Poslovni broj: Ovr-359/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Nevi Lukin, na prijedlog sudske savjetnice Marije Hrboka u ovršnom predmetu ovrhovoditelja IDDQD d.o.o., OIB: 10829142553, Ičići, Antona Dminaka 18, zastupana po punomoćniku Nikoli Fanuku, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku u Rijeci, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, 1. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 10. ožujka 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane i ovjerene 19. prosinca 2024. kod javnog bilježnika Marina Belavića u Rijeci pod poslovnim brojem: OV-4489/2024.

II. Nalaže se ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju novčani iznos od 625,00 EUR-a s osnova troškova ovršnog postupka.

z a k l j u č i o  j e

upućuje se ovršenik MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom zadužnice izdane i ovjerene 19. prosinca 2024. kod javnog bilježnika Marina Belavića u Rijeci pod poslovnim brojem: OV-4489/2024. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine"112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. dalje u tekstu: OZ) u roku od 15 dana od dostave ovog Zaključka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 10. ožujka 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice izdane i ovjerene 19. prosinca 2024. kod javnog bilježnika Marina Belavića u Rijeci pod poslovnim brojem: OV- 4489/2024.

2. U prijedlogu u bitnome navodi kako je potraživanje u cijelosti neosnovano budući pravni osnov za prisilnu naplatu koja je zatražena od Financijske agencije ne postoji. Ističe kako navodni dug ovršenika ne postoji jer je tražbina prestala prijebojem potraživanja koje ovršenik ima prema ovrhovoditelju iz dvije različite osnove. Navodi kako je ovršenik jedini osnivač i član uprave društva Blue Voyage yachting d.o.o. i Blue Voyage yachting group j.d.o.o. Ovršenik navodi kako je prva osnova prijeboja duga s ovrhovoditeljem ta da je ovršenik s ovrhovoditeljem zaključio ugovor o zakupu prostora na ime Blue Voyage yachting group j.d.o.o., dok je druga osnova ugovor o kupoprodaji plovila koji je sklopio s Blue Voyage yachting d.o.o. Ističe kako plovilo nije predano ovrhovoditelju u posjed jer isti nije isplatio punu cijenu plovila, a radi čega se vodi postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod brojem, P-66/2026. Ovršenik navodi kako je riječ o situaciji opisanoj u članku 50. stavku 1. točki 9. OZ-a i da je podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispunjen preduvjet za odgodu prisilne naplate, kao i postojanje opasnosti da bi provedbom prisilne naplate za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ističe kako ovršenik svoje prihode prima isključivo na račun blokiran zahtjevom za prisilnu naplatu pa ne može raspolagati sredstvima za najosnovnije životne potrebe. Ističe ukoliko bi ovrhovoditelj naplatio svoje navodno potraživanje od ovršenika, a koje proizlazi iz ovršne isprave, ovršenik više nikada ne bi mogao ishoditi povrat predmetnih sredstava za slučaj da dokaže osnovanost izjavljenog prijeboja. Ovršenik se u pogledu odgode ovrhe poziva na članak 65. stavak 1. točku 8. OZ-a.

3. Podnesak ovršenika je dostavljen radi očitovanja ovrhovoditelju koji je u podnesku od 30. ožujka 2026. u bitnome naveo kako je ovrhovoditelj pokrenuo izravnu naplatu putem Financijske agencije na temelju zadužnice izdane i ovjerene 19. prosinca 2024. kod javnog bilježnika Marina Belavića u Rijeci pod poslovnim brojem:

OV-4489/2024. za iznos od 29.459,05 eura. Navodi da je ovršenik MČ potpisao zadužnicu kao jamac-platac (solidarni jamac) za obveze društva Blue Voyage yachting d.o.o. iz Ugovora o najmu stana te sukladno članku 214. stavku 2. OZ-a i članku 111. stavku 3. ZOO-a odgovara neposredno kao glavni dužnik, bez prava pozivanja na redoslijed naplate. Ovrhovoditelj ističe kako ovršenik nije ispunio niti jednu od zakonom propisanih razloga iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Ovrhovoditelj navodi kako se ovršenik poziva na članak 65. stavak 1. točku 8. OZ-a koji predviđa odgodu kada ovrha prema sadržaju ovršne isprave ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj ističe da je zadužnica OV-4489/2024 bezuvjetna ovršna isprava i da ne sadrži nikakav uvjet istodobnog ispunjenja niti protuobvezu. Nadalje ističe kako ovršenik nije dokazao neispunjenje protuobveze ovrhovoditelja iz ugovora o najmu stana, jedinog pravnog odnosa na koji se zadužnica odnosi. Ovrhovoditelj ističe da je zadužnica predana radi ispunjenja tražbine po osnovi nepodmirenog najma nekretnine te nema nikakve veze sa potraživanjem ovrhovoditelja radi predaje u posjed plovila, a koji postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Rijeci, pod brojem, P-66/2026. Nadalje ovrhovoditelj navodi kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da je tražbina prestala niti potpunim niti djelomičnim prijebojem. Ističe kako zadužnica kao ovršna isprava uživa presumpciju valjanosti i da je na ovršeniku teret da tu presumpciju obori. Nadalje je ovrhovoditelj naveo kako ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe mora jasno objasniti kakvu bi štetu pretrpio ako bi ovrha bila provedena i zašto bi ta šteta bila teško ili nemoguće nadoknadiva. Također ističe da je ovršenik naveo da prihode prima isključivo na blokirani računima, ali ne prilaže niti jedan dokaz niti izvadak iz banke, niti poreznu prijavu niti potvrdu o primanjima. Navodi da je ovršenik jedini osnivač i direktor davaju aktivnih trgovačkih društava Blue Voyage yachting group j.d.o.o i Blue Voyage yachting d.o.o te da nije vjerojatno da svoje prihode prima isključivo na osobni račun.

4. Prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je neosnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog Zakona o odgodi ovrhe.

6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 10. ožujka 2026. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 9. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a.

9.Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10.U svom prijedlogu ovršenik navodi kako bi provedbom prisilne naplate za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući da svoje prihode prima isključivo na račun blokiran zahtjevom za prisilnu naplatu pa ne može raspolagati sredstvima za najosnovnije životne potrebe.

11.Sama činjenica da je protiv ovršenika podnesen zahtjev za izravnu naplatu ne znači da će on zbog te naplate pretrpjeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je ovršenik u svom prijedlogu dužan obrazložiti zbog čega bi naplata ovrhovoditeljeve tražbine za njega predstavljala nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na egzistenciju ovršenika nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

13. Prisilna naplata tražbine i zadužnice, koja po samom zakonu predstavlja ovršnu ispravu temeljem odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a, nije i ne može biti protupravna. Činjenica da je postupak izravne naplate pokrenut temeljem zadužnice koja je izdana kao sredstvo osiguranja tražbine ovrhovoditelja iz Ugovora o najmu ne upućuje na vjerojatnost da je odgađanje ovrhe potrebno da bi se spriječilo nasilje.

14. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno odgoditi ovrhu kako bi se spriječilo nasilje, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

15. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

16. Odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

17. Kako ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

18. Sud je ovrhovoditelju priznao trošak sastava očitovanja na prigovor, u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 625,00 eura (250 bodova x 2,00 eura uvećano za PDV od 25%).

U Zadru 1. travnja 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Neva Lukin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijskoj agenciji