Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž Ovr-614/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice BC, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Lovri Vitlovu, odvjetniku u Zadru, Don Ive Prodana 9, protiv ovršenice IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Kranjčević Zanki, odvjetnici u Zadru, Kovačka ulica 5, radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnina, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-1223/2025-2 od 16. listopada 2025., dana 2. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Ovr-1223/2025-2 od 16. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu (na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P -1746/2023 od 27. ožujka 2024., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-358/2024-3 od 24. srpnja 2025., i to udaljenjem ovršenice i ispražnjenjem nekretnine označene kao čbr. [katastarska čestica] od 345 m2, k. o. [katastarska općina], te predajom nekretnine slobodne od osobe i stvari u posjed ovrhovoditeljici, sve putem sudskog ovršitelja). Ujedno je trošak ovrhovoditelja određen u iznosu od 276,55 EUR.

1.1. Rješenje o ovrsi doneseno je primjenom odredbe čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16-odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22 i 6/24- odluka US RH; dalje: OZ) prema kojoj rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom ovršenica pobija rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći da to čini iz svih žalbenih razloga. Predlaže „žalbenom sudu da pobijano rješenje preinači i odbaci te obustavi ovrhu, podredno da preinači pobijano rješenje na način da isti prijedlog odbije, a sasvim podredno da pobijano rješenje ukine“.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica se protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba ovršenice odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 50. st. 5. OZ-a u povodu žalbe iz st. 1. tog članka (radi se o žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave: opaska ovoga suda) sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. tog članka te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. toč. 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. tog zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

5.1. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (konkretno: rješenje) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.2. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

6. Donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio povredu ovršnog postupka iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a koja postoji ako isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije stekla svojstvo ovršnosti. Ovršenica u žalb i tvrdi da je ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu predložila donošenje rješenja o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P -1746/2023 od 27. ožujka 2024., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-358/2024-3 od 24. srpnja 2025., ali da iz sadržaja tih odluka jasno proizlazi da se ne radi samo o presudama, već o presudi i rješenju Općinskog suda u Zadru kao i presudi i rješenju Županijskog suda u Vukovaru, pa da je na taj način ovrhovoditeljica u prijedlogu za ovrhu navela nepotpun i netočan naziv ovršne isprave, dok je prvostupanjski sud istu pogrešku preuzeo u pobijanom rješenju o ovrsi, kod čega se ovršenica poziva na odredbe čl. 39. st. 1. toč. 2. i čl. 41. st. 1. OZ- a.

6.1. Suprotno tome, iako je točno da su naprijed navedene odluke kako Općinskog suda u Zadru, tako i Županijskog suda u Vukovaru , donesene u obliku presude i rješenja, iz sadržaja tih odluka potpuno je jasno da je za donošenje rješenja o ovrsi temeljem ovršnog prijedloga ovrhovoditeljice relevantan samo dio donesen u obliku presude (Općinski sud u Zadru je odlukom donesenom u obliku rješenja odlučio o prigovoru presuđene stvari i troškovima postupka, dok je Županijski sud u Vukovaru odlukom donesenom u obliku rješenja odlučio o parničnom trošku i zahtjevu za naknadom troškova odgovora na žalbu. Stoga je u konkretnom slučaju upravo presuda ovršna isprava u smislu odredbi čl. 23. toč. 1. i čl. 24. st. 1. OZ -a te nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a.

6.2. Posljedično, prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sadrže sve potrebne elemente u smislu odredbe čl. 39. st. 1. i čl. 41. st. 1. OZ-a, jer sadrže, između ostalog, naziv ovršne isprave na temelju koje se predlaže ovrha odnosno ovršnu ispravu na temelju koje se određuje ovrha.

7. U prvostupanjskom postupku nisu ostvareni niti žalbeni razlozi čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kod čega se ponavlja da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne sudske odluke (presude) koja je kao ovršna isprava normirana u čl. 23. toč. 1. i čl. 24. st. 1. OZ-a.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

9. Pogrešno je shvaćanje ovršenice da je okolnost da ovrhovoditeljica nije dokazala da ovršenica nije dragovoljno predala nekretninu temeljna procesna pretpostavka za dopuštenost ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine.

9.1. Prije svega, takvim shvaćanjem ovršenica pokušava postaviti ovrhovoditeljicu u procesnu poziciju dokazivanja negativne činjenice tj. da ovršenica nije dragovoljno predala nekretninu, kod čega ovaj sud primjećuje da ovršenica u žalbi niti ne tvrdi da je ovrhovoditeljici dragovoljno predala nekretninu. Naprotiv, ovršenica se u nastavku žalbe poziva na pravo na dom i tvrdi da „(…) neprekidno, mirno i neometano koristi i stanuje u predmetnoj nekretnini preko 70 godina, najprije sa svojim sada pok. suprugom ĐC, s kojim je i izgradila predmetnu nekretninu, a nakon njegove smrti i sama je nastavila živjeti u njoj (…)“, pa su takvi žalbeni navodi u proturječju s prethodno iznesenim navodima da ovrhovoditeljica nije dokazala da joj ovršenica nije dobrovoljno predala predmetnu nekretninu.

9.2. Nadalje, u konkretnim procesnim okolnostima kada je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave (sudske presude) ovrhovoditeljica niti jednom važećom zakonskom normom nije obvezna, nakon proteka paricijskog roka, pozivati ovršenicu na dobrovoljno ispunjenje obveze pa to nije „temeljna procesna pretpostavka za dopuštenost ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine“, kako to ovršenica tvrdi u žalbi.

10. S obzirom da ovršenica u žalbi ističe i prigovor prava na dom valja navesti se prema ustaljenoj sudskoj praksi o tome treba raspraviti i odlučiti u parničnom postupku, jer ovršni postupak kao postupak koji redovito počiva na načelu strogo formalnog legaliteta u pravilu ne raspolaže optimalnim instrumentima za utvrđivanje relevantnih činjenica, a niti ne može biti zamjena za parnični postupak. U tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022., upućujući na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima B i I, navodi:

„Jednako tako Ustavni sud napominje da je ovršni postupak po svojoj pravnoj naravi izvanparnični postupak čija je osnovna namjena osigurati učinkovito izvršenje presude zbog čega, za razliku od redovnog građanskog postupka, nije ni osmišljeni ni opremljeni postupovnim sredstvima i mjerama zaštite za temeljito i suprotstavljeno ispitivanje složenih pravnih pitanja, kao što je to pitanje postojanja prava na dom te miješanja i opravdanosti tog miješanja u to pravo. Stoga, ovlast za provedbu testa razmjernosti pripada sudu koji vodi građanski postupak u kojem je odlučeno o građanskom zahtjevu kojim se traži prisilno iseljenje.“

11. Stoga kada se u parničnom postupku koji je prethodio ovom ovršnom postupku (kao u konkretnom slučaju) ovršenica nije pozivala na pravo na dom, a da za to u sada podnesenoj žalbi nije iznijela niti jedan opravdani razlog zbog kojeg to nije učinila, tada ovršenica ne može s uspjehom isticati taj prigovor u ovršnom postupku, jer ovršni postupak ne može služiti za ponovno suđenje i odlučivanje o pitanjima (prigovorima) koje je stranka trebala istaknuti u parničnom postupku, s obzirom da ovršni postupak nije podoban za takvo odlučivanje i kontradiktorno raspravljanje.

12. Zaključno, donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi prvostupanjski sud nije postupio protivno odredbi čl. 6. OZ-a prema kojoj će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha bude što manje nepovoljna, a na što se ovršenica poziva u okviru prigovora prava na dom. Naime, provedba bilo koje ovrhe je sama po sebi otegotna za ovršenika, ali iz sadržaja prijedloga za ovrhu te rješenja o ovrsi jasno proizlazi da je rješenje o ovrsi doneseno uz pravilnu primjenu odredbi čl. 256. i 257. OZ-a i donošenjem tog rješenja nije povrijeđeno dostojanstvo ovršenice.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba ovršenice kao neosnovana, potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi i odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

14. Ovršenica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredb i čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a i čl. 14. st. 5. OZ-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 2. ožujka 2026.

Sudac

Milko Sambolek