Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-118/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Amalije Švegović kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Bojane Skenderović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženice GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku iz Županje, radi uzdržavanja bračnog druga, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P Ob-7/2024-72 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća pa se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P Ob - 7/2024-72 od 3. listopada 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je od 29. siječnja 2021. do 1. travnja 2026. prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019. kojom je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženice 900,00 kn mjesečno,

- preinačuje u preostalom dijelu točke I. na način da se utvrđuje da je s danom donošenja ove odluke 2. travnja 2026. prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje odbijajući dio odluke o troškovima postupka pod točkom I. izreke i u dosuđujućem dijelu točke II. izreke presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P Ob -7/2024-72 od 3. listopada 2025. i rješava da svaka stranka snosi svoje troškove.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužitelja na odbijajući dio točke II. izreke.

III. Trošak žalbe tužitelju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev radi utvrđenja da je 29. siječnja 2021. prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj: R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019. kojom je tužitelj A obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženice iznos od 900,00 kn mjesečno, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 1.263,27 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2025. pa do isplate, a u istoj točki izreke tuženica je odbijena s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa a do zatraženog od 2.625,00 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži te pobijanu odluku preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji kao osnovan.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019. u obvezi doprinositi za uzdržavanje tuženice, kao bivšeg bračnog druga, iznos od 900,00 kn mjesečno i to počevši od 18. travnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva za uzdržavanje pa nadalje, dakle i nakon proteka roka od godinu dana, i to najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun tuženice, kojom odlukom je ujedno i razveden brak parničnih stranaka.

6. Isto tako, utvrđeno je da je tužitelj imao obvezu uzdržavanja i ranije supruge LI iz [adresa] i to u mjesečnom iznosu od 200,00 CHF sukladno presudi Općinskog suda u Županji broj P-131/11 od 16. svibnja 2011. koja je obveza prestala krajem ožujka 2021. budući da je ista ostvarila pravo na inozemnu mirovinu.

7. Kako je među strankama sporno je li sud prilikom donošenja ranije odluke o uzdržavanju morao primijeniti odredbu čl. 298. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ) te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godinu dana, a produžiti obvezu samo ako tuženica podnese tužbu prije isteka roka od godinu dana i ako postoje opravdani razlozi za produljenje obveze uzdržavanja, kao i je li u ovom postupku sud ovlašten raspravljati o tome da li nakon proteka godine dana sukladno čl. 298. st. 1. ObZ-a postoje opravdani razlozi zbog kojih bi trebalo odrediti da tužitelj doprinosi za uzdržavanje i nadalje polazeći od odredbe čl. 429. st. 1. ObZ-a, sud je stava da je prilikom donošenja navedenog rješenja o uzdržavanju od 10. rujna 2019. prvostupanjski sud morao primijeniti odredbu čl. 298. ObZ-a te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godinu dana, a produžiti uzdržavanje samo, ako tuženica podnese tužbu prije isteka navedenog roka i ako postoje opravdani razlozi za produljenje obveze uzdržavanja.

8. Imajući u vidu da se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci sud je mišljenja da u ovom postupku nije ovlašten raspravljati je li u navedenom postupku pod brojem R1 Ob - 500/2019 donijeta zakonita odluka, smatrajući da je vezan sadržajem iste i nije ju ovlašten preispitivati pa da se o navodima i utvrđenjima iz te presude ne može ponovno raspravljati u okviru ovog parničnog postupka.

9. Pozivajući se na odredbu čl. 295. st. 1. ObZ-a, a cijeneći da je radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno utvrditi jesu li se okolnosti na strani stranaka od trenutka donošenja ranije odluke promijenile na način da su prestali uvjeti za uzdržavanje koji su postojali u vrijeme donošenja ranije odluke, sud utvrđuje da se na strani tužitelja nisu znatno promijenile okolnosti od dana donošenja ranije odluke o uzdržavanju, da je isti tada i sada u invalidskoj mirovini te da je tada imao u vlasništvu pola kuće u [adresa] a sada u [adresa], dok da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bio u obvezi uzdržavati svoju bivšu suprugu LI s iznosom od 200,00 CHF dok mu je ta obveza prestala u ožujku 2021., a tada nije imao obvezu uzdržavanja sadašnje supruge ŽI za čije uzdržavanje izdvaja oko 100,00 EUR-a mjesečno.

10. Kako je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju tuženica bila suvlasn ica ½ dijela obiteljske kuće u [adresa], te je od prosinca 2021. ostvarila mjesečnu naknadu u iznosu od 600,00 kn od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a od 1. siječnja 2024. pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 480,00 EUR-a mjesečno, te bila u obvezi uzdržavati svoju kćer NI koja je tada bila maloljetna, no tu obvezu više nema, sud utvrđuje da se na strani tužitelja nisu ispunili uvjeti za prestanak uzdržavanja koji je određen ranijom odlukom.

11. Na okolnost činjenice je li tuženica, time što je za vrijeme trajanja postupka razvoda braka stranaka otuđila svoje nekretnine koje je imala u vlasništvu na području k. o. [katastarska općina], raspolagala svojom imovinom s kojom je eventualno mogla stjecati određene prihode, a kako bi ostvarila pravo na uzdržavanje od tužitelja, proveden je dokaz građevinskim vještačenjem te je utvrđeno da u odnosu na navedene nekretnine nije postojala mogućnost najma, a imajući u vidu vrijednost suvlasničkog dijela otuđenih nekretnina, sud zaključuje da iste tuženici ne bi osigurale trajni izvor prihoda potrebnih da iz njih podmiruje životne potrebe za uzdržavanje nego bi joj ta novčana sredstva osigurala uzdržavanje za kraće vremensko trajanje, pa smatra da tuženica iz imovine koju je otuđila, obzirom na vrijednost i stanje nekretnine, ne može niti prodajom a niti iznajmljivanjem kontinuirano ostvariti prihod za svoje uzdržavanje.

12. Kako tuženica ne spori da joj je od 3. ožujka 2023. do 31. prosinca 2023. priznato pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 232,26 EUR-a mjesečno, a od 1. siječnja 2024. da je ostvarila pravo na inkluzivni dodatak u iznosu od 480,00 EUR-a mjesečno, a radi se o naknadama koje tuženica prima temeljem svoje invalidnosti, sud smatra da je ta okolnost bez utjecaja na osnovu i visinu uzdržavanja te da se zbog tih primanja tuženici ne može ukinuti obveza uzdržavanja od strane tužitelja.

13. Osim toga, tijekom postupka je utvrđeno da je tuženica tijekom 2017. dobila naknadu štete zbog smrti sina u iznosu od 130.000,00 kn a koji iznos je potrošila za podizanje spomenika u iznosu 28.000,00 kn, a nakon što ju je tužitelj ostavio da se našla u iznimno teškoj životnoj i materijalnoj situaciji jer je isti odnio sa sobom sve što su imali, da je obzirom da nije bila zdravstveno osigurana morala plaćati sve troškove lijekova i liječenja, te kako nije imala drugih izvora prihoda , od navedenih novaca uzdržavati sebe i svoju mlt. kćer NI.

14. Međutim, kako je kod tuženice došlo do bitnih promjena u odnosu na njeno zdravstveno stanje koje je postojalo u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju , a koja promjena se sastoji u činjenici da je tužiteljica oboljela od zloćudne bolesti paranazalnih sinusa i prednje lubanjske jame koja je pritiskala na hijazmu vidnog živca i uzrokovala njenu sljepoću, sud je utvrdio da je ista zbog znatnog pogoršanja zdravstvenog stanja potpuno radno nesposobna te se uopće ne može zaposliti .

15. Stoga, cijeneći da je tužitelj osoba starije životne dobi, slabijeg zdravstvenog stanja, koji nije u mogućnosti stjecati dodatnu zaradu, već prima inozemnu invalidsku mirovinu, a da je tuženica mlađa od tužitelja, ali je potpuno radno nesposobna, da nema imovine iz koje može ostvariti zaradu kojom bi se uzdržavala, da je primala 600,00 kn na ime osobne invalidnine a nakon toga inkluzivni dodatak u iznosu od 480,00 EUR-a, prvostupanjski sud pozivajući na odredbu čl. 283., 299. i 300. ObZ -a smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Naime, sud smatra da i kad se od prihoda koje ostvaruje tužitelj pokriju svi troškovi, pa i na ime uzdržavanja tuženice, da istom ostane dovoljno za vlastito uzdržavanje, pa da navedena obveza ne predstavlja očitu nepravdu, te zaključuje da na strani tuženice nisu prestale postojati zakonske pretpostavke za njeno uzdržavanje od strane tužitelja.

17. Tužitelj u žalbi ističe da je presuda nejasna i proturječna ukazujući na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Ponavlja da sukladno odredbi čl. 298. st. 1. i 2. ObZ-a obveza uzdržavanja može trajati do godinu dana a produljene je moguće samo tužbom podnesenom prije isteka roka. Tvrdi da tuženica koristi više državnih davanja te je primila jednokratne iznose a imovinu je darovala umjesto da je unovči pa sud svojom odlukom nagrađuje namjerno osiromašenje iako bi takvo ponašanje trebalo biti sankcionirano. Ukazuje da ostvarivanje prava na uzdržavanje tuženice po osnovi čl. 299. ObZ-a predstavlja očiglednu nepravdu za istog.

18. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a, na koju ukazuje tužitelj, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi navedena presuda bila opterećena ijednom drugom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Osim toga, kako tužitelj ističe da pobija presudu u cijelosti, a nema pravni interes na pobijanje odbijajućeg dijela točke II. izreke u pogledu odluke o troškovima postupka, obzirom da je tuženica odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, u tom dijelu žalba tužitelja nije dopuštena slijedom čega ju je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u svezi s čl. 358. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a valjalo odbaciti.

20. Nadalje, iako ovaj sud ne može utjecati na zakonitost odluke Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe Županji u predmetu R1 Ob-500/2019. od 10. rujna 2019. kojom je tužitelj obvezan doprinositi za uzdržavanje tuženice iznos od 900,00 kn mjesečno na neodređeno vrijeme, što je protivno odredbi čl. 298. st. 1. ObZ-a, prema mišljenju ovog suda obveza uzdržavanja utvrđena navedenom presudom kao ovršnom ispravom može prestati donošenjem nove presude kojom će se izmijeniti sadržaj obveze uzdržavanja, odnosno kojom se prihvaća prestanak uzdržavanja.

21. Stoga kako sukladno odredbi čl. 298. st. 1. ObZ-a obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tuženica u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, a u opravdanim slučajevima sukladno st. 2. istog članka sud može produljiti obvezu uzdržavanja, s time da se tužba za produljenje uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje uzdržavanje određeno, tuženica nije imala potrebu podnositi tužbu za produljenje obveze, obzirom da je sudskom odlukom protivno odredbi čl. 298. st. 1. ObZ-a obveza uzdržavanja tužitelja određena na neodređeno vrijeme.

22. Međutim, cijeneći da je brak stranaka trajao 9 godina, te da je tužitelj od 2019. do dana donošenja ove odluke, dakle skoro koliko je trajao i njihov brak doprinosio za uzdržavanje tuženice, da je ista, iako je postala radno nesposobna, uspjela sebi osigurati određena sredstva za život koja joj se isplaćuju kroz inkluzivni dodatak, odnosno ranije kroz osobnu invalidninu, da ima riješeno stambeno pitanje jer živi u kući koja je u suvlasništvu nje i njene kćeri, pa cijeneći da ista ima i punoljetnu djecu kojima je darovala svoju imovinu, ovaj sud smatra, obzirom da je smisao zakonske odredbe čl. 298. st. 1. ObZ-a da uzdržavanje bračnog druga bude privremenog karaktera, a da se u iznimnim slučajevima može produljiti samo ako za to postoje opravdane okolnosti kao što su duljina braka, broj zajedničke djece i skrbi o djeci za vrijeme trajanja braka, raspodjela obiteljskih obveza tako da se jedan bračni drug više posvetio obvezama u obitelji i podršci u profesionalnom napredovanju drugog bračnog druga što mu je omogućivalo napredovanje i bolji položaj na tržištu rada i slično, da obveza uzdržavanja koja je trajala od 2019. do dana donošenja ove odluke zadovoljava navedene kriterije, slijedom čega ovaj sud smatra da tužitelj nakon donošenja ove odluke više nije u obvezi doprinositi na ime uzdržavanja tuženice te da ista obveza treba prestati, obzirom da je uzdržavanje trajalo dovoljno vremena da tuženica na drugi način osigura svoju egzistenciju, što je ista prema mišljenju ovog suda u mogućnosti učiniti.

23. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi točku I. pobijane presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je od 29. siječnja 2021. do 1. travnja 2026. prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja valjalo preinačiti točku I. izreke i presuditi da je prestala obveza uzdržavanja tužitelja prema tuženici s danom donošenja ove odluke.

24. Kako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu valjalo je sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odlučiti o troškovima postupka pa je primjenjujući odredbu čl. 366. st. 1. ObZ-a ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja a sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. u svezi s čl. 346. ObZ-a preinačio odbijajući dio točke I. izreke u svezi odluke o troškovima te dosuđujući dio točke II. izreke i riješio da svaka stranka snosi svoj dio troškova.

25. Osim toga primjenjujući na troškove žalbe istu zakonsku odredbu, a cijeneći da je tužitelj samo djelomično uspio s istom, trošak žalbe nije mu dosuđen.

26. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović