Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Gž-789/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-789/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. Ž. B., OIB: ..., pod 2. M. E., OIB: ... i pod 3. Grada S., OIB: ..., kao suvlasnika stambene zgrade u S., ..., koje zastupa S. U. d.o.o., S., kojeg zastupa direktor i član uprave A. Z., a kojeg zastupa opunomoćenica T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika I. M., OIB: ..., iz S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2529/2018-34 od 15. prosinca 2021., 24. listopada 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2529/2018-34 od 15. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. R., iz S., poslovni broj Ovrv-2251/2018 od 16. srpnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 203,56 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 16. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se ukida platni nalog za iznos od 5.035,16 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku:- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. siječnja 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. veljače 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. ožujka 2016.,- na iznos od 436,56 HRK

teče od 16. travnja 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. svibnja 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. lipnja 2016., - na iznos od 436,56 HRK teče od 16. srpnja 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. kolovoza 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. rujna 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. listopada 2016.,- na iznos od 436,56 HRK teče od 16. studenog 2016.,- na iznos od 233,00 HRK teče od 16. prosinca 2016.,do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan. II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 20.990,62 HRK s kamatom od dana donošenja ove presude do isplate."

 

2. Protiv navedene presude pravovremeno se žale tužitelji pobijajući istu u dijelu u kojem je ukinut platni nalog za iznos od 5.035,16 kn i u kojemu je odlučeno o parničnim troškovima, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) predlažući ovom sudu da presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu.

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno se žali i tuženik pobijajući istu u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 203,56 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 16. prosinca 2016. do isplate, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) predlažući ovom sudu da uvaži žalbu, preinači presudu u pobijanom dijelu, a podredno ukine.

 

4. Tuženik je odgovorio na žalbu, u kojem odgovoru je osporio žalbene tužitelja.

 

5. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je javna bilježnica M. R., iz S. donijela rješenje o ovrsi Ovrv-2251/2018 16. srpnja 2018. po prijedlogu ovrhovoditelja odnosno tužitelja,

- da je tuženik prigovorio rješenju o ovrsi navodeći kako nije dužan platiti pričuvu, jer da je on iz svojih sredstava plaćao popravke koji su napravljeni u predmetnoj zgradi, te da je podmirio svoju pričuvu do sredine 2017., a da su suvlasnici odbili podmiriti račune popravaka,

- da je pregledom izvatka iz poslovnih knjiga za period od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. prvostupanjski sud utvrdio da ukupno dugovanje tuženika iznosi 5.238,72 kuna (436,56 kuna x 12 mjeseci), kojeg tužitelji ovom tužbom potražuju,

- da je pregledom priznanice od 17. srpnja 2003. sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 9.227,68 HRK uz naznačenu svrhu usluge dug pričuve,

- da su tužitelji osporili da bi postojao ikakav dogovor o prijeboju izvršenih radova s tražbinom pričuve, te da tuženik nije imao suglasnost svih suvlasnika za obavljanje radova koje da je izveo na vlastitu inicijativu, kao i da nije postojao nikakav ugovor tuženika s tužiteljima temeljem kojeg bi tuženik izvodio radove na nekretnini i da su se radovi financirali s računa S. U.,

- da je svjedok L. V. u svom iskazu naveo da je izvodio radove na nekretnini po javnom natječaju kojeg je objavila S. U., koja mu je platila sve radove, a da nije imao nikakvu poslovnu suradnju s tuženikom,

- da je svjedok Z. G. naveo da je zaposlen u S. U. na poslovima održavanja i da mu je poznato da je mala zgrada u S., ..., tijekom 2012. godine vršila ulaganja u popravke okapnice, fasade, krovišta, a za koje da je zgrada podigla kredit koji je plaćen, te da je podignuta pričuva, a kako je bilo negativno stanje računa zgrade, da se visina pričuve nije smanjila ni po isteku kredita, jer da tuženik pričuvu nije plaćao i da nema saznanja da bi postojao dogovor između tuženika i upravitelja, da mu je iz prakse poznato da su ranije rađeni radovi na način da su stanari sami podmirivali izvođača, s tim da je tu trebala suglasnost svih suvlasnika,

- da je u svom nalazu i mišljenju vještak A. B. naveo da je na temelju rekonstrukcije knjigovodstvenih podataka tužitelja u razdoblju od 2003. do 2016., mišljenja da je tužitelj dogovorio sa tuženikom prijeboj pričuve u iznosu od 27.903,20 kn, da je tuženik u istom razdoblju uplatio sa osnova pričuve iznos od 5.020,44 kuna, da ukupan dug tuženika sa osnova pričuve na dan 31.12.2016. iznosi 9.431,24 kuna, ukoliko nije bilo drugih prijeboja ili uplata u razdoblju od 1.1.2016. do 31.12.2016.,

- da tužitelj nije prigovoru nalazu i mišljenju vještaka, dok je tuženik prigovorio,

- da je vještak A. B. usmeno saslušan na ročištu 9. studenog 2021., na kojem se očitovao na okolnost tuženikove uplate u iznosu od 9.227,68 kuna,

- da je prvostupanjski sud poklonio vjeru tuženiku da je uplatio iznos od 9.226,68 kuna na blagajni tužitelja 17. srpnja 2003., pa da je i taj iznos valjalo uračunati u pričuvu za koju sud prvog stupnja zaključuje da je izvršena na ime izvedenih radova a za buduću pričuvu.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u obvezi podmirit samo nastalu razliku u iznosu od 203,56 HRK.

 

9. Sa zaključkom prvostupanjskog suda nije suglasan ovaj sud drugog stupnja jer je žalbenim navodima doveden u sumnju.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika stambene zgrade u Splitu, Viška 24, spram tuženika za isplatu pričuve za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. u mjesečnim iznosima od po 436,56 HRK, ukupno 5.238,72 kuna.

 

11. Naime, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo, te je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP utvrdio da je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koji pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Da bi dužnik mogao prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika obje tražbine moraju glasiti na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i obje moraju biti dospjele prema čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO).

 

13. Kada su ispunjenje te pretpostavke traži se još da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj prema čl. 196. st. 2. ZOO, pri tome treba reći da tuženik u konkretnom slučaju nije istakao procesnopravni prigovor radi prebijanja, nego materijalnopravni prigovor prijeboja.

 

14. Materijalno pravni prigovor prijeboja podrazumijeva da tuženik ima istovrsnu i dospjelu tražbinu prema tužitelju te da je tužiteljeva tražbina prestala zbog tuženikove tražbine i konstitutivne izjave o kompenzaciji. Stoga ako tužitelj ospori tuženikovu tvrdnju o prestanku tražbine prijebojem, na tuženiku je teret dokazivanja svoje tvrdnje. Tuženik će morati dokazati da je njegova tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dao izjavu o prijeboju ili da su stranke sklopile ugovor o prebijanju međusobnih tražbina.

 

15. Nejasno je kako je prvostupanjski sud izveo zaključak da je došlo do prijeboja tražbine te je u tom dijelu presuda nerazumljiva i ne može se ispitati.

 

16. Nadalje, nejasno je, je li tuženik za obavljene radove imao suglasnost svih suvlasnika temeljem čl. 41. ZV ili je poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih po čl. 39. st. 2. ZV, te je su li radovi bili hitni i neodgodivi, u kojem slučaju bi se radilo o poslovodstvu bez naloga.

 

17. Dakle, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno na temelju čega je  sud prvog stupnja zaključio da su tužitelji dogovorili s tuženikom prijeboj tražbine pričuve s eventualnom protutražbinom tuženika na ime izvođenja radova u iznosu od 27.903,20 kn budući da iz stanja spisa nije razvidno je li postojala izjava o prijeboju i je li bilo sporazuma suvlasnika o prebijanju tih tražbina, te je li imao suglasnost suvlasnika temeljem čl. 41. ZV.

 

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP u vezi s čl. 467. ZPP trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

19. U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede, te će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtjevu tužitelja prema tuženiku, a time i o troškovima postupka.

 

Split, 24. listopada 2023.

 

Sutkinja:

Ana Grbavac, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu