- 1 -              Rev 610/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 610/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č. D. iz R., OIB:.., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u R., protiv tuženika Sveučilište u R., Pomorski fakultet u R., R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica dr.sc. S. V., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-109/19-2 od 11. prosinca 2019., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci br. Pr-342/17-21 od 27. prosinca 2018., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-109/19-2 od 11. prosinca 2019.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-109/19-2 od 11. prosinca 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je nezakonita odluka tuženika od 9. listopada 2017., a kojom se utvrđuje da ne postoji potreba za nastavkom rada tužitelja kod tuženika nakon navršene 65. godine života, te da je ista bez pravnog učinka, kojim se nalaže tuženiku donijeti i dostaviti tužitelju odluku o tužiteljevu Zahtjevu za produljenje radnog odnosa nakon isteka akademske godine u kojoj isti navršava 65 godina života podnesenog tuženiku 28. rujna 2017. i kojim se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. 2.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se dokazi koje je punomoćnik tužitelja predao na sudu na ročištu održanom 20. lipnja 2018. neće uzeti u obzir.

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, dok je rješenjem suda drugog stupnja odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

 

4. Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

 

6. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom na znanstveno-nastavnom radnom mjestu I vrste, redovni profesor u trajnom zvanju na temelju Ugovora o radu sklopljenog 28. studenoga 2007.,

 

- da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 30. rujna 2018. radi odlaska u starosnu mirovinu,

 

- da je tužitelj 28. rujna 2017. uputio tuženiku Zahtjev za produljenje radnog odnosa nakon navršene 65 godine života, o kojem zahtjevu je 9. listopada 2017. na 205. sjednici Fakultetskog vijeća tuženika donesena odluka da ne postoji potreba za nastavkom rada tužitelja nakon navršene 65 godine života,

 

- da je tuženik 4. rujna 2018. donio odluku kojom je utvrdio da tužitelju prestaje radni odnos 30. rujna 2018. radi odlaska u starosnu mirovinu,

 

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika od 9. listopada 2017. na koji zahtjev je tuženi odgovorio dopisom od 27. listopada 2017., kojeg je tužitelj zaprimio 2. studenoga 2017., pa je tužba tužitelja podnesena 17. studenoga 2017. pravovremena,

 

- da je Fakultetsko vijeće većinom glasova nazočnih članova donijelo odluku da će se o postojanju potrebe za nastavkom rada tužitelja odlučivati tajnim glasovanjem na temelju odredbe čl. 29. st. 4. Statuta tuženika,

 

- da je postojao kvorum za glasovanje o zahtjevu tuženika obzirom da je bilo prisutno 48 članova Fakultetskog vijeća,

 

- da je od prisutnih 48 članova fakultetskog vijeća 14 članova glasalo „da“, 24 člana „ne“, 8 članova bilo je suzdržano, a 2 listića su bila nevažeća, iz čega proizlazi da je 50% članova Fakultetskog vijeća glasovalo da nema potrebe za nastavkom rada tužitelja,

 

- da odlučivanje o zahtjevu tužitelja za produljenjem radnog odnosa ne predstavlja jedno od znanstvenih pitanja taksativno navedenih u čl. 19. st. 2. Poslovnika o radu fakultetskog vijeća tuženika, već pitanje vezano uz radni odnos tužitelja,

 

- da je iz zapisnika s 205. sjednice Fakultetskog vijeća razvidno da je jedna od točaka dnevnog reda bio i zahtjev tužitelja za produljenjem radnog odnosa nakon navršene 65 godine života, što znači da je nazočnim osobama bilo poznato o čemu će glasovati.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odluka tuženika od 9. listopada 2017. donesena na 205. Sjednici Fakultetskog vijeća tuženika donesena na temelju zakonito provedenog postupka, sukladno aktima tuženika i odredbi čl. 102. st. 7. i 8. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 65/15 i 131/17 – dalje: ZZDVO).

 

Nadalje, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku donijeti i dostaviti odluku o zahtjevu za produljenjem radnog odnosa upravo i riječ i odluci koja je na 205. sjednici Fakultetskog vijeća tuženika donesena povodom zahtjeva tužitelja, a koja je odluka predmet ovog postupka.

 

10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.

 

11. Nadalje, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužitelja. Bio je to dužan samo u odnosu na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti žalbeni navodi su ocijenjeni.

 

12. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP koju tužitelj sadržajno ističe u reviziji.

 

13. Na navedeno utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja.

 

14. Sukladno odredbi čl. 102. st. 7. ZZDVO zaposleniku na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, nastavnom i stručnom radnom mjestu na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršio 65 godina prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu.

 

15. ZZDVO predviđa mogućnost produljenja radnog odnosa redovnom profesoru u trajnom zvanju, kada postoji potreba za nastavkom njegova rada, pri čemu će se posebno cijeniti njegov znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika.

 

16. Navedenom odredbom se omogućuje tuženiku da, ako smatra da je to potrebno i svrsishodno, produlji radni odnos i kada je, kao u ovom predmetu redoviti profesor u trajnom zvanju, već ispunio uvjete za mirovinu,  no istovremeno ta zakonska odredba ne propisuje obvezu fakulteta da to i učini.

 

17. Sukladno odredbi čl. 29. Statuta tuženika Fakultetsko vijeće radi na sjednicama (st. 1.) te odlučuje ako je na sjednici nazočno više od polovice ukupnog broja članova (st. 2.), pri čemu donosi odluke i zaključke javnim glasanje natpolovičnom većinom nazočnih članova ako Zakonom, Statutom Sveučilišta ili ovim Statutom nije drukčije određeno (st. 3.). Fakultetsko vijeće može, ako o tome donese prethodnu odluku javnim glasovanjem, donositi odluke i zaključke tajnim glasovanjem. Prijedlog za donošenje prethodne odluke o tajnom glasovanju mogu podnijeti dekan ili najmanje deset članova Fakultetskog vijeća (st. 4.). U slučaju podijeljena broja glasova kod donošenja odluka Fakultetskog vijeća odlučuje glas dekana (st. 6.).

 

18. Polazeći od navedenih odredaba Statuta tuženika utvrđeno je da je kod donošenja pobijane odluke Fakultetskog vijeća postojao kvorum, kao i da je glas dekana bio odlučan, obzirom na podijeljen broj glasova kod donošenja odluke, radi čega je tuženik postupak povodom odluke o tužiteljevu Zahtjevu za produljenje radnog odnosa proveo u skladu s mjerodavnim odredbama ZZDVO i Statuta tuženika.

 

19. Revident nadalje u reviziji kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava zapravo osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđenja nižestupanjskih sudova vezanih uz potrebu tuženika za tužiteljevim daljnjim radom, te daje drugačiju ocjenu od nižestupanjskih sudova.

 

20. Takvi navodi u kojima revident osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

21. Neosnovani su i revizijski prigovori tužitelja da je isti stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na nastavnike kojima je ranije prihvaćen zahtjev za produljenjem radnog odnosa, obzirom tužitelj svoju tvrdnju o diskriminatornom ponašanju tuženika ne temelji po nekoj od zakonom propisanih osnova na temelju kojih je diskriminacija zabranjena sukladno odredbi čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 - dalje: ZSD), već isključivo na tvrdnjama o postojanja potrebe za njegovim daljnjim radom kod tuženika i povrijeđenoj proceduri prilikom donošenja odluke o tužiteljevom zahtjevu, koje tužitelj temelji na drugačijem činjeničnom stanju od onoga utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

22. Također su nižestupanjski sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev kojim se nalaže donijeti i dostaviti odluku o tužiteljevom Zahtjevu za produljenjem radnog odnosa od 28. rujna 2017., obzirom je tuženik istu donio na 205. sjednici Fakultetskog vijeća tuženika, a čije je utvrđenje (ne)zakonitosti upravo i predmet ovog postupka.

 

23. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

 

24. Tužitelj revizijom pobija i rješenje kojim je odlučeno da se dokazi koje je tužitelj predao sudu na ročištu održanom 20. lipnja 2018. neće uzeti u obzir, no kako navedena odluka nema značaj rješenja kojim je postupak pravomoćno završen i protiv kojeg bi bilo dopušteno podnijeti reviziju u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP, u tom dijelu reviziju tužitelja trebalo je odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.