Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-57/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel protiv ovršenika GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2247/2025-3 od 11. rujna 2025., 2. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2247/2025-3 od 11. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Splitu broj K-18/2008 od 14. veljače 2014. preinačene presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 284/2014-4 od 02. srpnja 2014. određena je ovrha na novčanim sredstvima radi naplate novčane tražbine u iznosu od 59.794,31 eura te troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik, pobijajući to rješenje u cijelosti, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24, dalje u tekstu OZ) predlažući rješenje ukinuti, a ovršni postupak obustaviti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-s te sa člankom 21. stavkom 1. OZ ovaj sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. OZ na koji sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio ovrhu na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim sredstvima ovršenika, temeljem citirane ovršne isprave, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnov ovrhe.

7. Ovršenik u žalbi ističe kako u izreci ovršne isprave - presude nije naloženo ovršeniku da isplati iznos oduzete imovinske koristi ovrhovoditelju, niti je u presudi naznačeno kome i na koji način se oduzeta imovinska korist ima predati ili uplatiti. Nadalje navodi kako je Financijska agencija kao tijelo nadležno za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, odbila postupiti po osnovi navedene presude, uz obrazloženje da presuda ne sadrži izričitu obvezu ovršenika na plaćanje novčanog iznosa pa da bi time bilo jasno kako navedena presuda ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu članka 23. OZ-a za iznos od 450.520,24 kn, jer ne sadrži određenu i izvršivu obvezu ovršenika da nešto dade, učini ili propusti. Navodi i kako se kaznena presuda kojom se izriče mjera oduzimanja imovinske koristi ne može se bez posebne odluke o obvezi plaćanja provoditi kao ovršna isprava u ovršnom postupku pa da bi pobijano rješenje bilo doneseno suprotno odredbi članka 41. OZ-a.

8. Žalbenim razlozima ovršenika zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi nije dovedena u pitanje.

9. Člankom 5. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj 125/11 i 144/2012, dalje KZ) je određeno kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom, a člankom 77. stavkom 1. KZ-a određeno je kako će se imovinska korist oduzet sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja.

11. U skladu s člankom 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., dalje u tekstu ZKP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude koja predstavlja ovršnu ispravu u ovom postupku oduzimanje imovinske koristi sud može izreći u odluci kojom se utvrđuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe (stavak 1.), a u izreci odluke sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos oduzima (stavak 2.).

12. Postupanje sudova vezano za oduzimanje imovinske koristi propisano je odredbom članka 181. ZKP-a pa je tako propisano da će osobu kojoj je presudom naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka ili od koje je oduzeta imovinska korist, sud koji je izrekao prvostupanjsku presudu pozvati da dostavi dokaz o ispunjenju obveze u roku određenom presudom (stavak 1.); da ako presudom nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, obveza mora biti ispunjena u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, a nakon proteka kojeg roka presuda u navedenom dijelu postaje ovršna (stavak 4.); da će ako osoba iz stavka 1. toga članka, ne ispuni obvezu u roku, tajnik suda dostaviti presudu s potvrdom ovršnosti sudu nadležnom za ovrhu koji sud će pokrenuti po službenoj dužnosti ovrhu radi naplate navedenih troškova kaznenog postupka koji se naplaćuju u korist proračunskih sredstava i oduzimanja imovinske koristi (stavak 6.).

13. Sukladno odredbi članka 23. točke 1. OZ-a ovršne isprave su između ostalog ovršne sudske odluke, a sukladno članku 25. stavku 1. OZ-a, sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjene. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, stavkom 3. istog članka određeno je da je sudska odluka kojom se oduzima imovinska korist ovršna ako je postala pravomoćna i sadrži podatke po posebnim pravilima koja uređuju njezin sadržaj. Sukladno odredbi članka 29. stavka 1. OZ-a ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

14. S obzirom na sadržaj navedene odredbe prema kojoj se iznos oduzete imovinske koristi naplaćuje u korist proračunskih sredstava može se zaključiti da je u presudi kaznenog suda kojom se oduzima imovinska korist vjerovnik Republika Hrvatska, dok je osoba kojoj se oduzima imovinska korist dužnik. Nadalje, u presudi kojom se oduzima imovinska korist, a s obzirom na odredbu članka 181. stavka 1. ZKP kojom se razrađuje postupanje suda nakon donesene odluke o oduzimanju imovinske koristi u određenom iznosu, pa se tako predviđa dokazivanje ispunjenja obveze (plaćanjem iznosa oduzete imovinske koristi) okrivljeniku je naložena isplata iznosa oduzete imovinske koristi, dakle, određen je predmet, vrsta i opseg obveze. Odredbom članka 181. stavka 4. ZKP razrađeno je i vrijeme ispunjenja - stjecanje svojstva ovršnosti presude kad njome nije određen rok za ispunjenje (tako i Vrhovni sud u odluci Rev 2162/2015-2 od 26. rujna 2018.).

15. Također, imajući na umu navedene propise kaznenog postupka o sadržaju sudske odluke kojom se oduzima imovinska korist koji su bili na snazi u vrijeme kada je donesena, očito je da su presuda Županijskog suda u Splitu broj K-18/2008 od 14. veljače 2014. koja je preinačena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-284/2014-4 od 02. srpnja 2014. i kojima se od ovršenika oduzima imovinska korist u iznosu od 450.520,24 kn/59.794,31 eura (prema fiksnom tečaju konverzije) sadrži podatke po posebnim pravilima koja uređuju njezin sadržaj. S obzirom na to da je navedena presuda postala pravomoćna, riječ je o ovršnoj sudskoj odluci iz članka 25. stavka 3. OZ-a.

16. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi kako predmetna ovršna isprava nije podobna za ovrhu te kako se na osnovu iste isprave ne može odrediti ovrha. Za ocjenu podobnosti ovršne isprave nije mjerodavno postupanje Financijske agencije po istoj jer isprava može biti podobna da se na temelju nje donese rješenje o ovrsi iako Financijska agencija po istoj nije mogla postupati.

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje u žalbi ukazuje ovršenik niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je sukladno članku 380. stavku 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu potvrditi pobijano rješenje o ovrsi.

18. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao i izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 2. travnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac