REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-325/2025-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Elektropromet d.d., OIB 11253040204, Zagreb, Avenija Dubrovnik 6, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, OIB 90017522601, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Pule, OIB 79517841355, Pula, Forum 1, radi komunalne naknade, 2. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/24-01/64, URBROJ: 2163-18-09/2-24-3 od 30. prosinca 2024. i rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/17-02/00870, URBROJ: 2163-7-05-02-0530-24-12 od 8. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Pule, Upravnog odjela za upravljanje imovinom i imovinsko- pravne poslove, Odsjek za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/17-02/00870, URBROJ: 2163-7-05-02-0530-24-12 od 8. listopada 2024. odbijen je prijedlog ovršenika Elektropromet d.d., ovdje tužitelja, za obustavu ovrhe određenu rješenjem o ovrsi Grada Pule, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu, o ovrsi komunalne naknade i naknade za uređenje voda, KLASA: UP/I-363-05/17-02/00870, URBROJ: 2168/01-03- 03-03-0222-1-4 od 12. travnja 2018. (omaškom navedeno: URBROJ: 2168/01-03-03- 03-0222-17-1 od 11. prosinca 2017.).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-02/24-01/64, URBROJ: 2163-18-09/2-24-3 od 30. prosinca 2024. odbio, te ujedno prvostupanjskom tijelu naložio da ispravi grešku u pisanju u pogledu oznake URBROJA i datuma rješenja o ovrsi. U obrazloženju rješenja tuženik u bitnom navodi da je u upravnom postupku utvrđeno da je porezno tijelo pravo na naplatu naknade za uređenje voda konzumiralo donošenjem rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-363- 05/17-02/00870, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0222-17-1 od 11. prosinca 2017., koje je po žalbi tužitelja kao ovršenika zamijenjeno rješenjem KLASA: UP/I-363-05/17- 02/00870, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0222-1-4 od 12. travnja 2018., a koje se nalazi na provedbi kod Financijske agencije, te da pravo na naplatu u trenutku donošenja tog rješenja nije bilo u zastari. Zaključno tuženik obrazlaže da je stoga, kako žalitelj nije dokazao ispunjenje niti jednog zakonskog uvjeta za obustavu ovrhe propisanog člankom 147. Općeg poreznog zakona niti uvjeta za otpis duga kao nenaplativog prema članku 148. istog Zakona, a s obzirom na činjenicu da je postupak prisilne naplate pokrenut unutar zastarnog roka, prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da prijedlog ovršenika za obustavu postupka prisilne naplate i otpis duga treba odbiti kao neosnovan.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je pogrešan stav tuženika prema kojem je prigovor zastare prava na naplatu bespredmetan zbog postojanja izvršnog rješenja o ovrsi iz 2018. godine, te da zastara prava na naplatu ne može nastupiti ukoliko je unutar zastarnog roka doneseno rješenje o ovrsi. Ističe da zahtjevom nije osporavao zakonitost samog rješenja o ovrsi, već je ukazivao isključivo na zastaru prava na prisilnu naplatu. Nadalje navodi se na zastaru prava na naplatu komunalne naknade sukladno mišljenju Porezne uprave primjenjuje odredba članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) o zastari izvršenja, a budući je rješenje kojim je utvrđena obveza donijeto prije stupanja na snagu "novog" Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje: ZKG). Zastara prava na naplatu nastupila je i ukoliko se primjene odredbe "starog" Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15, 44/16, dalje: OPZ/08), kojim je zakonom propisana apsolutna zastara u roku od šest godina koja teče u kontinuitetu, pri čemu donošenje rješenja o ovrsi ne prekida tijek apsolutnog zastarnog roka, a jednako tako i ukoliko se primjene odredbe "novog" Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ), koji propisuje samo apsolutnu zastaru. Nadalje se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Rev- 2369/2017 od 8. siječnja 2020. te ističe da apsolutni zastarni rok teče neovisno o prekidima koji djeluju samo na relativnu zastaru. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijeka te obustavi ovrhu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Grad Pula, koji u ovom sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih navoda. Ističe da je pobijano rješenje tuženika pravilno i na zakonu osnovano, budući da je u postupku koji mu je prethodio potpuno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je rješenje o ovrsi komunalne naknade od 11. prosinca 2017., koje je po žalbi zamijenjeno onim od 12. travnja 2018., doneseno unutar zastarnog roka propisanog Zakonom o obveznim odnosima. Ističe da je Grad Pula pravo na naplatu konzumirao upravo donošenjem navedenog rješenja o ovrsi, koje je postalo izvršno. Nadalje, naglašava da zastara predmetnih dugovanja nije nastupila jer je postupak prisilne naplate pokrenut unutar zakonskih rokova, a pravo na naplatu konzumirano je donošenjem izvršnog rješenja o ovrsi. Zainteresirana osoba ističe da je zastara prekinuta svakom radnjom poduzetom radi ostvarenja tražbine, konkretno dostavom rješenja na provedbu Financijskoj agenciji u 2021. godine, zbog čega zastara ne teče cijelo vrijeme dok traje naplata. Također smatra neosnovanim prijedlog tužitelja za obustavu ovrhe zbog zastare, navodeći da zastara prava na naplatu nije zakonski uvjet propisan člankom 147. stavkom 1. Općeg poreznog zakona za donošenje rješenja o obustavi ovrhe. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog.

6. Budući da odlučne činjenice među strankama ovoga spora nisu sporne, tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je sud predmetni spor na temelju članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) riješio bez održavanja rasprave.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa proizlazi da se predmetni postupak vodi povodom podneska tužitelja podnesenog prvostupanjskom tijelu 16. siječnja 2024., a kojim je tužitelj kao ovršenik predložio obustavu ovrhe koja se nad njim provodi radi naplate duga s osnove komunalne naknade za razdoblje od prosinca 2014. do listopada 2017., a koja se ovrha provodi na temelju rješenja o ovrsi toga tijela KLASA: UP/I-363-05/17-02/00870, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0222-1-4 od 12. travnja 2018., kojim je po žalbi ovdje tužitelja zamijenjeno ranije rješenje o ovrsi toga tijela KLASA: UP/I-363-05/17-02/00870, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0222-17-1 od 11. prosinca 2017. (kojim je ovrha bila određena i radi naplate komunalne naknade za razdoblje od 2012. -2014., a za koje je potraživanje povodom žalbe tužitelja utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu).

10. Prema odredbi članka 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora, rješenje o komunalnoj naknadi donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

11. Prema odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva iz predmeta ovoga spora, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

12. Prema shvaćanju Suda, sukladno citiranoj odredbi zastara prava na naplatu poreznog duga ne može nastupiti za vrijeme trajanja ovršnog postupka koji je pokrenut u roku od šest godina od kada zastara počinje teći, a isto je pravno shvaćanje izneseno u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 1953/2022-3 od 11. listopada 2023, Usž-3024/2017-2 od 20. travnja 2018., Usž- 3379/2023-2 od 21. ožujka 2024., poslovni broj: Usž-1541/2022-2 od 37. travnja 2022. i dr. Da je riječ o ustaljenoj sudskoj praksi, upućuje i okolnost što je na sjednici financijskog i radnopravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 22. studenog 2021. bio zauzet zaključak da je za nastupanje apsolutne zastare prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe odlučno je li zastara nastupila do donošenja rješenja o ovrsi.

13. U konkretnom slučaju, nije sporno (kako to i sam tužitelj navodi u tužbi) da se rješenje o ovrsi od 12. travnja 2018. (kojim je zamjenjuje rješenje o ovrsi od 11. prosinca 2017.) odnosi na naplatu obveza komunalne naknade koje se dospijevale mjesečno od prosinca 2014. do listopada 2017., te da stoga u vrijeme donošenja (prvog) rješenja o ovrsi nije bila nastupila zastara prava na naplatu tih obveza. Suprotno stavu tužitelja, zastara prava na naplatu teče do donošenja rješenja o ovrsi, nakon čega, sve dok se vodi ovršni postupak, ista više ne može nastupiti.

14. Stoga su tužbeni navodi da je nastupila zastupila zastara naplate komunalne naknade po navedenom rješenju o ovrsi neosnovani.

15. Nadalje, tuženik u osporenom rješenju pravilno obrazlaže da tužitelj nije dokazao ni postojanje drugih zakonskih uvjeta za obustavu ovrhe, propisanih člankom 147. Općeg poreznog zakona, a uvjeta za otpis duga kao nenaplativog prema članku 148. istog Zakona.

16. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 2. ožujka 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- tužitelju Elektropromet d.d., Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- zainteresiranoj osobi Grada Pule, Pula, Forum 1