REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb,Trg. J. F. Kennedyja 11

P-2699/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Marija Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO MARGALIĆ d.o.o., Zagreb, Margalići 10, OIB: 53091829312, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 111,00 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude dana 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, isplatiti tužitelju tužitelja AUTO MARGALIĆ d.o.o., Zagreb, Margalići 10, OIB: 53091829312, iznos od 111,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 5. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos preko dosuđene stope zatezne kamate u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 232,03 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 12. rujna 2024. nastala je šteta na vozilu, marke i tip ŠKODA KAMIQ, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika REIFFEISEN LEASING d.d. iz Zagreba. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 30. listopada 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248303201505. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je dana te je isplatio dio štete i dostavio dokaz i o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 470/1/2, a koji račun u ukupnom iznosu od 441,11 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 241,89 EUR. Razliku od 110,00 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 4. ožujka 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 111,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost te osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik sukladno prijedlogu tuženika koji mu je ukazao na mogućnost popravka vozila po jeftinijoj cijeni sata rada, trebao odabrati jedan od predloženih servisa kako bi smanjio štetu. Navodi da je osiguranik tuženika prijavio štetu sa još dvije, a zbog čega temeljem Uvjeta osiguranja postoji obvezno sudjelovanje osiguranika u šteti/franšiza od 30%, a minimalno 398,17 eura.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun br. A II 470/1/2 (list 10-11 spisa), izvid štete (list 12 spisa), ponudu tuženika (list 14-15 spisa), potvrdu o uplati (list 16 spisa), cjenik usluga ( list 18 spisa), ugovor o ustupu tražbine (list 20-23 spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 24 spisa), sudsku praksu (list 26-44 spisa), odgovor Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 45-46 spisa), rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 51-54 spisa), sudsku praksu (list 55-67 spisa), prijavu štete (list 77-78 spisa), uputu o radionici za popravak vozila (list 79-80 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 83-122 spisa), račune (list 127-130 spisa), potvrdu o transakcijama (list 131-132 spisa), sudsku praksu (list 133-137 spisa).

4. Raspravnim rješenjem od 9. ožujka 2026. sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje zakonskog zastupnika vlasnika vozila i zakonskog zastupnika tužitelja te se odbija prijedlog za provođenje prometno tehničkog vještačenja, te je odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog i/ili financijskog vještačenja, te dostavu računa prema fizičkim osobama za 2024. budući je sud zaključio da provođenje predloženih dokaza nije svrsishodno u sporovima male vrijednosti te u spisu prileži dovoljno materijalnih dokaza za odluku u ovoj pravnoj stvari.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu previsoko zatraženih zateznih kamata.

6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 111,00 EUR-a koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

7. Među strankama je sporan sam nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost i visina štete.

8. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava sam nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

9. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju 241,89 EUR-a od ukupno traženih 441,11 EUR-a, te da je u svom očitovanju na listu 14 spisa, obavijestio tužitelja da je njegov zahtjev pravno osnovan, odnosno da postoji njegova obveza na isplatu prema zahtjevu tužitelja i to u iznosu od 241,89 EUR, koliko je tuženik i platio, a koje ponašanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran odnosno da je doista smatrao da do štetnog događaja uopće nije došlo, odnosno da osiguranik tuženika nije odgovoran za štetni događaj, tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete od 241,89 EUR- a.

10. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu A II 470/1/2 odnosno po cijeni od 25,00 EUR-a plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Iz računa tužitelja broj a A II 159/1/2 (list 109 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila AŠKODA KAMIQ , reg. oznake [registarska oznaka], vlasnika RAIFFEISEN LEASING, te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 441,11 EUR-a, te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 7,4 radnih sati na popravku (3 + 4,4 sati), upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 25,00 eura PDV.

12. Iz Cjenika tužitelja na listu 18 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 35,00 EUR-a uvećano za PDV, a koju činjenicu tuženik nije osporavao.

13. Nadalje, tužitelj je i oštećenom fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku pod istim uvjetima i iznosu kao i svojim ostalim klijentima.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

15. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020. koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

16. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu potraživanja od 4. ožujka 2025. kojim je oštećenik ČD svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 111,00 EUR-a ustupio tužitelju, te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 35,00 EUR-a po satu uvećano za PDV, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 111,00 EUR-a. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je odštetni zahtjev podnesen 24. listopada 2024 kako to sam tuženik navodi u svojoj ponudi (list 14 spisa), no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (5. studenog 2024.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, stoga je odlučeno kao u točki I i II izreke.

20. U odnosu na navode tuženika kako je ovu štetu osiguranik tuženika prijavio zajedno sa još dvije štete, a zbog čega temeljem Uvjeta osiguranja postoji obvezno sudjelovanje osiguranika u šteti/franšiza od 30% a minimalno 398,17 EUR-a, valja naglasiti kako je Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila ( dalje: Uvjeti) i to točkom I.I.1. propisano da se kasko osiguranje ( puno i djelomično B.III) obvezno ugovaraju sa odbitnom franšizom- ugovorenim sudjelovanjem osiguranika u nastaloj šteti, dok je točkom I.2. propisano da neovisno o ugovorenoj odbitnoj franšizi na ugovor o osiguranju da će se uvijek primjenjivati obvezna odbitna franšiza u između ostalog kod isplate osiguranine po trećem prijavljenom osiguranom slučaju unutar jedne osigurateljne godine u iznosu od 30% od iznosa štete, ali ne manje od 398,17 EUR-a i ne više od 1.327,23 EUR-a.

21. Nije sporno da je osiguranik tuženika RAIFFEISEN LEASING dana 24. listopada 2024. prijavio tuženiku štete po kasko osiguranju i to iz štetnih događaja od 28. lipnja 2024., 30. kolovoza 2024. i štetu od 12. rujna 2024., koja je predmet ovog spora.

22. Uvidom u uputu koju je tuženik dana 31. listopada 2024. sud je utvrdio da tuženik ni na koji način ne spominje niti se poziva na predmetne odredbe Uvjeta, a vezano za odbitnu franšizu, nego samo navodi da je sačinjen izvid štete koji se dostavlja osiguraniku tuženika list 81 spisa), i daje se uputa u kojoj radionici osiguranik može izvršiti popravak vozila marke ŠKODA KADIQ.

23. Tuženik je nakon toga svog osiguranika i to dana 29. studenog 2024. obavijestio da ga sa zadovoljstvom može izvijestiti kako je utvrdio postojanje svoje obveze za isplatom činidbe po odštetnom zahtjevu i da je njegov odštetni zahtjev pravno osnovan, kao da je istovremeno procijenjena visina štete kao ukupna osigurnina u iznosu od 241,89 EUR-a, a da pri tom niti tvrdi niti navodi kako je primijenio ili se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe Uvjeta o odbitnoj franšizi. Naime, tuženik je bio u obvezi sukladno Uvjetima I.I.3. prilikom umanjenja osigurnine za sudjelovanje u šteti, osigurninu prvo umanjiti za obveznu franšizu, a potom na ostatak iznosa primijeniti ugovornu odbitnu franšizu, ako je ista ugovorena. Tuženik niti je dokazao niti je tvrdio da je postupio sukladno navedenom, a uz to nije ni dostavio policu osiguranja iz koje bi bilo vidljivo je li uopće bila ugovorena odbitna franšiza, jer u slučaju da utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos franšize , naknadu iz osiguranja tuženik ne bi bio dužan ni isplatiti, a tuženik je postupio suprotno i iznos od od 241,89 EUR-a je isplatio tužitelju ne pozivajući se uopće na odredbe o franšizi.

24. S obzirom na to da je tužitelj uspio u ovom sporu (osim u neznatnom dijelu), to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

25. Tužitelju su priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) i obrazloženog podneska od 14. siječnja 2026. . kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), te zastupanja na ročištima dana 9. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što iznosi 175,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 43,75 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 218,75 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 6,64 EUR kako je to tužitelj i zatražio (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 232,03 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

26. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2 t. 3. ZPP. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.