- 1 -              Rev 794/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 794/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. o. i. d.o.o., Š., OIB:..., kao pravni slijednik T. e. c. d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. T. B., odvjetnik u Š., protiv tuženika Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Š., OIB:..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-2136/18-4 od 3. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. Povrv-157/18 od 16. listopada 2018., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 362.459,11 kuna, po računu broj ... uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. 1.), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 55.634,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. 2.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da su tuženik kao naručitelj radova i pravni prednik tužitelja „T. e. c.“ kao izvođač radova, zaključili Ugovor o adaptaciji kirurgije-instalacijski radovi,

 

- da je čl. 6. Ugovora utvrđen rok izvođenja ugovorenih radova u trajanju od 180 dana,

 

- da je čl. 16. Ugovora propisano da ako izvođač ne izvrši radove u roku iz čl. 6. Ugovora, da je dužan platiti naručitelju ugovornu kaznu u iznosu 1% vrijednosti ugovorenih radova do najviše 5%, za svaki dan zakašnjenja,

 

- da je čl. 17. Ugovora utvrđeno da naručitelj, da bi zadržao pravo na ugovornu kaznu, da je dužan najkasnije u roku od 6 dana po primitku objekta obavijestiti izvođača da zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne, što da obavezno mora unijeti u zapisnik o primopredaji objekta tj. radova,

 

- da je između stranaka 1. rujna 2009. sklopljen Ugovor o izvođenju dodatnih instalacijskih radova na adaptaciji kirurgije,

 

- da iz čl. 3. Ugovora proizlazi da su predmet ovog Ugovora dodatni instalacijski radovi na adaptaciji zgrade kirurgije koji se ne odnose na radove iz prve faze po Ugovoru od 12. studenoga 2008.,

 

- da je čl. 12. Ugovora određeno da će se obračun i isplata naknade vršiti na osnovu okončane situacije-računa, da je čl. 13. Ugovora propisano da nadzorni inženjer može u roku od 5 dana od dana primitka okončane situacije sastaviti primjedbe, te ih dostaviti izvođaču, a da ako u tom roku ne dostavi svoje primjedbe na okončanu situaciju, da će se smatrati da na tu situaciju nema primjedbi i da u cijelosti iznos dospijeva na isplatu, te je čl. 15. Ugovora utvrđeno da se naručitelj obvezuje izvođaču platiti radove putem okončane situacije u roku od 60 dana od dana ispostave iste,

 

- da je u Zapisniku o tehničkoj primopredaji izvedenih radova na preuređenju Odjela kirurgije od 11. ožujka 2011. navedeno, pored ostalog, da su radovi na adaptaciji počeli 17. studenoga 2008., a završili 8. listopada 2010. da su u odnosu na tužitelja kao izvođača točkama 4.2.1. do 4.2.8. Zapisnika istome evidentirati određeni nedostaci, da se dio nedostataka treba hitno otkloniti, a dio do 12. travnja 2011., kao i da je izvođač odstupio od ugovorom utvrđenog roka,

 

- da iz Zapisnika s radnog sastanka od 21. studenoga 2011. proizlazi pored ostalog da su prilikom sastavljanja Zapisnika od 6. svibnja 2011. utvrđeni određeni nedostatci u radovima koje je obavljao tužitelj, a koji su bitni za sigurnost korištenja, te da se isti trebaju otkloniti,

 

- da je iz pismene prepiske između ugovornih strana u razdoblju od svibnja do kolovoza 2011. razvidno da se također radilo o otklanjanju određenih nedostataka,

 

- da je iz Dopisa od 29. svibnja 2012. upućenog od strane tužitelja tuženiku razvidno da je tužitelj pristupio otklanjanju nedostataka na instalaciji rasvjete u sklopu određenog odjela kirurgije, a prema dostavljenom Zapisniku o ispitivanju rasvjete,

 

- da je iz sadržaja Zapisnika tvrtke I., koja se bavi zaštitom na radu, zaštitom od požara i zaštitom okoliša od 18. srpnja 2012. razvidno da instalacije opće i sigurnosne rasvjete kirurškog odjela tuženika nisu izvedene u skladu s tehničkim normativima, te u smislu zaštite na radu, odnosno ne zadovoljava,

 

- da je tuženik dopisom od 31. kolovoza 2021., a po primitku prednje spomenutog dopisa, stavio reklamaciju na radove izvedene od strane tužitelja na ime otklanjanja nedostataka,

 

- da su tijekom izvođenja spornih radova ovjeravane privremene situacije,

 

- da je s 31. prosincem 2012. sačinjena Okončana situacija za izvršene radove zaključno sa prosincem 2012., da je istu potpisao izvođač radova, ali ne i naručitelj, da u istoj nema opisa radova na koje se ista odnosi, već se samo poziva na Ugovor br. 1051,

 

- da spisu ne prileže dokaz o tome da je ta Okončana situacija predana tuženiku kao naručitelj radova, da je naručitelj u konačnici preuzeo objekt, odnosno koristio i dio na kojem je radove izvodio tužitelj,

 

- da po okončanju svih radova nije sačinjen primopredajni zapisnik,

 

- da tuženik zbog kašnjenja tužitelja istome nikada nije postavio službeni zahtjev za umanjenje cijene odnosno naplatu penala, iako se pričalo o tome na radnim sastancima.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je između stranaka postojao poslovni odnos tužitelja kao izvođača radova i tuženika kao naručitelja, pa obzirom su svi radovi u cijelosti po tuženiku izvršeni, mada sa zakašnjenjem, da je tužitelj sačinio okončanu situaciju od 31. prosinca 2012. gdje je iskazana vrijednost tužiteljevih radova na iznos od 362.459,11 kuna, koliko iznosi vrijednost tužiteljevih radova koje tuženik nije isplatio.

 

Naime, prvostupanjski sud zaključuje obzirom je Odjel kirurgije pušten u rad, a spisu ne prileže niti jedan dokaz da bi netko drugi izvodio radove na otklanjanju nedostataka osim tužitelja, da je Okončana situacija dospjela na isplatu.

 

9. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku ocjenjujući da se ne može sa sigurnošću zaključiti da je tužitelj izveo sve dodatno ugovorene radove, odnosno otklonio sve nedostatke na koje je ukazivao tuženik obzirom isto ne proizlazi iz dokaza provedenih tijekom postupka. Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da sukladno odredbama čl. 63. i 65. Posebnih uzanci o građenju ("Službeni list SFRJ" broj 18/77 - dalje: Posebne uzance) samo potpisivanje Okončane situacije nije preduvjet za plaćanje iznosa navedenih u istoj, ali da je suglasnost ugovornih strana o iznosima navedenim u istoj te primitak Okončane situacije preduvjet za postojanje obveze naručitelja da po istoj izvrši isplatu. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj tijekom parnice nije dokazao ni osnov ni visinu svog tužbenog zahtjeva, a na kojemu je bio teret dokaza tih tvrdnji sukladno čl. 7. i 219. st. 1. ZPP.

 

10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

11. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. Sukladno odredbi čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu ili na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

 

14. Treba prije svega navesti da je tužitelj taj koji je trebao dokazati osnovanost potraživanja prema tuženiku, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine.

 

15. Kako na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom sud nižeg stupnja nije utvrdio činjenice odlučne za ovaj spor, to je o njihovom postojanju odnosno ne postojanju zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, te pravilno odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva (da je tužitelj izveo dodatno ugovorene radove i otklonio sve nedostatke na objektu tuženika).

 

16. Također za ukazati je da se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, kako to čini revident u ovom predmetu.

 

17. Stoga suprotni navodi revizije ne mogu dovesti u sumnju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a time se ne može osporiti ni zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svog potraživanja, te da ne postoji obveza tuženika na isplatu traženog iznosa.

 

18. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.