- 1 -              Rev 514/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 514/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u O., protiv tuženika M. C. a. C. d.o.o., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-396/2019-2 od 21. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-411/2017-15 od 28. lipnja 2019., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 22. rujna 2017. tuženika M. C. a. C. d.o.o. nezakonita i nedopuštena, te da prema tome radni odnos tužitelja M. K. iz O., kod tuženika nije prestao.

 

II/ Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten odgovor tuženika M. C. a. C. d.o.o. od 27. listopada 2017. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja M. K. od 6. listopada 2017. kojim se smatra opravdanom i zakonitom tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. rujna 2017.

 

III/ Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. lipnja 2013. sklopljen između tužitelja M. K. i tuženika M. C. a. C. d.o.o. Z., s danom 29. listopada 2017.

 

IV/ Nalaže se tuženiku M. C. a. C. d.o.o. Z. isplatiti tužitelju M. K. na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, iznos u visini šest prosječnih bruto plaća isplaćenih tužitelju u posljednja tri mjeseca prije otkazivanja ugovora o radu, odnosno iznos od 51.046,80 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 29. listopada 2017. pa do isplate prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama.

 

V/ Nalaže se tuženiku M. C. C. Z. d.o.o. isplatiti tužitelju M. K. naknadu plaće za razdoblje od 22. listopada 2017. do 29. listopada 2017. u bruto iznosu od 1.963,32 kune sa zateznom kamatom od 15. studenog 2017. pa do isplate prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama.

 

VI/ Nalaže se tuženiku M. C. C. Z. d.o.o. nadoknaditi tužitelju M. K. prouzročene troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama.”

 

2. Nalaže se tužitelju M. K. OIB: ..., da tuženiku M. C. C. Z. d.o.o. OIB: ..., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja, odnosno 28. lipnja 2019., pa do isplate, u roku 8 dana.

 

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u više zatraženom iznosu od 4.375,00 kuna.“.

 

1.1. Drugostupanjskom presudom obijena je kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

3. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

4. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5. Predmet  spora je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u izreci prvostupanjske presude.

 

6. Nižestupanjski sudovi su, između ostalog, utvrdili sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj 1. rujna 2017. predao račune za refundaciju reprezentacije za kolovoz 2017. među kojima je bio i račun u iznosu od 21,00 kn za konzumaciju u kafiću H. u sklopu V.-a, koji je plaćen M. bonovima za kavu, jer je kao način plaćanja naveden transakcijski račun, tužitelj je za taj račun tražio refundaciju u gotovini a na računu naveo da je počastio kupca D. v. O., a to nije istinito,

 

- da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 7. rujna 2017. 43,65% radnog vremena proveo u veleprodajnom centru u O. iako prodajni predstavnici imaju službenu uputu da četiri dana u tjednu provedu na terenu odnosno 80% vremena na terenu i 20% u prodajnom centru i da se navedeno nije odrazilo na njegove poslovne rezultate,

 

- da tužitelj od lipnja do rujna 2017. nije popunjavao odnosno netočno je popunjavao svoje hodograme na način da je prijavljivao da je posjetio određene kupce izvan mjesta rada (O.) iako je GPS-om utvrđeno da nije napuštao O. ili se nije zaustavljao kod kupaca u vrijeme navedeno u hodogramu i da je tužitelj za kolovoz ukupno upisao u hodogram svega 30 posjeta od kojih je 7 (23%) nije imao dokaze o posjeti putem GPS-a te da nije obavještavao nadređene o promjenama u hodogramu,

 

- da je tuženik odlukom od 22. rujna 2017. tužitelju otkazao ugovor o radu redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem, između ostalog iz razloga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na netom navedeni način,

 

- da je tuženik 23. rujna 2016. pisano upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa u kojem upozorenju je ukazano i na mogućnost otkaza ugovora o radu,

 

- te da je ovlaštena osoba tuženika u prisutnosti izravno nadređene osobe tužitelju 13. rujna 2017. saopćila tužitelju da tuženik ima namjeru otkazati ugovor o radu, da su tom prilikom tužitelju ukazani razlozi namjeravanog otkaza, da se on očitovao na način da je izjavio da je pogriješio ali da se ne osjeća krivim.

 

7. Revizijski navodi tužiteljima kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica nisu uzeti u razmatranje. Ovo stoga što se revizijom iz čl. 382.a ZPP drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. st. 1. ZPP).

 

8. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

9. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

9.1. Imajući u vidu da je tužitelj neistinito prikazao navedeni račun (kako bi ostvario ne pripadajuću refundaciju) imajući u vidu da tužitelj u znatnoj mjeri nije poštivao službenu uputu o provođenju radnog vremena na terenu (iako se to nije odrazilo na rezultate njegova rada) te imajući u vidu da je tužitelj neuredno odnosno netočno popunjavao hodograme te da pri tome nadređene nije obavještavao o promjeni hodograma, i ovaj revizijski sud ocjenjuje da navedeno ima značaj kršenja obveza iz radnog odnosa koje predstavljaju valjan razlog za otkazivanje ugovora o radu (čl. 115. st. 1. toč. ZR).

 

10. Prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja ugovora o radu ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

10.1. Kada je tuženik 23. rujna 2016. pisano upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa u kojem upozorenju je tužitelju ukazano i na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, onda je tuženik ispunio prethodnu pretpostavku za otkazivanje ugovora o radu iz čl. 119. st. 1. ZR.

 

10.2. Nije u pravu tužitelj kada smatra da bi se prethodno upozorenje iz čl. 119. st. 1. ZR moralo odnositi na istovjetnu povredu obveze iz radnog odnosa radi koje se otkazuje ugovor o radu.

 

11. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

11.1. Kada je tuženik 13. rujna 2017. saopćio tužitelju da ima namjeru otkazati mu ugovor o radu, gdje tužitelju ukazani razlozi otkaza te kada se tužitelj o tome očitovao, onda je tuženik ispunio i prethodnu pretpostavku za otkazivanje ugovora o radu iz čl. 119. st. 2. ZR.

 

11.2. Nije u pravu tužitelj kada smatra da mu nije omogućeno iznošenje obrane jer da mu nije dana mogućnost da se u određenom vremenu pismeno očituje o razlozima otkaza ugovora o radu. Niti ZR, a niti okolnosti konkretnog slučaja, po ocijeni ovog revizijskog suda ne zahtijevaju pisano iznošenje obrane u određenom roku.

 

12. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.