- 1 -              Rev 651/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 651/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u S., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., Z., OIB:52848403362, kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-331/20-5 od 26. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-490/19-56 od 30. rujna 2019., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-490/19-67 od 21. prosinca 2020. i potvrđena dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-490/19-61 od 5. prosinca 2019., ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-490/19-67 od 21. prosinca 2020., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije dopuštena odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2015. tužiteljici (toč. I.), naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, na poslove administratora u Službi za obradu portfelja i obradu šteta sukladno ugovoru o radu (toč. II.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.).

 

2. Dopunskom presudom suda prvog stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid Ugovora o radu od 1. rujna 2006. s danom 20. rujna 2017.

 

3. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. 1.). Odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je dopunska presuda suda prvog stupnja (toč. 2.), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 750,00 kuna (toč. 3.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe podnesene protiv dopunske presude kao neosnovan (toč. 4.).

 

4. Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tužiteljice je neosnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja nedopuštenom odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kao i zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad na poslove administratora u Službi za obradu portfelja i obratu šteta sukladno ugovoru o radu.

 

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 1. ožujka 2006. pa sve do donošenja odluke o otkazu 13. listopada 2015., kao i vrsta poslova koje je tužiteljica kod tuženika obavljala u sklopu svog radnog mjesta,

 

- da je 13. listopada 2015. tuženik donio odluku naziva Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu u kojoj su kao razlozi otkaza navedeni slijedeći razlozi: (1.) da zbog nedostatka sposobnosti zaposlenica nije u mogućnosti uredno izvršavati radne obveze preuzete ugovorom o radu, što se očituje u nemogućnosti obavljanja poslova sukladno pisanim procedurama poslodavca, u netočnom izvršavanju radnih zadataka, u brojnim greškama u procesu rada te usporavanju cjelokupnog procesa rada u Službi; (2.) da je obavljanje poslova u Službi za obradu portfelja i obradu šteta zadnjih godina postao nešto složenije u odnosu na prethodna razdoblja, uglavnom zbog novih regulatornih zahtjeva, što je dovelo do izmjene proizvoda poslodavca i unapređivanja poslovnih procesa, a što je rezultiralo činjenicom da zaposlenica ne može usvojiti nova potrebna znanja kako bi mogla sigurno, neometano i samostalno obavljati poslove koji su joj povjereni; (3.) da je direktorica Službe pokušala u više navrata reorganizacijom poslova i načinom rada omogućiti zaposlenici obavljanje manje složenih poslova i njenu učinkovitost dovesti na zadovoljavajuću razinu, zbog čega da je sklopljen i aneks 1. od 13. srpnja 2015. kojim joj je smanjen opseg poslova; (4.) da se zbog nezadovoljavajućeg obavljanja rada sa zaposlenicom razgovaralo u više navrata i to usmeno i putem e-maila; (5.) da je pri redovitom godišnjem ocjenjivanju zaposlenika, rad zaposlenice ocijenjen s nezadovoljavajućom ocjenom, te (6.) da sve poduzete mjere poslodavca nisu imale učinka, zbog čega je ocijenjeno da se kod zaposlenice radi o nedostatku osobnih sposobnosti što ju onemogućava u izvršavanju poslova sukladno obvezama iz ugovora o radu,

 

- da iz obrazaca za godišnje ocjenjivanje rada tužiteljice 2007. do 2012. proizlazi da je tužiteljica bila, u glavnom, pozitivno ocjenjivana i da joj je isplaćivan bonus (za 2008. stoji napomena da je uočen nedostatak osobne inicijative i zalaganja za edukaciju na poslovima koji su izvan zadanih aktivnosti (tehničke promjene), ograničavanje isključivo i samo na zadane zadatke, sporije prilagođavanje i prihvaćanje prijedloga za poboljšanje i ubrzavanje složenijih poslovnih aktivnosti),

 

- da iz obrasca za godišnje ocjenjivanje rada tužiteljice u 2013. i 2014. (sporno razdoblje) proizlaze lošije ocijene u odnosu na prethodna razdoblja, jer su za 2013. uočene pogreške u radu, posebno glede dosta pogrešaka na poslovima obrade ponuda, policiranja te skeniranja, radna neučinkovitost, na što je tužiteljica upozorena, ali je greške nastavila činiti i tijekom 2014. vezano za policiranje novih ponuda i skeniranje postojeće dokumentacije, što su iskazima potvrdili i detaljno obrazložili i svjedoci I. B., D. G. i Z. B. te Lj. Z.,

 

- da iz rezultata testiranja koje je provedeno nad zaposlenicima tijekom 2014. proizlazi da tužiteljica ne raspolaže osnovnim znanjima o karakteristikama proizvoda i procesa koje je već davno trebala u potpunosti svladati,

 

- da je o propustima tužiteljica redovito opominjana što pismeno, što usmeno i što nije osporila u svom iskazu ili tijekom postupka,

 

- da je u nastojanju da se smanje greške i poboljša kvaliteta rada tužiteljice 13. srpnja 2015. sklopljen aneks br.1 ugovora o radu te su time tužiteljici stavljeni u djelokrug najjednostavniji poslovi u okviru poslova njenog radnog mjesta, te je unatoč tome tužiteljica nastavila raditi brojne greške,

 

- da je i neposredno prije sklapanja aneksa tužiteljica bila upozorena na primjedbe informatičke službe vezano uz greške u radu Službe u kojoj je radila, od kojih je najveći broj bio njezinih grešaka, u vezi čim i iz iskaza svjedoka Z. B. proizlazi da je iz pritužbe Službe za informatiku zbog učinjenih grešaka bilo razvidno da se od 25 prijavljenih grešaka 19 odnosi na tužiteljicu, a 6 na sve ostale djelatnike, što je u svom iskazu potvrdio i svjedok K.,

 

- da greške tužiteljice proizlaze i iz evidencije s popisom grešaka koja prileži spisu, ali da popis u tom dijelu nije vjerodostojan jer da se radi o unosima podataka i greškama počinjenim u razdoblju kada je tužiteljica bila na godišnjem odmoru,

 

- da iz iskaza svjedoka Z. B., Lj. Z. i D. G. proizlazi da je i nakon što su tužiteljici u djelokrug poslova stavljeni samo najjednostavniji poslovi, sukladno aneksu, tužiteljica nastavila učestalo griješiti, nije bila samostalna u radu, te su i studenti koje se angažiralo preko student servisa radili iste poslove uspješnije i s manje grešaka od tužiteljice, a da je činila greške u tom razdoblju potvrđuje iskazom i tužiteljica,

 

- da je na učestale greške u radu tužiteljica bila upozoravana i nakon sklapanja aneksa (e-mailovi od 13. srpnja 2015., 11. rujna 2015. i 21. rujna 2015.).

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev na temelju čl. 115. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR) zaključivši da iako je tuženik dokazao da je tužiteljica činila pogreške koje se navode kao razlog otkaza, da isto ipak ne ukazuje na neuredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa, pri čemu bi neuredno izvršavanje obveza bilo posljedica trajne osobine ili sposobnosti radnika. Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao postotak pogrešaka u odnosu na broj točnih unosa, kao i da nije dokazao da je kod tužiteljice došlo do kontinuiranog pada u kvaliteti rada u određenom razdoblju u odnosu na ranije razdoblje, a koje bi prouzročilo nesposobnost tužiteljice da uspješno obavlja poslove svog radnog mjesta zbog neke trajne osobine ili sposobnosti.

 

11. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu zaključivši da nije bitno kako je nazvana sama odluka, već koji su razlozi navedeni kao razlozi otkaza, a o čemu onda ovisi i zaključak o tome o kojoj se vrsti otkaza radi.

 

Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da se u predmetnom slučaju ne radi o osobno uvjetovanom otkazu, već o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, te da time što je dan osobno uvjetovani otkaz umjesto redovitog skrivljenog, zakon nije primijenjen na štetu tužiteljice, pa ta okolnost otkaz ne čini nedopuštenim. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da su poslovi koje je tužiteljica obavljala zahtijevali točnost i preciznost, a unatoč tome je tužiteljica kroz više godina i bitno više od ostalih zaposlenika činila pogreške, čak i nakon što su joj dane upute „korak po korak“, nakon što je raspoređena na najjednostavnije poslove i nakon što je više puta opominjana od strane nadređenih, a unatoč tome pristup obavljanju poslova nije mijenjala niti je pokazala najmanju želju da to učini, radi čega je odluka o otkazu dopuštena.

 

12. Suprotno navodima revizije tužiteljice sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

 

13. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica u reviziji ukazuje na bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, ističući da joj je preinačenjem prvostupanjske presude onemogućeno raspravljanje pred sudom i dokazivanje osnovanosti njezina zahtjeva.

 

14. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP, jer je drugostupanjski sud koristeći se procesnim ovlaštenjima propisanim odredbama čl. 373.a ZPP kao osnovanu prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu, nakon što je prethodno žalba tuženika uredno dostavljena tužiteljici na odgovor i na koju nije odgovoreno, radi čega takvim postupanjem nižestupanjskog suda tužiteljici nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

15. Kako revidentica dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom postupka, valja reći da shodno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju iz čl. 382.a ZPP nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidentice kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

16. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), dok sukladno toč. 3. istog stavka redoviti otkaz ugovora o radu može se dati radniku i ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

17. Predmetna odluka o otkazu ugovora o radu naslovljena je kao otkaz zbog osobno uvjetovanog razloga. Međutim razlozi za otkaz koji su navedeni u odluci o otkazu (netočno izvršavanje radnih zadataka, brojne greške u procesu rada, usporavanje cjelokupnog procesa rada u Službi) i prema shvaćanju ovoga suda predstavljaju razloge za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, a ne razloge za osobno uvjetovani otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR.

 

18. Činjenica što je predmetna odluka o otkazu naslovljena kao odluka o osobno uvjetovanom otkazu sama po sebi ne čini tu odluku o otkazu nedopuštenom. Dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu ocjenjuje se prema razlozima iznesenim u toj odluci, pa je drugostupanjski sud pravilno ocjenjivao opravdanost otkaza ugovora o radu prema razlozima navedenim u odluci o otkazu ugovora o radu, odnosno jesu li opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR (tako i u Revr-447/18 od 11. prosinca 2018. i Revr-593/15 od 7. ožujka 2017.).

 

19. Budući da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica višekratno kršila obveze iz radnog odnosa, pa i nakon što ju je poslodavac više puta pisanim i usmenim putem upozoravao na to, tuženik je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu i to neovisno o činjenici što je otkaz ugovora o radu naslovljen kao odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu umjesto otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika.

 

20. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je zaključio da je otkaz ugovora o radu bio osnovan te da je odluka donesena u skladu s propisima o proceduri otkazivanja ugovora, te je pravilno odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da otkaz ugovora o radu nije dopušten i vraćanje na rad.

 

21. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.