Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-43/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E SU D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupana po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, zastupan po punomoćnik Vladimiru Modriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1108/2025-25 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice IR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1108/2025-25 od 23. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice IR za naknadu troška sastava žalbe od 250,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakultet za naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da tužiteljica IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70.

Utvrđuje se da tužiteljica IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. nadalje kod tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70.

Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentomod1,70, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.553,09 eura, u roku od 15 dana.''

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni navodi u bitnome se svode na analizu dokaza izvedenih u postupku te njezino viđenje primjene materijalnog prava na temelju kojeg zaključuje da je tužbeni zahtjev trebao biti usvojen. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška sastava žalbe od 250,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 250,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prevođenjem njezinog radnog mjesta sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“, broj 155/23) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za rasporedi koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 22/24, dalje: Uredba), jer tvrdi da je tuženik pogrešno preveo njeno radno mjesto i koeficijent plaće. Sporno je da li je tužiteljičino radno mjesto računovodstveni referent s koeficijentom 0,865 pravilno prevedeno u radno mjesto referent s koeficijentom 1,43 (kako je to tuženik učinio) ili ga je trebalo prevesti u radno mjesto viši referent s koeficijentom 1,70 (kako to tužiteljica zahtijeva).

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu tužitelja.

7. Neosnovano tužiteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u toj pravnoj stvari. Žalbeni navodi s tog osnova predstavljaju njenu ocjenu izvedenih dokaza i kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica bitnih za pravilnu primjenu materijalnog prava. Sud je u postupku izveo sve po strankama predložene dokaze te je ocjenu istih dao u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

8. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. veljače 1998. na radnom mjestu Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika, - da je temeljem Odluke o plaći od 30. travnja 2001. tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,85, zatim Rješenjem od 8. siječnja 2020. je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,824, te je Rješenjem od 12. svibnja 2023. tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,865, te navedena rješenja tužiteljica nije pobijala,

- da iz Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika iz 2009. proizlazi da radno mjesto Likvidator obuhvaća dva moguća radna mjesta i to: radno mjesto službenika II. vrste - Viši stručni referent, koeficijent 1,00 i radno mjesto službenika III. vrste - Stručni referent, koeficijent 0,88. Uvjet za rad na radnom mjestu Likvidator u smislu stručne spreme bio je viša stručna sprema (VŠS) ili srednja stručna sprema(SSS)

- da je slijedom navedenog tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu računovodstveni referent s koeficijentom plaće 0,865, - da je 1. ožujka 2024. na snagu stupila nova Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, te je tuženik radi prevođenja tužiteljičinog koeficijenta i naziva radnog mjesta tužiteljici ponudio sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 5. ožujka 2024. kojim je tužiteljičino radno mjesto temeljem navedene Uredbe preveo u radno mjesto Referent u Službi za računovodstvene i financijske poslove sa koeficijentom 1,43,

- da je tužiteljica ponuđeni ugovor o radu odbila potpisati, te je tuženiku podnijela zahtjev za ispravak naziva radnog mjesta i koeficijenta od 10. travnja 2024. sukladno čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a kojeg je tuženik zaprimio 12. travnja 2024., te je tuženik Odlukom o odbijanju zahtjeva za ispravak od 15. travnja 2024. odbio zahtjev tužiteljice jer je tužiteljičino radno mjesto računovodstveni referent s pripadajućim koeficijentom 0,865 pravilno prevedeno u radno mjesto referent s koeficijentom 1,43.

- da je tužiteljica protiv navedene Odluke od 15. travnja 2024. (koja joj je uručena na ruke 18. travnja 2024.) podnijela zahtjev za zaštitu prava od 3. svibnja 2024. sukladno čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a koji je tuženik primio 6. svibnja 2024., te je tuženik Odlukom od 15. svibnja 2024. isti odbio, a navedena Odluka od 15. svibnja 2024. dostavljena je tužiteljici 21. svibnja 2024.,

- da je tužiteljica nezadovoljna odlukama poslodavca podnijela predmetnu tužbu 3. lipnja 2024. u roku propisanom sukladno odredbi čl. 36. st. 6. Uredbe u vezi sa čl. 133. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 91/14, 127/17, 98/19, 151/22,46/23 i 64/23 – dalje: ZR).

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Na žalbene navode kako intencija zakonodavca nije bila „tablično“ prevođenje radnih mjesta već je prevođenje prema Uredbi trebalo provesti sukladno načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik faktički obavlja, neovisno nazivu radnog mjesta za koji je sklopljen ugovor o radu te je sud propustio utvrdit odlučnu činjenicu koje je poslove tužiteljica obavljala, valja odgovoriti kako isti nisu osnovani.

11. Prije svega valja istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno cijenio iskaz tužiteljice u dijelu kojim je opisivala poslove koje je obavljala na radu te zaključio da istim nije dokazala da je obavlja poslove višeg referenta kako je navela u tužbi, budući je isti paušalan te nema uporište u izvedenim dokazima.

12. Prema čl. 26. st. 1. Uredbe određeno je da će prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provest prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe. Prema čl. 26. st. 2. Uredbe, propisano je da se prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor oradu. Prema čl. 25. Uredbe, Tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze se u prilogu ove Uredbe i čine njezin sastavni dio. Prema Tablicama prevođenja radnih mjesta koje su sastavni dio Uredbe navedeno je da se radno mjesto ''Računovodstveni referent'' i pripadajući koeficijent 0,865 prevodi u radno mjesto ''Referent'' s koeficijentom 1,43. Prema čl. 26. st. 1. Uredbe, ministarstvo nadležno za rad je ovlašteno dati upute za prevođenje radnih mjesta.

13. Iz Upute Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024. proizlazi da je potrebno izmijeniti ugovore o radu na temelju tablica za prevođenje koje su dio Uredbe. Također se navodi da je odredbom članka 26. stavka 2. Uredbe propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. U skladu s navedenim, dio radnih mjesta ustanove će trebati i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta. Nadalje se navodi da u skladu s Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN broj 35/22), uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja Suglasnost za odobrenje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću zaposlenih na teret proračunskih sredstava (klasa: 602-04/23-04/00001, urboj: 533-04-23-0002) od 3. svibnja 2023. i obrazloženja iste od 16. svibnja 2023., za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, ako zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje je potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Iznimno, u svrhu prevođenja radnih mjesta prema novim odredbama, suglasnost Ministarstva nije potrebna jer će se ista u Registru zaposlenika provoditi automatizmom prema odredbama Uredbe i tablicama prevođenja koje su dio Uredbe.

14. Kako je za tužiteljičino radno mjesto - Računovodstveni referent, koje je radno mjesto III. vrste, predviđena SSS i koeficijent 0,865 te je prema Tablici koja je sastavni dio Uredbe propisano da se isto prevodi u radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43. Za radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 1,70 čl. 11. st. 3. Uredbe, kao radno mjesto II. vrste predviđeno je kao uvjet, završen sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st), a tužiteljica taj uvjet ne zadovoljava.

15. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tužiteljica ne udovoljava razini obrazovanja koja je uvjet za raspored na radno mjesto Viši stručni referent i koeficijent 1,70, posljedično čemu zaključuje kako je tuženik pravilno izvršio prevođenje radnog mjesta Računovodstveni referent s koeficijentom 0,865 u radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43, jer je tužiteljica za navedeno radno mjesto imala sklopljen ugovor o radu te joj je prema tom koeficijentu isplaćivana plaća putem COP sustava, a tuženik nije imao odobrenje Ministarstva za dodatne rashode iz proračuna za isplatu plaće drugog radnog mjesta (viši stručni referent) pa je tuženik bio dužan izvršiti prevođenje upravo tog radnog mjesta i tog koeficijenta plaće.

15.1. Na žalbene navode kako je tužiteljica na temelju internog akta tuženika obavljala poslove Višeg stručnog referenta i da ima 36 godina staža te joj se s tog osnova treba priznati jedan stupanj viša stručna sprema , valja odgovoriti kako nisu osnovani jer prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako okolnost što je tužiteljica eventualno faktično obavljala druge poslove, a ne one iz ugovora o radu, ne stvara na strani tuženika obvezu da izvrši prevođenje radnog mjesta za koje tužiteljica nije imala ugovor o radu jer tuženik nije smio izvršiti prevođenje drugog radnog mjesta, već isključivo onog radnog mjesta za koje je s tužiteljicom imao sklopljen pisani ugovor o radu.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u cijelosti postupio prema Uredbi i Uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024. te je pravilno izvršio prevođenje tužiteljičinog radnog mjesta i ponudio joj je ugovor o radu za radno mjesto referent s koeficijentom 1,43, slijedom čega je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

17. Tužiteljica žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tuženiku uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

18. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat