Poslovni broj: Pn-30/2024-107

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 17.02.2026., dana 02. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužan je tužiteljici Odvjetnici IU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 21.204,11 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dospijeća svaka pojedine tražbine do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za osam postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima za pet postotnih poena, kako slijedi:

- iznos od 244,87 EUR sa zateznim kamatama od 04.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 14,89 EUR sa zateznim kamatama od 12.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 728,65 EUR sa zateznim kamatama od 12.08.2009.g. do isplate,

- iznos od 279,22 EUR sa zateznim kamatama od 08.09.2009.g. do isplate,

- iznos od 244,87 EUR sa zateznim kamatama od 02.10.2009.g. do isplate,

- iznos od 3.183,36 EUR sa zateznim kamatama od 06.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 5.407,63 EUR sa zateznim kamatama od 06.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 673,40 EUR sa zateznim kamatama od 14.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 816,25 EUR sa zateznim kamatama od 19.11.2010.g. do isplate,

- iznos od 2.856,86 EUR sa zateznim kamatama od 08.09.2011.g. do isplate,

- iznos od 652,80 EUR sa zateznim kamatama od 22.09.2011.g. do isplate,

- iznos od 414,76 EUR sa zateznim kamatama od 04.01.2013.g. do isplate,

- iznos od 414,76 EUR sa zateznim kamatama od 23.03.2016.g. do isplate,

- iznos od 414,76 EUR sa zateznim kamatama od 04.12.2018.g. do isplate,

- iznos od 4.857,03 EUR sa zateznim kamatama od 31.05.2019.g. do isplate.

2. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate".

II. Nalaže se tužiteljici IU da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 5.750,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 03.06.2019. tužiteljica IU zatražila je donošenje presude kojom bi se tuženiku Republici Hrvatskoj naložilo da joj naknadi imovinsku štetu u iznosu 154.416,37 HRK zbog nezakonitog i nepravilnog rada sudova, Financijske agencije i Ministarstva financija RH u predmetima Ovrj-5846/2012, Ovrj- 2393/2013, Ovr-12413/2015 i Stpn-154/2014.

2. Tuženik Republika Hrvatska je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da nema odgovornosti za štetu jer nema nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela.

3. Podneskom od 22.03.2021. (str. 364-366 spisa) tužiteljica je povisila utuženi novčani iznos sa prvotno utuženih 154.416,37 HRK na 159.762,12 HRK , a protivno navodima tuženika ne radi se o preinaci tužbe već se radi o ispravku zbroja i o usklađenju zahtjeva sa činjeničnim tvrdnjama.

4. U ranije provedenom prvostupanjskom postupku ovaj sud je presudom posl. br. Pn-103/2019-59 od 14.05.2021. (str. 390-395 spisa) najprije odbio tužbeni zahtjev, međutim povodom tužiteljičine žalbe ta presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-62/2022-5 od 02.02.2024. (str. 427-437 spisa), uz vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak.

5. U provedenom postupku pročitani su prijedlog za mirno rješenje spora od 14.02.2019. (str. 19-22 spisa), dopis od 10.04.2019. (str. 23 spisa), presliku dijelova priklopljenih spisa (list 24 - 192, 240 - 267 spisa), očitovanje Predsjednice ovršnog i izvanpraničnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29.03.2019. (str. 197-199, 269 spisa), očitovanje Predsjednice građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 06.03.2019. (str. 200 spisa), očitovanja sutkinje u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu Stpn-154/15 (str. 202 spisa), financijsko vještačenje vještaka Rodoljuba Prpića od 26.09.2019. (str. 211-240 spisa) te je izvršen uvid u priklopljene spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrj-5846/2012, Ovrj-2393/2013 i Ovr- 5756/2018, spise Županijskog suda u Zagrebu Gžovr-1674/2014, Gž Ovr-2776/2016 i Gž Ovr-705/2017 te spise Trgovačkog suda u Zagrebu P-4206/2009 i Stpn-154/2015.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet parnice je naknada štete zbog – prema tvrdnjama tužiteljice – nezakonitog i nepravilnog rada sudova, Financijske agencije i Ministarstva financija RH u ovršnim postupcima Ovrj-5846/2012, Ovrj-2393/2013, Ovr-12413/2015 i u postupku predstečajne nagodbe Stpn-154/2014, uslijed čega je njeno potraživanje prema dužniku ostalo nepodmireno.

8. Na strani tuženika u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz dopisa od 13.02.2019. (str. 19-22 spisa) proizlazi da se tužiteljica prije pokretanja parnice obratila nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica raspolagala pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba posl. br. Ovrv-37562/2011 od 22.09.2011. (str. 26-27 spisa), kojim je ovršeniku Premijer Adriatik d.o.o. naloženo da ovrhovoditeljici IU (ovdje tužiteljici) isplati 108.873,43 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka i kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

10. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrj-5846/2012 utvrđeno je sljedeće:

- tužiteljica kao ovrhovoditeljica je 23.11.2012. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba posl. br. Ovrv-37562/2011 od 22.09.2011., radi namirenja tražbine u iznosu 108.873,43 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, podnijela prijedlog za sudsku ovrhu protiv Premijer Adriatik d.o.o. kao ovršenika;

- pritom je kao predmet ovrhe naznačila novčanu tražbinu koju ovršenik Premijer Adriatik d.o.o. ima prema trećoj osobi T.E.A.M. d.o.o. Zagreb, A. Heinza 3, OIB: 79670107615 u iznosu 93.911,16 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama;

- za tu tražbinu ovršenika prema trećoj osobi u tom trenutku postojala je nepravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P -4206/2009 od 24.11.2011., kojom je društvu T.E.A.M. d.o.o. kao tuženiku bilo naloženo da društvu Premijer Adriatik d.o.o. kao tužitelju isplati iznos 93.911,16 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka;

- ovršni sud je 04.01.2013. donio rješenje o ovrsi kojim je određena pljenidba tražbine koju ovršenik Premijer Adriatik d.o.o. ima prema trećoj osobi T.E.A.M. d.o.o. (ovršenikov dužnik) i njen prijenos umjesto isplate na ovdje tužiteljicu kao ovrhovoditeljicu. Ujedno je istim rješenjem o ovrsi sud pozvao ovršenikovog dužnika da se očituje priznaje li zaplijenjenu tražbinu i je li ju voljan podmiriti;

- protiv tog rješenja o ovrsi nije podnesena žalba te je isto postalo pravomoćno;

- ovršenikov dužnik T.E.A.M. d.o.o. se podneskom od 03.04.2026. očitovao na način da ne priznaje postojanje ovršenikove tražbine jer je protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-4206/2009 od 24.11.2011. podnio žalbu;

- ovršni sud je donio rješenje o prijenosu od 28.05.2013. i rješenje o ispravku od 08.07.2013. kojim je određeno da je ovršenikov dužnik T.E.A.M. d.o.o. dužan izvršiti isplatu ovrhovoditeljici nakon što presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-4206/2009 od 24.11.2011. (između ovršenika kao tužitelja i ovršenikovog dužnika kao tuženika) postane pravomoćna;

- ovrhovoditeljica je podneskom od 16.01.2014. obavijestila ovršni sud da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-2375/2012-5 od 19.11.2013. djelomično ukinuta i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-4206/2009 od 24.11.2011., sve na način da je ovršenikom dužniku T.E.A.M. d.o.o. pravomoćno naloženo da ovršeniku Premijer Adriatik d.o.o. isplati iznose 93.911,16 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama, 4.035,47 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama i 12.360,27 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama;

- ovrhovoditeljica je potom 07.02.2014. podnijela novi prijedlog za ovrhu, sada protiv društva T.E.A.M. d.o.o. kao ovršenika, a tim prijedlogom je zatražila da se temeljem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-2375/2012 od 19.11.2013., rješenja o ovrsi posl. br. Ovrj-5846/2012 od 04.01.2013., rješenja o prijenosu od 28.05.2013. i rješenja o ispravku od 08.07.2013., radi namirenja njene novčane tražbine, odredi ovrha na novčanim sredstvima po računima ovršenika T.E.A.M. d.o.o.;

- ovršni sud je rješenjem od 20.02.2014. odbio navedeni prijedlog za ovrhu protiv društva T.E.A.M. d.o.o. kao ovršenika;

- ovrhovoditeljica je 03.03.2014. protiv tog rješenja podnijela žalbu, koja je prihvaćena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-1672/2014- 2 od 02.12.2014. uz vraćanje na ponovni prvostupanjski postupak;

- nakon toga ovršni sud je 23.03.2016. donio predloženo rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima po računima ovršenika T.E.A.M. d.o.o.;

- Financijska agencija je 14.04.2016. vratila sudu rješenje o ovrsi jer je nad ovršenikom T.E.A.M. d.o.o. otvoren postupak predstečajne nagodbe;

- rješenjem od 06.05.2016. sud je odredio prekid postupka jer je nad ovršenikom T.E.A.M. d.o.o. otvoren postupak predstečajne nagodbe;

- ovrhovoditeljica je protiv tog rješenja podnijela žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ovr-2776/2016-2 od 27.09.2016.;

- ovrhovoditeljica nije zatražila nastavak tog postupka te je on i dalje u prekidu.

10.1. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrj-2393/2013 utvrđeno je sljedeće:

- tužiteljica kao predlagateljica osiguranja je 06.09.2013. protiv društva T.E.A.M. d.o.o. kao protivnika osiguranja podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere zabranom raspolaganja novčanim sredstvima po računima;

- sud je rješenjem Ovrj-2393/2013 od 10.10.2013. odbio navedeni prijedlog;

- tužiteljica je protiv tog rješenja podnijela žalbu, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-7249/2013-2 od 27.01.2014.

10.2. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-12413/2015 (kasnije Ovr-4351/2017 i Ovr-5756/2018) utvrđeno je sljedeće:

- tužiteljica kao ovrhovoditeljica je 15.12.2015. podnijela prijedlog za ovrhu protiv ovšrenika T.E.A.M. d.o.o. radi određivanja ovrhe na njegovim novčanim sredstvima po računima, a na temelju pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-2375/2012 od 19.11.2013. i rješenja o ovrsi posl. br. Ovrj-5846/2012 od 04.01.2013.;

- rješenjem Ovr-12413/2015 od 24.02.2016. sud je odbacio navedeni prijedlog;

- navedeno rješenje o odbačaju prijedloga je povodom ovrhovoditeljičine žalbe ukinuto rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž Ovr - 787/2016 od 20.04.2017., uz vraćanje na ponovni prvostupanjski postupak;

- potom je rješenjem Ovr-4351/2017 od 03.10.2017. odbijen navedeni prijedlog;

- navedeno rješenje o odbijanju prijedloga je povodom ovrhovoditeljičine žalbe ukinuto rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž Ovr - 705/2017 od 30.07.2018., uz vraćanje na ponovni prvostupanjski postupak;

- ovršni sud je potom donio rješenje o ovrsi Ovr-5756/2018 od 04.12.2018.

- Financijska agencija je 21.12.2018. je rješenje o ovrsi vratila sudu jer nije plaćen predujam naknade Financijske agencije u skladu sa čl. 22. ZPONS.

11. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Stpn-154/2015 utvrđeno je sljedeće:

- društvo T.E.A.M. d.o.o. je 13.01.2014. Financijskoj agenciji podnijelo prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe;

- rješenjem od 25.02.2014. otvoren je postupak predstečajne nagodbe;

- dana 25.04.2014. održano je ročište za utvrđivanje tražbina, na kojem je doneseno rješenje kojim su utvrđene tražbine vjerovnika;

- rješenjem Ministarstva financija od 18.06.2014. odobreno je produljenje roka za provođenje postupka predstečajne nagodbe za dodatnih 30 dana, a rješenjem od 17.07.2014. za daljnjih 60 dana;

- dana 18.09.2014. održano je ročište za glasanje o Planu financijskog restrukturiranja, na kojem je Plan izglasan pa je Financijska agencija donijela rješenje od 18.09.2014. kojim se prihvaća Plan financijskog restrukturiranja;

- navedeno rješenje Financijske agencije od 18.09.2014. je povodom žalbi vjerovnika Raiffisenbank Austria d.d. i Erste&Steiermarkische bank d.d. poništeno drugostupanjskim rješenjem Ministarstva financija RH;

- Plan financijskog restrukturiranja je potom izmijenjen te je dana 18.03.2015. održano ročište za glasanje o novom Planu financijskog restrukturiranja, Plan je izglasan pa je Financijska agencija donijela rješenje od 18.03.2015. kojim se prihvaća Plan financijskog restrukturiranja;

- protiv tog rješenja podnesene su žalbe vjerovnika Erste&Steiermarkische bank d.d. i Head International GmbH koje su odbijene rješenjem Ministarstva financija RH od 03.06.2015., slijedom čega je Plan financijskog restrukturiranja od 18.03.2015. postao izvršan 18.06.2015.;

- dana 02.07.2015. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnesen je zahtjev za odobravanje i sklapanje predstečajne nagodbe sukladno izglasanom Planu financijskog restrukturiranja od 18.03.2015.;

- protiv rješenja Ministarstva financija RH od 03.06.2015. podnesene su tužbe Upravnom sudu RH radi poništaja tog rješenja;

- Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem Stpn-154/2015 od 10.09.2015. odredio prekid postupka za sklapanje nagodbe do donošenja odluke o tim tužbama;

- presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. br. Usl-2524/2015 od 14.09.2017. poništeno je rješenje Ministarstva financija RH od 03.06.2015. i predmet je vraćen na ponovni postupak odlučivanja o žalbi;

- rješenjem Ministarstva financija RH od 02.10.2017. prihvaćena je žalba te je poništeno rješenje Financijske agencije od 18.03.2015. kojim je prihvaćen Plan financijskog restrukturiranja;

- Financijska agencija je potom rješenjem od 10.11.2017. obustavila postupak predstečajne nagodbe jer dužnik nije u ostavljenom roku dostavio izmijenjeni plan financijskog i operativnog restrukturiranja koji obuhvaća sve obveze;

- rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Stpn-154/2015 od 12.12.2017. prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe je odbačen;

- Financijska agencija je 27.11.2017. podnijela prijedlog za otvaranje steča ja, a stečajni je najprije proveo prethodni postupak te je rješenjem posl. br. St- 286/2018 od 28.01.2019. otvorio i zaključio stečajni postupak.

12. Odštetna odgovornost Republike Hrvatske za nezakonit i nepravilan rad sudova propisana je u čl. 105. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013; dalje: ZS), kojim je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Nezakoniti rad je postupanje suprotno zakonu i drugom propisu, a nepravilan rad je onaj kod kojeg postoji bitan otklon od uobičajenog postupanja ili postupanje suprotno usvojenim stajalištima. Međutim pogrešna primjena prava ili drugačije pravno mišljenje ne predstavljaju nezakonit i nepravilan rad u smislu čl. 105. ZS. Po ustaljenoj sudskoj praksi za postojanje nezakonitog i nepravilnog rada suca moralo bi se raditi o kršenju jasnog, preciznog i nedvojbenog pravila, odnosno o namjernom kršenju pravila.

13. Nadalje, što se tiče odštetne odgovornosti Republike Hrvatske za nezakonit i nepravilan rad Financijske agencije i Ministarstva financija RH, ta odgovornost temelji se na Zakonu o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016; dalje: ZSDU/11), po kojem štetu koja stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave ili pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska (čl. 14.). Po Zakonu o financijskoj agenciji (Narodne novine br. 117/2001, 60/2004, 42/2005; dalje: ZFA) Financijska agencija predstavlja pravnu osobu koja se upisuje u sudski registar i čiji je osnivač Republika Hrvatska (čl. 1.), a pored ostaloga za potrebe Republike Hrvatske obavlja i poslove utvrđene posebnim zakonima (čl. 3. st. 7.). Po Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. Narodne novine 108/2012, 144/2012, 81/2013, 112/2013; dalje: ZFPPN/12) postupak predstečajne nagodbe provodi se po pravilima upravnog postupka (čl. 31.) i to pred Financijskom agencijom (čl. 26.). Stoga u postupku predstečajne nagodbe Financijska agencija sudjeluje u izvršavanju javnih ovlasti u povjerenim joj poslovima državne uprave, zbog čega se odštetna odgovornost Republike Hrvatske za njen nezakonit i nepravilan rad u postupku predstečajne nagodbe temelji upravo na čl. 14. ZSDU/11 .

U odnosu na ovršni postupak Ovrj-5846/2012

14. Tužiteljica je kao vjerovnik raspolagala pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika Premijer Adriatik d.o.o., radi naplate iznosa 108.873,43 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka od 4.918,44 HRK. Nakon neuspjele izvansudske ovrhe na računima tog ovršenika, tužiteljica je protiv njega pokrenula sudsku ovrhu u skladu sa čl. 285. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012; dalje: OZ /12), i to ovrhu na novčanoj tražbini koju on ima prema trećoj osobi T.E.A.M. d.o.o. (ovršenikov dužnik).

14.2. Po mjerodavnim odredbama OZ ovrha na ovršenikovoj novčanoj tražbini prema trećoj osobi (ovršenikovom dužniku) provodi se pljenidbom te tražbine i njenim prijenosom na ovrhovoditelja (čl. 174. st. 1.), ali samo do iznosa koji je potreban za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine prema ovršeniku (čl. 175. st. 1.). Pljenidba te tražbine provodi se dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku kojem se zabranjuje da tu novčanu tražbinu ispuni ovršeniku (čl. 176.), dok do prijenosa te tražbine na ovrhovoditelja dolazi samom dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku odnosno dostavom posebnog rješenja o prijenosu ako prijenos nije određen već rješenjem o ovrsi (čl. 174. st. 2., čl. 186. st. 1.), s time da se prijenos te tražbine na ovrhovoditelja vrši radi naplate ili umjesto isplate (čl. 184. st. 1.). Od ovršenikovog dužnika se traži očitovanje priznaje li zaplijenjenu i prenesenu tražbinu (čl. 181. st. 1.) pa ukoliko priznaje tu tražbinu onda je – kod prijenosa umjesto isplate – on dužan svoju obvezu prema ovršeniku ispuniti izravno ovrhovoditelju (čl. 195. st. 3. u vezi čl. 188. st. 1.), a ukoliko ne priznaje tu tražbinu ovrhovoditelj protiv njega može pokrenuti sudski postupak radi plaćanje te tražbine izravno njemu (čl. 195. st. 3. u vezi čl. 188. st. 2.).

14.3. U skladu sa citiranim odredbama, kod ovrhe na novčanoj tražbini koju ovršenik ima prema trećoj osobi (ovršenikovom dužniku) dolazi do tzv. sudske cesije, na način ta se ta tražbina plijeni i prenosi sa ovršenika kao dotadašnjeg vjerovnika na ovrhovoditelja kao novog vjerovnika, ali samo do iznosa koji je potreban za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine prema ovršeniku. Od trenutka prijenosa tražbine (do čega dolazi rješenjem o ovrsi ili posebnim rješenjem o prijenosu), ovršenik više nije vjerovnik te tražbine, pa ju je ovršenikov dužnik dužan isplatiti samo ovrhovoditelju kao novom vjerovniku, čime dolazi do namirenja ovrhovoditeljeve tražbine prema ovršeniku. Kada je prijenos određen umjesto isplate kao u konkretnom slučaju, ukoliko ovršenikov dužnik priznaje tražbinu, tada ju podmiruje izravno ovrhovodite lju kao novom vjerovniku, a ukoliko ovršenikov dužnik ne priznaje postojanje te tražbine onda ovrhovoditelj protiv njega može pokrenuti sudski postupak radi plaćanja te tražbine.

15. U konkretnom slučaju ovršni sud je u predmetu Ovrj-5846/2012 – upravo u skladu sa prijedlogom tužiteljice kao ovrhovoditeljice – rješenjem o ovrsi od 04.01.2013. i rješenjem o prijenosu od 28.05.2013. u odnosu na novčanu tražbinu ovršenika Premijer Adriatik d.o.o. prema njegovom dužniku T.E.A.M. d.o.o. u iznosu 93.911,16 HRK i 4.957,59 HRK sa zateznim kamatama, odredio pljenidbu te tražbine i njen prijenos sa ovršenika na ovdje tužiteljicu kao ovrhovoditeljicu. Budući da ovršenikov dužnik T.E.A.M. d.o.o. u ovršnom postupku nije priznao postojanje te tražbine odnosno nije priznao svoju obvezu da podmiri tu tražbinu, jedina mogućnost koja je tužiteljici kao ovrhovoditeljici bila na raspolaganju je da ona, kao nova vjerovnica te tražbine, u skladu sa čl. 195. st. 3. u vezi čl. 188. st. 2. OZ, pokrene sudski postupak protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. radi ispunjenja te tražbine.

15.1. Između ovršenika Premijer Adriatik d.o.o. kao vjerovnika i treće osobe T.E.A.M. d.o.o. kao dužnika već se od ranije vodio parnični postupak radi plaćanja te tražbine te je tužiteljica uz prijedlog za ovrhu na toj novčanoj tražbini priložila (tada nepravomoćnu) presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P -4206/2009 od 24.11.2011. kojom je tuženiku T.E.A.M. d.o.o. naloženo da tužitelju Premijer Adriatik d.o.o. plati 93.911,16 HRK i 4.957,59 HRK sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

15.2. Rješenjem o ispravku posl. br. Ovrj-5846/2012 od 08.07.2013. ovršni sud je odredio da se rješenje o prijenosu od 28.05.2013. ispravlja na način da se ovršenikovom dužniku nalaže da zaplijenjenu i prenesenu tražbinu ovrhovoditeljici isplati nakon dospjelosti te tražbine, odnosno po pravomoćnosti i ovršnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-4206/2009 od 24.11.2011. Tužiteljici je to rješenje o ispravku uredno dostavljeno te ona protiv njega nije podnosila pravni lijek, slijedom čega je ono postalo pravomoćno. Stoga sve i da nije bilo mjesta donošenju takvog rješenja o ispravku, nezakonit i nepravilan rad suda u smislu čl. 105. ZS se ne bi mogao sastojati u donošenju tog rješenja jer tužiteljica nije iskoristila mogućnost pravnog lijeka protiv tog rješenja, dakle nije iskoristila redovan pravni put za ispravljanje eventualne nepravilnosti tog rješenja, zbog čega ne može postojati odštetna odgovornost Republike Hrvatske prema tužiteljici zbog navodnih nepravilnosti tog rješenja. Osim toga, to rješenje o ispravku je doneseno nakon što se ovršenikov dužnik T.E.A.M. d.o.o. očitovao da ne priznaje postojanje zaplijenjene i prenesene tražbine te da ju nije voljan dobrovoljno podmiriti, pa je to razlog zbog kojeg on tužiteljici kao ovrhovoditeljici nije dobrovoljno podmirio tražbinu koja je zaplijenjena i na nju prenesena (a ne zbog rješenja o ispravku od 08.07.2013.).

15.3. Neprihvatljivi su navodi tužiteljice da ju je rješenje o ispravku od 08.07.2013. spriječilo u pokretanju ovršnog postupka protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. prije pravomoćnosti presude P-4206/2009 od 24.11.2011. Nije jasno temeljem koje ovršne isprave bi tužiteljica uopće pokrenula ovrhu protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. ako ne temeljem presude P-4206/2009 od 24.11.2011., pa stoga nije upitno da je za pokretanje ovršnog postupka protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. morala čekati pravomoćnost i ovršnost navedene presude. Naime, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi na novčanoj tražbini od 04.01.2013. i rješenja o prijenosu od 28.05.2013. tražbina ovršenika Premijer Adriatik d.o.o. prema njegovom dužniku T.E.A.M. d.o.o. nije bila nesporno utvrđena te je za nju postojala samo nepravomoćna sudska presuda. Stoga je tužiteljica morala čekati pravomoćnost te sudske presude kako bi za tu novčanu tražbinu raspolagala ovršnom ispravom i tek je nakon toga bila u mogućnosti pokrenuti novi ovršni postupak protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. kao ovršenika. Rješenje o ovrsi Ovrj-5846/2012 i rješenje o prijenosu od 28.05.2013. nisu predstavljali temelj za neposrednu ovrhu na imovini dužnika T.E.A.M. d.o.o., već je temeljem tih rješenja samo došlo do sudske cesije potraživanja ranijeg vjerovnika Premijer Adriatik d.o.o. na ovrhovoditeljicu kao novog vjerovnika, dok se ovrha na imovini dužnika T.E.A.M. d.o.o. nije mogla provesti bez ovršne isprave kojom bi tražbina bila nesporno utvrđena.

15.4. Stoga, nakon ishođenja rješenja o ovrsi od 04.01.2013. i rješenja o prijenosu od 28.05.2013. tužiteljica je za pokretanje novog ovršnog postupka protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. kao ovršenika morala čekati pravomoćnost presude P-4206/2009 od 24.11.2011., a onda temeljem te presude (koja glasi na ranijeg vjerovnika Premijer Adriatik d.o.o.) i rješenja o ovrsi Ovrj-5846/2012 od 04.01.2013. (kojim dokazuje prijenos tražbine na sebe kao novog vjerovnika) protiv dužnika T.E.A.M. d.o.o. izravno pokrenuti novi ovršni postupak radi prisilnog ostvarenja te tražbine.

15.5. Budući da je ta presuda postala ovršna 16.01.2014., tužiteljica je 07.02.2014. protiv ovršenika T.E.A.M. d.o.o. podnijela prijedlog za ovrhu, koji je odbijen rješenjem Ovrj-5846/2012 od 20.02.2014., međutim to rješenje je povodom žalbe tužiteljice ukinuto rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-1672/2014 od 02.12.2014., nakon čega je ovršni sud 23.03.2016. donio predloženo rješenje o ovrsi.

15.6. Kako to proizlazi iz obrazloženja rješenja Ovrj-5846/2012 od 20.02.2014., prvotno odbijanje navedenog prijedloga za ovrhu je posljedica činjenice što je ovršni sud ocijenio da nije ispunjena formalna pretpostavka iz čl. 32. OZ za donošenje rješenja o ovrsi. Stoga se ne radi kršenju jasnog, preciznog i nedvojbenog pravnog pravila odnosno o namjernom kršenju pravila, već o primjeni materijalnog i procesnog prava, pa iako je navedena odluka ovršnog suda od 20 .02.2014. (odbijanje prijedloga za ovrhu) ukinuta od strane drugostupanjskog suda, takva odluka se ne može kvalificirati kao nezakonit ili nepravilan rad suca, pa posljedično takva odluka ne može biti temelj odštetne odgovornosti Republike Hrvatske u smislu čl. 105. st. 1. ZS.

16. No neovisno o tome, kako je već obrazloženo, budući da ovršenikov dužnik T.E.A.M. d.o.o. nije priznao tražbinu, tužiteljica ovršni postupak protiv njega (čl. 195. st. 3. u vezi čl. 188. st. 2. OZ/12) niti nije mogla pokrenuti prije ishođenja ovršne isprave (16.01.2014.), nakon čega je prijedlog za ovrhu podnijela 07.02.2014., dok je 25.02.2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe nad dužnikom T.E.A.M. d.o.o.

16.1. Po čl. 70. ZFPPN/12 nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe na prijedlog dužnika prekinuti će se ovršni postupci koji su pokrenuti prije otvaranja postupka (st. 1.), a ti postupci nastaviti će se nakon sklopljene predstečajne nagodbe ili nakon izvršnosti rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe (st. 3.). Od dana objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija prestaje izvršavati osnove za plaćanje (st. 4.), a ako nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe zaprimi osnovu za plaćanje istu neće evidentirati u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje niti je izvršavati, već će ju vratiti podnositelju (st. 5.).

16.2. Po čl. 206. st. 4. OZ/12, kod ovrhe na novčanim sredstvima po računima, prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja vrši se protekom 30 dana od zaprimanja rješenja o ovrsi.

16.3. Slijedom navedenoga, sve i da je ovršni sud odmah po zaprimanju prijedloga za ovrhu od 07.02.2014. odredio predloženu ovrhu , tužiteljica se na temelju tog rješenja o ovrsi ne bi uspjela naplatiti, jer je već 25.02.2014. nad ovršenikom otvoren postupak predstečajne nagodbe pa bi Financijska agencija prije proteka roka od 30 dana za prijenos eventualno zaplijenjenih sredstava ovrhovoditeljici u skladu sa čl. 70. st. 1. ZFFP prestala sa izvršavanjem tog rješenja o ovrsi, odnosno 25.02.2014. prestala bi plijeniti eventualno zaplijenjena novčana sredstava te ne bi došlo do njihove isplate na račun ovrhovoditeljice. Uostalom, na računima ovršenika niti nije bilo novčanih sredstava jer je bio u blokadi od studenoga 2013. (točka 30.4. obrazloženja).

16.4. Neosnovani su navodi tužiteljice da je ona u odnosu na dužnika T.E.A.M. d.o.o. imala status razlučnog vjerovnika i pravo na odvojeno namirenje . Naime, po čl. 71. ZFPPN/12 pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka (st. 1.), dok postupak ne utječe samo na odvojeno namirenje izlučnih i razlučnih vjerovnika (st. 2.) i na prioritetne tražbine (st. 3.). Nadalje, po čl. 3. st. 1. toč. 13. ZFPPN/12 prioritetne tražbine su tražbine radnika iz radnog odnosa, dok se po čl. 56. st. 1. ZFPPN/12 razlučnim vjerovnicima smatraju oni vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na kojoj dužnikovoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi (zemljišnoj knjizi, upisniku brodova, zrakoplova, intelektualnog vlasništva i sl.) te su takvi vjerovnici imali pravo pokrenuti i voditi sudski postupak radi svoje naplate (ako se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje) bez obzira na otvoreni postupak predstečajne nagodbe. Budući da tužiteljica u odnosu na dužnika T.E.A.M. d.o.o. nije imala založno pravo ni pravo na namirenje koji su upisani u javnoj knjizi, onda ona nije bila njegov razlučni vjerovnik u smislu čl. 56. ZFPPN/12 pa nije imala pravo na odvojeno namirenje. Također nije se radilo ni u prioritetnoj tražbini (radnika iz radnog odnosa). Nadalje, tužiteljica nije imala status razlučnog vjerovnika ni po čl. 57. ZFPPN712 kojim je propisano da se i vjerovnici koji imaju založno pravo koje nije upisano u javnu knjigu također smatraju razlučnim vjerovnicima. Naime, tužiteljica se poziva na rješenje o ovrsi posl. br. Ovrj-5846/2012 od 04.01.2013. kojim je za njenu korist određena pljenidba novčane tražbine ovršenika Premijer Adriatik d.o.o. prema trećoj osobi T.E.A.M. d.o.o. kao ovršenikovom dužniku, u vezi čega se dalje poziva i na čl. 176. st. 3. OZ/12 kojim je propisano da ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini. Tužiteljica međutim gubi iz vida da je rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrj-5846/2012 od 04.01.2013. određena ovrha na imovini ovršenika Premijer Adriatk d.o.o. te je njime tužiteljica kao ovrhovoditeljica stekla založno pravo samo na imovini tog ovršenika Premijer Adriatik d.o.o., i to na njegovoj novčanoj tražbini prema tamo trećoj osobi (ovršenikovom dužniku) T.E.A.M. d.o.o., koja tražbina je zaplijenjena i prenesena na ovrhovoditeljicu. Dakle rješenjem o ovrsi Ovrj-5846/2012 od 04.01.2013. tužiteljica nije stekla nikakvo založno pravo na imovini društva T.E.A.M. d.o.o. (tada samo kao ovršenikovog dužnika), jer je tim rješenjem o ovrsi zaplijenjena imovina ovršenika Premijer Adriatik d.o.o. (i to njegova novčana tražbina prema T.E.A.M. d.o.o.) i samo na toj imovini je tužiteljica u skladu sa čl. 176. st. 3. OZ/12 stekla založno pravo, a ne i na imovini društva T.E.A.M. d.o.o. Radi se o vrlo važnoj distinkcij i koju tužiteljica očigledno ne uzima u obzir. Konačno, tužiteljica nije imala status razlučnog vjerovnika ni po čl. 56. st. 2. ZFPPN/12 jer je tom odredbom propisano da status razlučnog vjerovnika imaju i oni vjerovnici čija prava proizlaze iz sudskog ili javnobilježničkog osiguranja prijenosom vlasništva, dakle ta odredba se odnosi na fiducijarne vjerovnike, a tužiteljica taj status u odnosu na dužnika T.E.A.M. d.o.o. nije imala. Iz navedenih razloga tužiteljica je prema dužniku T.E.A.M. d.o.o. imala status običnog vjerovnika, pa su po čl. 71. ZFPPN/12 pravne posljedice postupka predstečajne nagodbe nastupile i u odnosu na konkretno potraživanje tužiteljice, što znači da je Financijska agencija pravilno postupala kada za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe nije izvršavala rješenja o ovrsi, a svi sudski postupci su se na prijedlog dužnika osnovano prekidali. Stoga protivno navodima tužiteljice ni u tom dijelu ne postoji nezakonit i nepravilan rad sudova i Financijske agencije.

16.5. Iz navedenih razloga ne postoji adekvatna uzročno-posljedična veza između rješenja od 20.02.2014. kojim je ovršni sud odbio prijedlog za ovrhu (što je drugostupanjski sud kasnije ukinuo) i nemogućnosti tužiteljice da se naplati u tom ovršnom postupku, jer sve i da je ovršni sud na temelju prijedloga za ovrhu od 07.02.2014. odmah izdao rješenje o ovrsi, s danom 25.02.2014. kada je otvoren postupak predstečajne nagodba prestalo bi se izvršavati to rješenje o ovrsi, što znači prije proteka roka od 30 dana za prijenos eventualno zaplijenjenih novčanih sredstava, a potom bi došlo i do prekida ovršnog postupka. Sve navedeno se dogodilo nakon što je ovršni sud 23.03.2016. ipak donio rješenje o ovrsi (nakon ukidne drugostupanjske odluke), ali bi se dogodilo i da je sud odmah po zaprimanju prijedloga za ovrhu od 07.02.2014. donio predloženo rješenje o ovrsi. K tome, ovršenik je ionako bio u blokadi od studenoga 2013. (točka 30.4. obrazloženja), od kada na njegovim računima niti nije bilo novčanih sredstava iz kojih bi se tužiteljica mogla namiriti.

17. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da u ovršnom postupku Ovrj-5846/2012 nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada suda u smislu čl. 105. ZS, niti postoji adekvatna uzročno-posljedična veza između radnji suda u tom predmetu i nemogućnosti tužiteljice da naplati svoje novčano potraživanje u tom ovršnom postupku.

U odnosu na postupak osiguranja Ovrj-2393/2013

18. Tužiteljica je u svojstvu predlagateljice osiguranja dana 06.09.2013. protiv T.E.A.M. d.o.o. kao protivnika osiguranja podnijela prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom raspolaganja novčanim sredstvima po računima. Ovršni sud je rješenjem Ovrj-2393/2013 od 10.10.2013. odbio prijedlog za privremenu mjeru jer je nakon analize prijedloga i priloženih isprava utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 344. OZ jer nije učinjeno vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez privremene mjere dužnik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Žalba tužiteljice protiv tog rješenja odbijena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gžovr-7249/2013 od 27.01.2014., koji je utvrdio da je ovršni sud pravilno utvrdio činjenice i primijenio pravo.

18.1. Slijedom navedenoga radi se o pravomoćnoj sudskoj odluci čija pravilnost ne može biti predmet preispitivanja. No čak i neovisno o tome, kada je u konkretnom slučaju ovršni sud rješenjem od 10.10.2013. odbio prijedlog za privremenu mjeru i kada je drugostupanjski sud odbio žalbu protiv tog rješenja, iz ničeg se ne može utvrditi da se radilo o kršenju jasnog, preciznog i nedvojbenog pravnog pravila, odnosno o namjernom kršenju pravila, već iz stanja spisa jasno proizlazi da se radilo o odlukama koje su donesene nakon analize dokaza koje je predlagateljica osiguranja dostavila u sudski spis u prilog svojih navoda. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), a ovršni sud i drugostupanjski sud su proveli takvu analizu dokaza te su u donesenim odlukama izrazili svoje uvjerenje o utvrđenim činjenicama i izrazili pravno mišljenje, pa se nikako ne može raditi o nezakonitom i nepravilnom radu u smislu čl. 105. ZS.

18.4. Tužiteljica ukazuje da je dužnik T.E.A.M. d.o.o. podnio prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe dana 13.01.2014. što da je bilo javno dostupno na web stranicama Financijske agencije, no da je Županijski sud u Zagrebu unatoč tome rješenjem posl. br. Gžovr-7249/2013 od 27.01.2014. odbio njenu žalbu protiv rješenja o odbijanju privremene mjere. Takvi navodi tužiteljice su bez značaja, jer to što je dužnik predao zahtjev za pokretanje postupka predstečajne nagodbe nikako ne znači da je prijedlog za određivanje privremene mjere automatski postao osnovan. Osim toga, ne postoji ovlaštenje ovršnog ni drugostupanjskog suda da po službenoj dužnosti, mimo isprava u spisu, utvrđuju je li podnesen zahtjev za pokretanje postupka predstečajne nagodbe. Nadalje, ne mogu se prihvatiti ni navodi tužiteljice da se zbog toga što je direktor dužnika imao adresu u Mađarskoj radilo o pretpostavljenoj opasnosti da će bez privremene mjere ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano. To što je direktor dužnika u nekom trenutku imao adresu u Mađarskoj ne znači da se tražbina tužiteljice trebala izvršavati u inozemstvu u smislu čl. 344. st. 3. OZ/12 jer je dužnik imao sjedište u [adresa], zbog čega u predmetu Ovrj- 2393/2013 uopće nije bilo mjesta primjeni čl. 344. st. 3. OZ/12 kako to tužiteljica neosnovano pokušava prikazati. Konačno, u pogledu toga što je dužnik u ranijem razdoblju provodio statusne promjene podjele sa osnivanjem valja istaknuti da su ovršni sud i drugostupanjski sud te činjenice uzeli u obzir i analizirali ih prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri, nakon čega su zaključili da nema uvjeta za određivanje privremene mjere. Tužiteljica pukim pozivanjem na te ranije statusne promjene nije učinila vjerojatnim da bi bez privremene mjere ostvarenje njene tražbine bilo spriječeno ili znatno otežano u smislu čl. 344. st. 1. OZ. Stoga navodi tužiteljice iz kojih bi proizlazilo da se u predmetu Ovrj-2393/2013 privremena mjera apsolutno morala odrediti nisu osnovani, pa u tom kontekstu nema govora ni o tome da bi u tom predmetu bilo nezakonitog ili nepravilnog rada suda u smislu čl. 105. ZS.

18.5. Osim toga, po Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/2010, 112/2012; dalje: ZPONS/10) rješenje o osiguranju tj. rješenje o privremenoj mjeri spada među osnove za plaćanje, a po čl. 345. st. 2. OZ/12 privremenom mjerom ne stječe se založno pravo. Slijedom navedenoga, sve i da je ovršni sud prihvatio prijedlog za osiguranje od 06.09.2013. i odredio privremenu mjeru zabranom raspolaganja novčanim sredstvima po računima T.E.A.M. d.o.o., Financijska agencija bi u skladu sa čl. 70. st. 4. ZFPPN/12 to rješenje o privremenoj mjeri kao osnovu za plaćanje prestala izvršavati s danom otvaranja postupka predstečajne nagodbe 25.02.2014. Nadalje, budući da se privremenom mjerom ne stječe založno pravo, sve i da je određena privremena mjera time predlagateljica osiguranja ne bi stekla svojstvo razlučnog vjerovnika, pa time ne bi stekla pravo na odvojeno namirenje.

19. Prema tome, u postupku Ovrj-2393/2013 nije bilo nezakonitog ni nepravilnog rada suda u smislu čl. 105. ZS, niti postoji uzročno-posljedična veza između radnji suda u tom predmetu i nemogućnosti tužiteljice da naplati svoje novčano potraživanje.

U odnosu na ovršni postupak Ovr-12413/2015 (Ovr-4351/2017, Ovr-5756/2018)

20. Tužiteljica je kao ovrhovoditeljica 15.12.2015. podnijela novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima po računima ovršenika T.E.A.M. d.o.o., a u tom trenutku se u predmetu Ovrj-5846/2012 već vodio postupak po njenom identičnom prijedlogu kojeg je podnijela 07.02.2014. (o kojem je ovršni sud trebao ponovno odlučiti nakon što je drugostupanjski sud ukinuo rješenje od 20.02.2014. o odbijanju tog prijedloga). Unatoč tome, tužiteljica je u međuvremenu pokrenula novi ovršni postupak te je podnijela predmetni prijedlog za ovrhu od 15.12.2015. koji je zaprimljen pod Ovr-12413/2015, a bio je identičan kao i onaj od 07.02.2014. u predmetu Ovrj-5846/2012. u kojem je postupak još uvijek bio u tijeku. I nakon što joj je u predmetu Ovrj-5846/2012 doneseno rješenje o ovrsi od 23.03.2016., tužiteljica je u predmetu Ovr-12413/2015 nastavila zahtijevati donošenje identičnog rješenja o ovrsi, a na nastavku novog postupka je inzistirala i nakon što je u predmetu Ovrj-5846/2012 Financijska agencija vratila rješenje o ovrsi kao neprovedivo zbog pokretanja postupka predstečajne nagodbe. Dakle, tužiteljica je kroz postupak Ovrj-5846/2012 bila upoznata sa pravnim posljedicama postupka predstečajne nagodbe i njenim utjecajem na ovršni postupak (rješenje o ovrsi se ne može izvršiti, a ovršni postupak se prekida), među tim te činjenice je ignorirala i pokrenula je novi ovršni postupak Ovr-12413/2015 te je daljnje 3 godine inzistirala na njegovom vođenju, iako se paralelno vodio drugi ovršni postupak Ovrj-5846/2012 sa identičnim zahtjevom (prijedlog za ovrhu od 07.02.2014 .), što ovršni sud očigledno nije uočio jer su za te ovršne predmete bili zaduženi različiti rješavatelji. Stoga je vođenje postupka Ovr-12413/2015 posljedica nedopuštene dispozicije tužiteljice, pa se već iz tog razloga ona ne bi mogla pozivati na navodne nepravilnosti u tom postupku kao temelj za odštetnu odgovornost Republike Hrvatske.

21. Nadalje, iako je u tom predmetu ovršni sud u dva navrata odbacio odnosio odbio prijedlog za ovrhu, koje odluke su povodom žalbe ukinute od strane drugostupanjskog suda, iz obrazloženja oba rješenja ovršnog suda proizlazi da su odluke o odbačaju odnosno odbijanju prijedloga za ovrhu bile posljedica toga što je ovršni sud ocijenio da nisu ispunjene formalne pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi, i to najprije pretpostavke iz čl. 23. i čl. 32. OZ, a potom pretpostavke iz čl. 22. i čl. 29 OZ. Stoga se ne radi kršenju jasnog, preciznog i nedvojbenog pravnog pravila odnosno o namjernom kršenju pravila, već o primjeni materijalnog i procesnog prava, pa iako se navedene odluke ovršnog suda ukinute, one se ne mogu kvalificirati kao nezakonit ili nepravilan rad u smislu čl. 105. st. 1. ZS pa ne mogu biti temelj odštetne odgovornosti Republike Hrvatske. Iako je nakon prve ukidne odluke ovršni sud ponovno odbio prijedlog za ovrhu, valja istaknuti da u drugostupanjskoj odluci nije bio izražen stav niti je dana uputa treba li prihvatiti prijedlog za ovrhu ili ne, pa se stoga ponovno odbijanje prijedloga za ovrhu ne može smatrati postupanjem protivno uputi drugostupanjskog suda, već je ovršni sud iznova ocjenjivao postoje li formalne pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za ovrhu te je ocijenio da one ne postoje, a nakon što je drugostupanjski sud po drugi puta ukinuo odluku, ovršni sud je 04.12.2018. donio predloženo rješenje o ovrsi (nakon izričite upute drugostupanjskog suda).

22. No neovisno i o navedenome, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu od 15.12.2015. nad ovršenikom T.E.A.M. d.o.o. je već bio u tijeku postupak predstečajne nagodbe (otvoren 25.02.2014.). U skladu sa čl. 70. st. 2. ZFPPN/12 za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe nije bilo dopušteno pokretanje ovršnih postupaka radi namirenja tražbina koje su nastale do otvaranja predstečajnog postupka, osim postupaka vezanih uz tražbine na koje postupak predstečajne nagodbe ne utječe. Nadalje, u skladu sa čl. 70. st. 5. ZFPPN/12 ako Financijska agencija nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe zaprimi osnovu za plaćanje, neće ju evidentirati u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje niti je izvršavati, već će ju vratiti podnositelju.

23. U skladu sa citiranim odredbama, sve i da je ovršni sud odmah prihvatio prijedlog za ovrhu od 15.12.2015. (iako je tada pokretanje ovršnog postupka bilo nedopušteno) tužiteljica ne bi mogla naplatiti svoju tražbinu jer bi Financijska agencija to rješenje o ovrsi vratila sudu. Stoga sve i kada bi se odluke ovršnog suda, i to rješenje Ovr-12413/2015 od 24.02.2016. te rješenje Ovr-4351/2017 od 03.10.2017. (kojima je prijedlog za ovrhu od 15.12.2015. odbacivan odnosno odbijan, što je drugostupanjski sud po žalbama ukidao) mogle kvalificirati kao nezakonit ili nepravilan rad suda, ne bi postojala adekvatna uzročno-posljedična veza između takvih odluka ovršnog suda i nemogućnosti naplate tužiteljice.

23.1. Kada je ovršni sud temeljem prijedloga za ovrhu od 15.12.2015. u konačnici ipak donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-5756/2018 od 04.12.2018., Financijska agencija je vratila to rješenje sudu jer nije bila plaćena naknada za postupanje Financijske agencije. Po čl. 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018; dalje: ZPONS/18) ovrhovoditelj je dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje (st. 1.), a Agencija neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio iznos predujma (st. 2.). Stoga nakon što je u predmetu Ovr-12413/2015 doneseno rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-5756/2018 od 04.12.2018. ono nije zavedeno u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje jer tužiteljica kao ovrhovoditeljica nije predujmila propisanu naknadu Financijske agencije, a to nije napravila ni nakon što ju je ovršni sud obavijestio o tome.

23.2. Tužiteljica ukazuje na različito postupanje županijskih sudova jer je Županijski sud u Slavonskom Brodu u predmetu Ovr-12413/2015 smatrao da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima po računima, dok je Županijski sud Zagrebu u predmetu Ovrj-5846/2012 potvrdio rješenje o prekidu postupka. Međutim tužiteljica zanemaruje da je u predmetu Ovr-124138/2015 prešutjela činjenicu da je otvoren postupak predstečajne nagodbe, a županijski sudovi su u svakom od tih predmeta odlučivali isključivo na temelju stanja spisa.

24. Prema tome, u postupku posl. br. Ovr-12413/2015 (kasnije Ovr-4351/2017, Ovr- 5756/2018) nije bilo nezakonitog ni nepravilnog rada suda u smislu čl. 105. ZS, niti postoji adekvatna uzročno-posljedična veza između radnji suda u tom predmetu i nemogućnosti tužiteljice da naplati svoje novčano potraživanje.

U odnosu na postupak predstečajne nagodbe Stpn-154/2015

25. Na temelju stanja spisa Stpn-154/2015 (izloženo pod točkom 11. obrazloženja) sud utvrđuje da se postupak predstečajne nagodbe pred Financijskom agencijom provodio u skladu sa odredbama ZFPPN/12 te se u tijeku postupka donosilo više rješenja kako od strane Financijske agencije kao prvostupanjskog tijela, tako i od strane Ministarstva financija RH kao drugostupanjskog tijela. To što je Ministarstvo financija RH prihvaćalo pojedine žalbe vjerovnika i ukidalo neka rješenja Financijske agencije, jednako kao što je Upravni sud u Zagrebu presudom poništio rješenje Ministarstva financija RH, samo po sebi ne znači da se radi o nezakon itom i nepravilnom radu Financijske agencije i Ministarstva financija RH u smislu čl. 14. ZSDU, jer su ta tijela odlučivala u okviru svojih ovlasti te iz ničeg ne proizlazi da se radilo o postupanju koje je posljedica proizvoljnog tumačenja i samovolje u primjeni prava. Također, to što je postupak predstečajne nagodbe u konačnici obustavljen ne znači da je vođenje tog postupka predstavljalo nezakonit i nepravilan rad u smislu čl. 14. ZSDU, jer je do obustave došlo u skladu sa čl. 41. st. 6. ZFPPN/12 nakon presude Upravnog suda u Zagrebu od 14.09.2017., zbog toga što dužnik nije postupio po posljednjoj uputi Financijske agencije i izmijenio Plan financijskog restrukturiranja (iako je u ranijem tijeku postupka postupao po uputama i taj Plan više puta mijenjao i usklađivao). Jednako tako, ni rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Stpn - 154/2015 od 10.09.2015. kojim je određen prekid postupka sklapanja predstečajne nagodbe (do odlučivanja o upravnim tužbama protiv rješenja o prihvaćanju Plana financijskog restrukturiranja) ne može se kvalificirati kao nezakonit i nepravilan rad u smislu čl. 105. ZS jer se radilo o postupanju po ustaljenoj sudskoj praksi (primjerice rješenje Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6926/2014 od 18.12.2014.).

26. U potpunosti su neosnovani navodi tužiteljice da postupak predstečajne nagodbe nije mogao biti pokrenut, već da se trebao odmah pokrenuti stečajni postupak. Naime, u mjerodavnom razdoblju odredbama ZFPPN/12 i odredbama Stečajnog zakona (Narodne novine br. 44/1996, 29/1999, 129/2000, 123/2003, 82/2006, 116/2010, 25/2012 i 133/2012; dalje: SZ/12) bili su propisani identični razlozi za pokretanje i postupka predstečajne nagodbe i stečajnog postupka (nelikvidnost, insolventnost ili prezaduženost u jednakom intenzitetu i trajanju – čl. 51., čl. 16. i čl. 18. ZFPPN/12 te čl. 4. SZ/12). Pritom se stečajni postupak nije mogao pokrenuti ako je postojala obveza pokretanja postupka predstečajne nagodbe po posebnom zakonu (čl. 4. st. 13. i st. 14. SZ/12), a u konkretnom slučaju takva obveza je postojala po čl. 18. ZFPPN/12. Stoga, kada tužiteljica potvrđuje da su bile ispunjene pretpostavke za otvaranje stečajnog postupka, time ona ustvari potvrđuje da su bile ispunjene pretpostavke i za otvaranje postupka predstečajne nagodbe.

27. Protivno navodima tužiteljice, nema nezakonitog ni nepravilnog rada sudova ni u tome što je stečajni postupak nad dužnikom otvoren 28.01.2019. Naime, postupak predstečajne nagodbe je obustavljen 10.11.2017., a Financijska agencija je 27.11.2017. Trgovačkom sudu u Zagrebu podnijela prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, potom je izvršena delegacija tog stečajnog predmeta Trgovačkom sudu u Bjelovaru koji je 23.05.2018. donio rješenje o pokretanju prethodnog postupka radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka te je održano ročište radi rasprave o uvjetima za otvaranje stečajnog postupka, a nakon toga je rješenjem od 28.01.2019. određeno otvaranje i istovremeno zaključivanje stečajnog postupka .

28. Točni su navodi tužiteljice da je postupak sklapanja predstečajne nagodbe trajao duže od onog što je predviđeno zakonom, odnosno duže od rokova koji su bili predviđeni po čl. 27. st. 1. i čl. 65. st. 1. toč. 4. ZFPPN/12 - ukupno 210 dana. Taj rok se odnosi isključivo na postupak predstečajne nagodbe pred Financijskom agencijom, a u konkretnom slučaju je evidentno došlo do njegovog prekoračenja međutim to samo po sebi ne može predstavljati nezakonit ili nepravilan rad u smislu čl. 14. ZSDU. Naime po čl. 39. st. 1. ZFPPN/12 i po čl. 4. SZ/12 bili su predviđeni jednaki razlozi za pokretanje predstečajnog i stečajnog postupka, a po čl. 20. ZFPPN/12 postupak predstečajne nagodbe se provodio sa ciljem da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak. S obzirom na navedeno, prema stavu ovog suda, prekoračenje roka za dovršetak predstečajnog postupka moglo bi se kvalificirati kao nezakonit ili nepravilan rad jedino ako bi zbog tog prekoračenja vjerovnik došao u lošiju poziciju od one u kojoj bi bio u stečajnom postupku da je on pokrenut protekom zakonskih rokova za dovršetak postupka predstečajne nagodbe.

29. Nerazumljive su i proturječne tvrdnje tužiteljice s jedne strane da je postupak predstečajne nagodbe spriječio njenu naplatu, a s druge strane da se nad dužnikom morao otvoriti stečajni postupak. Naime, da se u veljači 2014. nad dužnikom T.E.A.M. d.o.o. zaista otvorio stečajni postupak (kako to tužiteljica neosnovano tvrdi da je trebalo napraviti – točka 26.) nije jasno na koji način bi tužiteljica onda provela ovršni postupak protiv dužnika, kada se nakon otvaranja stečajnog postupka prekidaju svi ovršni postupci, a Financijska agencija prestaje izvršavati rješenja o ovrsi.

30. Na temelju provedenih dokaza ne može se utvrditi da je time što je postupak predstečajne nagodbe trajao dulje od 210 dana, tužiteljica došla u nepovoljniju poziciju za namirenje od one u kojoj bi bila da je on obustavljen odmah protekom 210 dana, a tužiteljica ne samo da nije dokazala da upravo zbog toga nije uspjela naplatiti svoju tražbinu prema dužniku, već isprave u spisu upućuju upravo na suprotan zaključak.

30.1. Naime, tužiteljica pokušava prikazati da je dužnik imao dovoljno novčanih sredstava na računima te se s tim u vezi poziva na potvrdu Financijske agencije od 10.07.2014. (str. 348 spisa) u kojoj je navedeno da dužnik nije u blokadi i na potvrdu Financijske agencije od 23.10.2018. (koja se spominje u rješenju o otvaranju stečajnog postupka od 28.01.2019. – str. 191-192 spisa) u kojoj je navedeno da je račun dužnika blokiran 344 dana. Po čl. 70. st. 4. i st. 5. ZFPPN/12 nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija prestaje izvršavati sve osnove za plaćanje, a osnove za plaćanje koje zaprimi vraća podnositelju, pa se stoga za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe na računima ovršenika ne provod i pljenidba te računi nisu u blokadi. Budući da je nad dužnikom 25.02.2014. otvoren postupak predstečajne nagodbe i da je taj postupak trajao sve do 10.11.2017., onda računi dužnika u tom razdoblju nisu bili u blokadi. Isto se odnosi i na potvrdu Financijske agencije od 23.10.2018. u kojoj je navedeno da je račun dužnika blokiran 344 dana. Po čl. 70. st. 7. ZFPPN/12 nakon donošenja rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija nastavlja izvršavati osnove za plaćanje koje je prestala izvršavati u trenutku otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Stoga je nakon donošenja rješenja od 10.11.2017. o obustavi postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija nastavila sa izvršavanjem osnova za plaćanje koje su na dan 25.02.2014. bile zavedene Očevidniku. Potvrda od 23.10.2018. o tome da je dužnik 344 dana u blokadi odnosi isključivo na razdoblje nakon obustave postupka predstečajne nagodbe (rješenjem od 10.11.2017.), kada su se opet počele izvršavati osnove za plaćanje koje su u Očevidniku bile na dan 25.02.2014. Zbog navedenog potvrde Financijske agencije od 10.07.2014. i 23.10.2018. ne predstavljaju nikakav dokaz da je na računima imao dovoljno sredstava za naplatu tužiteljice.

30.2. S druge strane, u prijedlogu Financijske agencije od 27.11.2017. za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom (str. 190 spisa) izričito je navedeno da je dužnik prije objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe u razdoblju dužem od 60 dana imao neizvršene osnove za plaćanje, dok je u Revidiranim financijskim izvještajima od 03.01.2014. (str. 154-182 spisa Stpn-154/2015) navedeno da je dužnik u blokadi od 18.11.2013. Stoga su u potpunosti neosnovane tvrdnje tužiteljice da bi se ona uspjela naplatiti ovrhom na računima dužnika da nije pokrenut postupak predstečajne nagodbe, kada je on od 18.11.2013. bio u blokadi, a ona je prvi prijedlog za ovrhu na njegovim računima podnijela 07.02.2014. (ranije nije ni mogla budući da nije raspolagala ovršnom ispravom, koja je postala ovršna 16.01.2014.).

30.3. Tužiteljica pokušava prikazati da je dužnik u roku 3 dana nakon rješenja od 10.11.2017. o obustavi postupka predstečajne nagodbe podigao novčana sredstva sa računa i onda ponovno došao u blokadu (tužiteljica očigledno polazi od toga da je postupak predstečajne nagodbe obustavljen 10.11.2017., a da je prema potvrdi Financijske agencije od 23.10.2018. dužnik bio u blokadi 344 dana). Takva konstrukcija tužiteljice nije moguća, jer je dužnik i prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe od 25.02.2014. bio u blokadi (duljoj od 60 dana), a osnove za plaćanje koje su se 25.02.2014. prestale izvršavati, nastavile su se na temelju čl. 70. st. 7. ZFPPN/12 izvršavati nakon obustave predstečajne nagodbe. Stoga razlika od 3 dana na koju ukazuje tužiteljica predstavlja vremenski interval između donošenja rješenja o obustavi postupka predstečajne nagodbe i njegove dostave u Očevidnik, kada su se nastavile izvršavati osnove za plaćanje koje su u njemu bile evidentirane.

31. Na pravilnost prethodnog zaključka ukazuje i financijska dokumentacija koja je priložena spisu:

- u Revidiranim financijskim izvještajima od 03.01.2014., koji su potvrđeni od strane ovlaštenog revizora (str. 154-182 priklopljenog Stpn-154/2015) navedena je ukupna aktiva od 13.695.685,00 HRK i ukupna pasiva od 13.695.985,00 HRK. Također je navedeno da poslovni prihodi iznose 18.796.272,00 HRK, dok poslovni rashodi iznose 37.611.405,00 HRK. U pogledu nastavka poslovanja navedeno je da je društvo u neprekidnoj blokadi od 18.11.2013. te da gubitak iznad visine kapitala na dan 30.11.2013. iznosi 25.441.380,00 HRK, što da ukazuje na nelikvidnost i nemogućnost podmirenja dospjelih dugovanja, a u slučaju prihvaćanja plana restrukturiranja u okviru predstečajne nagodbe da zbog kompleksnosti mjera postoji značajna neizvjesnost hoće li društvo nastaviti poslovati;

- u Izjavi dužnika od 13.01.2014., koja je dana za potrebe pokretanja postupka predstečajne nagodbe, navedeno je da društvo ne posjeduje imovinu koja je upisana u službene upisnike (str. 218 priklopljenog spisa Stpn-154/2015);

- u Planu financijskog restrukturiranja od 17.02.2014. (str. 239 priklopljenog spisa Stpn-154/2015) navedeno je da ukupne nepodmirene obveze dužnika na dan 30.11.2013. iznose 37.634.284,00 HRK te da ima manjak likvidnih sredstava u iznosu 6.185.614,00 HRK;

- iz Odluke od 20.03.2014. (str. 224 spisa) proizlazi da je u 2013. godini ostvaren gubitak u iznosu 27.198.009,00 HRK;

- iz Odluke od 24.06.2015. (str. 67 spisa) proizlazi da je u 2014. godini ostvaren gubitak u iznosu 1.223.886,00 HRK;

- iz Bilješke uz financijske izvještaje za 2014. godinu (str. 69 spisa) proizlazi da su u 2014. godini ostvareni prihodi od prodaje trgovačke robe u iznosu 40.418,00 HRK, da su ostvareni ostali prihodi u iznosu 4.805,00 HRK i financijski prihodi u iznosu 39.229,00 HRK, dok su u istoj godini ostvareni poslovni rashodi u iznosu 437.727,00 HRK koji se sastoje od troškova sirovina i materijala, troškova prodane robe, troškova amortizacije i ostalih materijalnih troškova;

- iz Izvještaja o subjektu T.E.A.M. d.o.o. od 16.11.2016. (str. 531-536 spisa) sa portala Fininfo proizlazi da su u 2015. godini ostvareni prihodi od 6.316,00 HRK, da su ostvareni rashodi u iznosu 87.479,00 HRK, da neto gubitak iznos 81.161,00 HRK, da ukupna aktiva iznosi 13.509.388,00 HRK, dok su kapital i rezerve u minusu za 27.710.966,00 HRK. Iz istog Izvještaja proizlazi da su novčani tokovi u 2013. godini bili u minusu za 18.368.037,00 HRK, u 2014. godini u minusu za 1.076.817,00 HRK, a u 2015. godini u minusu za 10.450,00 HRK.

31.1. Iz prethodno izloženog proizlazi da je dužnik od studenoga 2013. bio u blokadi, da je imao obveze veće od imovine, da je imao manjak likvidnih sredstava te da je i u 2013. i u 2014. i u 2015. ostvarivao značajne gubitke. Tužiteljica ničim nije dokazala – niti je to životno i logično s obzirom na njegovo dotadašnje poslovanje – da je dužnik za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe (u 2015., 2016. i 2017. godini) poslovao tako dobro da je uspio podmiriti sva dugovanja zbog kojih je na dan otvaranja predstečajne nagodbe bio u blokadi (a koja su se automatizmom nastavila izvršavati nakon obustave predstečajne nagodbe) pa da bi mu i nakon toga na računima ostao „višak“ sredstava koja bi dužnikov direktor podigao sa računa nakon obustave postupka predstečajne nagodbe, kako to tužiteljica pokušava prikazati bez dostavljanja ikakvih dokaza o tome.

31.2. U skladu sa čl. 17., čl. 69. i čl. 79. st. 1. ZFPPN/12 od trenutka otvaranja postupka predstečajne nagodbe pa do kraja tog postupka dužnik smije obavljati samo ona plaćanja koja su nužna za redovno poslovanje, i to uz prethodnu suglasnost povjerenika predstečajne nagodbe (plaće radnika, troškovi komunalija, nabava robe i usluga potrebnih za redovno poslovanje i sl.), a po čl. 35. st. 1. toč. 3. i 4. ZFPPN/12 povjerenik stečajne nagodbe dužan je nadzirati poslovanje dužnika pazeći da se ne oštećuje njegova imovina, a ukoliko dužnik raspolaže imovinom na nedopušteni način dužan je o tome podnijeti prijavu nagodbenom vijeću.

31.3. Tužiteljica u ovoj parnici ničim nije dokazala da je u tijeku postupka predstečajne nagodbe dužnik postupak protivno navedenim odredbama te da je vršio plaćanja koja nisu nužna za redovno poslovanje ili da je vršio raspolaganja bilo kakvom drugom imovinom, a k tome ni iz spisa Stpn-154/2015 ne proizlazi da bi povjerenik predstečajne nagodbe Financijskoj agenciji podnosio bilo kakve prijave o tome da dužnik raspolaže imovinom na nedopušten način. Iako iz dokumentacije u spisu proizlazi da su u 2014. i 2015. godini ostvareni određeni prihodi (84.452,00 HRK u 2014. odnosno 6.316,00 HRK u 2015.), isto tako proizlazi da su ostvareni i puno veći rashodi redovitog poslovanja (437.727,00 HRK u 2014. te 87.479,00 HRK u 2015.), a tužiteljica nije dokazala da bi sa ostvarenim prihodima dužnik raspolagao na nedopušteni način, odnosno da je njima podmirivao nešto drugo, a ne troškove redovnog poslovanja uz nadzor i suglasnost povjerenika predstečajne nagodbe. Također tužiteljica nije dokazala nikakve ni prihode ni nedopuštena raspolaganja imovinom ni za kasnije razdoblje sve do obustave predstečajne nagodbe (2016. i 2017. godina). Budući da je od prije bio u blokadi te da je u 2014. i 2015. bio u gubitku, takve okolnosti poslovanja upućuju na zaključak da bi dužnik ostao u blokadi i da je postupak predstečajne nagodbe obustavljen protekom 210 dana.

31.4. Neosnovane su tvrdnje tužiteljice da je dužnik u 2014. godini direktoru i povezanim društvima dao pozajmice u iznosima 765.410,29 HRK (direktoru) i 2.364.275,42 HRK (povezanim društvima), jer je identičan podatak bio naveden i u Bilješci uz financijske izvještaje za 2013. godinu (str. 225-226 spisa), dakle radi se o pozajmicama do kojih nije došlo nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe (25.02.2014.), već se radi o pozajmicama od ranije. Nadalje, ranije statusne promjene iz razdoblja od 2009.-2012., na koje se tužiteljica poziva, u cijelosti su neodlučne za utvrđivanje je li dužnik nakon 25.02.2014. imao imovine i kako je sa njome raspolagao.

32. Tužiteljica se poziva na privatni nalaz vještaka Rodoljuba Pripća od 26.09.2019. (str. 211-221 spisa), međutim iz tog privatnog nalaza se ne mogu utvrditi relevantne činjenice za ovaj postupak, jer su u njemu samo navedeni općeniti podaci o bilancama dužnika na dan 31.12.2013. i na dan 31.12.2014., iznesena je kronologija postupanja u postupku predstečajne nagodbe te je vještak iznio svoje mišljenje da je nad dužnikom trebalo odmah pokrenuti stečajni postupak, a ne postupak predstečajne nagodbe.

32.1. Mišljenje vještaka da je trebalo odmah otvoriti stečajni postupak, a ne postupak predstečajne nagodbe, u cijelosti je pravno neosnovano kako je to obrazloženo pod točkom 26. Nadalje, vještak je samo površno naveo podatke o aktivi i pasivi dužnika iz javno dostupnih podataka o njegovim bilancama na dane 31.12.2013. i 31.12.2014. te je naveo da je u tijeku 2014. godine došlo do smanjenja imovine u odnosu na 2013. godinu, međutim radi se o potpuno paušalnoj konstataciji bez obrazloženja koja točno imovina je u stvarnosti umanjena, na koji način i čijim radnjama.

32.2. Usporedbom Financijskog izvještaja za 2013. godinu (str. 223 spisa) i 2014. godinu (str. 227 spisa) sud utvrđuje da između njih u pogledu aktive zaista postoji određena razlika jer se za 2013. navodi aktiva 13.917.820,00 HRK, a za 2014. se navodi nešto manja aktiva 13.583.691,00 HRK. Međutim budući da je „aktiva“ isključivo računovodstveni pojam, sud ne može utvrditi da je do takve razlike u iznosima došlo na temelju radnji dužnika kojima bi on u stvarnosti raspolagao imovinom, odnosno samo na taj način sud ne može utvrditi da je tijekom 2014. godine dužnik na nedopušteni način raspolagao novčanim sredstvima i eventualnom drugom imovinom (npr. u knjigovodstvenom smislu i amortizacija rezultira smanjenjem aktive). Slijedom navedenoga, pukim pozivanjem na određene razlike u iznosima aktive između bilance na dan 31.12.2013. i bilance na dan 31.12.2014., tužiteljica nije dokazala da je u postupku predstečajne nagodbe dužnik umanjivao svoju imovinu.

32.3. Iako je nad dužnikom rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru posl. br. St - 286/2018 od 28.01.2019. (str. 257-258 spisa) otvoren i zaključen stečajni postupak, valja istaknuti da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je stečaj otvoren zbog blokade računa dulje od 60 dana, dok je stečajni postupak zaključen jer se nije moglo utvrditi postojanje imovine dužnika (zbog toga što na računima nije imao novčanih sredstava, u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik, iz predstečajnog spisa nije proizlazilo postojanje druge imovine, a zakonski zastupnik dužnika se nije odazvao i nije podnio izvješće o financijsko-gospodarskom stanju dužnika). Ni na taj način sud ne može utvrditi da je tijekom postupka predstečajne nagodbe dužnik raspolagao svojom imovinom, jer sama činjenica da je na dan 31.12.2014. računovodstveno bila prikazana određena aktiva, dok je 28.01.2019. stečajni sud utvrdio da dužnik nema imovine upisane u javne registre, a drugu imovinu nije mogao utvrditi jer zakonski zastupnik nije dostavio izvješće o financijsko-gospodarskom stanju dužnika – ne znači da je dužnik nakon 25.02.2014. raspolagao svojom imovinom kako to tužiteljica tvrdi.

33. Tužiteljica je propustila konkretizirati iz koje točno imovine dužnika se ona mogla namiriti da je postupak predstečajne nagodbe obustavljen protekom 210 dana niti je uopće dokazala postojanje te imovine i da je dužnik njome raspolagao. Sud je analizirao priloženu dokumentaciju o financijskom poslovanju dužnika T.E.A.M. d.o.o. u okviru u kojem je to bilo moguće bez posebnih stručnih znanja računovodstvene i knjigovodstvene struke, a puka činjenica da je u računovodstvenim bilancama za 2014. i 2015. godinu bila prikazana određena aktiva nikako ne dokazuje da je dužnik imao imovine iz koje se po redovnom tijeku stvari tužiteljica mogla namiriti (npr. može se raditi o imovini na kojoj postoje izlučna i razlučna prava trećih i sl.). Također time što je u Izvještaju o subjektu T.E.A.M. d.o.o. od 16.11.2016. (sa portala Finifo – str. 533 spisa) u rubrici „novčani tok iz financijskih aktivnosti“ za 2015. godinu navedeno 657.016,00 HRK, ne može se smatrati da je na taj način dokazano da je dužnik u 2015. godini imao 657.016,00 HRK prometa po žiro računu kako to tužiteljica tvrdi, pogotovo kada je na istoj stranici tog dokumenta navedeno da je dužnik u 2015. godin i poslovni prihod od 6.316,00 HRK i poslovni rashod od 87.479,00 HRK, dok je u 2014. imao poslovni prihod od 45.223,00 HRK, a poslovni rashod od 437.727,00 HRK (a prije toga je bio blokiran). Financijsko vještačenje bi svakako bio dokaz koji je najprikladniji za analizu financijske dokumentacije na koju se tužiteljica poziva i na taj način bi sud mogao precizno utvrditi koje novčane iznose je dužnik tijekom postupka predstečajne nagodbe ostvario i sa kojim novčanim iznosima i u koje svrhe je raspolagao, međutim tužiteljica je od tog dokaznog prijedloga odustala, dok niti nije predlagala pribavljanje podataka od banaka o uplatama i isplatama sa računa dužnika, pa time tužiteljica nije dokazala navedene odlučne činjenice koje tvrdi. Jedino što sud iz priložene financijske dokumentacije može utvrditi je to da je dužnik da je imao obveze veće od imovine, da je imao manjak likvidnih sredstava te da je i u 2013. i u 2014. i u 2015. ostvarivao značajne gubitke, kao i da je bio u blokadi i prije i nakon postupka predstečajne nagodbe, pa imajući u vidu sve navedeno sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da je dužnik imao dovoljno imovine iz koje se ona mogla namiriti da je postupak predstečajne nagodbe obustavljen protekom 210 dana.

34. Slijedom svega navedenoga, na temelju dokaza u spisu sud ne može utvrditi da je dužnik za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe – tijekom 2014., 2015., 2016. i 2017. godine – raspolagao i umanjio imovinu dužnika te da se tužiteljica nakon obustave postupka predstečajne nagodbe upravo zbog toga nije uspjela naplatiti iz njegove imovine. Sud također na temelju isprava u spisu nije mogao utvrditi da je u trenutku obustave postupka predstečajne nagodbe (10.11.2017.) dužnik imao manje imovine od one koju je imao protekom 210 dana od pokretanja postupka predstečajne nagodbe. U tom kontekstu, ne mogu se prihvatiti tvrdnje tužiteljica da su postojali propusti Financijske agencije, Ministarstva financija RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u vođenju postupka predstečajne nagodbe i u vršenju nadzora.

35. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje troškove ovršnih postupaka u predmetima Ovrj-5846/2012 i Ovr-12413/2015, valja istaknuti da se po čl. 14. st. 6. OZ/12 zahtjev za naknadu troškova postupka podnosi najkasnije u roku 30 dana od dana završetka postupka. Uvidom u spis Ovrj-5846/2012 utvrđeno je da je postupak od 06.05.2016. u prekidu (zbog otvorenog postupka predstečajne nagodbe) te da tužiteljica nikada nije zatražila nastavak tog postupka, dok je uvidom u spis Ovr - 12413/2015 (Ovr-4351/2017, Ovr-5756/2018) utvrđeno da je u njemu 04.12.2018. doneseno rješenje o ovrsi, a nakon što ga je Financijska agencija vratila sudu (jer ovrhovoditeljica nije uplatila naknadu za postupanje Financijske agencije), nije bilo daljnjih radnji niti je tužiteljica kao ovrhovoditeljica predlagala donošenje odluke o dovršetku postupka. Prema tome, u navedenim ovršnim predmetima nisu donesene odluke o dovršetku tih postupaka, pa u tome što ovršni sud nije odlučio o svim troškovima tih postupaka nema nikakve nezakonitosti ni nepravilnosti (čl. 14. st. 6. OZ/12) te ne može postojati odštetna odgovornost Republike Hrvatske u tom dijelu.

36. U odnosu na navode tužiteljice o povredi prava na suđenje o razumnom roku, valja istaknuti da je tužiteljica imala mogućnost podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u skladu sa odredbama ZS, što evidentno nije napravila, no u svakom slučaju kako je prethodno obrazloženo ovršni postupci i postupak predstečajne nagodbe te njihovo trajanje nisu u adekvatnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa nemogućnošću naplate tužiteljice.

37. Slijedom svega navedenoga, sud utvrđuje da nije bilo nezakonitog i nepravilnog rada sudova, Financijske agencije i Ministarstva financija RH koji bi mogao biti temelj za odštetnu odgovornost Republike Hrvatske u smislu čl. 105. ZS i čl. 14. ZSDU, niti postoji adekvatna uzročno-posljedična vezu između postupanja tih tijela i nemogućnosti tužiteljice da naplati potraživanje od dužnika. Stoga tužbeni zahtjev nije osnovan pa ga je valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

38. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je u skladu sa čl. 154. st. 1. ZPP tuženiku dužna naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 21.204,11 EUR, pa su tuženiku u skladu sa čl. 163. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznati troškovi za:

- odgovor na tužbu – 500,00 EUR (Tbr. 8/1);

- podnesci od 20.11.2019., 19.11.2020. i 25.03.2021. – 500,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 21.11.2019., 11.02.2021., 19.03.2021., 30.03.2021., 16.05.2024., 25.03.2025. i 17.02.2026. – po 500,00 EUR (Tbr. 9/1);

- zastupanje na ročištu od 02.10.2019. – 250,00 EUR (Tbr. 9/2);

što iznosi sveukupno 5.750,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 02. travnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Mladen Obradović;

2. ODO-GUO – na broj P-DO-20/2024.