Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-1771/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice D. R., OIB… S., S. 16, zastupane po
punomoćniku T. K., odvjetniku u S., protiv tuženika R.
A. d.d., OIB…, M. cesta 69, Z., zastupana po
punomoćniku J. M., odvjetniku u O. društvu M. & L.
d.o.o. Z., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana
13.rujna 2023. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika
tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 30.listopada 2023.,
p r e s u d i o j e:
I - Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iznos od 1.756,79 EUR (13.236,56 kuna) uvećan za zatezne kamate koje na iznos od:
-0,47 EUR (3,51 kn) teku od 31. listopada 2008.;
-4,61 EUR (34,77 kn) teku od 28. studenoga 2008.;
-7,26 EUR (54,68 kn) teku od 31. prosinca 2008.;
-0,04 EUR (0,28 kn) teku od 31. siječnja 2009.;
-8,79 EUR (66,21 kn) teku od 17. veljače 2009.;
-9,53 EUR (71,83 kn) teku od 28. veljače 2009.;
-0,01 EUR (0,11 kn) teku od 31. ožujka 2009.;
-7,72 EUR (58,20 kn) teku od 22. travnja 2009.;
-8,12 EUR (61,19 kn) teku od 30. travnja 2009.;
-0,03 EUR (0,19 kn) teku od 31. svibnja 2009.;
-5,05 EUR (38,02 kn) teku od 17. lipnja 2009.;
-0,01 EUR (0,04 kn) teku od 30. lipnja 2009.;
-2,82 EUR (21,25 kn) teku od 23. srpnja 2009.;
-3,42 EUR (25,79 kn) teku od 31. srpnja 2009.;
-4,61 EUR (34,71 kn) teku od 31. kolovoza 2009.;
-4,50 EUR (33,93 kn) teku od 30. rujna 2009.;
-0,02 EUR (0,12 kn) teku od 31. listopada 2009.;
-3,29 EUR (24,80 kn) teku od 26. studenoga 2009.;
-5,55 EUR (41,83 kn) teku od 24. prosinca 2009.;
-7,35 EUR (55,40 kn) teku od 31. prosinca 2009.;
-9,91 EUR (74,69 kn) teku od 31. siječnja 2010.;
-9,33 EUR (70,26 kn) teku od 28. veljače 2010.;
-12,80 EUR (96,44 kn) teku od 31. ožujka 2010.;
-0,03 EUR (0,24 kn) teku od 30. travnja 2010.;
-12,11 EUR (91,24 kn) teku od 19. svibnja 2010.;
-13,43 EUR (101,16 kn) teku od 31. svibnja 2010.;
-24,55 EUR (184,94 kn) teku od 30. lipnja 2010.;
-22,26 EUR (167,69 kn) teku od 31. srpnja 2010.;
-29,25 EUR (220,39 kn) teku od 31. kolovoza 2010.;
-26,83 EUR (202,17 kn) teku od 30. rujna 2010.;
-22,95 EUR (172,92 kn) teku od 31. listopada 2010.;
-31,15 EUR (234,68 kn) teku od 30. studenoga 2010.;
-41,58 EUR (313,29 kn) teku od 31. prosinca 2010.;
-34,19 EUR (257,63 kn) teku od 31. siječnja 2011.;
-36,78 EUR (277,15 kn) teku od 28. veljače 2011.;
-33,49 EUR (252,32 kn) teku od 31. ožujka 2011.;
-34,08 EUR (256,78 kn) teku od 30. travnja 2011.;
-48,07 EUR (362,15 kn) teku od 31. svibnja 2011.;
-0,11 EUR (0,82 kn) teku od 30. lipnja 2011.;
-49,32 EUR (371,59 kn) teku od 18. srpnja 2011.;
-0,14 EUR (1,06 kn) teku od 31. srpnja 2011.;
-60,97 EUR (459,39 kn) teku od 17. kolovoza 2011.;
-55,11 EUR (415,23 kn) teku od 19. rujna 2011.;
-0,03 EUR (0,26 kn) teku od 30. rujna 2011.;
-47,44 EUR (357,43 kn) teku od 08. studenoga 2011.;
-1,07 EUR (8,04 kn) teku od 16. studenoga 2011.;
-47,43 EUR (357,35 kn) teku od 16. studenoga 2011.;
-46,93 EUR (353,57 kn) teku od 20. prosinca 2011.;
-50,03 EUR (376,98 kn) teku od 18. siječnja 2012.;
-52,74 EUR (397,39 kn) teku od 31. siječnja 2012.;
-0,04 EUR (0,30 kn) teku od 29. veljače 2012.;
-50,57 EUR (381,01 kn) teku od 01. ožujka 2012.;
-2,50 EUR (18,81 kn) teku od 23. ožujka 2012.;
-51,22 EUR (385,88 kn) teku od 31. ožujka 2012.;
-0,02 EUR (0,13 kn) teku od 26. travnja 2012.;
-52,49 EUR (395,48 kn) teku od 30. travnja 2012.;
-0,01 EUR (0,06 kn) teku od 28. svibnja 2012.;
-53,36 EUR (402,06 kn) teku od 31. svibnja 2012.;
-51,91 EUR (391,09 kn) teku od 30. lipnja 2012.;
-52,29 EUR (393,98 kn) teku od 31. srpnja 2012.;
-0,03 EUR (0,22 kn) teku od 31. kolovoza 2012.;
-51,17 EUR (385,53 kn) teku od 24. rujna 2012.;
-48,84 EUR (367,97 kn) teku od 19. listopada 2012.;
-51,35 EUR (386,92 kn) teku od 22. studenoga 2012;
-0,03 EUR (0,25 kn) teku od 30. studenoga 2012.;
-52,53 EUR (395,76 kn) teku od 22. prosinca 2012.;
-51,71 EUR (389,64 kn) teku od 22. siječnja 2013.;
-46,97 EUR (353,89 kn) teku od 25. veljače 2013.;
-51,00 EUR (384,26 kn) teku od 26. ožujka 2013.;
-51,35 EUR (386,92 kn) teku od 25. travnja 2013.;
-49,77 EUR (375,01 kn) teku od 3. svibnja 2013.;
-50,34 EUR (379,28 kn) teku od 3. svibnja 2013.;
i to do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja
2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1.siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.
II – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu
od 696,79 EUR (5.250,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od
30.listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 6.5.2022. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa od 13.236,56 kuna.
Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 18.5.2006. s tuženikom sklopio
ugovor o kreditu glede iznosa od 17.810,55 CHF kojeg je otplatio; da je u ugovoru
određena odredba o valutnoj klauzuli koja je ništetna i nepoštena; da je tuženik po
osnovi te ugovorne odredbe neosnovano stekao utuženi iznos.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i
dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da ugovaranje
valutne klauzule nije nedopušteno već u skladu sa propisima; da promjena tečaja
strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje
tečaja CHF; da je tužitelj sam odabrao ovu valutnu klauzulu nakon što je upozoren o
svim okolnostima i rizicima iste; da prigovora zastari; da odluka iz kolektivnog spora
ne djeluje erga omnes; da tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove
imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala.
3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane
dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja.
Dokaz financijskim vještačenjem nije izveden iz razloga navedenih u raspravnom
rješenju od 13.9.2023.
3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,
156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen
između stranaka te da je bilo promjena tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog i
visina eventualnog potraživanja tužitelja.
Sporno je da li je predmetna odredba ugovora ništetna tj. je li osnovano novčano
potraživanje tužitelja.
5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
U predmetnom ugovoru o kreditu od 18.5.2006. osim promjenjive kamatne stope
ugovorena je i valutna klauzula tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem
na dan dospijeća.
Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.
6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj
klauzuli, za navesti je sljedeće.
Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je
djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno,
između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim
ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze
promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno
pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.
Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.
O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17)
na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese
i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima
ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-
ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora
nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim
za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i
u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog
spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu
činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb:
Gž-2551/2022).
Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome
rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud
također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19.
ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima
radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i
promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno
ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da
postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti
potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za
postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga
i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati
utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u
kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi
u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim
posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u
kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza
takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer
tuženik niti ne ističe takav prigovor."
6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP,
treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno
pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (logotip tuženika u zaglavlju) odaje
dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.
Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj
klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i
čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03). Od dokaza je tuženik predložio jedino
pregled sudske prakse, ugovora o kreditu i zahtjeva za kredit iz kojih isprava ne
proizlaze tvrdnje tuženika da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi.
6.2.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je
Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se
stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj
30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana
pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite
potrošača.
Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale
pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u
pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog
potraživanja (koje se temelji samo na odredbi o valutnoj klauzuli) jer je tužba
podnesena 6.5.2022. tj. prije isteka roka od 5 godina.
7.Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud je kao prethodno pitanje za odluku o
novčanom zahtjevu tužitelja utvrdio da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz
predmetnog ugovora.
7.1.Što se tiče odluke u izreci o isplati novčanog iznosa, treba reći sljedeće. Posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO- a).
Tuženik je na ročištu od 13.9.2023. izjavio da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.
Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju 1.756,79 EUR
što nakon konverzije valute odgovara ranijem iznosu od 13.236,56 kn.
Budući da je konverzija kuna u EUR stvar primjene materijalnog prava na što sud
pazi po službenoj dužnosti, to tužitelju nije bilo naloženo da iznose u kunama
preračuna u EUR već je sud ex offo iste preračunao.
7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata
prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.
Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je
već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene
ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što
temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos
stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog
pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.
8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,
126/22, dalje: OT).
8.1.Tužitelju je dosuđen sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska
od 11.9.2023. i za ročište od 13.9.2023., što zbrojeno i pretvoreno u kune iznosi
4.500,00 kuna, a kad se doda 250,00 kuna za pristojbu tužbe, 500,00 kuna za
pristojbu presude, dobije se 5.250,00 kuna, odnosno 696,79 EUR nakon konverzije.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem
čl.151.st.3.ZPP.
U Splitu, 30.listopada 2023.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika