REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-60/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mile Solde, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Nenada Vlašića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika RG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika po braniteljima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović, Dušan Miočić i Iva Glavota, odvjetnicima iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 24/2021 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika RG odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom optuženik RG proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini drugo kazneno djelo.

1.1.Na temelju članka 58. stavak 1. i 2. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu ako osuđeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom izrekne kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili novčanu kaznu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje: ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08, te isti troškovi padaju na teret državnog proračuna.

2. Žalbu protiv presude podnio je optuženik po branitelj ima zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavka 1. točka 11. ZKP) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatraju kako se svaka presuda, pa tako i pobijana morala temeljiti na nespornim utvrđenjima odlučnih činjenica, te dokazima kojima se potvrđuju takve odlučne činjenice. Smatraju kako je pobijana presuda nezakonita, ne temelji se na dokazima, čak niti na skupu indicija, već se temelji na subjektivnim pretpostavkama i subjektivnim procjenama suda. Zbog nedostatka dokaza ovlašteni tužitelj je izmijenio činjenični supstrat optužnice koja izmijenjena optužnica također nije dokazala krivnju okrivljenika. Tko je nazvao oštećenicu i da li je istu uopće netko zvao nije na okrivljeniku da istražuje. Osim toga, kao što je to vidljivo iz stanja spisa okrivljenik je osoba sa ozbiljnim zdravstvenim tegobama (karcinom pluća), te mu osim poboljšanja zdravstvenog stanja ništa drugo nije na pameti, a kamoli izricanje prijetnji bilo kojoj osobi, pa tako niti oštećenici. U svakom slučaju u ovoj kaznenoj stvari trebalo je barem primijeniti pravni institut in dubio pro reo, budući optužnica navodno kriminalno ponašanje okrivljenika nije dokazala. Smatraju da je pobijanom osuđujućom presudom činjenično stanje je od strane prvostupanjskog suda pogrešno utvrđeno, te nema utemeljenosti za izricanje osuđujuće presude. Stoga predlažu da vijeće drugostupanjskog suda usvoji žalbu optuženika, te pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio razloge zbog kojih ne prihvaća obranu optuženika istinitom kako je opisano u točkama 8.- 8.6. obrazloženja pobijane presude, a s navedenim razlozima se u cijelosti slaže i ovo drugostupanjsko vijeće.

6. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana te se ista svodi na preocjenjivanje izvedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, a u korist optuženika, ali tim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno navodima obrane optuženika koji u cijelosti poriče počinjenje djela kao i bilo kakve kontakte s oštećenicom, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio i ocijenio istinitim i uvjerljivim iskaz oštećene FG, te svjedoka HG, kćerke oštećene, koja je vidjela da majka razgovara na telefon i po njezinom držanju je odmah primijetila da nešto nije u redu, da je majka nervozna. Čula je kako majka govori na telefon da on mora riješiti dokumentaciju o vlasništvu i da će ona to onda kupiti, pa je svjedokinja zaključila da razgovara sa optuženikom. Vidjela je reakciju oštećene neposredno nakon izgovorenih prijetnji od strane optuženika, vidjela je da je bila u šoku, a nakon što je razgovor prekinut oštećena je izgledala preplašeno i bila je uplakana te je rekla kćerki da joj je optuženik prijetio da će baciti bombu, da neće doći on sam, poslat će nekoga, nema unuka pa neće imati ni sina. Opravdano je prvostupanjski sud prihvatio i iskaz sina oštećene RGG koji je pregovarao sa optuženikom oko kupoprodaje nekretnine, a nakon što u svjedok nije odgovarao na pozive, optuženik je počeo zvati oštećenu-njegovu majku. Ovi iskazi su međusobno sukladni, logični i životni te zajedno s drugim dokazima čine jedinstvenu i logičnu cjelinu, tako da se odluka suda ne temelji na subjektivnim pretpostavkama i procjenama prvostupanjskog suda, kako neosnovano navodi žalitelj.

7. Prema tome, žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika i stupnju njegove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Stoga je u cijelosti pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da je optuženik RG svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, te ga za isto proglasio krivim. Zbog navedenog nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene kaznenog zakona.

9. U skladu s člankom 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je preispitao i odluku o kazni te je utvrdio da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Ova uvjetna osuda je u svemu primjerena kako stupnju krivnje optuženika tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se izricanjem iste opravdano može očekivati ostvarenje generalne i specijalne prevencije iz članka 41. KZ/11.

10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu

Požega, 2. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo