Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-47/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1109/2025-36 od 28. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja NĆ i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1109/2025-36 od 28. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.263,73 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i zahtjev za naknadu troška postupka.

2. Žalbu protiv navedene presude izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome ističe kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik u postupku dokazao da je njegov obračun plaće izvršen uz primjenu čl. 152. Kolektivnog ugovora. Tvrdi da ima pravo na solidarnost i u spornom razdoblju. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška .

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 2.263,73 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od prvog u mjesecu za prethodni mjesec.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno upire tužitelj, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Neosnovano tužitelj pobija i pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku jer je iste prvostupanjski sud pravilno utvrdio i iste cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

7. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje da je:

- tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu skretničar-kolodvorski radnik u jedinici Željeznički kolodvor Dugo Selo;

- člankom 11. Ugovora o radu od 19. travnja 2019. ugovoreno je da tužitelju na navedene poslove cijena sata rada iznosi 24,95 kn, a s osnova stečenog prava na solidarnost pripada mu plaća radnog mjesta rukovatelj manevre sa cijenom sata rada od 28,25 kn. Također je ugovoreno da su plaća i pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, dnevnice, kilometraža, terenski dodatak i druge naknade, utvrđeni u

Kolektivnom ugovoru ili Pravilnikom o radu;

-tužitelj je do 15. travnja 2019. radio na radnom mjestu rukovatelj manevre, a od 15. travnja 2019. radio je kod tuženika na radnom mjestu skretničar-kolodvorski radnik;

- tužitelju je temeljem članka 150. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. od 29. studenog 2016. utvrđeno pravo na solidarnost temeljem kojeg je tužitelj zadržao plaću radnog mjesta rukovatelj manevre, iako je od 15. travnja 2019. radio na radnom mjestu skretničar-kolodvorski radnik;

- cijena sata radnog mjesta skretničar-kolodvorski radnik iznosila je 24,95 kn, a cijena sata radnog mjesta rukovatelj manevre iznosila je 28,25 kn, što znači da je cijena sata radnog mjesta na kojem je tužitelj radio od 15. travnja 2019. bila manja od cijene sata radnog mjesta rukovatelj manevre na kojem je tužitelj radio prije sklapanja ugovora o radu od 15. travnja 2019. Iz navedenog razloga tužitelj je stekao pravo na solidarnost i zadržao je plaću radnog mjesta rukovatelj manevre, iako je od 15. travnja 2019. radio na radnom mjestu skretničar-kolodvorski radnik;

- 1. srpnja 2022. stupio je na snagu novi Kolektivni ugovor HŽ Infrastrukture d.o.o. kojim je utvrđeno da cijena sata radnog mjesta skretničar-kolodvorski radnik iznosi 33,78 kn;

- prema novom Kolektivnom ugovoru cijena sata radnog mjesta skretničar- kolodvorski radnik, na kojem tužitelj radi, veća od cijene sata radnog mjesta rukovatelj manevre, na kojem tužitelj ne radi, ali je za to radno mjesto zadržao plaću temeljem solidarnosti, tuženik je tužitelju izdao novo rješenje o plaći od 22. srpnja 2022. kojim je utvrdio da tužitelju pripada plaća radnog mjesta skretničar -kolodvorski radnik po cijeni sata 33,78 kn, što je više od plaće rukovatelj manevre ;

- provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je prema cijenama sata određenim rješenjem o plaći od 11. travnja 2019. tužitelju u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 30. travnja 2023. plaća ispravno obračunata i tužitelj nema potraživanja s te osnove;

- HZZO je tužitelju pravilno obračunao naknadu za bolovanje na teret HZZO -a, pa tuženik nije dužan tužitelju isplatiti razliku naknadu za bolovanje u utuženom razdoblju.

8. Na žalbene navode tužitelja u kojima ističe kako ima pravo na solidarnost i prema novom Kolektivnom ugovoru odnosno smatra da ima pravo na plaću radnog mjesta rukovatelj manevre propisanu novim Kolektivnim ugovorom jer je novim Kolektivnim ugovorom utvrđeno da cijena sata rada radnog mjesta rukovatelj manevre iznosi 36,78 kn, što je više od cijene sata rada istog radnog mjesta prema ranijem Kolektivnom ugovoru koja je iznosila 28,25 kn, valja odgovoriti kako nisu osnovani.

9. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako tužitelj ne može dobivati veću plaću od plaće koju je dobivao na dan stjecanja prava na solidarnost 15 . travnja 2019., jer je člankom 150. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. od 29. studenog 2016. i člankom 150. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. od 19. srpnja 2022. propisano da radnik ni u kom slučaju s osnova solidarnosti ne može dobivati veću plaću od one koju je dobivao na dan stjecanja prava na solidarnost.

10. Neosnovano tužitelj pobija pravilnost primjene odredbe čl. 152. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. jer je na temelju istoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj ima pravo na dodatke na plaću propisane za ono radno mjesto na kojem faktično radi i za koje radno mjesto ima sklopljen ugovor o radu te se navedeno pravo na solidarnost odnosi samo na plaću , a ne i na dodatke na plaću, pravilno se pozivajući na tumačenje Povjerenstva za tumačenje odredaba Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o., što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

11. Slijedom svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

12. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te stoga nisu niti cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat