Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-86/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru , sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku Mariu Patač i, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku iz Zadra, radi isplate , odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv- 526/2024-14 od 9. listopada 2025., 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene ŠH kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-526/2024-14 od 9. listopada 2025. pod točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene ŠH za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 104,66 kn.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vere Marčine iz [adresa], 112. brigade br.3, poslovni broj: Ovrv-7445/2024, UPP/OS-Ovrv-592/2024 od 16. srpnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženoj ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb iznos od 142,65 eura (sto četrdeset dva eura i šezdeset pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koja teku: - na iznos od 32,47 eura od 09.08.2023., - na iznos od 33,09 eura od 06.09.2023., - na iznos od 23,25 eura od 06.10.2023., - na iznos od 29,90 eura od 06.12.2023., - na iznos od 23,94 eura od 29.03.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vere Marčine iz [adresa], poslovni broj: Ovrv7445/2024, UPP/OS-Ovrv-592/2024 od 16. srpnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženoj ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818 trošak ovršnog postupka u iznosu od 82,50 (osamdeset dva eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 220,77 eura (dvjesto dvadeset eura i sedamdeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 9. listopada 2025. pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 187,50 eura (sto osamdeset sedam eura i pedeset centi)."

2. Protiv navedene presude sadržajno u dijelu u kojem nije uspjela u sporu pod točkama I., III. i IV. izreke žalbu je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, no sadržajno ističe i žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja , tvrdeći da nije moguće utvrditi na koju se nekretninu i obračunsko mjesto potraživanje odnosi. Žalbeni razlozi u bitnome se svode na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer tužena smatra da ne postoji ugovorni odnos s tužiteljem jer nije bila krajnji kupac. Predlaže preinačiti presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška postupka. Potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 104,66 kn.

3. Žalba nije osnovana.

4. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Stoga žalbeni razlozi koje tužena sadržajno iznosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu cijenjeni, jer za to ne postoji zakonska osnova.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao isporučitelja električne energije da mu tužena kao evidentirana korisnica usluge isplati iznos od 142,65 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinačno određenih iznosa , a koje potraživanje tužena osporava iz razloga što je nekretninu u odnosu na koju se odnosi sporno potraživanje prodala, a novi kupac je naknadno (8. studenog 2023.) podnio tužitelju zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže i za prijenos ugovora o korištenju mreže za predmetnu nekretninu.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude daje jasne i neproturječne razloge za svoje utvrđenje kako je tužena u obvezi platiti dugovani iznos s osnova isporučene električne energije, a koje se utvrđenje suda prvog stupnja pravilno temelji na odredbi čl. 15. st. 4. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 120/12, 14/14, 95/15 i 68/18, dalje: ZE) kojom je propisano da opskrba električnom energijom spada u energetske djelatnosti, odredbom čl. 35. ZE kojom je propisano da Hrvatska energetska regulatorna agencija donosi Opće uvjete opskrbe energijom koji su jedinstveni za sve energetske subjekte na području Republike Hrvatske, te Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 85/15, dalje: Opći uvjeti), a koji Opći uvjeti su bili na snazi u vrijeme kada je prema navodima tužene došlo do promjene prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu (sklapanjem kupoprodajnog ugovora iz 2019.).

9. Kako tužena kao krajnji kupac koja se u spornom razdoblju nalazila u obveznopravnom odnosu s tužiteljem, sukladno odredbama čl. 13. i čl. 30. Općih uvjeta nije tužitelja obavijestila o nastaloj promjeni vlasništva u roku od 30 dana od nastanka te promjene te operatoru sustava podnijela zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže, a opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, tužena je i dalje u evidencijama tužitelja bila evidentirana kao potrošač odnosno kupac električne energije na predmetnom obračunskom mjestu te je stoga dužna podmiriti sve troškove nastale do trenutka kada je novi vlasnik prijavio promjenu krajnjeg kupca u skladu s Općim uvjetima.

10. Slijedom navedenog, tužena je u smislu odredbe čl. 9. i čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u obvezi platiti dugovane iznose kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

11. Tužena žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

12. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

13. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužene za naknadom troška sastava žalbe, jer s istom nije uspjela.

14. U ne pobijanom dijelu pod točkom II. izreke , prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2026.

Sudac

Goran Škugor