Poslovni broj: P-708/2024-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj tužiteljice KOJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Vlahovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je KOJ vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu. U z.k.ul,. br. 20244 k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] DL 22 stambena zgrada u [adresa] , etažno vlasništvo E-30 na dvosobnom stanu br. 2. U VII katu ,površine 59 ,98 m2, i to u ½ suvlasničkog dijela.

Utvrđuje de da je ZOJ vlasnica. nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, u zk. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] Njivice, dvorište, stambena zgrada, pomoćna zgrada i pomoćna zgrada u suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom po oznakom E-14. i to u ~ suvlasničkog dijela.

Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu i Općinskog suda u Crikvenici Stalne službe u Krku, ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina s imena tuženice na tužiteljicu u suvlasničkom dijelu od 1/2 . i to

1. za nekretninu upisanu u z.k.u ,. br. 20244 k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] DL 22 stambena zgrada u [adresa] , etažno vlasništvo E -30 dvosobni stan br. 2. U VII katu, površine 59,98 m2,

2. za nekretninu upisanu u z. k. ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] Njivice, dvorište, stambena zgrada, pomoćna zgrada i pomoćna zgrada, u suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom po oznakom E-14.

2. Nalaže se tuženoj KO da, ukoliko se usprotivi ovom tužbenom zahtjevu, naknaditi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

II.) Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 924,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 5. lipnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženice sa zahtjevom da sud presudom utvrdi da je suvlasnik nekretnina upisanih u zemljišne knjige ovog suda i Općinskog suda u Crikvenici u ½ dijela, koje su upisane kao isključivo vlasništvo tuženice. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se tuženica upisala kao vlasnik navedenih nekretnina temeljem nasljeđivanja iza pokojne ŠOJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]). Pokojna ŠOJ je sestra parničnih stranaka koja je čitav život živjela u [adresa], a nakon umirovljenja se, zbog zdravstvenih razloga, preselila u Austriju kod tuženice gdje je preminula **.**.2022. Ostavinski postupak je proveden pred Kotarskom sudu u Leibnitzu (Austrija), pred povjerenikom tog suda javnim bilježnikom Jorgom Maitzom iz Arnfelsa. Tužiteljica nije bila obaviještena o ostavini već je za provedenu ostavinu saznala u travnju 2024. nakon što je utvrdila da se tuženica upisala na predmetnim nekretninama kao vlasnica iza pokojne. Također je utvrdila da je upis njenog prava vlasništva u zemljišne knjige izvršen temeljem Europske potvrde o nasljeđivanju koja je izdana u Austriji. Provjerom kod austrijskih organa, tužiteljica je utvrdila da joj je austrijsko tijelo pokušalo dostaviti poziv za ročište i poziv za davanje nasljedničke izjave, čime je, sukladno austrijskom procesnom pravu, formalno ostvaren uvjet zakonitosti dostave. Tužiteljica nikada nije primila navedene dokumente. Sukladno presumpcijama koje postoje u austrijskom pravu, tuženica je određena kao jedina nasljednica na predmetnoj ostavini budući da se tužiteljica nije očitovala o prihvaćanju nasljedstva. Stranke su nasljednice iza pokojne sestre ŠOJ u jednakim dijelovima pa tužiteljica predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi suvlasnicom predmetnih nekretnina u ½ dijela.

2. Sud je rješenjem od 14. lipnja 2024. odbacio tužbu kao nedopuštenu jer je utvrdio da nije međunarodno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari obzirom da je riječ o prekograničnom predmetu iz područja nasljeđivanja za koji je nadležan sud Republike Austrije.

3. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku ukinuto je rješenje ovog suda uz obrazloženje da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je riječ o stvarno-pravnom predmetu za kojeg se nadležnost prosuđuje temeljem čl. 56. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku koji propisuje isključivu nadležnost prema mjestu gdje leži nekretnina.

4. Tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je u konkretnom slučaju riječ o tužbi kojom se osporava rješenje o nasljeđivanju iza pokojne ŠOJ i Europske potvrde o nasljeđivanju od 4. prosinca 2023. U tom smislu ističe da je Uredbom (EU broj 650/2012) Europskog parlamenta i vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje u tekstu Uredba o nasljeđivanju) koja je po pravnoj snazi iznad zakona propisano slobodno kruženje isprava koje su donesene u nasljednim stvarima bez potrebe za njihovom dodatnom kontrolom . Također, ističe da se kontrola isprava može provoditi u državi u kojoj je donesena, odnosno izdana, dok se u drugoj državi ista može podvrgnuti ispitivanju samo ako je očigledno protivna javnom poretku. Stoga je pitanje nasljednog prava i prava vlasništva nad predmetnim nekretninama već pravomoćno riješeno pred austrijskim pravosudnim organima pa nema mjesta drugačijem rješavanju prethodnog pitanja pred ovim sudom. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

5. Tužitelj se tijekom postupka, a nakon drugostupanjske odluke, očitovao da zakonito provođenje ostavinskog postupka pred nadležnim tijelima Republike Austrije nije odlučno za rješenje pravnog pitanja radi kojeg se podnosi ova tužba. Neovisno o dovršetku ostavinskog postupka Austriji, u ovom predmetu se radi o vlasničkoj parnici za koju nije odlučno kako je riješen ostavinski postupak. U podnesku od 23. listopada 2025. izričito navodi da su nadležna tijela u Republici Austriji zakonito provela postupak i odlučila o nasljednom pravu stranaka u skladu s mjerodavnim austrijskim pravom. Tužiteljica priznaje odluku javnog bilježnika u Austriji i ne osporava zakonitost provedenog postupka. Tužbom traži da sud u ovom postupku odluči o njezinom pravu vlasništva nad predmetnim nekretninama koje je ista stekla trenutkom smrti ostaviteljice po samom zakonu.

6. Sud je pročitao povijesni prikaz zk izvatka (list 6-11), poziv na sudsku raspravu pred austrijskim javnim bilježnikom (list 12-13), specijalna punomoć (list 14), spis O-634/2023, korespondencija između tužiteljice i javnog bilježnika Jorga Maitza (list 19-23), rodni listovi (List 26-28), dijelovi spisa koji se vodio pred javnim bilježnikom u Austriji (list 29-58), ovjeren prijevod isprava pred nadležnim sudom Republike Austrije (list 98-132,160-181).

7. Sud nije provodio dokazni prijedlog saslušanjem stranaka jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva na stanu u [adresa] i kući s okućnicom na Krku (opisane u izreci presude) koje je naslijedila iza svoje sestre UOJ koja je preminula **.**.2022.

10. Između stranaka nije sporno da je sestra parničnih stranaka UOJ preminula **.**.2022. da se iza njene smrti vodio ostavinski postupak u Hrvatskoj pred ovim sudom, odnosno javnim bilježnikom Majom Peris, Vice Vukova 6 kao sudskom povjerenikom; da se paralelno vodio ostavinski postupak u Austriji pred Kotarskim sudom u Leipnitzu pred javnim bilježnikom Jorgom Maitzom kao sudskim povjerenikom; da se ovaj sud oglasio apsolutno nenadležnim u korist austrijskog suda rješenjem od 3. studenog 2023.; da je u Republici Austriji zakonito proveden ostavinski postupak pred nadležnim tijelom u kojem je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je imovina pokojne uručena tuženici; da u tom postupku tužiteljica nije sudjelovala unatoč pozivima koje je uredno primila; da tužiteljica nije po pozivu javnog bilježnika dostavila izjavu kojom prihvaća nasljedstvo što se prema austrijskom nasljednom pravu smatra odricanjem od nasljedstva; da je protiv rješenja o nasljeđivanju tužiteljica podnijela žalbu koja je odbijena odlukom Zemaljskog građanskog suda u Grazu (kao žalbenog suda) od 23. listopada 2024.; da tužiteljica u ovom postupku ne osporava pravilnost i zakonitost postupanja tijela Republike Austrije i od njega donesenih odluka.

11. Između stranaka je sporno da li je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem hrvatskog nasljednog prava iza sestre ŠOJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) unatoč pravomoćnoj odluci austrijskih organa kojima se nasljedstvo dodjeljuje tuženici.

12. Prvenstveno valja reći da sud i dalje smatra da je riječ o nasljedno- pravnom sporu za koji postoji međunarodna nadležnost austrijskih sudova sukladno Uredbi o nasljeđivanju koja je po pravnoj snazi iznad zakona pa time i iznad odredaba ZPP-a o isključivoj nadležnosti naših sudova po mjestu gdje leži nekretnina. Sukus pitanja o međunarodnoj nadležnosti nije pitanje mjesta gdje leži nekretnine, već da li se radi o nasljedno-pravnom ili stvarno-pravnom sporu. O tome onda ovisi da li će se pitanje nadležnosti rješavati primjenom Uredbe o nasljeđivanju ili nekog drugog međunarodnog instrumenta koji pitanja prekogranične nadležnosti rješava u stvarno-pravnim sporovima (u konkretnom slučaju bi to bila Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena). Članak 56. ZPP-a, na koji se poziva drugostupanjski sud, rješava pitanje tuzemne nadležnosti, dakle one između domaćih organa i sudova, a ne pitanje međunarodne nadležnosti u sporovima s prekograničnim elementom kao što je ovdje slučaj. Pritom valja istaknuti da pravna osnova koju tužitelj istakne u tužbi ne veže sud kod odlučivanja o kakvoj vrsti spora je riječ. Argumentacija tužitelja da je ovdje riječ o stvarno-pravnom predmetu ne prihvaća ovaj sud jer iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da je riječ sporu koji je u dosegu čl. 1. stavak 1. u vezi čl. 3. stavka 1. Uredbe o nasljeđivanju.

13. No, obzirom na pravni stav zauzet u drugostupanjskoj odluci o međunarodnoj nadležnosti ovog suda, valjalo je odlučiti u sporu meritornom odlukom.

14. Tužiteljica ne osporava zakonitost odluke austrijskog suda (javnog bilježnika) kojom je odlučeno o nasljeđivanju predmetnih nekretnina iza smrti njene pokojne sestre, a kojom su iste prenesena u vlasništvo tuženice , niti navodi razloge zbog kojih istu ne bi trebalo priznati. Također, priznaje da je primjenom austrijskih pozitivnih propisa (postupovnih i materijalnih) njihov organ donio pravilnu i zakonitu odluku. No, tužitelj smatra da bi primjenom našeg zakonodavstva predmetna imovina prešla u njeno suvlasništvo (1/2) već trenutkom smrti pokojne i to po samom zakonu. Stoga predlaže da ju sud proglasi suvlasnicom navedene imovine. Na takve tvrdnje valja reći da se Republika Hrvatska pristupom Ugovoru o funkcioniranju Europske unije obvezala poštivati odluke drugih država članica. Takvu obvezu nameće i Uredba o nasljeđivanju koja u svojoj Preambuli (točke 1-4) ističe važnost uzajamnog povjerenja u odluke drugih država članica i ističe važnost izbjegavanja donošenja proturječnih odluka u različitim državama članicama (u točci 34.).

15. Iako tužiteljica nominalno priznaje da je ostavinski postupak u Republici Austriji zakonito proveden te da se ovom tužbom ne dira u pitanje pravomoćne sudske odluke koja je donesena pred austrijskim tijelom, ona faktički ovom tužbom traži da se donese različita odluka o istoj pravnoj stvari o kojoj je već odlučeno. Pritom tužiteljica u tužbi ne navodi neki različiti pravni osnov za stjecanje vlasništva osim onog na nasljedno-pravnom temelju, niti iznosi činjenice u tom smjeru. Člankom 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Tužiteljica u tužbi kao osnov stjecanja vlasništva navodi nasljeđivanje. Mjerodavno pravo za nasljeđivanje je austrijsko pravo prema članku 21. Uredbe o nasljeđivanju. Kako je u skladu s mjerodavnim austrijskim pravom već donesena odluka o nasljeđivanju pred austrijskim javnim bilježnikom koji je postupao kao povjerenik suda, a koja je zakonita i pravilna i nije protivna javnom poretku Republike Hrvatske, to nema mjesta drugačijem odlučivanju o istoj pravnoj stvari. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen.

16. Odluka o parničnom trošku temelji na odredbi članka 154. st. 1. i 155. ZPP. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tuženika, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

17. Tuženici je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 924,21 EUR, a isti se odnosi na sastav podneska od 30. lipnja 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1) i zastupanje na ročištima 7. srpnja 2025. i 10. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr 9/1) uvećano za PDV i trošak prijevoda dokumentacije u iznosu od 174,21 EUR.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istih. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika