- 1 -              Rev 1185/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1185/2021-3

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pranoj stvari tužitelja M. K., iz K., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. M.-O., odvjetnici u V., protiv tuženika V. d.o.o., iz J., OIB ..., zastupanog po punomoćnici V. G., odvjetnici u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-689/2021-3 od 30. lipnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-210/2020-20 od 23. travnja 2021., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-689/2021-3 od 30. lipnja 2021. u dijelu pod stavkom I. i stavku II. izreke i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-210/2020-20 od 23. travnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. K. iz K., OIB: ..., da se utvrdi da su Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika V. d.o.o., J. (Grad V.), OIB: ..., od 02. rujna 2020., kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelju, od 17. rujna 2019., te Aneks toga Ugovora od 01. studenoga 2019., 01. ožujka 2020. i 01. travnja 2020., kao i Odluka tuženika-Odgovor na Zahtjev za zaštitu prava od 23. rujna 2020., kojom je odbijen Zahtjev za zaštitu prava tužitelju, nisu dopuštene, a kao neosnovan.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja M. K. iz K., OIB: ..., da se odredi sudski raskid Ugovora o radu, sklopljen između parničnih stranaka dana 17. rujna 2019., na neodređeno vrijeme, te Aneksa toga Ugovora od 01. studenog 2019., 01. ožujka 2020. i 01. travnja 2020., sklopljenih između tužitelja i tuženika, a s danom 21. rujna 2020., a kao neosnovan.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja M. K. iz K., OIB: ..., da se naloži tuženiku V. d.o.o., J. (Grad V.), OIB: ..., da tužitelju M. K. iz K., OIB: ..., na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, isplati iznos od 15.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2020., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku od 8 dana, kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tužitelju M. K. iz K., OIB: ..., da tuženiku V. d.o.o., J. (Grad V.), OIB: ..., nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisuće kuna), a u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“.

 

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja K. M. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pr-210/2020-20 od 23. travnja 2021. se potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja K. M. za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika V. d.o.o. za naknadom troškova odgovora na žalbu.“.

 

2. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. i stavkom II. izreke reviziju je podnio tužitelj u smislu odredaba čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

2.1. Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava osnovanost te revizije. Zahtjeva naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.

 

3. Revizija tužitelja je osnovana.

 

4. U postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Oba dvije nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati. Ovo stoga što ne sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa između stranaka.

 

4.1. Nižestupanjski sudovi, iako utvrđuju da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu iz razloga što je utvrđen manjak goriva u autobusu od 272 litra što predstavlja neodobrenu potrošnju goriva iznad 10% od utvrđenog normativa, odnosno iz razloga što je tužitelj neovlašteno otuđio to gorivo, ne daju jasne razloge o tome da li je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa na način kako je navedeno u pisanom i obrazloženom otkazu ugovora o radu, već zaključuju da je tuženik imao valjan razlog za otkazivanje ugovora o radu jer da je tužitelj, nakon što je odbio raditi u trećoj smjeni, parkirao autobus na nedopuštenom mjestu, te da je pritom eventualno ostavio autobus otključanim (znajući da se može nesmetano pristupiti spremniku goriva i iz istog istočiti gorivo, dakle postupao s krajnjom nepažnjom i na taj način pristao i nastupanje štetne posljedice). Ovdje je za ukazati da je sud vezan razlozima otkaza ugovora o radu navedenim u pisanoj i obrazloženoj odluci o otkazu ugovora o radu (čl. 120. st. 1. i 2. Zakona o radu - „Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17). U konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju otkazao ugovor o radu radi odbijanja rada u trećoj smjeni, niti iz razloga nedopuštenog parkiranja autobus, a niti iz razloga što bi tužitelj autobus (eventualno) ostavio nezaključanim. Tuženik, kao što je prethodno rečeno otkazao ugovor o radu tužitelju radi neodobrene potrošnje goriva iznad 10% odnosno radi neovlaštenog otuđenja goriva. Stoga kada tužitelj pobija predmetni otkaz ugovora o radu, kao odlučne ukazuju se upravo činjenice vezane za neodobrenu prekomjernu potrošnju goriva odnosno vezane za otuđenje goriva, a o kojim činjenicama nižestupanjski sudovi nisu dali jasne razloge (iako je tužitelj u toku postupka osporavao postojanje tih činjenica). Time je dakle i u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Pritome prvostupanjski sud će imati u vidu i tvrdnju tuženika (iznesenu u revizijskom dijelu postupka) da je u međuvremenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-455/2021 od 25. listopada 2021. tužitelj proglašen krivim za otuđenje goriva iz autobusa od oko 270,91 litar.

 

7. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Jadranko Jug, v.r.