Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-161/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Šuper, Kovačev Radić, Jukić, Vukušić i Šuper u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Osijek, Franje Kuhača 9, OIB: 30050049642 zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Krivić, Krivić, Aćimović i Ranđelović u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-343/2021-35 od 11. studenoga 2024., na sjednici vijeća 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 343/2021-35 od 11. studenoga 2024. preinačuje i sudi:

Utvrđuje se da je tužitelj SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica], oranica površine 234 m2, što je tuženik Grad Osijek kao upisani zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi na istoj nekretnini, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.886,31 EUR-a u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 234 m² dosjelošću i zahtjev za trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini, te je odbijen i zahtjev za naknadu parničnih troškova tužitelja. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a, a točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova iznad dosuđenog.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku odluku i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ovlaštenje da na temelju presude zatraži uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

6. Svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na slijedećim utvrđenjima:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] susjedne nekretnine, time da se kčbr. [katastarska čestica] nalazi iza kčbr. [katastarska čestica],

- da je tužitelj u posjedu kčbr. [katastarska čestica], u koji posjed su ga uveli raniji posjednici LE i PE,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 29. listopada 1996. proizlazi da je tužitelj kao kupac kupio od prodavatelja LE i PE nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] zemljište i dvor [adresa] površine 194 m², na kojoj čestici je sagrađena kuća broj 27 u [adresa],

- da iz kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 1990. proizlazi da su prodavatelji NE, JE i CE (nasljednici ME i DE – opaska ovog suda) kupcima LE i PE prodali nekretninu upisanu u zk.ul.br. RZ 6381 k. o. [katastarska općina], [adresa] kuća koja se sastoji od 3 sobe, kuhinje i ostave 60 m² stambene površine upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljište i dvorište površine 194 m², a koja kuća je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica], uz naznaku da se o nekretnini u društvenom vlasništvu s pravom korištenja svakog vlasnika,

- da je prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 1967. broj 8587/66 - 1967 Stambeno poduzeće Osijek kao prodavatelj prodao kupcima Franj i DE i DE nekretninu u društvenom vlasništvu - stambenu zgradu u [adresa] sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom korištenja izgrađenog građevinskog zemljišta,

- da je u povodu prijedloga TE pod brojem RZ broj 6381 na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 28. ožujka 1967. rješenjem suca određeno iz PL 5350 otpisati kčbr. [katastarska čestica] zemljište broj 27 i dvorište u [adresa] sa 194 m² u novi PL 8794 u kojem i nadalje ostaje uknjižena kao društveno vlasništvo, te otpisati i kuću broj 27 u [adresa] sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] u novi PL 8795 uz uknjižbu prava vlasništva stambenoj zgradi za korist UE i DE svakog u ½ dijela,

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta održanog 4. lipnja 2019. utvrđeno da sporna kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja vrt, voćnjak i dvorište uz kuću u [adresa] , na kojoj se nalazi sagrađena stara ostava - šupa, a pristup toj nekretnini moguć je isključivo prolaskom kroz kuću tužitelja (odnosno kroz kčbr. [katastarska čestica]), te da je predmetna nekretnina sa zapadne strane omeđena zidom susjedne kuće, a s južne i istočne žičanom ogradom prema susjednim česticama,

- da je u posjedovnom listu broj 5350 k. o. [katastarska općina] sporna nekretnina upisana u posjedu Općine Osijek kao oranica površine 234 m²,

- da iz raspravnog zapisnika broj 11550 (od 1. rujna 1969. do 4. svibnja 1970.) proizlazi da je predstavnica društvenog vlasništva [adresa] ZE bila upoznata da se u PL 5350 nalaze nekretnine u privatnom vlasništvu uknjiženih prema zemljišnim knjigama za koje posjednici nisu pristupili na izviđaje prilikom postupka osnivanja novih zemljišnih knjiga k. o. [katastarska općina] te je predložila da se sve te nekretnine uknjiže kao društveno vlasništvo pod upravom općine Osijek time da se eventualno nekretnine privatnih vlasnika mogu u svako vrijeme prema ispravama pohranjenim u zbirci isprava ili doprinesenim ispravama prenijeti na svoje ime te je doneseno rješenje kojim se čkbr. [katastarska čestica] oranica od 234 m² upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s Općinskom skupštinom Osijek kao organom upravljanja,

