćeri. U odnosu na navedeni dio optužbe, Sud nije ispitivao svjedoka ŽE, budući da isti nema neposrednih saznanja o istome, a što proizlazi iz svih dokaza dostavljenih od tužitelja, u kojima je navedeno da je svjedok EE svjedočio samo djelu događaja koji se odnosi na psihičko nasilje u obitelji.

28. Slijedom navedenoga, obzirom da Sud nije utvrdio odgovornost okrivljenika za prekršaj opisan u optužbi, Sud je istoga oslobodio optužbe temeljem čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona.

29. S obzirom da je okrivljenik oslobođen optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 2. ožujka 2026.

Zapisničar

Sudac

Ana Pavlek

Ivana Šurjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. okrivljeniku- BE – [adresa]

2. žrtvi- ŽEČ – [adresa]

3. tužitelju – PU Zagrebačka, II policijska postaja Zagreb - ovdje

4. spis