Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-391/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TMD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nikici Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-58/24-11 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja TMD kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-58/24-11 od 27. veljače 2025. pod točkom II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika TM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-58/24-11 od 27. veljače 2025. pod točkom I. izreke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja TMD za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 388,95 eur.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika TM za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur kao i daljnjeg troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku TM isplatiti tužitelju TMD iznos od 2.000,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. siječnja 2024. do isplate, kao i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 914,34 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2025. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 1.000,00 Eur sa zatraženom zateznom kamatom."

2. Tužitelj žalbom presudu pobija u dijelu pod točkom II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti. Predlaže pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur,

3. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik u dijelu pod točkom I. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže tužbu odbaciti kao nepravovremenu ili presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Podredno predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže istu odbiti.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže istu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 eur.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koju potražuje od tuženika kao autora članka pod naslovom: "Osumnjičeni Tomaševićev stranački uhljeb imenovan u Upravno vijeće zagrebačkih vatrogasaca“ za koji tvrdi da mu je iznesenim informacija u članku o njemu tuženik povrijedio prava na čast i ugled.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

10. Neosnovano tuženik tvrdi da je tužbu u ovoj pravnoj stvari trebalo odbaciti jer nije ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 22. st. 2. u svezi s odredbom čl. 23. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 i 14/22 - dalje ZM), jer prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako tužba u ovoj pravnoj stvari nije podnesena u odnosu na nakladnika u skladu s odredbama ZM već se radi o tužba radi naknade štete protiv autora članka, u kojem slučaju se prilikom odlučivanja o zahtjevu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO). Pri tome se prvostupanjski sud pravilno poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u rješenju poslovni broj Rev-1364/16-2 od 16. siječnja 2018. po navedenom pravnom pitanju.

10.1. Nadalje, neosnovano tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti odredbu čl. 37. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 74/14, 70/17, 98/19 i 151/22) tvrdeći da prema navedenoj odredbi za naknadu štete odgovora udruga „Panopticum“, jer je navodna šteta nastala zbog samog čina neprovjerene objave teksta za što odgovora navedena udruga kao nakladnik. Kako je već prethodno navedeno i obrazloženo, oštećena osoba naknadu štete može potraživati od autora članka (što je nesporno tuženik), a tuženik sukladno općim propisima o odgovornosti za štetu, ukoliko smatra da postoji doprinos treće osobe nastanku iste može u regresnoj parnici ostvarivati naknadu u odnosu na tu osobu.

11. Neosnovano tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, a žalbeni razlozi koje ističe s ovog osnova svode se na njegovu ocjenu izvedenih dokaza i njegovo viđenje primjene materijalnog prava te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku.

12. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je tuženik autor članka pod naslovom „Osumnjičeni Tomaševićev stranački uhljeb imenovan u Upravno vijeće zagrebačkih vatrogasaca“ te da članak sadrži navode: da je tužitelj ''nižerazredni kokošar'', da je ''povezan sa sumnjivim kriminalnim okruženjem na tragu ratnog profiterstva'', kao i da je ''osoba osumnjičena za krađu humanitarne pomoći''.

13. Nadalje, prvostupanjski sud nakon saslušanja tužitelja pravilno utvrđuje kako su objavljene informacije objektivno podobne povrijediti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja koja prava proizlaze iz čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97 - 8/98 pročišćeni tekst, 113/00 - 124/00 pročišćeni tekst, 28/01 - 41/01 pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10 - 85/10 pročišćeni tekst), prema kojemu se svakom građaninu jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

14. Pri tome prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako izneseni činjenični navodi u predmetnom članku kojima tereti tužitelja da je osumnjičen za krađu humanitarne pomoći, predstavljaju teške optužbe o počinjenju kaznenog djela koje mogu škoditi tužiteljevoj časti i ugledu u njegovom životnom okruženju, kao i u njegovom radnom okruženju, s obzirom da se radi o djelatniku Crvenoga križa.

15. Na žalbene navode tuženika kako je ta informacija utemeljena na više izvora te bi navođenje tih izvora u tijeku parničnog postupka njega nedvojbeno dovelo u nepovoljan položaj i diskreditiralo pouzdanost i povjeren je koje tuženik kao novinar uživa u zajednici, valja odgovoriti kako se pouzdanost i povjerenje u novinare gradi iznošenjem točnih i utemeljenih činjeničnih navoda o temi o kojoj se piše , a ne prenošenjem neprovjerenih informacija kojima se nekoga tereti za počinjenje kaznenog djela. Slijedom navedenog, sve tvrdnje kojima tuženik dokazuje točnost tih činjeničnih navoda kao i svoje postupanje u dobroj vjeri, odbijeni su kao neosnovani.

16. Prvostupanjski sud nadalje pravilno cijeni kako nazivanje tužitelja „nižerazrednim kokošarom“ predstavlja uvredljivi vrijednosnom sudu, koji nije provjerljiv, ali je iznesen na iznimno uvredljiv način. Pri tome se isti ne temelji ni na točnoj činjeničnoj podlozi, već se tužitelja njime i nadalje povezuje s navodima za krađu humanitarne pomoći i to u sprezi sa sumnjivim kriminalnim okruženjem.

17. Na žalbene navode da je tužiteljevo imenovanje u upravno vijeće Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba pitanje od javnog interesa te je to napisano satiričnim i kritičnim tonom uz korištenje stilski izražajnih sredstava poput usporedbe te je tumačenjem prvostupanjskog suda dano neopravdano ekstenzivno tumačenje prava na zaštitu časti i ugleda tužitelju na štetu tuženikova prava na slobodu izražavanja, valja odgovoriti kako su isti u cijelosti neosnovani.

18. Prvostupanjski sud razloge zbog kojih se tuženik pozivao na svoje oslobođenje od odgovornosti za naknadu štete pravilno cijenio i prema čl. 38. Ustava Republike Hrvatske i čl. 10. Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) prema kojoj odredbi se pravo tuženika može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Sukob navedenog prava u odnosu na tužiteljevo pravo na ugled, čast i dostojanstvo zaštićeno čl. 8. Konvencije, pravilno je cijenio kroz provedeni test razmjernosti.

19. Ustavno i konvencijsko jamstvo slobode izražavanja sadrži obveze i odgovornosti koje se odnose i na one koji se koriste pravom na slobodu izražavanja te su te osobe dužne prilikom iznošenja informacija od javnog interesa postupati u dobroj vjeri, kako bi pružili vjerodostojne informacije u skladu s novinarskom etikom, a koje tvrdnje o takvom svom postupanju tuženik u ovome postupku nije dokazao , kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

20. Neosnovano tuženik žalbenim navodima pobija i pravilnost provedenog testa razmjernosti u kojima ponovno ističe svoje postupanje u dobroj vjeri i javnom interesu. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužitelj osoba imenovana na javnu funkciju i da je on član političke stranke iz čega proizlazi da se radi o informacijama za koje postoji opravdan interes javnosti, vezano uz njegov rad. No, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost u ovom konkretnom slučaju nije prezentirana, odnosno da tuženik niti jednim predloženim i izvedenim dokazom nije dokazao postojanje činjenica iz kojih bi proizlazilo da je prije objave informacija provjerio istinitost objavljenih informacija na način da bi dokazao makar i vjerojatnost njihove istinitosti. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su posljedice pisanja takvih navoda o tužitelju ozbiljne i podobne za tešku povredu časti i ugleda osobe o kojoj se tako piše, jer se odnose na počinjenje kaznenog djela i to kaznenog djela krađe humanitarne pomoći, a tužitelj je pritom osoba koja dugi niz godina radi u Crvenom križu te je zbog objavljenog članka bio izložen interesu, kako u svom radnom tako i u cjelokupnom životnom okruženju što je sve rezultiralo povredom njegovih prava osobnosti. U pogledu obeshrabrujućeg učinka, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako visina naknade koja je tužitelju dosuđena u ovome postupku ne predstavlja iznos koji bi doveo u pitanje daljnji rad tuženika.

21. Suprotno žalbenim navodima, neovisno o činjenici koju tuženik ističe u žalbi da se u kaznenom postupku koji je tužitelj pokrenuo protiv njega , tužitelju ispričao i da je po zahtjevu Gradskog društva Crvenog križa Sisak na stranicama portala objavljen ispravak, prvostupanjski sud pravilno je navedeno cijenio te utvrdio da time tužitelju nije naknađena šteta te je te okolnosti pravilno cijenio pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravilne novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojem ta naknada služi i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Temeljem svega navedenog po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud potom je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti dosudio iznos od 2.000,00 eur, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.000,00 eur zahtjev pravilno odbijen kao djelomično neosnovan, što žalbenim navodima stranka nije dovedeno u sumnju.

22. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako je tužitelj u postupku dokazao postojanje svih pretpostavki odgovornosti tuženika za štetu koja mu je nastala pa ga je u skladu s odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO obvezao na isplatu iznosa od 2.000,00 eur s pripadajućom kamatom čiji je tijek dosuđen u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO.

23. U preostalom dijelu za iznos od 1.000,00 eur, tužbeni zahtjev tužitelja pravilno je odbijen za što je prvostupanjski sud naveo jasne razloge u skladu s odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

24. Ostali žalbeni navodi stranaka nisu cijenjeni u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP , jer nisu od odlučnog značenja.

25. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

26. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranaka valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

27. Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani, jer sa žalbama nisu uspjeli (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat