REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-725/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Antonijo Volarević, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 4, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi prijave za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, 2. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašivanja ništavim i poništavanja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-371- 01/25-13/34, URBROJ: 531-03-25-2 od 31. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-371-01/24-01/07, URBROJ: 2125-15-02/1-25-22 od 7. veljače 2024. odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-371-01/24- 01/07, URBROJ: 2125-15-02/1-24-21 od 4. prosinca 2024., kao nepravodobna.
2. Protiv navedenog rješenja ovdje tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-371-01/25-13/34, URBROJ: 531-03-25-2 od 31. ožujka 2025. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika jer pri donošenju pobijanog upravnog akta nije pravilno primijenjen zakon i propisi utemeljeni na zakonu te jer u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog upravnog akta tuženik nije postupao sukladno pravilima postupka, a osobito stoga jer činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. U bitnom ukazuje na povredu pravila o osobnoj dostavi iz čl. 85. Zakona o općem upravnom postupku. Naime, tužitelj je naknadno zatekao rješenje od 4. prosinca 2024. u poštanskom sandučiću, iako dostavljač nije ispoštovao zakonsku obvezu da u poštanskom sandučiću ostavi pisanu obavijest da se tužitelj u određeni dan i sat nađe na mjestu dostave i o tome na kojem mjestu do tog određenog dana sam može podići pismena (čl. 85. st. 2. Zakona). Prije nego je dostavljač ostavio navedenu pisanu obavijest, isti nije imao pravo ostaviti rješenje u poštanskom sandučiću tužitelja. U prilog navedenom ide i činjenica da takva pisana obavijest kao preduvjet ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću nikada nije ni dostavljena u spis. Nastavno ukazuje na razloge nezakonitosti prvostupanjskog rješenja protiv kojeg je njegova žalba odbačena kao nepravodobna.
4. Slijedom svega navedenog, predloženo je sudu donijeti presudu kojom će oglasiti ništavim, podredno poništiti pobijano rješenje tuženika, oglasiti ništavim, podredno poništiti rješenje Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I-371-01/24-01/07, URBROJ: 2125-15-02/1-25-22 od 7. veljače 2025 te oglasiti ništavim, podredno poništiti rješenje Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu politiku, demografiju i mlade te stambeno zbrinjavanje, Odsjeka za stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/I 371-01/24-01/07, URBROJ: 2125-15-02/1-24-21 od 4. prosinca 2024. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.
6. U tijeku spora održana je rasprava 25. ožujka 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenom ročištu, na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik, zamjenik opunomoćenika tužitelja ustrajao je u cijelosti kod tužbe i predloženih dokaznih prijedloga te na saslušanju tužitelja na sve okolnosti iz tužbe (primitka rješenja, prava vlasništva stana i kuće, činjenice da predstavnice upravnog tijela nikada nisu izvršile unutarnji pregled kuće za koju tvrde da pripada tužitelju u suvlasničkom dijelu). Odustao je od dokaznog prijedloga vještačenjem medicinske struke te predložio usvojiti tužbeni zahtjev.
7. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud nije prihvatio preostale dokazne prijedloge tužitelja smatrajući da svoju odluku glede zakonitosti pobijanog rješenja tuženika može donijeti na temelju dokumentacije koja prileži spisu, iz koje se može pravilno i potpuno utvrditi odlučno činjenično stanje, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka.
8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.
10. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
11. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje pobijanog rješenja ništavim, pri čemu tužitelj u sporu izričito niti ne navodi neki od razloga predviđenih zakonom, već samo paušalno ukazuje na ništavost. Stoga je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev.
12. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja reći sljedeće.
13. U ovom sporu sporno je li tužitelju prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2024. pravilno dostavljeno te s tim u svezi je li tužiteljeva žalba protiv tog rješenja pravilno odbačena kao nepravodobna prvostupanjskim rješenjem od 7. veljače 2024. (uslijed omaške u pisanju pogrešno navedena godina donošenja kao 2024. umjesto ispravno 2025.).
14. Iz dokumentacije spisa upravnog postupka, konkretno dostavnice prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2024., kao krucijalnog dokaza za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja, proizlazi da je dostava spomenutog rješenja izvršena u skladu s odredbom čl. 85. ZUP-a.
15. Naime, tom je odredbom propisano da će dostavljač pismeno koje treba osobno dostaviti, a o kakvom se pismenu ovdje i radi, uručiti primatelju osobno. Ako se pak, primatelj osobno ne zatekne na mjestu i u vrijeme dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest kojom se osoba kojoj pismeno treba osobno uručiti obavještava da u određeno vrijeme određenog dana bude na mjestu dostave. Ova obavijest, ako je ostavljena primatelju, bilježi se na dostavnici. U slučaju da u ponovnom pokušaju dostave primatelj ne bude zatečen ili ako odbije primitak pismeno se ostavlja u poštanskom sandučiću, pretincu ili na vratima te o tome stavlja bilješka na dostavnici. Dostava izvršena na opisani način smatra se urednom, a sadržaj dostavnice s navedenim bilješkama dokazom o uredno izvršenoj dostavi.
16. Ovdje treba napomenuti da je dostavnica javna isprava pa dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje, ali je dopušteno dokazivati suprotno.
17. Tužitelj nije dokazao da podaci navedeni u dostavnici nisu istiniti, to jest da dostava nije pravilno izvršena ostavljanjem obavijesti i potom ostavljanjem pismena u sandučiću tužitelja.
18. Sud ocjenjuje podatke dostavnice potpunima, pa tako i podatke o obavijesti, predviđene u obrascu dostavnice, obzirom su isti uredno popunjeni.
19. Zakonska obveza dostavljača jest izvršiti dostavu kako je ona propisana u čl. 85. ZUP-a, dakle: 1. pokušati uručiti pismeno primatelju na adresi naznačenoj u pošiljci; 2. ako ga tamo ne zatekne, ostaviti obavijest s propisanim sadržajem (vrijeme i mjesto ponovne dostave i gdje pismeno može preuzeti) i 3. ponoviti dolazak shodno ostavljenoj obavijesti i uručiti primatelju ili, ako ga na mjestu i u vremenu prema ostavljenoj obavijesti ne zatekne ili primitak primatelj odbije, ostaviti pismeno u sandučiću/pretincu/ kod druge osobe zatečene na mjestu dostave/ vratima i sl.
20. Prema podacima dostavnice, koja je, kako je već rečeno, javna isprava koja dokazuje istinitost svojeg sadržaja, predmetna dostava je izvršena u skladu s čl. 85. ZUP-a, jer je u dostavnici navedeno da je dostava prvi puta pokušana 19. prosinca 2024., kada je ostavljena obavijest, a drugi put 20. prosinca 2024., kada je pismeno ostavljeno u sandučiću tužitelja, jer ga dostavljač nije zatekao. Sve navedeno sadrži potpis dostavljača i službeni pečat.
21. Na temelju datuma ubacivanja rješenja u poštanski sandučić primatelja (20. prosinca 2020) utvrđeno je da je rok za žalbu od 15 dana počeo teći prvi slijedeći dan nakon uručenja pošiljke, tj. od 21. prosinca 2020. i tekao do 7. siječnja 2020. (utorak). Budući da je žalba predana na poštu preporučeno 21. siječnja 2020., pravilno je od strane prvostupanjskog tijela ocijenjeno da je žalba podnesena po proteku zakonskog roka te ista odbačena, a koja odluka je osnovano potvrđena rješenjem tuženika. Ovdje valja napomenuti da obzirom žalba nije pravodobna, time ujedno nema uvjeta za uzimanje u razmatranje osnovanost žalbe na pobijano prvostupanjsko rješenje od 4. prosinca 2024., jer žalbeni prigovori na to rješenje, zbog nepravodobnosti žalbe, ne mogu biti predmet ocjene u žalbenom postupku.
22. Slijedom svega navedenog, odluka tuženika ocjenjena je zakonitom te je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.
23. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu to tužitelju ne pripada niti pravo na naknadu troškova spora u skladu s odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
U Rijeci 2. travnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Zec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćeniku Antoniju Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 4
- Ministarstvu pravosuđa i uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
