Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-189/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Antoneli Jolić Zubčić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1727/2020-46 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice PR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1727/2020-46 od 29. studenog 2024. u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke i rješenje sadržano u navedenoj presudi u cijelosti.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice PR za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 512,50 eur.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženici PR da tužitelju ĐR isplati iznos od 4.100,00 eura (slovima: četiri tisuće sto eura), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 29. prosinca 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine teku po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 4,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 4,50% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi od 4,25%, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.990,84 eura od 29. prosinca 2017. godine do isplate te

- na iznos od 2.109,16 eura od 29. studenog 2024. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. I., a do zatraženog iznosa od 4.240,00 eura s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu koji se tiče tijeka kamata na iznos od 2.109,16 eura za period od 29. prosinca 2017. godine do 28. studenog 2024. godine tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženici PR da tužitelju ĐR naknadi troškove postupka, u iznosu od 3.460,08 eura (slovima: tri tisuće četiristo šezdeset eura i osam centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 29. studenog 2024. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 4,25%, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice PR za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 2.704,63 eura."

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je u podnesku, koji je tužitelj ĐR dostavio sudu 17. srpnja 2024. godine, tužba preinačena.

II. Utvrđuje se da je do preinake iz t. I. ovog rješenja došlo nakon što je na (drugom) pripremnom ročištu, održanom 27. rujna 2022. godine, zaključen prethodni postupak, s tim da je tužitelj ĐR tužbu preinačio do zaključenja glavne rasprave jer je, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka pa je takva preinaka tužbe moguća.

III. Smatra se da postoji pristanak tuženice PR na preinaku tužbe, opisanu u t. I. i II. ovog rješenja.

IV. Nalaže se tužitelju ĐR da, za pristup na glavnu raspravu, održanu 05. studenog 2024. godine, stalnom sudskom vještaku Srećku Hlišću isplati nagradu u iznosu od 120,08 eura (slovima: sto dvadeset eura i osam centa), i to u roku od 8 dana, na žiro račun imenovanog vještaka, otvoren u Zagrebačkoj banci pod brojem [žiro račun broj], IBAN-a [broj bankovnog računa]."

2. Navedenu presudu i rješenje žalbom pobija tuženica, presudu u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dok rješenje pobija u cijelosti, radi „pravne sigurnosti“. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 512,50 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je potraživanje tužitelja koje temelji na činjeničnim navodima da je tuženici izdao punomoć 13. listopada 2017. sa svrhom kako bi tuženica u prometu dokazala da ima ovlast koristiti se vozilom Chevrolet Aveo, broja šasije [broj šasije] i da pravo prodaje vozila koje je bilo sadržano u toj punomoći nije podrazumijevalo pravo zadržavanja novaca kojeg je tuženica ostvarila prodajom tog vozila. Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženica vozilo prodala za cijenu koja je bila niža od njegove stvarne vrijednosti u momentu prodaje te mu je tuženica time prouzročila štetu u razlici između stvarne vrijednosti vozila i cijene za koju je vozilo prodala. Stoga temeljem navedenog, s ove dvije osnove od tuženice traži isplatu iznosa od 4.100,00 eura s kamatama i s troškovima postupka.

4.1. Tuženica je osporila osnovanost potraživanja prema njoj, ističući da je vozilo prodano njezinoj majci DR, da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 32.000,00 HRK te da je taj iznos njezina majka DR tužitelju u potpunosti i isplatila. U odnosu na punomoć od 13. listopada 2017., navodi kako je ona trebala poslužiti samo kako bi se, nakon prestanka njezine izvanbračne zajednice s tužiteljem, riješio odnos tužitelja i njezine majke DR u vezi kupoprodaje vozila s obzirom da njezina majka nije željela imati nikakve kontakte s tužiteljem.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru sadržajno istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati kako u dijelu izreke presude tako i obrazloženja iste.

6. Neosnovano tuženica ističe i počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezu s čl. 8. ZPP. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, u situaciji kada zaključi da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP). Stoga, kada je sud zaključio da provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŠR i pribavom podataka o načinu plaćanja police osiguranja za predmetno vozilo, uvida u spis poslovni broj P-4460/2019 ne bi bile utvrđene odlučne činjenice, nije počinjena bitna povreda na koju sadržajno ukazuje tuženica. Iz stanja spisa ovog predmeta i tijeka njegovog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud, upravo polazeći od prethodno navedenih procesnih odredbi i činjenica iznesenih tijekom postupka od strane obje parnične stranke, izveo predložene dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđivanje značajnih činjenica te je ocjenom tako izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice za odluku o osnovanosti njihovih zahtjeva u ovome postupku.

7. U odnosu na žalbene navode kojima tuženica osporava pravilnost procesnih rješenja koja su sadržana u pobijanoj presudi, valja navesti kako se isti iscrpljuju u paušalnoj tvrdnji da se isto pobija radi „pravne sigurnosti“.

7.1. Stoga treba navesti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužitelj tijekom glavne rasprava preinačio tužbu nakon što je u postupku proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni i zračni promet Srećku Hlišću, a po kojoj preinačenoj tužbi se tuženica upustila u raspravljanje, slijedom čega su pravilno primijenjene odredbe čl. 190. st. 1., 2. i 4. ZPP. S lijedom navedenog, žalba tuženice u odnosu na točke I., II. i III. izreke rješenja odbijena je kao neosnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu kako u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja, tako i u odnosu na protutužbeni zahtjev protutužitelja. Žalbeni navodi tuženice s te osnove svode se na njezinu ocjenu izvedenih dokaza te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica od strane prvostupanjskog suda.

10. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- vozilo Chevrolet Aveo, broja šasije [broj šasije], Ugovorom o kupoprodaji vozila od 28. prosinca 2017. prodano je majci tuženice DR za cijenu od 15.000,00 HRK;

- u punomoći koju je 13. listopada 2017. tužitelj izdao tuženici, tuženica je bila ovlaštena i na prodaju predmetnog vozila;

- tuženica u postupku nije dostavila kao dokaz bilo koju ispravu kojom bi potvrdila svoje navode i navode svoje majke DR o tome da su prodajnu cijenu za predmetno vozilo one predale tužitelju, bilo da se radilo o iznosu od 15.000,00 HRK (iz Ugovora o kupoprodaji od 28. prosinca 2017.) ili o iznosima od 30.000,00 HRK, odnosno od 32.000,00 HRK, koju kao prodajnu cijenu navode tuženica i njezina majka DR;

- prometnim vještačenjem utvrđena je vrijednost predmetnog vozila koja je na dan prodaje iznosila 4.100,00 eura.

11. Neosnovano tuženica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio samo materijalne dokaze zanemarujući činjenicu da je s tužiteljem bila u to vrijeme u izvanbračnoj zajednici pa je stoga bilo nelogično da jedno drugom potpisuju potvrde. Na te žalbene navode valja navesti kako je sama tuženica kao razlog izdavanja punomoći od 13. listopada 2017. navela da je punomoć trebala poslužiti samo kako bi se, „nakon prestanka izvanbračne zajednice tužitelja i tuženice, riješio odnos tužitelja i majke tuženice DR u vezi kupoprodaje vozila s obzirom da majka tuženice nije željela imati nikakve kontakte s tužiteljem“ iz čega, suprotno tvrdnjama tuženice proizlazi upravo suprotno od njezinih žalbenih navoda (da je u tom trenutku već bila prestala njezina izvanbračna zajednica s tužiteljem) te bi bilo životno logično da u takvoj situaciji, ukoliko njezina majka ne želi imati nikakav kontakt s tužiteljem, a ispunjava obvezu isplate po kupoprodajnom ugovoru da o tome sačini i potvrdu o predmetnoj isplati kojim bi u navedenim okolnostima bilo potvrđeno da je tužitelj taj novac i primio s osnove za koju tvrdi da mu je dan.

12. Slijedom navedenog su i svi žalbeni navodi kojima tuženica iznosi svoje viđenje izvedenih dokaza, tvrdeći da isti dokazuju predaju iznosa kupoprodajne cijene, bilo sa njezine strane bilo od strane njezine majke, odbijeni kao neosnovani i usmjereni isključivo ka izbjegavanju ispunjenja obveze zbog koje je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Jer kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, Ugovor o kupoprodaji u ime tužitelja sklopila je tuženica pa bi u tom slučaju bilo više nego li životno logično da ako je već smatrala da je cijena za predmetno vozilo ugovorena u visini od 30.000,00 HRK i da je taj iznos njezina majka platila tužitelju prije samog sklapanja Ugovora o kupoprodaji, za tuženicu i za njezinu majku, zaključenje tog ugovora bila jedinstvena prilika da pisano potvrde sve te okolnosti za koje tvrde da su nastale prije zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji.

13. Vrijednost vozila u postupku utvrđena je nalazom i mišljenjem vještaka, a po svim prigovorima tuženice vještak je saslušan na ročištu, nakon čega tuženica nije stavljala daljnje prigovore ili dokazne prijedloge, niti žalbom osporava utvrđenu vrijednost vozila.

14. Na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i materijalno pravo, utvrđujući kako tuženica u smislu odredbe čl. 837. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) od strane tužitelja nije pisanom punomoći bila ovlaštena primiti i zadržati iznos kupoprodajne cijene od 15.000,00 HRK (koja je prema sadržaju kupoprodajnog ugovora isplaćena), slijedom čega je iznos od 1.990,84 eura dužna isplatiti tužitelju s pripadajućom zateznom kamatom od dana zaključenja Ugovora od 28. prosinca 2017. (pri kojem je tuženica nastupala kao punomoćnica tužitelja) jer je u njemu navedeno da je toga dana taj iznos plaćen.

16.1. U odnosu na potraživanje preostalog iznosa od 2.109,16 eura , s osnova naknade štete koja je tužitelju prouzročena od strane tužen ice time što je vozilo prodala za cijenu ispod utvrđene tržišne vrijednosti vozila u trenutku njegove prodaje, prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući materijalno pravo u smislu odredbe čl. 842. st. 1. u vezi s čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO tuženicu obvezao na isplatu štete koja je uzrokovana postupanjem tuženice koja je vozilo tužitelja prodala za dvostruko manju vrijednost od tržišne. Kako je navedena imovinska šteta utvrđena tek prilikom presuđivanja, pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 1086. ZOO obvezao tuženicu na isplatu zatezne kamate na navedeni iznos počevši od 29. studenog 2024. do isplate.

14.1. I odluka o zateznoj kamati dosuđenoj na iznose pod točkama I. i III. izreke , pravilna je u smislu odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

15. I odluka o trošku sadržana pod točkom III. izreke presude kao i pod točkom IV. izreke rješenja, pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, što paušalnim navodima nije dovedeno u sumnju.

16. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke presude kao i u odnosu na pobijano rješenje u cijelosti.

17. Temeljem odredba čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela.

18. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat