Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Ovr-219/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Mladenu Budiši, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ZM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici Hrvoje Šutalo i Miro Glavaš, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo, sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Slađana Rajačić Grof, odvjetnica u Zagrebu, Žednički put 8, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe – odgode prijenosa, 2. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022. preinačena i potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob -877/2022-3 od 30. rujna 2025. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na čije pokretanje je ovršenik upućen ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-219/2026 od 2. travnja 2026. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Nalaže se ovršeniku dostaviti sudu dokaz o pokretanju parničnog postupka kojeg je upućen pokrenuti ovosudnim zaključkom poslovni broj Ovr-216/2026 od 2. travnja 2026. u roku od 15 dana od dana podnošenja tužbe.

III. Upozorava se ovršenik da će u slučaju nepostupanja po točci II. izreke ovog rješenja postupak izravne naplate biti nastavljen.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022., preinačene i potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-877/2022-3 od 30. rujna 2025., iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u daljnjem tekstu: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik je 18. veljače 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022.

1. 1. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je dana 10. veljače 2026. došlo do zaplijene postojećih novčanih sredstava na računima ovršenika ŠM u iznosu od 4.369,13 eura, a po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja ZM koji se legitimirao kao stjecatelj tražbine temeljem Ugovora o cesiji od 14. siječnja 2026. zaključenog s RM.

Zatim navodi, da su presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022. i presudom Županijskog suda, poslovni broj Gž Ob-877/2022-3 od **.**.2025., RM, kao tužiteljici, dosuđena novčana sredstva preko iznosa od 5.304,96 eura (39.967,59 kn) do iznosa od 36.574,19 eura (275.549,95 kn), dakle u iznosu od 31.269,23 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 12. studenog 2018. po stopi na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje ZOO-a) te parnični trošak dospio na dan 15. srpnja 2022. u iznosu od 4.691,27 eura i parnični trošak dospio na dan 30. rujna 2025. u iznosu od 7.036,90 eura.

U smislu odredbe čl. 50. st.1. toč.7. i 9. Ovršnog zakona, u vezi s čl. 210.st.2. OZ-a, ovršenik u zakonskom roku, izjavljuje prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom (koji prijedlog se ima smatrati žalbom) iz razloga što ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje predmetnog ovršnog postupka, nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave i ugovora o cesiji odnosno ovršenik nije pasivno legitimiran zato što ovrhovoditelj nije na temelju ugovora o cesiji ovlašten tražiti predloženu ovrhu protiv ovršenika zato što je tražbina prestala građanskopravnim prijebojem.

Kako je RM kao vjerovnik iz ovršnih isprava istovremeno dužnik ovdje ovršeniku, kao vjerovniku, po osnovi njegovog regresnog zahtjeva nastalog platežom po Ugovoru o kreditu bez depozita, br. partije 53401228 u iznosu od 47.323,64 EUR na ime glavnice, (kamate su na dan obračuna iznosile 22.028,61 EUR) i pripadajućih zakonskih zateznih kamata koje teku na pojedine plaćene iznose, to je ovršenik izjavom o prijeboju od 16. prosinca 2025. dostavljenom dužnici RM, dana 22. prosinca 2025. po Javnom bilježniku Sandri Naumovski iz [adresa], ugasio tražbinu po gore opisanim presudama u ukupnom iznosu od 42.997,40 EUR stavljanjem u prijeboj svoje tražbine u iznosu od 69.352,25 EUR i to na način da je u smislu odredbe čl. 196. st.2. ZOO-a učinak prijeboja nastao onog trenutka kada su se za to ispunile pretpostavke, odnosno kada su se tražbine međusobno srele . Dakle, odredbama čl. 195. i čl. 196. ZOO normirane su pretpostavke građanskopravnog prijeboja prema kojima dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju, odnosno kada jedna od strana slobodnim očitovanjem volje drugoj strani da kompenzacijsku izjavu sukladno kojoj obveza prestaje, neovisno o tome je li druga strana s tim suglasna. U svakom je slučaju potrebno da izjava o prijeboju sadrži sve podatke o tražbini koja se kompenzira te je također potrebno da je osoba kojoj je upućena, uredno zaprimi, a koje pretpostavke su in concreto bile sve ispunjene.

Budući da je tražbina prednika ovrhovoditelja prestala građanskopravnim prijebojem prije zaključenja ugovora o cesiji, (opozicijski prigovor iz čl. 50. st.1. toč.9. Ovršnog zakona) to ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju voditi postupak prisilne naplate tražbine protiv ovršenika zbog čega se istaknuo i opugnacijski razlog iz čl. 50. st.1. toč.7.Ovršnog zakona.

Uslijed opisanog prestanka tražbina RM po osnovu ovršnih isprava opisanih pod točkom I., ovrhovoditelju ZM nije se moglo valjano prenijeti te iste tražbine ugovorom o cesiji, posljedično čemu cesionar nema s čime raspolagati. Ne manje bitno je naglasiti kako se ovrhovoditelj legitimirao temeljem Ugovora o cesiji od 14. siječnja 2026., glede svih tražbina sadržanih u ovršnim ispravama iako se u odredbi čl. 2. Ugovora, jasno navodi isključivo tražbina po osnovu glavnice u iznosu od 31.269,23 EUR s pripadajućim kamatama.

Nastavno na rečeno, konfuzija se dodatno nastavlja u popratnom dopisu odvjetnika, punomoćnika ovrhovoditelja, priloženom uz zahtjev za izravnu naplatu u kojem se pogrešno naznačio kako iznos glavnice u iznosu od 36.574,19 EUR, tako i predmet cesije, smjernim obuhvaćanjem parničnog troška koji bi imao biti isplaćen na račun odvjetnika, punomoćnika ovrhovoditelja, a koji trošak je već djelomično zaplijenjen po zahtjevu za izravnu naplatu.

Budući je evidentno kako ovrhovoditelju nedostaje aktivna legitimacija potraživati bilo koju tražbinu, (prestale prijebojem), a ponajmanje tražbinu na ime parničnog troška koja nije niti obuhvaćena cesijom (isplatom na račun odvjetnika punomoćnika ovrhovoditelja), stavlja se prigovor nedopustivosti ovrhe zbog nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije, u smislu odredbe čl. 50. st.1. toč.7. Ovršnog zakona, zbog čega se pljenidba i prijenos imaju proglasiti nedopuštenima.

Unatoč činjenici da je ugovor o cesiji apstraktan pravni posao u odnosu na dužnika, istovremeno je i kauzalan pravni posao u međusobnom odnosu cedenta i cesionara.

Kako u predmetnom pravnom poslu nema naznake naplatnosti pravnog posla niti je naznačen pravni temelj obveze cedenta prema cesionaru conclusio logičnog silogizma jasno upućuje kako causa ne egzistira odnosno kako se radi o simuliranom pravnom poslu koji je ex lege ništetan, a na što sud pazi ex offo u smislu odredbe čl. 327.st.1.ZOO-a.

Dodatni indikatori za ocjenu “stvarne svrhe” zaključenog pravnog posla su sljedeći: cedent je bez ikakvih novčanih sredstava na računu pune četiri godine koliko već traje blokada, blokada računa je nastala za iznos od 244.853,01 EUR po osnovi neplaćenog kredita, tražbina se ovrhovoditelju prenijela neposredno prije pokretanja predmetne ovrhe, izostala je notifikacija o izvršenoj cesiji, nije se pružio nikakav dokaz o protučinidbi, cesionar nema iskazan gospodarski interes, tražbina na ime troška se isplaćuje na račun odvjetnika koji tužiteljicu nisu zastupali u parničnom postupku iz kojeg trošak potječe.

Kako je dakle RM, u čiju korist su donijete gore opisane odluke, uslijed prekomjernog zaduživanja insolventna, pristupila je zaključenju ugovora o cesiji kao simuliranom pravnom poslu, (ništetnom pravnom poslu), evidentnom zlouporabom prava, radi prijenosa novčanih sredstava na račune trećih, (ovrhovoditelja i punomoćnika), odnosno naplate nepripadnog novčanog iznosa i istovremeno radi onemogućavanja vjerovnika u naplati svojih tražbina, (ispunjenje bića kaznenog djela iz čl. 241. st.2. KZ-a), a koja raspolaganja sud ne smije uvažiti.

Analizirajući subjektivni i objektivni element zlouporabe prava posebno se ističe kako su cedent i cesionar opisanim postupanjem, zaključenjem ugovora o cesiji, prekoračili kako pravne tako i moralne granice, (agere in fraudem legis et agere in fraudem partis) pokušavajući izigrati cilj koji se imao postići odnosnim pravnim poslom što je nadležni sud dužan osujetiti koristeći se pravnim alatima odnosno podijeljenim zakonskim ovlastima.

Budući da ovršni sud u smislu odredbe čl. 3. st.3 ZPP-a, čije odredbe se u ovršnom postupku supsidijarno primjenjuju ne smije uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prisilnim propisima i pravilima javnog morala, to je isti ovlašten po stavljenom prigovoru ništetnosti pravnog posla, (iz kojeg ovrhovoditelj izvodi aktivnu legitimaciju), a koji pravni posao nije prošao sudsku kontrolu, pazeći na procesnu legitimaciju po načelu strogog formalnog legaliteta, sukladno opugnacijskom prigovoru ovršenika iz čl. 50. st.1. toč.7. Ovršnog zakona, donijeti rješenje kojim će proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenima.

U zakonom otvorenom roku, na gore opisane sudske odluke, ovršne isprave temeljem kojih su nastale tražbine cedirane ovrhovoditelju, ovršenik je putem punomoćnika, dana 15. siječnja 2026. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, ističući materijalno pravna pitanja koja osim što su važna za odluku u sporu, od iznimne su važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja pitanja su kao takva usmjerena na pravilno tumačenje mjerodavnih materijalno pravnih odredbi.

Ovršenik ovdje posebno ističe činjenice uslijed kojih je vrlo vjerojatno da bi provedbom pokrenute ovrhe trpio teško nadoknadivu, možebitno nenadoknadivu štetu, u smislu odredbe čl. 65.st.1. toč.1. Ovršnog zakona, sve kako slijedi;

Kako je RM, u čiju korist su donijete gore opisane odluke, uslijed prekomjernog zaduživanja ne samo u blokadi računa već su u tijeku ovrhe na nekretnini u vlasništvu roditelja u kojoj RM živi po ovrhovoditelju H- ABDUCO d.o.o. iz Zagreba, OIB:13667298928, Radnička cesta 41, te kuća u vlasništvu brata EM na kojoj je pokrenut postupak ovrhe novog vjerovnika trgovačkog društva B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB:57509775367 koje društvo je također otkupilo nepodmireni bankovni kredit, to imenovana i svi članovi obitelji EM ne raspolažu dostatnom imovinom na kojoj bi bilo moguće osigurati povrat nepripadno naplaćenog iznosa.

Modus operandi izbjegavanja ispunjavanja preuzetih obveza uočljiv je i uvidom u registar cestovnih vozila pri MUP-u gdje je također uočeno kako je motorno vozilo kojim se imenovana koristi registrirano na treću osobu, točnije na ovrhovoditelja, što jasno upućuje na istovjetan obrazac ponašanja usmjeren na izbjegavanje bilo kakve odgovornosti.

U smislu odredbe čl. 210. st.2. u vezi s čl. 65. st.1. toč. 1. Ovršnog zakona, ovršenik ističe kako je izjavljeni pravni lijek, prijedlog za dopuštenje revizije s obzirom na istaknuta pitanja već sam po sebi više nego dostatan razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, budući da za isti postoji visoka vjerojatnost uspjeha, kako zbog pravne utemeljenosti tako i zbog nesumnjive stručnosti sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji će odlučivati o istom, a posebice zbog materijalno pravnih pitanja koja upiru na materijalno pravne povrede u pobijanim odlukama koje povrede su ujedno i povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava na jednakost svih pred zakonom, ali i povrede prava na pošteno suđenje i ograničavanja poduzetničke inicijative zbog kojih povreda se podredno zatražila i ustavnosudska zaštita, pred Ustavnim sudom RH, pod brojem U-III-261/2026.

Budući da je predmet ovrhe iznimno visok novčani iznos koji bi imao biti zaplijenjen po računima ovršenika, temeljem nedopuštenog zahtjeva za izravnu naplatu, a s kojim ovrhovoditelj kao fizička osoba niti približno ne raspolaže, te koji iznos ne bi bio u mogućnosti vratiti za slučaj uspjeha izjavljenog pravnog lijeka i proglašenja ovrhe nedopuštenom to držimo in concreto ispunjenost zakonskih pretpostavki za udovoljenje ovom prijedlogu.

Slijedom svega iznijetog, u smislu odredbi čl. 210. st.1., st.2. i st.3. u vezi s čl. 65. st.1. toč.1. Ovršnog zakona, ovršenik naslovnom sudu predlaže donošenje rješenja kojim će se Agenciji naložiti odgoda izdavanja naloga banci/bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika, u smislu odredbe čl. 70.st.1. Ovršnog zakona do okončanja postupka po izjavljenom pravnom lijeku, uključujući i postupak povodom revizije, izvanrednog pravnog lijeka, ukoliko ista bude dopuštena a koji postupak/postupci se vode pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, te kojom odgodom ovrhovoditelj neće trpjeti štetne posljedice, budući da je ovršenik uspješan poduzetnik, a zaplijenjena novčana sredstava će na posebnom računu FINE ostati nedirnuta do okončanja rečenog postupka, dok naprotiv na strani ovrhovoditelja nema nikakve garancije da bi bio u mogućnosti naznačeni iznos vratiti, zbog nedostatne imovine kojom raspolaže, odnosno zbog iskazanog modusa operandi članova obitelji EM u izbjegavanju plaćanja svojih novčanih obveza, pri čemu je visina rizika ovršenika od nemogućnosti povrata sredstava neusporedivo veća od rizika ovrhovoditelja koji je već samom pljenidbom dovoljno osiguran.

Slijedom svega izloženog, predlaže se da nadležni Sud postupi po stavljenim prijedlozima, prvenstveno donese rješenje po izjavljenom pravnom lijeku kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim iz gore istaknutih razloga, odnosno rješenje kojim će se Agenciji naložiti odgoda izdavanja naloga banci za provedbu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika.

2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju, a koji se je putem punomoćnika očitovao na prijedlog, te je istim osporio u cijelosti navode prijedloga.

3. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava je osnovan.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

5. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Obzirom je ovršenik podneskom od 17. veljače 2026. uz prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, to je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Iako ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe kako je protiv odluke na temelju koje je zatražena izravna naplata od strane ovrhovoditelja podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a uvidom u spis poslovnog broja P Ob-74/2021 putem službene eSpis aplikacije od strane ovog suda je utvrđeno da je ovaj navod točan, odnosno da je isti podnesen 15. siječnja 2026., ovaj sud je stava kako je ispunjen i uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. podnošenjem ovog prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i da je prvenstveno podnošenjem ovog prijedloga ispunjena jedna od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1.

– 11. OZ-a, a koja pretpostavka je nužna da bi se mogla dopustiti odgoda, a ne podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije, a sve iz razloga što se u prijedlogu ističu okolnosti (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, te da je tražbina ugašena prijebojem) koje su nevezane za odluku Vrhovnog suda povodom izjavljenog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude ovog suda poslovnog broja P Ob-74/2021 od 15. srpnja 2022., odnosno Gž Ob-877/2022 od 30. rujna 2025. Županijskog suda u Zagrebu.

9. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ -a

– da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud je stava da je ovršenik isti učinio vjerojatnim.

10. Naime, neovisno o činjenici što u ovom postupku kao ovrhovoditelj nastupa ZM, a ne RM, ovaj sud zaključuje da je ovršenik iz priloženih dokaza učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe odnosno prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a sve vezano za tvrdnje ovršenika iz ovog prijedloga kako ugovor o cesiji sklopljen 14. siječnja 2026. između ZM i RM, odnosno u kratkom vremenskom roku prije podnošenja prijedloga za izravnu naplatu vezano za tražbinu koja je obuhvaćena ugovorom o cesiji, predstavlja ništetan pravni posao i kako je isti isključivo usmjeren prema izbjegavanju RM da ispuni svoju obvezu koju ima prema ovdje ovršeniku.

11. Iz potvrde Financijske agencije Klasa: 034-011/26-07/163, Urbroj: 118-08- 6601-26 od 17. veljače 2026. (stranica 20 spisa), koju je ovršenik dostavio sudu uz prijedlog, proizlazi da su za RM u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija evidentirani slijedeći podaci: da ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje iznosi 244.853,01 eura, da je račun iste blokiran 1462 dana te da naplate po osnovama za plaćanje u posljednjih 6 mjeseci nije bilo.

12. Nastanak teško nadoknadive, odnosno nenadoknadive štete ovršenik je učinio vjerojatnim činjenicom da je osoba koja je ugovorom o cesiji ustupila svoju tražbinu ovdje ovrhovoditelju, a za koji se ugovor, kako je to već ranije istaknuto, tvrdi da je ništetan, osoba koja je u blokadi više od 4 godine u trenutku podnošenja prijedloga u iznosu od 244.853,01 eura, koji iznos višestruko nadmašuje iznos koji je predmet ovog postupka i koji bi provedbom predmetne ovrhe bio prenesen ovrhovoditelju, pa bi u slučaju uspjeha ovršenika u parnici, tj. u slučaju da pljenidba i prijenos bude proglašeni nedopuštenim, ovršenik teško mogao naplatiti tražbinu, odnosno vratiti zaplijenjeni i preneseni novčani iznos od RM.

13. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 65. st. 1. OZ-a u svezi sa čl. 210. st. 2. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja, ali pod uvjetom da ovršenik uistinu i pokrene parnični postupak na koji je upućen (točka III. izreke ovog rješenja).

14. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

15. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 5. OZ-a.

16. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga jer je predmetna tražbina prestala prijebojem, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, kao i iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave (ništetan ugovor o cesiji), a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

17. Odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

18. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka. Ovaj ovršni sud prema pravilnu strogog formalnog legaliteta, suprotno mišljenju ovršenika, o navedenom nije ovlašten odlučivati u ovršnom postupku.

19. Zbog svega navedenog odlučeno kao u izreci ovog rješenja i zaključka.

U Slatini 2. travnja 2025.

Sudac:

Mladen Budiša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismenim putem u tri jednaka primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelj po punomoćniku,

2. Ovršenik po punomoćniku,

3. Financijska agencija