- da je iz Djelomične odluke od 20. travnja 1996. arbitražnog vijeća Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija utvrđeno da neraspoređenu imovinu Općine Osijek sačinjavaju i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] te su iste raspoređene u vlasništvo Grada Osijeka te je 18. srpnja 1996. pod brojem Z-3972/96 uknjiženo pravo vlasništva na spornoj nekretnini za korist Grada Osijeka,

- da iz iskaza svjedokinje RE i svjedoka EE, a koji su susjedi tužitelja, proizlazi da su tužitelj kao i njegovi prednici LE PE i PE bili u neprekinutom posjedu sporne nekretnine te su istu koristili kao jednu nekretninu zajedno sa kčbr. [katastarska čestica],

- da su prema iskazu svjedoka GE, koji je od 1948. do 1976. živio u susjednoj kući, sve nekretnine u susjedstvu bile iste duljine i širine, s ulične strane su bile izgrađene kuće, potom dvorište i na kraju vrt,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da prilikom kupnje kuće 1996. nije provjeravao gruntovno stanje za nekretninu, vlasništvo, niti veličinu čestice, a u posjed mu je predana i sporna nekretnina zajedno sa kućom te je 2018. doznao da nije uknjiženi vlasnik sporne nekretnine,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Branislava Vukosavljevića, a u odnosu na okolnosti nastanka i formiranja sporne kčbr. [katastarska čestica], proizlazi da je ista nastala cijepanjem kčbr. [katastarska čestica] površine 120 čhv ili 432 m2 k. o. [katastarska općina] na način da je ta čestica cijepana na kčbr. [katastarska čestica] površine 234 m² i kčbr. [katastarska čestica] površine 194 m² (nekretnina tužitelja),

- da je cijepanje katastarske čestice [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kčbr. [katastarska čestica] upisane u posjedovni list 5350 izvršeno 11. srpnja 1953., te da je kčbr. [katastarska čestica] dana 28. ožujka 1967. otpisana u novi posjedovni list, dok je kčbr. [katastarska čestica] i dalje ostala upisana kao društveno vlasništvo,

- da je pravo vlasništva Grada Osijeka na spornoj nekretnini uknjiženo na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske od 20. travnja 1996., iako Grad Osijek nikada nije bio u posjedu te nekretnine jer je pristup na istu moguć jedino kroz kuću tužitelja sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica],

iz čega zaključuje da tužitelju prednici nisu prodali spornu nekretninu već samo kčbr. [katastarska čestica], a da su isto tako LE i PE od svojih prednika ME i DE kupili isključivo kčbr. [katastarska čestica], koji su znali da su kupili samo kčbr. [katastarska čestica], slijedom čega tužitelji ni njegovi prednici nemaju valjani pravni temelj jer kupoprodajnim ugovorima predmetna nekretnina nije naznačena kao predmet kupoprodaje. Nadalje, svoj zaključak o nepoštenju posjeda tužitelja na spornoj nekretnini prvostupanjski sud temelji na činjenici da je velika razlika u površini nekretnine koju je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji kupio (čkbr. [katastarska čestica] površine 194 m²) i nekretnine koja mu je predana u posjed (uključujući spornu nekretninu površine 234 m²) površine 432 m². Slijedom navedenoga, prvostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio bitne činjenice koje se odnose na kvalitetu posjeda tužitelja i na trajanje posjeda. Smatra da su za ocjenu kvalitete posjeda odlučne činjenice da je Stambeno poduzeće Osijek (koje je upravljalo nekretninama Općine Osijek, a sada Grada Osijeka) Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 1967. prodalo cijelu nekretninu 2/62 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i istu predalo u posjed kupcima UE i DE; da su prilikom cijepanja nekretnine na čkbr. [katastarska čestica] upisani ME i DE, a na čkbr. [katastarska čestica] Općina Osijek, iako je ME i DE predana u posjed cijela površina kčbr. [katastarska čestica] od 120 čhv; nasljednici ME i DE prodali su nekretninu 5. travnja 1990. sukladno upisu u zemljišnoj knjizi, ali su kupcima LE i PE predali u posjed cijelu nekretninu u površini 120 čhv; da su isto tako LE i PE prodali nekretninu tužitelju sukladno upisanom stanju u zemljišnoj knjizi, a su mu u posjed predali nekretninu u cijelosti (uključujući i spornu nekretninu); da su prema iskazima svjedoka RE, EE i GE tužitelj i svi njegovi prednici (od 1967.) posjedovali spornu nekretninu s kčbr. [katastarska čestica] kao jedinstvenu cjelinu; da se na predmetnu nekretninu može pristupiti isključivo kroz kuću tužitelja; da u zemljišnoj knjizi i katastru nisu bili usklađeni podaci u pogledu čestica te je kčbr. [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kuća broj 27 i dvorište u [adresa] površine 120 čhv, a prilikom upisa društvenog vlasništva nije bilo sukladno zakonu upisano pravo korištenja na bivše vlasnike. Navodi da je njegov posjed i posjed njegovih prednika bio zakonit i istinit od 1967. jer je Općina Osijek prodala i predala u posjed ME i DE cijelu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] površine 120 čhv, te su na isti način i njihovi nasljednici prodali i predali istu u posjed kupcima LE i PE, koji su na isti način prodali i predali cijelu nekretninu u posjed tužitelju kao jedinstvenu cjelinu. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o njegovom nepoštenju navodeći da nije mogao sumnjati u poštenost posjeda obzirom da se do spornog vrta može doći isključivo kroz njegovu kuću te je predmetna nekretnina sa svih strana ograđena kao jedinstvena nekretnina.

8. Ispitujući pobijanu odluku u pravcu zakonskih žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio i jednu navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

9. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako u spisu ima dovoljno dokaznog materijala iz kojeg je moguće utvrditi odlučne činjenice, to je ovaj sud koristeći se ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

10. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona (originarno stjecanje prava vlasništva) isto je stečeno u trenutku ispunjenja svih zakonskih pretpostavki za stjecanje.

11. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je predmetna nekretnina sada upisana kao kčbr. [katastarska čestica] površine 234 m² upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem od dijela kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 120 čhv (432 m²) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] konfiscirana je odlukom Komisije za konfiskaciju od 18. veljače 1946. od ĐE upisanog suvlasnika u ½ dijela, a rješenjem Kotarskog suda u Osijeku broj I-1160/57-3 od 4. prosinca 1957. (zbog administrativnog propusta u konfiskaciji) utvrđeno je da je predmetna nekretnina u dijelu na kojem je kao suvlasnica u ½ dijela bila upisana VE prešla u Općenarodnu imovinu i stvarno konfiscirana te je u zemljišnoj knjizi upisana kao Općenarodna imovina s organom upravljanja Općine Osijek gornji grad. Cijepanje kčbr. [katastarska čestica] u katastru je izvršeno 11. srpnja 1953. na kčbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa] površine 194 m² (od čega zgrada 88 m²) i na kčbr. [katastarska čestica] površine 234 m², te su obje čestice bile upisane u posjedovni list 5350 k. o. [katastarska općina].

11.1. Nadalje, Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 1967. Stambeno poduzeće Osijek kao prodavatelj prodao je kupcima ME i DE ME nekretninu iz društvenog vlasništva stambenu zgradu u [adresa] sagrađenu na kčbr. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, iako je u vrijeme prodaje kčbr. [katastarska čestica] u katastru već bila cijepana na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], Stambeno poduzeće Osijek je kupcima ME i DE prodao cijelu ne cijepanu kčbr. [katastarska čestica] (odnosno obje novoformirane čestice nastale cijepanjem). Na temelju tog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 1967. iz posjedovnog lista 5350 otpisana je samo kčbr. [katastarska čestica] u novi posjedovni list 8794 s uknjiženim društvenim vlasništvom uz pravo korištenja vlasnika zgrade UE i DE. Premda je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 27. ožujka 1967. prodana cijela kčbr. [katastarska čestica], u novi posjedovni list prenesen je samo dio iste (novoformirana kčbr. [katastarska čestica]), dok sporna kčbr. [katastarska čestica] (preostali dio ranije kčbr. [katastarska čestica]) nije prenesena, a što je suprotno ugovoru o kupoprodaji.

11.2. Prilikom provođenja postupka osnivanja novih zemljišnih knjiga k. o. [katastarska općina] u raspravnom zapisniku broj 11550 (unutar razdoblja od 1. rujna 1969. do 4. svibnja 1970.) naznačeno je da je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku pristupila predstavnica društvenog vlasništva [adresa] ZE te je u odnosu na nekretnine upisane u posjedovni list 5350 izjavila da je upoznata sa činjenicom da su neke nekretnine u privatnom vlasništvu, ali obzirom da posjednici nisu pristupili na izviđaje, predložila je da se sve nekretnine upisne u posjedovnom listu 5350 (uključujući i kčbr. [katastarska čestica]) uknjiže kao društveno vlasništvo pod upravom Općine Osijek, time da se eventualne nekretnine privatnih vlasnika mogu u svako vrijeme prema ispravama pohranjenim u zbirci isprava ili doprinesenim ispravama prenijeti na svoje ime. Sporna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] tada je uknjižena u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo s organom upravljanja Općinske skupštine Osijek, a na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske (u postupku raspodjele i preuzimanja nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te prava i obveza bivše Općine Osijek) od 20. travnja 1996. raspoređena je Gradu Osijeku i upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11.3. Prema iskazima svjedoka ČE i EE, prvih susjeda prednika tužitelja i tužitelja od 1980., prednici tužitelja i tužitelj spornu su nekretninu posjedovali kao jedinstvenu cjelinu zajedno s kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi kuća tužitelja, a isto je potvrdio i svjedok GE, prvi susjed prednika tužitelja od 1948., posebno istaknuvši da su sve nekretnine u susjedstvu bile postavljene na način da je s ulične strane bila kuća, zatim dvorište i na kraju vrt, pa tako i kod sporne nekretnine gdje posjednike kuće nitko nije smetao u posjedu vrta.

11.4. Prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno je da je na spornoj čestici vrt, voćnjak i dvorište uz kuću tužitelja (okućnica tužitelja) i da je na njoj sagrađena ostava – šupa, a pristup na spornu kčbr. [katastarska čestica] moguć je isključivo kroz kuću tužitelja (kuća se prostire uzdužno uz ulicu u čitavoj širini nekretnine), te je gledajući s dvorišne strane kuće sporna je nekretnina sa zapadne strane omeđena zidom susjedne kuće, s južne i istočne žičanom ogradom prema susjednim česticama (nekretnine u naravi kuće s okućnicama, a svaka ima pristup javnoj cesti) te u naravi nije vidljiva granica između kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

12. Imajući u vidu da je sporna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] zajedno sa kčbr. [katastarska čestica] ranije bila jedinstveno uknjižena kao kčbr. [katastarska čestica], da je bila konfiscirana i nacionalizirana te predana na upravljanje predniku tuženika zajedno sa kčbr. [katastarska čestica], da ju je prednik tuženika 1967. prodao i predao u posjed ME i DE zajedno sa kčbr. [katastarska čestica] kao jedinstvenu nekretninu, da je predmetna nekretnina zajedno sa kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavljala jedinstveno korištenu i ograđenu nekretninu s jasnim međama u odnosu na susjedne nekretnine, da je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 1990. predana u posjed kupcima LE i PE, koji su je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 29. listopada 1996. predali tužitelju, valja zaključiti da je i sporna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] bila predmetom prodaje u citiranim kupoprodajnim ugovorima.

13. Naime, vlasništvo na temelju pravnog posla prije stupanja na snagu ZV-a moglo se sukladno odredbama Općeg građanskog zakonika (Justizgesetzsammlung 1/1811.

- dalje: OGZ koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – Narodne novine broj 73/91.) steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen, kao u konkretnom slučaju iz kupoprodajnog ugovora iz 1967., jer je sporna nekretnina na temelju tog ugovora bila predana u posjed kupcima. Stoga okolnosti konkretnog slučaja upućuju na to da je posjed tužitelja, kao i posjed njegovih prednika, na koje je preneseno vlasništvo ugovorima iz 1990. i 1996., bio zakonit. Takvo stajalište je izraženo i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-212/2023-2 od 18. prosinca 2024.).

14. Isto tako, posjed tužitelja na spornoj nekretnini je istinit, jer tužitelj niti njegovi pravni prednici posjed nisu pribavili silom, potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja već im je miran i nesmetan posjed bio predavan prilikom sklapanja svakog pravnog posla. Naime, tuženik odnosno njegovi prednici koji su kupcima ME i DE na temelju ugovorom o kupoprodaji nekretnine iz 1967. predali posjed cijele kčbr. [katastarska čestica] (uključujući obje novoformirane čestice 3227 i 3228), do pokretanja ovog parničnog postupka nisu ničim tužitelju niti njegovim prednicima osporavali posjed ovdje utužene čestice niti su ikada zahtijevali predaju u posjed. Pri tome treba prihvatiti i tvrdnju tužitelja da do 2018., a kada ga je susjed GE obavijestio da je prilikom sređivanja dokumentacije za svoju nekretninu otkrio da sporna nekretnina ne glasi na tužitelja, tužitelj nije niti znao da je ista uknjižena za korist tuženika.

15. Naime, sama sporna nekretnina je u zemljišnim knjigama prvo bila uknjižena na prednika tuženika na temelju izjave djelatnika prednika tuženika prilikom osnivanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] (u razdoblju od 1. rujna 1969. do 4. svibnja 1970.), suprotno ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 28. ožujka 1967. kojim je sporna nekretnina već bila prodana i predana u posjed prednicima tužitelja, a do tada je predstavljala dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud na temelju istih pogrešno utvrdio da je tužitelj nepošteni posjednik sporne čestice, jer iz istih jasno proizlazi da je tužitelj pošteni posjednik. To iz razloga što je već ME i DE sporna nekretnina bila predana u posjed (predmet njihove kupoprodaje u kupoprodajnom ugovoru od 27. ožujka 1967. bila je cijela kčbr. [katastarska čestica] iako je ista u tom trenutku već bila cijepana na kčbr. [katastarska čestica]) , te su njihovi nasljednici prilikom kupoprodaje 5. travnja 1990. spornu kčbr. [katastarska čestica], zajedno s kčbr. [katastarska čestica], kao jedinstvenu cjelinu predali u posjed kupcima LE i PE, koji su je također kao jedinstvenu cjelinu predali u posjed tužitelju prilikom kupoprodaje 29. listopada 1996., pa su stoga po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici bili u poštenom posjedu više od 50 godina (od 1967. do 2018.).

16.1. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda kojim poštenje tužitelja cijeni vezano za površine sporne nekretnine, treba reći da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između tužitelja i njegovih neposrednih prednika LE i PE **.**.1990. nije vrijedilo načelo povjerenja u zemljišne knjige te tužitelj, bez obzira što mu je bilo prezentirano da nekretnina koja se prodaje ima površinu od 500 m² odnosno 440 m², a u kupoprodajnom ugovoru je bilo navedeno 194 m², nije mogao znati da mu predmetna nekretnina ne pripada. Naime, u naravi je sporna nekretnina predstavljala dio (vrt i voćnjak) uz nekretninu kčbr. [katastarska čestica], korištena je kao jedinstvena cjelina i bila je ograđena u odnosu na susjedne nekretnine (koje su također naravi kuće s okućnicama) tako da je jedini pristup bio kroz kuću tužitelja.

17. Uzimajući u obzir razdoblje posjedovanja sporne nekretnine od strane tužitelja i njegovih prednika, konkretno od 1967. pa nadalje, valja napomenuti da se za razdoblje stjecanja prava vlasništva do 1. rujna 1980. primjenjuju pravna pravila OGZ-a prema kojima je za stjecanje prava vlasništva na nekretnini općinskog tijela dosjelošću bio potreban posjed u trajanju od 40 godina, pa u konkretnom slučaju vlasništvo nije stečeno na temelju pravnih pravila OGZ-a.

18. Odredbom čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 - dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., bilo je propisano da se vlasništvo nad stvarima u društvenom vlasništvu ne može stjecati dosjelošću, ali je ta odredba stavljena izvan snage čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 od 8. listopada 1991.), time da je sam taj Zakon u čl. 28. st. 2. određivao da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok samo savjesni posjednik stječe pravo vlasništva sukladno st. 4. istog članka protekom dvadeset godina .

19. Konačno, od 1. siječnja 1997. primjenjuje se ZV-a, koji u odredbi čl. 159. st. 2. propisuje da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istog članka ako je samostalni posjednik nekretnine samo pošten stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da je prema st. 4. istog članka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, županija, jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba potrebno dvostruko vrijeme trajanja neprekidnog samostalnog posjedovanja iz st. 2. i 3. tog članka.

20. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posjed predmetne nekretnine bio je istinit, zakonit i pošten od 1967., odnosno od trenutka kada je Stambeno poduzeće Osijek kao prednik tuženika prodao nekretninu kčbr. [katastarska čestica] (koja je uključivala i ovdje spornu kčbr. [katastarska čestica]) prvim kupcima i posjednicima ME i DE, čiji se kvalificirani posjed kao neprekinuti niz nastavio preko kupaca LE i PE (koji su na temelju ugovora o kupoprodaji od 5. travnja 1990. od nasljednika ME i DE kupili jedinstvenu nekretninu sastavljenu od kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) sve do tužitelja (koji ju je stekao kupnjom od LE i PE na temelju ugovora o kupoprodaji od 29. listopada 1996.), to su protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja na temelju čl. 28. st. 2. ZOVO-a pravo vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini stekli već prednici tužitelja LE i PE **.**.1991. kada je stavljena izvan snage odredba čl. 29. ZOVO-a, te su LE i PE na dan 29. listopada 1996. bili vlasnici sporne nekretnine i tužitelj je od istim mogao kupiti spornu nekretninu. Uračunavajući tužitelju vrijeme dosjelosti njegovih prednika, valja zaključiti da su uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornoj kčbr. [katastarska čestica] bili ispunjeni prije nego što je vlasništvo tuženika upisano u zemljišne knjige (upis izvršen pod Z-3972/1996 od 18. srpnja 1996.).

21. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.

22. Budući da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu, valjalo je o troškovima postupka odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a. Kako je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, tužitelj je time u cijelosti uspio u postupku pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

23. Tužitelju su, primjenjujući odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a, kao potrebni za vođenje parnice priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika , ''Narodne novine'' broj 138/23, 107/25 – dalje: Tarifa), sastava podnesaka od 12. ožujka 2019., 3. travnja 2019. i 3. veljače 2023. u iznosu od 200,00 EUR-a svaki (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 12. travnja 2019. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), sastava podneska od 26. listopada 2021. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), troškovi zastupanja na ročištima 10. travnja 2019., 19. rujna 2019., 13. listopada 2021., 11. travnja 2022., 23. svibnja 2024., 3. srpnja 2024. i 6. studenoga 2024. u iznosima od 200,00 EUR-a svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 21. ožujka 2019. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak zastupanja na uviđaju 16. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu od 24. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), te trošak PDV-a (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 662,50 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 EUR-a i na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,08 EUR-a, te trošak vještačenja u iznosu od 447,65 EUR-a i trošak svjedoka u iznosu od 20,00 EUR-a, a što ukupno iznosi 3.886,31 EUR-a.

23.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. travnja 2021., 13. listopada 2021. i 8. travnja 2022. jer nisu bili potrebni za postupak odnosno dostavljeni su neposredno prije ili u vrijeme održavanja ročišta, niti trošak sastava odgovora na žalbu od 31. listopada 2019. jer nije bio potreban, te mu nije priznat trošak sudske pristojbe na pobijanu presudu u iznosu od 53,08 EUR-a budući da na istu nije platio sudsku pristojbu, te mu nije priznat trošak uviđaja u iznosu od 132,17 EUR-a jer u spisu nema dokaza da je isti plaćen. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer prema stanju spisa punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročište.

24. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom valjalo mu je dosuditi i troškove žalbe te je tako za sastav žalbe priznat trošak u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 10. toč.1. Tarife) i trošak PDV-a u iznosu od 62,50 EUR-a (Tbr. 46. Tarife), kao i trošak uplaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR-a, a što ukupno iznosi 365,59 EUR-a.

U Varaždinu, 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun