Poslovni broj: P-961/2022-10

 

 

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-961/2022-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Zagreb, Regionalni ured u Splitu, Split, Obala kneza Branimira 14., koji je zastupan po punomoćniku R. M., dipl. iur. – zaposleniku tužitelja, punomoć pod Su-1518/17, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & partneri u Z., Pisarnica Split, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave 27. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. listopada 2023. objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

              Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 205,18 eur / 1.545,96 kn[1] sa pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana isplate iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

 

- 93,65 eur / 705,60 kn od 05.09.2018.

- 5,86 eur / 44,16 kn od 05.09.2018.

- 27,89 eur / 210,60 kn od 16.11.2018.

- 27.89 eur / 210,60 kn od 16.11.2018.

- 46,46 eur / 350,00 kn od 28.09.2018.

- 3,32 eur / 25,00 kn od 28.09.2018.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 5. rujna 2022. podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi se navodi da je prometnu nezgodu, koja se dogodila 8. srpnja 2018. u Makarskoj, skrivio N. K. upravljajući vozilom registarskih oznaka xxx i u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja. Predmetnim postupkom tužitelj potražuje štetu na ime troškova liječenja. Nadalje ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-980/2018 od 5. prosinca 2018. N. K. proglašen krivim za predmetni štetni događaj po čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona. Visinu tražbine tužitelj dokazuje računalnim izlistom iz baze podataka Zavoda o prometnoj nesreći.

Po upućenom zahtjevu od strane tužitelja, tuženik je izvršio djelomičnu uplatu u iznosu od 628,58 kn na ime glavnice te 98,91 kn na ime zateznih kamata, dok preostali dio nije namiren.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je utužena tražbina podmirena isplatom Zakonom propisanog postotka naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti. Nadalje je osporen osnov i visina tužbenog zahtjeva, budući da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu utuženih troškova liječenja i predmetne nezgode, kao niti činjenicu plaćanja tuženih troškova liječenja te se zaključno poziva na zastaru.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem presude Općinskog suda u Splitu broj K-980/2018, evidencije tužitelja i to Obilježeni troškovi prometnih nesreća – računi za regresni postupak, nesreća 2018/018125 od 8.7.2018., osobnog računa za pružene SKZZ usluge za 2018. godinu na ime P. B., Izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu za platitelja S. B. Biokovka, Polikliniku Tanbain, S. B. Biokovka i Zahtjeva za naknadu štete s osnova osiguranja od automobilske odgovornosti.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Među strankama sporna je osnov i visina obveze čije plaćanje tužitelj potražuje od tuženika.

6. Uvodno valja napomenuti da se predmetnom tužbom traži isplata iznosa od 1.545,96 kn, slijedom čega se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

7. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) određeno je dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, kao i prikupljanje i izvođenje dokaza, odnosno teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama. U postupku su izvedeni predloženi dokazi te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka donesena je odluka.

8. S obzirom na istaknuti prigovor zastare, kao materijalnopravni prigovor, osnovanost kojeg za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva, najprije je potrebno raspraviti pitanje osnovanosti tog prigovora.

9. O roku zastarijevanja predmetne tražbine izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-2177/2012 od 11. srpnja 2012., U-III-804/2011. od 11. srpnja 2012., U-III-3787/11 od 11. srpnja 2012. U svojim odlukama Ustavni sud navodi da nema mjesta primjeni odredbi o naknadi štete, već se radi o regresnom potraživanju HZZO-a. Prema shvaćanju Ustavnog suda HZZO je podmirio (platio) troškove liječenja oštećenika umjesto osiguravajućeg društva temeljem mjerodavnih odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno učinio je isplatu za drugog pridržavajući si pri tome pravo da tužbom u redovnom sudskom postupku zatraži od štetnika odnosno njegovog osiguratelja podmirenje učinjenog plaćanja (tako i ŽS ST Gž-841/2015 od 2. studenog 2016.).

10. Odredba čl. 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99, 29/02, 49/02, dalje UZUSRH), propisuje da su odluke i rješenja ustavnog suda su obvezatni i dužni su ih poštivati svaka fizička i pravna osoba. To znači da odluke Ustavnog suda obvezuju in abstracto. Dakle, odluke Ustavnog suda obvezatne su ne samo u konkretnom slučaju u kojem su donesene, već u svim takvim slučajevima.

11. Slijedom navedenog, radi se o regresnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO).

Kako je tužba podnesena 6. rujna 2022., a najstarija obveza iz utužene tražbine dospjela je 05. rujna 2018., iz toga, dakle, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, odnosno da nije zastarjela.

Zbog navedenog, istaknuti prigovor zastare je neosnovan u cijelosti.

12. Tuženik je iznio prigovor da su utuženi troškovi tužitelju nadoknađeni isplatom zakonom propisanog postotka ukupno naplaćene premije osiguranja od automobilske odgovornosti (tzv. funkcionalna premija), no taj prigovor, prema stavu ovog suda, nije osnovan.

Temeljem odredbi čl. 141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., dalje ZOZO) Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.

Nadalje, Pravilnikom o načinu obračunavanja i plaćanja te izvješćivanja o prihodu obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ("Narodne novine", broj 135/2014, dalje Pravilnik)  funkcionalna premija je dio premije osiguranja namijenjen za naknadu šteta i isplatu ugovorenih iznosa te za preventivu, s time da je čl. 3. Pravilnika propisano da društvo za osiguranje prema članku 72. stavku 3. Zakona dužno je obračunati prihod po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dalje u tekstu: obveza) za svako obračunsko razdoblje u visini od 4% naplaćene funkcionalne premije osiguranja tijekom obračunskog razdoblja, da obračunana obveza iz stavka 1. ovog članka predstavlja predujam naknade stvarno prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: Zavod) u slučajevima iz članka 140. Zakona koju su prouzročili vlasnici, odnosno korisnici osiguranih motornih vozila.

13. Stoga, funkcionalna premija se plaća samo kao predujam naknade stvarno prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje napravljenu od vozača koji su svoje vozilo registrirali u Republici Hrvatskoj, dok se šteta nastala uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti potražuje izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje, sve temeljem odredbe čl. 141. ZOZO-a (tako i ŽS ZG broj Gž-3486/2018-5 od 8. ožujka 2021.).

14. Uvidom u presudu Općinskog suda u Splitu broj K-980/2018 od 5. prosinca 2018. utvrđeno je da je N. K. proglašen krivim za predmetni štetni događaj po čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona te da je počinjenim kaznenim djelom prouzročio osiguraniku tužitelja tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma stidne kosti obostrano.

15. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Dakle, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 272. st. 1. i 2. KZ/97, sve u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a, predmetnu štetu uzrokovao je vozač vozila stranih registarskih oznaka.

16. Čitanjem priloženih kompjuterskih izlista tužitelja o troškovima liječenja i izvršenih isplata po fakturama, sud je utvrdio da ukupna šteta iznosi 2.174,54 kn i to 1.600,87 kn iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, dok iznos od 573,67 kn iz sredstava dopunskog zdravstvenog osiguranja, te da je tuženik izvršio djelomičnu uplatu, slijedom čega je ostalo utuženo potraživanje, kao i da je navedena šteta troškova liječenja nastala trenutkom plaćanja pojedinih troškova liječenja kako je to naprijed navedeno.

U odnosu na prigovor da priloženi kompjuterski izlisti tužitelja o troškovima liječenja i izvršene isplate po fakturama nisu javne isprave, za navesti je da podmirenje troškova liječenja spada u osnovno poslovanje HZZO-a, slijedom čega HZZO u svojim poslovnim knjigama mora prikazati i troškove liječenja. Neuredno vođenje poslovnih knjiga je kazneno djelo. Stoga izlist troškova liječenja i izvršenih isplata po fakturama, bili javne isprave ili ne, imaju potrebnu dokaznu snagu za utvrđivanje predmetne štete, dok iste tuženik osporava samo paušalnim i neargumentiranim prigovorom.

Tuženik je samo usputno osporio uzročnu vezu između priloženih računa i ozljeda osiguranika, pri čemu nije elaborirao iz čega ne bi proizlazila uzročna veza između troška rehabilitacije osiguranika u Specijalnoj bolnice za rehabilitaciju Biokovka i ozljede obostrani prijelom stidne kosti. Iz računa vidljivo je da se isti odnose na saniranje ozljede prijeloma lumbalne kralježnice i zdjelice (a koja ozljeda je navedena u kaznenoj presudi), te su i računi u vremenskom slijedu nakon ozljede – pretežito srpanj i kolovoz 2018., dok se je štetni događaj dogodio 8. srpnja 2018., slijedom čega ovaj sud smatra dokazanim uzročnu vezu troškova liječenja i predmetne prometne nezgode.

Također, u više odluka izraženo je stajalište da navedeni izlisti imaju snagu javne isprave, u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, slijedom čega dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje (tako i ŽS ZG broj Gž-3486/2018-5 od 8. ožujka 2021.).

17. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

18. Odluka o trošku nije donesena, budući isti nije niti zatražen.

 

Makarska, 30. lipnja 2023.

SUTKINJA

 

               Mirjana Urlić v.r.