Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-80/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru , sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-62/2025-55 od 12. studenog 2025., 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĆG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn -62/2025-55 od 12. studenog 2025. pod točkom II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn -62/2025- 55 od 12. studenog 2025. u pobijanom dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.915,55 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-62/2025-55 od 12. studenog 2025. u preostalom pobijanom dijelu točke III. izreke za iznos parničnog troška od 125,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom (preko iznosa od 1.915,55 eur) te za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĆG, koji glasi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranja d.d. isplatiti tužitelju ĆG iznos od 125,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2025. do isplate.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĆG za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eur.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d.za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 196,07 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb, OIB: 22694857747 platiti tužitelju ĆG iz [adresa] (općina [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.000,00 EUR (tisućueura), sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 11. lipnja 2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. g. do 31.12.2023. pa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaz i na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 61,78 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od

2.040,55 EUR (dvijetisućečetrdeseteurapedesetpetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2025. do isplate i to, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen pod točkom II. izreke žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud propustio cijeniti inflatorna kretanja prilikom dosuđenja pravične naknade neimovinske štete. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti i premet vratiti na ponovi postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eur.

3. Navedenu presudu pobija tuženik pod točkom III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osporava osnovanost dosuđenog troška sastava podnesaka od 8. siječnja 2023. i 13. veljače 2023. i ne dosuđivanje troška kombiniranog vještačenja za koji tvrdi da mu je trebao biti dosuđen, jer je bio nužan za okončanje postupka. Predlaže preinačiti odluku o trošku sukladno žalbenim navodima. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 196,07 eur.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda, odnosno rješenje kojim se dovršava spor u postupku u ovakvoj vrsti spora, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim točke 3.), kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa stoga žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu cijenjeni, jer za to ne postoji zakonska osnova.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

7. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da je prvostupanjski sud odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja na utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari dosuđujući tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu štete iznos od 1.000,00 eur te ga odbijajući za preostali dio od 61,78 eur kao neosnovan, a koja odluka prvostupanjskog suda je po utvrđenju ovog suda u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) s obzirom na utvrđeni opseg i posljedice povrede prava osobnosti tužitelja, što žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

8. Sam tužitelj u žalbi ne ističe koji bi to razlozi manifestacija povrede prava osobnosti opravdavali dosuđenje daljnjeg iznosa naknade štete , a sama činjenica postojanja inflatornih kretanja koje ističe tužitelj po utvrđenju ovog suda u konkretnom slučaju ne opravdava dosuđenje daljnjeg iznosa štete s kojim je tužitelj odbijen kao neosnovan.

9. Stoga je, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

10. No, djelomično osnovano tuženik pobija odluku o trošku sadržanu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je prvostupanjski sud tužitelju za sastav podneska od 13. veljače 2023. dosudio naknadu po Tbr. 8/ 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarife) jer je tim podneskom tužitelj dostavio dokaz o uplaćenom predujmu za provedbu medicinskog vještačenja slijedom čega mu je pravilno uz primjenu Tbr. 8/4 Tarife trebalo dosuditi 25 bodova, a ne 75 bodova. Stoga je za razliku od dosuđenih 50 bodova (iznos od 100,00 eur i pripadajući PDV od 25,00 eur) zahtjev tužitelja neosnovan.

11. U preostalom dijelu neosnovano tuženik pobija dosuđeni trošak sastava podneska po Tbr. 8/3 Tarife, jer iz stanja spisa jasno proizlazi kako je tužitelj potraživao nagradu za sastav podneska od 8. siječnja 2024. (list 143 - 145 spisa) kojim se očitova na nalaz i mišljenje kombiniranog sudsko medicinskog vještačenja, te činjenica da je prvostupanjski sud očitom omaškom (koju može ispraviti u svakom trenutku) naveo krivu godinu (2023.), ne čini odluku u navodnom dijelu nepravilnom jer je riječ o radnji u postupku za koju tužitelju pripada naknada u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

12. Neosnovano tuženik smatra da je ne dosuđivanje troška kombiniranog vještačenja za koji tvrdi da je bio nužan za okončanje postupka povrijeđena odredba čl. 155. st. 1. ZPP, jer se navedeni trošak ne može cijeniti van ukupnog uspjeha tuženika u sporu , to tim više što navedenim vještačenje tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora podijeljene odgovornosti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu čl. 154. st. 5. ZPP odbio u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu navedenog troška.

13. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi odluku o trošku za iznos od 1.915,55 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. studenog 2025. do isplate, dok je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od 125,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 15. ZPP.

16. U ne pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2026.

Sudac

Goran Škugor