REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 78 P-5991/2025-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr. sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku FB, sinu, iz [adresa] protiv tuženika A1 d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupan po Martinu Garašiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja FB i punomoćnice tuženika Sanele Jurković, odvjetnice, dana 02. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog povrede časti i ugleda i pretrpljenih duševnih boli, patnje te straha u iznosu od 22.562,88 EUR (170.000,00 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2023. godine do isplate.
II. Nalaže se tužitelju SB, iz [adresa], naknaditi tuženiku A1 d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, parnični trošak u iznosu od 7.550,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 02. travnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi, prvotno protutužbi, a nakon razdvajanja postupka rješenjem ovoga suda od 3. srpnja 2020. godine, navodi kako je tuženik već prije pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku u istoj pravnoj stvari, time da je prijašnji Vipnet d.o.o. promijenio naziv u sadašnji A1 Hrvatska d.o.o. pri čemu se radi o istoj pravnoj osobi. Tužitelj navodi kako su Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. siječnja 2016. godine kao i Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. veljače 2016. godine te obavijest potrošaču od 8. siječnja 2016. godine sastavni dio jednog te istog ugovornog paketa s obzirom da je u sve tri isprave ispod potpisa upisan istovjetan broj: 0.1. 105526902. Tužitelj ističe da s tuženikom nije sklopio nikakav ugovor koji bi se odnosio na sporno razdoblje od 5. siječnja 2016. godine pa nadalje i da potpisi na navodnim zahtjevima nisu tužiteljevi, a zbog čega je određeno grafološko vještačenje potpisa u postupku koji se vodi pred ovim sudom poslovni broj Povrv- 200/2020. Nadalje navodi da je štetna radnja počinjena od strane štetnika jer sporne zahtjeve tuženik nije izdavao oštećeniku koje tužitelj kao oštećenik nije ni potpisivao, niti je za njih znao te je tuženik zloupotrijebio osobne podatke tužitelja u krivotvorenju tužiteljevog potpisa. Ističe da se na osnovi takvog postupanja, odnosno štetnom radnjom, tuženik pokušava ovršnim radnjama naplatiti, pritom dovodeći u zabludu i sam sud u svim parničnim postupcima svjesno i namjerno kršeći načela iz Zakona o obveznim odnosima. Ističe da tuženik nastavlja s takvim radnjama što dokazuje i Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 28. siječnja 2021. godine, pa se zbog toga postavlja pitanje tko je ponovo ugovorio pretplatnički odnos na ime tužitelja ako se uzme u obzir da je to bilo nedozvoljeno sukladno Općim uvjetima poslovanja tuženika zbog dugovanja tužitelja. Također navodi da je ovakvo navedeno protupravno postupanje tuženika tužitelju uzrokovalo teške i nesagledive životne posljedice, koje su pored proživljenih trauma (umirovljenik, sudionik Domovinskog rata) dodatno opteretili tužitelja sa strahom, boli i patnjom. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pritom uzevši u obzir i preinaku tužbe od 21.06.2021.g. (list 20-25 spisa) i od dana 5. svibnja 2022. godine (list 105-109 spisa) kojom je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za 1,00 kn tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim ugovore između tužitelja i tuženika označenih pod šifrom: 1. 23267712, 1. 23234324 i 1. 23267713 kao i da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 170.000,00 kn kao i iznos od 30.000,00 kn s osnova povrede obveznih odnosa te zahtjeva i naknadu troškova postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu (prvotno protutužbu) ističe da su netočni navodi tužitelja da je tuženik o istoj pravnoj stvari već pokrenuo ovršni postupak, s obzirom da se postupak pod poslovnim brojem Povrv-265/17 vodi povodom stavljanja van snage platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-1144/17 i drugog pretplatničkog broja (broj [broj telefona]), dok je ovaj postupak proizašao iz postupka povodom stavljanja van snage platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-3132/18 i drugog pretplatničkog broja (broj [broj telefona]), dakle radi se o dva odvojena ugovora. Tuženik prvenstveno navodi da je tužba neuredna, osporava tužbeni zahtjev, kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je prilikom sklapanja navedenih ugovora predočena i osobna iskaznica tužitelja, a za koju tužitelj nikada nije prijavio gubitak ili krađu te nije podnio kaznenu prijavu protiv nepoznate osobe radi zlouporabe osobne iskaznice. Ističe da nisu ispunjene pretpostavke za nastanak štete te tužitelj uopće ne obrazlaže u čemu se sastoji protupravnost na strani postupanja tuženika. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao neurednu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.
3. Tužitelj je podneskom od 5. svibnja 2022. godine preinačio tužbu na način da je smanjio tužbeni zahtjev u pogledu naknade neimovinske štete za 1,00 kn te zahtjeva isplatu iznosa u visini od 170.000,00 kn, potom iznos u visini od 31.213,35 kn s osnova materijalne štete time da tužitelj zahtjeva i utvrđenje ništetnosti zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05. siječnja 2020. godine (list 105-109 spisa). Tuženik se protivi preinaci tužbe te zahtjeva naknadu troškova postupka za povučeni dio tužbenog zahtjeva od 30.000,00 kn na ime povrede obvezni odnosa (podnesak tuženika od 28.07.2022.g. - list 160-161 spisa).
Sud je rješenjem od 13. rujna 2022. godine odbio zahtjev za objektivnu preinaku tužbe pod točkom I. preinačenog tužbenog zahtjeva tj. zahtjev za utvrđenjem ništetnosti zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05. siječnja 2016. godine i promjene podataka iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05. veljače 2016. godine te dugovanje iz 2020. godine te zahtjev kojim se ukida rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenice iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1259/2021 od 12.07.2021. godine te preinaku tužbe i tužbenog zahtjeva za isplatom s osnova materijalne štete iznosa od 31.213,35 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do dana isplata.
4. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P-3774/2020- 35 od 25. lipnja 2023. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 EUR. Povodom žalbe tužitelja i tuženika presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-252/2024-3 presuda ovog suda ukinuta je pod točkom I. i III. izreke presude (u dijelu kojim je odlučeno o naknadi neimovinske štete) te u odluci o trošku (točka V. i VI. izreke presude). Presuda ovog suda poslovni broj P-3774/2020-35 od 15. lipnja 2023. godine pravomoćna pod točkom II. i IV. izreke presude dana 21. kolovoza 2025. godine (u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti i isplatom imovinske štete).
5. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao prijedlog za ovrhu i rješenje poslovni broj Ovrv-3132 od 5. prosinca 2018. (list 26-27 spisa), prigovor na prijedlog za ovrhu od 17. prosinca 2018. (list 28-29 spisa), rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Povrv-41/19 od 19. ožujka 2019. (list 30-31 spisa), pročitan je preslik spisa poslovni broj Povrv-200/2020, Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. siječnja 2016. (list 35-36 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. veljače 2016. (list 37-38 spisa), Obavijest potrošaču od 8. siječnja 2016. (list 39 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 10. veljače 2017. (list 42 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 5. rujna 2018. (list 43 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 28. siječnja 2021. (list 44-45 spisa), poziv na hitno plaćanje od 3. veljače 2021. (list 46 spisa), poziv na hitno plaćanje pred ovrhu od 4. ožujka 2021. (list 47 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (stranica 48-52 spisa), izvršen je uvid u preslik osobne iskaznice tužitelja (list 86 spisa), pročitan je izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 1. lipnja 2021. (list 74 spisa), rješenje ovrsi poslovni broj Ovrv-1259/2021 od 9. lipnja 2021. (list 110-111 spisa), Zahtjev za naplatu Ov-53724 FINA od 30. studenog 2021. (list 112-113 spisa), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje od 6. prosinca 2021. (list 114 spisa), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 6. prosinca 2021. (list 115 spisa), povratnice i dostavnice od 15. srpnja 2021. i 20. kolovoza 2021. (list 116-119 spisa), Opće uvjete poslovanja A1 od 12. prosinca 2021. (list 121-156 spisa), obavijest FINE o otvaranju posebnog računa od 10. siječnja 2022. (list 144 spisa), Očevidnik FINE o neizvršenim osnovama za plaćanje od 3. svibnja 2022. (list 145-146 spisa), opomene od 17. siječnja, 10. veljače, 24. veljače, 8. ožujka 2022. (list 147-150 spisa), Ugovor kredita broj: 9916161142 od 14. travnja 2015. sa otplatnim planom (list 151-156 spisa), zamolba za reprogramiranjem duga od 19. siječnja 2022. (list 157-159 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 13. lipnja 2022. (list 169-170 spisa), dostava ovršne isprave od 15. ožujka 2022. (list 174 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 17. ožujka 2022. (list 172-173 spisa), dostava ovršne isprave od 9. lipnja 2022. (list 171 spisa), Obavijest o otkazu kredita od 14. srpnja 2022. (list 175-176 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića (list 185-187 spisa, pročitan je iskaz tužitelja (list 202-203 spisa), izvršen je uvid u presudu i rješenje ovog suda poslovni broj Povrv-200/2020-39 od 13. listopada 2023. i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-820/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 248-271 spisa), Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-1259/21 (list 272-275 spisa), te je u ponovljenom suđenju dopunski saslušan vještak dr. Gordan Makarić.
Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
U ponovljenom suđenju sud je cijenio samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske štete.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje.
U predmetnom postupku sporan je osnov kao i visina tužbenog zahtjeva.
7. Tužitelj u tijeku postupka navodi da je u cilju zlouporabe podataka i kopije osobne iskaznice tužitelja tuženik na protupravan, nezakonit i arbitraran način bez znanja tužitelja stvorio novi ugovorni odnos po Zahtjevu od 05. siječnja 2016. godine kojom prilikom je krivotvorio tužiteljev potpis da bi potom dana 05. veljače 2016. godine napravio bez znanja i pristanka tužitelja promjenu broja, te broj koji je zamijenio nije ugasio, već ga je bez ikakve pravne osnove ostavio u opticaju. Navodi da je prema Zahtjevu od 05. siječnja 2016. godine za broj [broj telefona] tuženik raskinuo ugovor 2017. godine, dok Zahtjev o promjeni broja od 05. veljače 2016. godine i novi broj [broj telefona] nije raskinut, već je tuženik 2018. godine raskinuo navedeni Zahtjev za promjenu broja, a nakon proteka zakonskog roka od dvije godine trajanja takvog ugovora, čime je stvorio novo dugovanje po tom promijenjenom broju ponovno bez znanja i pristanka tužitelja i bez ikakvog novog ugovora za razdoblje od mjeseca ožujka 2018. godine pa nadalje. Tužitelj ističe da je po navedenoj osnovi tuženik nastajao naplatiti od tužitelja navodni dug, a što je predmet spora koji se vodi pod poslovnim brojem P-3006/2020 u kojem sporu je ovdje tuženik tužitelj, a iz kojeg je i nastao spor u ovoj konkretnoj pravnoj stvari. Navodi kako je tuženik stvorio novo dugovanje od 2020. godine bez ugovora i znanja tužitelja te je tuženik po nedopuštenoj činidbi blokirao račun tužitelju i time mu prouzročio materijalnu štetu. Nadalje navodi da je ovdje tuženik u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-200/2020 u svojstvu tužitelja povukao tužbu te je u navedenom sporu provedeno grafološko vještačenje kojim je utvrđeno da ovdje tužitelj nije vlastoručno potpisao sporne zahtjeve iz 2016. godine. Tužitelj ističe kako je nezakonito postupanje tuženika kod tužitelja izazvalo nelagodu, nezadovoljstvo, frustracije, odnosno poremećaj dotadašnjeg duševnog mira, čime je povrijeđeno subjektivno pravo osobnosti zbog povrede ugleda i časti te njegovog dostojanstva pored nesporne činjenice da je tužitelj hrvatski branitelj, invalid Domovinskog rata koji je štetnom radnjom ponižen, omalovažen, obezvrijeđen i uvrijeđen.
8. U ponovljenom suđenju tužitelj navodi da su netočni navodi sudova da su sudski postupci koje je pokrenuo tuženik radi naplate potraživanja naknadno obustavljeni jer su pravomoćnom odlukom ovog suda poslovni broj Povrv-200/2020 odbijeni tužbeni zahtjevi ovdje tuženika i ukinut je platni nalog iz razloga jer ovdje tuženik krivotvorio je potpis i stvorio nepostojeći ugovor, te zloupotrijebio osobne podatke i iskaznicu tužitelja. Navodi da su netočni navodi sudova u ovoj pravnoj stvari pogrešno drže da po predmetnom protupravnom i nezakonitom ugovoru nema uzročno-posljedične veze i da nije nastala materijalna šteta iz štetne radnje tuženika, jer je ovdje tuženik bez pravne osnove otuđio cjelokupan iznos s računa tužitelja, te je zbog dugog vremenskog trajanja ovog postupka nastupila zastara, pa je tužitelj ustao novom tužbom dana 19. studenog 2024. godine za naplatu štete po točkama I. i II. odbijene preinake tužbe pred Općinskim sudom u Šibeniku. Ističe kako je Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa nastao protupravnom i nezakonitom štetnom radnjom tuženika kad je krivotvorio potpis, zloupotrijebio osobne podatke i osobnu iskaznicu tužitelja, po kojem je tuženik nastavio sa štetnim radnjama iako su mu bile poznate činjenice iz predmeta Povrv-2200/2020 tj. da tužitelj nije sklopio ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Smatra da je pogrešno stajalište sudova u ovoj pravnoj stvari da nema ništetnosti. Nadalje navodi kako nije sporno da je nastala nematerijalna šteta zbog povrede prava osobnosti tužitelja i da je nastala i materijalna šteta.
9. Tuženik osporava navode tužitelja sadržajno kao u podnesku od 09.02.2026.g. (list 288-289 spisa). U bitnom navodi da ne postoji štetna radnja, ne postoji protupravnost u postupanju tuženika te ne postoji niti sama šteta kakvu navodi tužitelj. Ističe da zbog činjenice da su ugovori sklopljeni temeljem predočene dokumentacije ne postoji protupravna radnja na strani tuženika, kao niti u pogledu posljedičnog korištenja podataka tužitelja pa je stoga neosnovan zahtjev za isplatom nematerijalne štete koju tuženik osporava po osnovu i visini. U odnosu na neimovinsku štetu tuženik navodi da je datum zadnje kontrole psihijatra 04.10.2022. godine, da je ovaj sud vještačenje odredio na ročištu dana 13.09.2022. godine, dakle tužitelj kroz vremensko razdoblje od četiri (4) godine nije niti jednom bio na psihijatrijskom pregledu, dva bi dva tjedna nakon određivanja vještačenja posjetio psihijatra s navodom da ga opterećuje spor s VIP-om za koji se ne osjeća odgovornim.
10. Sud je na okolnosti utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva zbog povrede prava osobnosti zbog povrede duševnog zdravlja, te povrede ugleda i časti proveo dokaz medicinskim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića od 17. siječnja 2023. godine utvrđeno je da je tužitelj bio izložen štetnom događaju od 5. siječnja 2016. godine do 2020. godine. Temeljem analize svih relevantnih podataka vještak smatra da se kod tužitelja kao izravna posljedica okolnosti štetnog događaja razvilo pogoršanje simptomatike ratnog PTSP-a (F43.1). Naime, vještak smatra da navedene okolnosti u sebi sadržavaju stresogeni i frustrativni potencijal koje kumulativnim učinkom imaju za posljedicu razvoj pogoršanja psihičkog poremećaja. Vještak navodi da je navedeno rezultiralo subjektivnim osjećajem osujećenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koje imaju za posljedicu poremećeno osobno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje. Nadalje navodi kako između štetnih događaja i razvoja pogoršanja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno- posljedična veza te je temeljem toga došlo do povrede duševnog zdravlja tužitelja. Naime, tužitelj trpi povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetna događanja, isto tako vještak cijeni duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 5% te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka u provođenju medicinskog vještačenja kao uvjerljiv i objektivan, ocijenivši da je izrađen u skladu sa svim pravilima struke i valjano obrazložen. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedbe nalazu i mišljenju vještaka dr. Gordana Makarića.
11. U ponovljenom suđenju sud je dopunski saslušao vještaka dr. Gordana Makarića na primjedbe tuženika.
Vještak dr. Gordan Makarić u dopunskom očitovanju navodi da je pregledao tužitelja prije izrade nalaza i mišljenja od 17.01.2023.g., pa je i obuhvatio ovo razdoblje od 2018. kada je on zaprimio rješenje o ovrsi pa sve do dana pregleda tužitelja. Navodim da se 5% trajnih posljedica odnosi na pogoršanje simptomatike ratnog PTSP-a, a koja je posljedica predmetnog štetnog događaja. Na upit da li se može vremenski uokviriti ocjena trajanje i intenziteta trpljenja straha navodi da se isto ne može vremensko točno uokviriti , a kao što je naveo u pisanom nalazu i mišljenju isti se javlja u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Dakle, nije uzeto u obzir njegov osjećaj tjeskobe, anksioznosti straha i tome slično koji proizlazi iz ratnih traumatskih iskustava. Navodi da je cijenio trajne posljedice tužitelja analizom predmetnog štetnog događaja, analizom u spisu priložene medicinske dokumentacije te dokumentacije koju je tužitelj donio na pregled te konačno i odlučno rezultata vlastitog psihijatrijskog ispitivanja. Za navedeno nije nužno da tužitelj redovito npr. svaki mjesec odlazi psihijatru. Naglašava da nije neuobičajeno da ne odlazi redovito i kontinuirano kod psihijatra. Ovakvim dopunskom očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika.
12. U svom iskazu danom na ročištu od 5. svibnja 2023. godine tužitelj SB navodi kako je 2016. bio u poslovnici tuženika i da su mu oni rekli da mora platiti račune, ali mu nisu objasnili zašto bi on to morao platiti time da je djelatnicima tuženika rekao da on nije ništa od njih naručivao niti kupovao. Ističe da nije bio pretplatnik tuženika, ali zna da je 2013. godine podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ali da je ugovor bio na dvije godine. Navodi da nakon što je istekao ovaj rok od kraja 2013. do kraja 2015. više nije potpisivao nikakve ugovore. Dodaje da se nakon što su ga počeli tužiti od 2016. osjećao poniženo, omalovažavano, da je izgubio na tjelesnoj težini i da nije mogao niti spavati. Navodi da nikada nije bio u situaciji da ga netko tuži jer bi bio nešto dužan, a ono što god bi naručio ili bio dužan on bi sam to i platio. Ističe da on inače misli da mi građani moramo platiti ono što dugujemo bez obzira koliko to košta, primjerice da treba platiti režije i sve ono što naručujemo. Tužitelj navodi da mu je tuženik blokirao račun i da od tada ne može koristiti karticu da nešto kupi na rate, a njegov sin koji ga u ovom sporu zastupa pruža mu potporu pa mu je on išao otvoriti zaštićeni račun. Nadalje iskazuje da je doista pogođen i uznemiren jer mu je blokiran račun, a nije ništa dužan. Navodi da nije nikoga zvao nakon što je obavio razgovor u poslovnici niti je znao da bi trebao nekog dalje zvati i kontaktirati. Tužitelj navodi da je po struci bio vozač, a u to vrijeme je bio u mirovini, pa kada je rekao u poslovnici da ne duguje ništa nije niti znao da treba zvati naokolo. Tužitelj iskazuje da je prvi put doznao za ugovore s krivotvorenim potpisom kada su mu iste poslali na kućnu adresu, da je dobio opomene za plaćanje, pa je njegov sin reagirao na te opomene 2016. godine. Pojašnjava da je prvo dobio opomenu za plaćanje, pa je otišao u poslovnicu kako je rekao, a onda su mu poslali obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa, te je potom dobio rješenje o ovrsi na koje je uložio prigovor.
Sud je iskaz tužitelja SB prihvatio kao vjerodostojan, životan i logičan koji se slaže sa prethodno izvedenim dokazima.
13. Prema uputi Županijskog suda u Osijeku u rješenju poslovni broj Gž-252/2024-3 od dana 21. kolovoza 2025. godine ovaj sud je trebao utvrditi da li je postupanje tuženika pružilo osnovanost tužitelju za potraživanje imovinske, a podredno i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, te je sud trebao utvrditi i da li su ispunjene pretpostavke za naknadu štete koju zahtjeva tužitelj u ovoj pravnoj stvari s time da je na tužitelju teret dokazivanja da mu je nastala šteta, dokazivanja postojanja protupravne štetne radnje i uzročne veze između štete i štetne radnje.
14. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio:
- da postoji Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. siječnja 2016. kao i Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 5. veljače 2016. godine, time da postoji Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 10. veljače 2017. godine, Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 5. rujna 2018. godine te Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 28. siječnja 2021. godine. Iz dokumentacije koja prileži u spisu ne proizlazi na koji točno zahtjev se odnose obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa, niti je sud sa sigurnošću mogao utvrditi pravni osnov u odnosu na Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 28. siječnja 2021. godine,
- da postoje dva zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa dok s druge strane postoje tri obavijesti o raskidu pretplatničkog ugovora, odnosno pravna osnova Obavijesti o raskidu pretplatničkog ugovora od 28. siječnja 2021. je nejasna. Upravo temeljem tražbine tuženika iz te posljednje obavijesti o raskidu pretplatničkog ugovora od 28. siječnja 2021. odnosno temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi od 12. srpnja 2021. koje mu upućeno na adresu na kojoj ne stanuje došlo je do blokade računa tužitelja. Time je posljedično za tužitelja došlo do novih ovrha, jer upravo zbog tog blokiranog računa tužitelj nije mogao uredno ispunjavati postojeća zaduženja te je došlo do nove ovrhe na štetu tužitelja ovaj put od strane njegove banke odnosno Hrvatske poštanske banke kao ovrhovoditelja.
15. Sukladno članku 32. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22.) poslovna praksa je nepoštena: ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. Ovom odredbom se od tuženika očekuje povećan stupanj pažnje u obliku profesionalne pažnje koju je tuženik svakako propustio upotrijebiti prvotno kada je izdao Obavijest o raskidu pretplatničkog ugovora od 28. siječnja 2021. godine jer za navedenu obavijest ne postoji pravna osnova, a i nejasno je zašto bi tuženik i sklopio ponovni pretplatnički ugovor sa tužiteljem kada je tada očito tužitelj već bio u dugu odnosno kada su već bile pokrenute dvije ovrhe protiv tužitelja od strane tuženika kao ovrhovoditelja pogotovo s obzirom da sukladno odredbi 5.2.1. Općih uvjeta poslovanja tuženika, tuženik ima mogućnost odbiti zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa ako postoji bilo kakvo neosporeno dospjelo, a nepodmireno potraživanje A1 (tuženika) po bilo kojoj osnovi prema krajnjem korisniku. Također, sud napominje kako tuženik i nakon upozorenja tužitelja u kojem je tvrdio da nije potpisao predmetne zahtjeve kao i saznanja da je vještačenjem u drugom postupku za jedan od Zahtjeva utvrđeno da potpis ne pripada tužitelju, nije učinio ništa kako bi eventualno na miran način riješio spor te pokušao dogovorom doći do eventualnog rješenje uzevši u obzir da se radi o umirovljeniku s malim mjesečnim primanjima, već je odmah krenuo u ovrhu pa u konačnici i u blokadu tužitelja koja je za tužitelja povukla druge negativne posljedice. Takvima načinom vođenja postupka očito je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja kao i načelo dužnosti suradnje u obveznom odnosu.
16. Odredbom čl. 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1045. stavak 1. ZOO-a da bi štetnik naknadio štetu oštećenik treba dokazati pretpostavke za naknadu štete i to subjekta obveznog odnosa, odgovornost za štetu, štetnu radnju, štetu, uzročno posljedičnu vezu između štete i štetne radnje i protupravnost. Odredbom čl. 1046. propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (običan šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), dočim odredba čl. 1049. ZOO-a propisuje da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.
17. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da mu je tuženik protupravnim radnjama nanio imovinsku i neimovinsku štetu. Nadalje navodi kako je Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa nastao protupravnom i nezakonitom štetnom radnjom tuženika kad je krivotvorio potpis, zloupotrijebio osobne podatke i osobnu iskaznicu tužitelja, po kojem je tuženik nastavio sa štetnim radnjama iako su mu bile poznate činjenice iz predmeta Povrv-2200/2020 tj. da tužitelj nije sklopio ugovor o zasnivanju pretplatničkog donosa.
Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) u tijeku ovog postupka nije dostavio dokaz niti je dokazao a nije ni predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja činjenice da bi tuženik protupravnom i nezakonitom štetnom radnjom krivotvorio potpis tužitelja, donosno zloupotrijebio osobne podatke i osobnu iskaznicu tužitelja kako bi se zasnovao ugovorni odnos temeljem Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa.
18. Nije sporno da je presudom i rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-200/2020- 39 od 13. listopada 2023. godine ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenice, iz [adresa] poslovni broj Ovrv.1144/17 od 02. svibnja 2017. godine te da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, u ovom sporu tuženika. Iz obrazloženja presude i rješenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj, u ovom sporu tuženik, pokrenuo ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga od 26. travnja 2017. godine a koje se odnosi na neplaćene račune za pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje od kolovoza 2016. godine do prosinca 2026. godine te ožujka 2017-. godine, te da je tuženik, ovdje tužitelj, podnio pravovremeno prigovor u kojem ističe da nije naručio nikakvu uslugu od tužitelja niti je potpisao ugovor o korištenju usluge na razdoblje na koje se odnosi Izvadak iz poslovnih knjiga. Nije niti sporno da je nalazom i mišljenjem vještaka Ljerke Zdunić, od dana 28. svibnja 2021. godine utvrđeno da potpis na Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05.01.2016.g. i na Obavijesti potrošača od 08.01.2016.g. i na otpremnici od 08.01.2015.g. "potpis SB" nije potpis SB, tuženika ( u ovom sporu tužitelja).
19. U tijeku postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-200/2020-39 sud je nedvojbeno utvrdio da skriptor spornih potpisa koji se nalaze na Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05.01.2016.g., na Obavijesti potrošaču od 08.01.20156.g. te na otpremnici od 08.01.2016.g. nije SB, u ovom sporu tužitelj.
20. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tvrdi da je tuženik protupravnom i nezakonitom štetnom radnjom krivotvorio potpis tužitelja, donosno zloupotrijebio osobne podatke i osobnu iskaznicu tužitelja kako bi se zasnovao ugovorni odnos temeljem Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) takve sporne činjenice nije dokazao niti je predložio provođenje dokaza na okolnost sporne činjenice da bi tuženik protupravnom i nezakonitom štetnom radnjom krivotvorio potpis tužitelja, donosno zloupotrijebio osobne podatke i osobnu iskaznicu tužitelj sve u cilju zasnivanja pretplatničkog odnosa s tužiteljem temeljem Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa.
21. Kako tužitelj nije dokazao protupravnost u postupanju tuženika to tužitelj nije dokazao pretpostavke za naknadu štete i to odgovornost za štetu tuženika i protupravnost.
Nije sporno da je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate računa prema Izvatku iz poslovnih knjiga a koje se odnosi na neplaćane račune za pružene telekomunikacijske usluge za razdoblje od kolovoza 2016. godine od prosinca 2016. godine te ožujak 2017. godine. Sama činjenica da bi tuženik pokrenuo ovršni postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave samo po sebi nije protuzakonito postupanje tuženika koji je pokrenuo redovni postupak radi naplate svoje tražbine. Pri tome za istaknuti je da je tužitelj tek u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-200/2020 dokazao da nije skriptor potpisa koji se nalaze na Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 05.01.2016.g., na Obavijesti potrošaču od 08.01.20156.g. te na otpremnici od 08.01.2016.g., a koji dokaz grafološkim vještačenjem je proveden 2021. godine u redovnom sudskom postupku nakon što je sud stavio izvan snage platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenice, iz [adresa] poslovni broj Ovrv-1144/17 od 02. svibnja 2017. godine. Kako je tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate svoje tražbine to samo po sebi nije dokaz da bi postupao protupravno te da postoji krivnja na strani tuženika kao štetnika tj. da je prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom jer ovršni postupak je redovni sudski postupak koji se pokreće radi naplate potraživanja na temelju vjerodostojne isprave.
Slijedom navedenog kako tužitelj nije dokazao protupravnost niti da je tuženik prouzročio štetu namjerno ili krajnjom nepažnjom to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kao pod točkom I. izreke presude.
Pri tome ovaj sud ističe da sudski postupci koje je pokrenuo tuženik protiv tužitelja radi naplate svoje tražbine nije osnov za dosuđivanje naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje i patnje te pretrpljenog straha, časti i ugleda, a posebice iz razloga jer tužitelj nije dokazao protupravnost u postupanju tuženika ni prije ni tijekom ovršnog postupka.
22. Odredbom čl. 19. st.1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje.
Tužitelj navodi da je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u visini iznosa od 170.000,00 kn (podnesak tužitelja od 05.05.2022. godine).
23. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je kod tužitelja došlo do pogoršanja psihičkog poremećaja i da je navedeno rezultiralo subjektivnim osjećajem osujećenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koje imaju za posljedicu poremećeno osobno, socijalno i obiteljsko funkcioniranje.
Kako je prethodno navedeno tužitelj nije dokazao protupravnost u postupanju tuženika niti prije pokretanja ovršnog postupka (da bi tuženik krivotvorio potpis tužitelja radi zasnivanja ugovornog odnosa, niti je dokazao štetnu radnju) te imajući u vidu da sudski postupak nije niti može biti osnov za naknadu štete to je sud stajališta da tužbeni zahtjev je neosnovan unatoč utvrđenom pogoršanju duševnog stanja tužitelja. Naime iz iskaza tužitelja proizlazi da nikada nije bio u situaciji da ga netko tuži jer bi bio nešto dužan, da mu je tuženik blokirao račun i da od tada ne može koristiti karticu da nešto kupi na rate, da je doista pogođen i uznemiren jer mu je blokiran račun, a nije ništa dužan.
Sud je stajališta da ponašanje tuženika nisu mogle diskvalificirati tužitelja niti mu prouzročiti trpljenje duševnih boli takvog intenziteta koji bi opravdali dosuđenje bilo kakve neimovinske štete s osnova pretrpljenih duševnih boli. Sama činjenica da je tuženik pokrenuo ovršni postupak te da je tužitelj tek u parničnom postupku dokazao da nije skriptor potpisa na citiranim Zahtjevima za zasnivanje pretplatničkog odnosa i na Ugovoru o zasnivanju pretplatničkog odnosa sam po sebi nije dokaz da bi tuženik štetnom radnjom prouzročio duševne boli tužitelju.
Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete kao neosnovan.
24. Sud je o troškovima postupka odlučivao temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a. Sud je priznao trošak tuženiku sastava odgovora na tužbu od 21.06.2019.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 07.06.2021.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 27.07.2021.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), sastav podneska od 15.04.2022.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.05.2022.g. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), sastav podneska od 28.07.2022.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.09.2022.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 27.02.2023.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 05.05.2023.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav žalbe od 29.06.2023.g. u iznosu 250,00 EUR (Tbr. 10. točka 1. OT-a), sastav podneska od 10.02.2026.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.02.2026. g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 6.000,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 1.500,00, ukupno 7.500,00 EUR, te je priznat trošak vještaka u iznosu od 50,00 EUR, ukupno 7.550,00 EUR.
Tuženiku na priznati trošak dosuđena je zatezna kamata sukladno čl.151. stavak 3. ZPP-a.
Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 02. travnja 2026. godine
Sudac:
dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud, Županijski sud u Osijeku.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika