REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1052/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja DINAMIS PROJEKT d.o.o., Zagreb, Medarska ulica 67, OIB 80195562817, kojeg zastupa punomoćnik Igor Mucalo, odvjetnik iz Zagreba, Amruševa 8, protiv tuženika POLIKLINIKA LAB PLUS 2, Zagreb, Maksimirska cesta 282, OIB 05355685913, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, posl. br. UPP/OS-Ovrv-592/2025 od 30. travnja 2025, a kojim je naloženo tuženiku POLIKLINIKA LAB PLUS 2, Zagreb, Maksimirska cesta 282, OIB 05355685913, da tužitelju DINAMIS PROJEKT d.o.o., Zagreb, Medarska ulica 67, OIB 80195562817, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Financijska kartica po datumu dokumenta- Potraživanja od kupaca dobara, namiri tražbinu u iznosu od 3.100,28 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. listopada 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stop koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 05355685913, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. travnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 05355685913, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku POLIKLINIKA LAB PLUS 2, Zagreb, Maksimirska cesta 282, OIB 05355685913, naknaditi tužitelju DINAMIS PROJEKT d.o.o., Zagreb, Medarska ulica 67, OIB 80195562817, trošak parničnog postupka u iznosu od 577,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, donijela je dana 30. travnja 2025. rješenje posl. br. UPP/OS-Ovrv- 592/2025 na temelju vjerodostojne isprave – otvorene stavke (list 21 spisa) radi naplate novčane tražbine u iznosu od 3.100,28 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Ovršenik, ovdje tuženik, je 19. svibnja 2025. izjavio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da je proističući sprije svega prigovor zastare, te osnovi i visini tužbenog zahtjeva jer ne postoji potraživanje neosnovano, da ovrhovoditelj konstantno koristi krivi termin pravnog oblika, da konstantno navodi da je ovršenik trgovačko društvo, pa da nije jasno na koga se ovrha odnosi jer je ovršenik ustanova.

3. Ovaj sud je rješenjem Povrv-1052/2025 rješenje javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 28. studenog 2025. tužitelj navodi kako je tuženikov prigovor u cijelosti neosnovan i ničim argumentiran te usmjeren isključivo na odugovlačenje ovog postupka i tuženikovo izbjegavanje podmirenja nespornog potraživanja tužitelja, kao što će tužitelj obrazložiti i dokazati u nastavku ovog podneska. Navodi da je svaki pojedini račun naveden u vjerodostojnoj ispravi priloženoj uz prijedlog za ovrhu uredno ispostavljen tuženik, te pojašnjava da su utuženi računi ispostavljeni tuženiku na temelju Ugovora o tehničkom održavanju objekata („Ugovor“), koji su tužitelj i tuženik dana 18. studenog 2020. sklopili po ponudi tužitelja od 11. studenog 2020., ali da mu mu tuženik nije dostavio potpisani primjerak Ugovora, već je tuženik e -mail porukom od 18. studenog 2020. potvrdio tužitelju da se slaže s predloženim Ugovorom i da isti prihvaća, pa je time Ugovor uredno sklopljen sukladno članku 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 – 155/23).

5. Na temelju Ugovora tužitelj je uredno pružao usluge tuženiku od studenog 2020. godine sve do rujna 2024. godine, kad je tuženik e-mail porukom tužitelju od 12. rujna 2024. otkazao Ugovor, predložio da zadnji dan važenja Ugovora bude 30. rujna 2024., te je ujedno priznao dug prema tužitelju, obavijestivši tužitelja da će cjelokupno dugovanje podmiriti najkasnije do 15. listopada 2024., da je tuženik je uredno podmirivao svoje obveze sukladno Ugovoru sve do kraja 2023. godine, ali od računa ispostavljenog za studeni 2023. pa do raskida Ugovora, odnosno do računa za rujan 2024., tuženik nije podmirio nijedan račun. Riječ je o računima koji su utuženi u ovom postupku: - računi broj 350/V01/10001, 2/V01/10001, 29/V01/10001, 56/V01/10001, 75/V01/10001, 110/V01/10001, 140/V01/10001, 196/V01/10001, 254/V01/10001, 283/V01/10001 i 319/V01/10001, koji su ispostavljeni na temelju članka 2. Ugovora, odnosno za redovno tehničko održavanje, i - računi broj 19/V01/10001 i 34/V01/10001, koji su ispostavljeni na temelju članka 3. Ugovora, odnosno za interventno održavanje i pričuvne dijelove. Navodi kako tuženik prije pokretanja ovog postupka niti u jednom trenutku nije izjavio nikakav prigovor ili na bilo koji drugi način osporio utužene račune, već upravo suprotno, a kako je gore navedeno, tuženik je e-mail porukom od 12. rujna 2024. priznao cjelokupno dugovanje, no do danas isto nije podmirio., pa da je obzirom na navedeno vidljivo je da je tužitelj uredno ispunio sve svoje obveze iz poslovnog odnosa s tuženikom te da tuženik utužene račune nije podmirio o dospijeću. U odnosu na tvrdnje tuženika da je nejasno na koga se odnosi Rješenje o ovrsi jer je tuženik u vjerodostojnoj ispravi naveden kao trgovačko društvo a ne ustanova , te da je tužitelj „konstantno koristio krivi termin pravnog oblika te ga nikada nije želio izmijeniti“ navodi da je omaškom u računima izdanima tuženiku navodio tuženika kao „Poliklinika Lab Plus 2 d.o.o.“, a ne kao „Poliklinika Lab Plus 2“, pri čemu je tužitelj u svim računima naveo ispravni OIB i sjedište tuženika, pa stoga ne može biti sporno da se računi odnose upravo na tuženika. Uostalom, tuženik u 4 godine trajanja Ugovora i ispostavljanja računa nijednom nije zatražio od tužitelja da ispravi omašku, a kako je već gore navedeno, tuženik je već ranije u cijelosti priznao dugovanje temeljem utuženih računa, pa je jasno da je takav prigovor tuženika u potpunosti bespredmetan. Posebno ističe da je u vjerodostojnoj ispravi na temelju koje je doneseno Rješenje o ovrsi naziv tuženika ispravno naveden, pa je stoga sasvim jasno na koga se Rješenje o ovrsi odnosi.

6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

10. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

11. Tuženik je uredno zaprimao dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, no na istu se nije očitovao, nije osporio vjerodostojnost iste, te nije pristupio na ročište dana 9. ožujka 2026. godine niti je svoj izostanak opravdao.

12. Dakle, tuženik je sukladno odredbi čl. 5. ZPP-a imao mogućnost izjasniti se o navodima i zahtjevima protivne stranke, a što je tuženik propustio učiniti. Naime, prigovor je jedina radnja koju je tuženik poduzeo, a nakon toga pokazao je potpunu pasivnost u postupku .

13. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i to otvorene stavke- knjigovodstvenu karticu (list 73 spisa), račune sa popratnom dokumentacijom (list 104-120 spisa), e mail korespondenciju (list 126 spisa), Ugovor o tehničkom održavanju objekta (list 127 spisa), e mail korespondenciju (list 131-13 spisa).

14. Sukladno čl. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

15. Pravni temelj poslovnog odnosa u ovom predmetu je Ugovor tehničkom održavanju objekt, a koji Ugovor u naravi predstavlja Ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO-a po osnovi kojeg se tužitelj kao izvođač obvezao tuženiku obaviti određeni posao naveden u čl. 1. i 3. tog Ugovora, a tuženik se kao naručitelj obvezao platiti mu za to određenu naknadu koju su stranke ugovorile u čl. 2. tog Ugovora. Ovdje valja napomenuti da zakon ne predviđa obveznu pisanu formu za Ugovor o djelu, međutim sud zaključuje da su stranke zaključile navedeni ugovor i to na način da je tuženik prihvatio dana 18. studenog 2020. godine ponudu tužitelja od 11. studenog 2020. jer to proizlazi iz email korespondencije (list 131 spisa), dakle ugovor je sklopljen sukladno odredbama čl. 252. st.1. ZOO-a .

16. Uvidom u e mail korespondenciju (list 131 spisa) sud je utvrdio da je predmetni Ugovor tuženik raskinuo dana 12. rujna 2024., da je predložio d a zadnji dan ugovornih obveza bude 30. rujna 2024., te je ujedno obavijestio tužitelja da će cjelokupno dugovanje biti podmireno do 15. listopada 2024.

17. Tuženik u prigovoru nije osporavao da su mu predmetni računi koji su utuženi u ovom postupku dostavljeni od strane tužitelja.

18. Uvidom u predmetne račune sud je utvrdio da su računi broj 350/V01/10001, 2/V01/10001, 29/V01/10001, 56/V01/10001, 75/V01/10001, 110/V01/10001, 140/V01/10001, 196/V01/10001, 254/V01/10001, 283/V01/10001 i 319/V01/10001, ispostavljeni na temelju članka 2. Ugovora, odnosno za redovno tehničko održavanje, a, računi broj 19/V01/10001 i 34/V01/10001, su ispostavljeni na temelju članka 3. Ugovora, odnosno za interventno održavanje i pričuvne dijelove.

19. Dakle, tužitelj je dokumentacijom koju tuženik nije osporio dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine.

20. Tuženik pak, s druge strane, nije dokazao da bi utuženi iznos platio niti da je sukladno odredbi čl. 604. ZOO-a osporio predmetne račune i istim prigovorio odnosno ukoliko djelo nije izvršeno ili je isto imalo nedostataka.

21. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, obzirom da tuženik nije osporio tvrdnje niti isprave koje je dostavio tužitelj, sud gore navedeno činjenično stanje smatra utvrđenim.

22. Dakle, ukoliko je tuženik smatrao da stranke temeljem navedenih računa nisu bile u poslovnom odnosu, ili da obveza tužitelja preuzeta u tom poslovnom odnosu nije izvršena, tuženik je bio dužan najkasnije po primitku računa (a primio ih je jer je tužitelj to dokazao) iste osporiti i vratiti ih tužitelju, a tuženik niti je tvrdio niti je dokazao da je osporavao predmetne račune, stoga sud zaključuje da tuženik iznesenim prigovorima bezrazložno izbjegava plaćanje dospjele obveze, te zaključuje da je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa osnovan u cijelosti.

23. Posebno se napominje, a obzirom na ocjenu suda, da je poslovni odnos parničnih stranaka pravno uređen odredbama ZOO-a vezanim uz ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a), da je tužitelj tuženiku ispunio svoju ugovornu obvezu i time ostvario pravo zahtijevati od tuženika plaćanja ugovorene cijene sukladno odredbi čl. 613. ZOO-a.

24. Slijedom iznijetog ovaj sud smatra da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoje tvrdnje o postojanju i visini potraživanja prema tuženiku dokumentirao i dokazao te je sud visinu tužbenog zahtjeva utvrdio uvidom u priložene račune.

25. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa je sud temeljem navedenog članka te primjenom članka 221.a ZPP -a uzeo za dokazanu tvrdnju tužitelja. S druge strane tuženik nije dokazao da je isporučeno djelo imalo ikakvih nedostataka te da je o tome propisno obavijestio tužitelja niti je dokazao da je ukoliko je smatrao da ništa ne duguje tužitelju osporio i vratio račun.

26. Tuženik svojim izlaganjem u prigovoru, kao i nastavnim pasivnim ponašanjem u parnici, nije uvjerio ovaj sud da bi tužbeni zahtjev bio neosnovan. Nadalje, u odnosu na tvrdnje tuženika kako je tužitelj tuženika pogrešno navodio kao trgovačko društvo, a da se radi o ustanovi, valja naglasiti da je točno da je na računima koje je ispostavljao tužitelj zaista navedeno da se računi izdani na Poliklinika Lab Plus 2 d.o.o.. međutim uvidom u navedene račune razvidno je da je na svakom računu naveden ispravan OIB tuženika pa je potpuno jasno , da se sporni računi odnose na tuženika, a uostalom ako je tuženik smatra da iz bilo kojeg razloga ne može knjižiti i platiti bilo koji račun njegova obveza je bila takav račun osporiti i vratiti tužitelju, a što je tuženik propustio učiniti, te je naprotiv prilikom raskida ugovora priznao dugovanje temeljem tih istih računa.

27. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je platni nalog opisan u točki I izreke presude održati na snazi i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke.

28. Prema odredbama čl. 9. ZOO-a sudionik u obvezno - pravnom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa je tuženika valjalo obvezati na platež utuženog duga, a prema odredbama čl. 183. st. 1. ZOO -a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje pa je sukladno čl. 29. ZOO-a zbog zakašnjenja s ispunjenjem novčane obveze dužan pored glavnice platiti i zateznu kamatu od dospijeća do plateža. Prilikom utvrđivanja tijeka i visine propisane kamatne stope iz čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a sud je postupio sukladno čl. 2. ZPP-a.

29. Odluka o trošku javnobilježničkog postupka broj UPP/OS-Ovrv-592/2025 iz točke I izreke temelji se na čl. 155. st. 1. ZPP-a kojim je određeno da će pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud uzet u obzir troškove koji su bili potrebni , a sud zaključuje da je predmetni ovršni trošak bio potreban ,stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke.

30. Odluka o parnično trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. i 164. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama , a prema zahtjevu za naknadu troškova (list 135 spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

31. Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, a prema čl. 154. i 155. ZPP-a sud prilikom odmjeravanja troškova u obzir uzima samo one radnje koje su bile bitne za vođenje postupka.

32. Tužitelju je priznat trošak podneska od 28. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 9. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 500,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 77,45 EUR, odnosno ukupno 577,45 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu 77,45 EUR

-tuženiku