REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-399/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Grada Rijeke, OIB: 54382731928, Korzo 16, kojeg zastupaju opunomoćenice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnice u Rijeci, Ivana Dežmana 10, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276 , Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, OIB: 03377753055, O [adresa], radi oglašavanja ništavim pravomoćnog rješenja, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23-01/191, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 15. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-942-04/22-01/3, URBROJ: 2170- 03-09/4-23-10 od 30. ožujka 2023. toč. 1. izreke odbijen je prijedlog Grada Rijeke za oglašivanjem ništavim rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka KLASA: UP/I-942-05/97-01/948, URBROJ: 2170-08-01-01-/16 od 10. srpnja 2001., o povratu u vlasništvo poslovnog prostora na I. katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 198,11 m2, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen kao k. č. br. [katastarska čestica]/a/2-dio kuće br. 6 na Trgu Del Comercio, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, kao neosnovan. Toč. 2. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/23-01/191, URBROJ: 514-04-03- 01-01/07-25-02 od 15. veljače 2025. žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog rješenja odbijena je kao neosnovana.

3. Tužitelj je pravodobno podnio tužbu ovom sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika ističući kako izvršenje rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka KLASA: UP/I- 942-05/97-01/948, URBROJ: 2170-08-01-01/16 od 10. srpnja 2001. nije pravno, a niti stvarno moguće iz razloga kako slijedi. Iz upisa u zemljišnoj knjizi u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a posebno iz isprava priležećih u zbirci isprava za predmetni ZK uložak (rješenje o nacionalizaciji i o izuzimanju poslovne prostorije u prizemlju zgrade koja je upisana) evidentno je da u navedenom ulošku nije upisan poslovni prostor na prvom katu konkretne zgrade u ukupnoj površini od 198 m2, već je, pored poslovne prostorije u prizemlju u površini od 32,80 m2 - lokala u prizemlju za dućan na zapadnom uglu kuće označen br.1, koja poslovna prostorija je prema upisu na listu B ad)1. upisana u vlasništvu VF – suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) koja poslovna prostorija je bila izuzeta od nacionalizacije, upisana poslovna prostorija koja se nalazi na I katu u površini od 30,60 m2 - na prvom katu jedan lokal sa unutra zahodom iznad lokala u prizemlju s pravom prolaza preko ulaznog hodnika i stepenica dvorište i unutra zahod, te upravo navedena poslovna prostorija od 30,60 m2 na I katu predstavlja oduzetu imovinu za koju podnositelji konkretnog zahtjeva traže povrat. Kako citirano rješenje od 10. srpnja 2001. u toč. 1. i 3. sadrži oznaku nekretnine onako kako je ista upisana u zemljišnoj knjizi konkretno u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali ujedno sadrži u izreci i ukupnu površinu poslovnog prostora na I katu od 198,11 m2, koji je u citiranom rješenju utvrđen kao predmet konkretnog povrata, evidentno je da se tim rješenjem podnositeljima zahtjeva kao i Republici Hrvatskoj vrši povrat imovine, odnosno utvrđuje ih vlasnicima na imovini koja ne odgovara svojim opisom niti svojom površinom oduzetoj imovini tijekom nacionalizacije konkretne nekretnine. Slijedom navedenog izvjesno je da izvršenje predmetnog rješenja od 10. srpnja 2001. nije pravno, a niti stvarno moguće.

4. Primjenom odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u konkretnom predmetu, a s obzirom na sve okolnosti slučaja i raspoložive podatke u vezi sa činjenicama koje su od bitnog značaja za donošenje odluke, ne slijedi da je osnovano donošenje rješenja od 10. srpnja 2001. pa stoga svakako nije riječ o povratu 1/2 dijela poslovnog prostora koji se proteže u ukupnosti na I katu zgrade u [adresa] na adresi [adresa], već samo o povratu nekretnine

- poslovne prostorije koja je upisana u zemljišnoj knjizi konkretno u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se nalazi na I katu u ukupnoj površini od 30,60 m2, pa tako niti upis Republike Hrvatske ne odgovara istini i time nije valjan. Za istinitost uknjižbe zahtijeva se da u času podnošenja prijedloga za upis budu kumulativno ispunjene materijalno pravne pretpostavke za nastanak, promjenu ili prestanak knjižnog prava, kao i sve pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom nužne za valjanu provedbu uknjižbe tog knjižnog prava. Da bi uknjižba bila valjana ista mora biti i istinita, što znači da mora biti u skladu sa zbiljskim, stvarnim i pravnim stanjem nekretnine, jer je između ostalog knjižno pravo upisano sa sadržajem i opsegom koje zaista ima. Jedino istinita uknjižba predstavlja valjani način stjecanja, promjene ili prestanka knjižnog prava, pa se samo takvim upisom može steći, promijeniti ili prestati knjižno pravo. Uknjižba je neistinita ako u času kad je bila zahtijevana nije bila ispunjena neka od pretpostavki za stjecanje, promjenu ili prestanak knjižnog prava određena materijalnim pravom premda su za provedbu uknjižbe bile ispunjene sve pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom. Neistinit upis neće imati pravne učinke koje materijalno pravo vezuje za provedbu istinitog upisa. Neistinitom uknjižbom ne dolazi do promjene stvarnopravnog odnosa.

5. Evidentno je, a slijedi iz obrazloženja rješenja o povratu od 10. srpnja 2001. da je pri njegovom donošenju pogrešno utvrđeno da se navedeni poslovni prostor od 198,11 m2 nalazi upisan upravo u konkretnom zk. ulošku, te da je pritom u potpunosti zanemaren sadržaj rješenja o nacionalizaciji, postojeći upis u povijesnom dijelu zemljišne knjige za predmetnu zgradu kao i nalaz vještaka, posebno vještaka geodetske struke u postupku povrata nacionalizirane imovine iz kojih svakako ne proizlazi da bi se poslovni prostor od 198,11 m2 nalazio upisan samo u navedenom zk. ulošku već je vještak utvrdio da se navedeni poslovni prostor nalazi to jest da se proteže na cijelom prvom katu, a koji je upisan i u drugim zk. ulošcima i to: 2568, 4281 i 4627 k. o. [katastarska općina]. U trenutku donošenja pobijanog rješenja na svom preostalom dijelu poslovnog prostora koji se proteže na prvom katu zgrade, Grad Rijeke je vlasnik stjecanjem po osnovi Ugovora o miru s Italijom budući se radi o optantskoj imovini. Upis bivših vlasnika iz rješenja o povratu od 10. srpnja 2001. bio je moguć samo na poslovnoj prostoriji koja se svojom površinom i opisom nalazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onoj koja se nalazi na prvom katu u površini od 30,60 m2. Ujedno je, a uzimajući u obzir činjenicu da se poslovni prostor na I katu predmetne zgrade na adresi [adresa] u preostalom dijelu nalazio u isključivom posjedu i vlasništvu Grada Rijeke po osnovi optantske imovine, a ne po osnovi oduzimanja koje je bilo predmetom konkretnog zahtjeva za povratom, izvršenje predmetnog rješenja glede stvari koja je navedena u izreci rješenja bilo i stvarno nemoguće.

6. Rješenje od 10. srpnja 2001. doneseno je protivno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine kao i protivno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koji su se imali primijeniti kod donošenja navedenog rješenja. Izričito je pobijano rješenje od 10. srpnja 2001. protivno odredbama čl. 3. 40., 49., 69. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te čl. 11. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama.

7. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja te je stoga predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pridružila se navodima iz odgovora na tužbu tuženika te iznesenima u rješenju tuženika te je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

10. Sud je održao ročište za raspravu 18. ožujka 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS).

11. U sporu su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Pri tome je sud odbio provesti po tužitelju predloženi dokaz pribavom spisa upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje od 10. srpnja 2001. ocijenivši da potonji dokaz nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

12. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni neosnovan.

13. Oglašivanje rješenja ništavim regulirano je odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP) kojom je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

14. Radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

15. Pravomoćnim rješenjem od 10. srpnja 2001. pod toč. 1. određeno je da se OF iz [adresa], za 1/6 dijela, LF iz [adresa], u 1/6 dijela i EF iz [adresa] u 1/6 dijela, daje u vlasništvo poslovni prostor na I. katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 198,11 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen kao k. č. [katastarska čestica]/a/2-dio kuće br. 6 na Trgu Del Comercio, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine dok je toč. 2. izreke navedenog rješenja obustavljen postupak davanja u vlasništvo poslovnog prostora na I. katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 198,11 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen kao k. č. [katastarska čestica]/a/2-dio kuće br. 6 na Trgu Del Comercio, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, ovlaštenicima naknade navedeni u toč. 1. izreke. Toč. 3. izreke navedenog rješenja priznato je Republici Hrvatskoj pravo vlasništva za 3/6 dijela, poslovnog prostora na I. katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ukupne površine 198,11 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen kao k. č. [katastarska čestica]/a/2-dio kuće br. 6 na Trgu Del Comercio, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Nadalje, toč. 4. i 5. navedenog rješenja utvrđeno je da je Grad Rijeka kao obveznik naknade dužan ovlaštenicima navedenim u toč. 1. i 3. izreke, predati u posjed gore navedeni predmetni poslovni prostor u [adresa], u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja dok je toč. 6. izreke navedeno da protekom roka od 15 dana rješenje ima snagu ovršne isprave i da je za provođenje ovršnog postupka nadležan Općinski sud u Rijeci. Toč. 7. izreke navedeno je da će nakon što rješenje postane pravomoćno, Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Rijeci, provesti po službenoj dužnosti promjenu zemljišno- knjižnog stanja sukladno toč. 1. i 3. izreke rješenja.

16. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na k. č. [katastarska čestica]/a/2 pod posl.br. Z-3059/2 od 25. ožujka 2002. na temelju pravomoćnog prvostupanjskog rješenja od 10. srpnja 2001., uknjiženo pravo vlasništva na poslovnom prostoru na I. katu, u površini od 198,11 m2, za korist GF iz [adresa], Busole 32 za 1/6 dijela, LF iz [adresa], Busole 32 u 1/6 dijela i EF iz [adresa] u 1/6 dijela te Republike Hrvatske u 3/6 dijela.

17. Uvidom u ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora na adresi u [adresa], sklopljenog 13. veljače 2002. utvrđeno je da su ovlaštenici naknade Dejhalla Cicilija, Dejhalla Tuš i EF, suvlasničke dijelove za ukupno 3/6 dijela, poslovnog prostora na I. katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen kao k. č. [katastarska čestica]/a/2-dio kuće br. 6 na Trgu Del Comercio, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, prodali Gradu Rijeci.

18. Uvidom u e-izvadak zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica]/a/2-dio kuće br. 6, u prizemlju lokal za dućan na zapadnom uglu kuće označen br. I. na prvom katu jedan lokal sa unutra zahodom iznad lokala u prizemlju s pravom prolaza preko ulaznog hodnika i stepenica, dvorište i unutra zahod sa 80,5 čhv, upisana kao etažno vlasništvo s neodređenim omjerom, između ostalog, kao 2. etaža, poslovni prostor na I. katu, ukupne površine 198,11 m2, uknjižen na Republiku Hrvatsku i Grad Rijeku u suvlasničkom omjeru za 1/2 dijela svaki.

19. S obzirom na navedeno, prema stajalištu suda pravilno je u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja od 10. srpnja 2001. obzirom u konkretnom slučaju razlozi koje navodi tužitelj ne predstavljaju situaciju iz odredbe čl. 128. st. 1. toč. 3. ZUP-a. Naime, stvarnom nemogućnošću smatra se objektivna zapreka za njegovo izvršenje bilo glede osoba bilo glede stvari, a pravna nemogućnost postoji kada bi izvršenje rješenja bilo protivno zakonu ili drugom propisu. U predmetnoj stvari, ne postoji pravna ni stvarna nemogućnost izvršenja rješenja od 10. srpnja 2001. Naime, rješenje od 10. srpnja 2001. provedeno je u zemljišnoj knjizi na način da je temeljem istog zemljišnoknjižnim rješenjem upisan sporan poslovni prostor na I. katu u površini od 198,11 m2 te na upisanom dijelu izvršen upis prava vlasništva za korist ovlaštenika naknade te je potom također rješenjem zemljišnoknjižnog suda na temelju raspolaganja ovlaštenika naknade ugovorom o kupoprodaji navedeni poseban dio prenesen u vlasništvo tužitelja. Pored navedenog, sud ne nalazi niti pravne nemogućnosti jer razlozi koje obrazlaže tužitelj u tužbi i ovom sporu ukazuju na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja rješenja o naknadi od 10. srpnja 2001. odnosno prilikom donošenja zemljišnoknjižnog rješenja kojim je dopuštena provedba navedenog rješenja od 10. srpnja 2001. Pri tome se napominje da se pogrešna primjena materijalnog prava sukladno ustaljenoj upravnosudskoj praksi ne može smatrati zakonskim razlogom za oglašivanje ništavim rješenja.

20. Slijedom svega navedenog, s obzirom da tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika, to je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 2. travnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicama iz ZOU Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnicama u Rijeci, Ivana Dežmana 10

- Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, [adresa]