REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1732/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, uz zamjenicu punomoćnice odvjetničku vježbenicu NĆ, i punomoćnice tuženika zaposlenice CĆJ, Su-501/2025, dana 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplati iznos od 2.235,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 19. lipnja 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 800,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 3.000,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 19. lipnja 2023. do dana isplate 30. listopada 2023., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1680,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 2. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 3. veljače 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Vladimir Nazor, Zagreb, Maksimirska 51, na terasi Hostela Grada mladih prilikom rada na tekućem održavanju unutarnjeg i vanjskog prostora Hostela. Naime, prilikom silaska po skliskom stepeništu tužitelj se poskliznuo i pao pri čemu je udario lijevim dijelom tijela o podlogu.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete.

S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 19. lipnja 2023. a tuženik mu je u predmetu broj IMOD 2987 2023 isplatio dana 30. listopada 2023. iznos od 3.000,00 eura, a koji iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete.

Tužitelj se javio u Hitnu kiruršku ambulantu Kliničke bolnice Dubrava gdje su mu dijagnosticirali ozljede Fractura costarum IV-VIII I.sin. i Fractura scapulae I.sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada lijevom stranom leđa udario u rukohvat te je trpio intenzivne bolove i strah te je morao mirovati, spavati na povišenom, provoditi vježbe disanja i uzimati analgetike. Tužitelj je trpio bolove u području lijeve lopatice i leđa te je proveo ciklus fizikalnih terapija kako bi se olakšao ASŽ, povećao opseg pokreta i poboljšala mišićna funkcija. Unatoč provedenom liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji kod tužitelja su zaostali bolovi u području lopatice pa trpi duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 2.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura i za tuđu pomoć 200,00 eura, ukupno 5.400,00 eura, umanjeno za nesporno plaćenih 3.000,00 eura potražuje iznos od 2.400,00 eura. Također potražuje i zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni gore naznačeni nesporno isplaćeni iznos i to od dana podnošenje odštetnog zahtjeva 19. lipnja 2023. do dana isplate 30. listopada 2023. godine.

Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 30. prosinca 2025. potražuje iznos od 3.035,00 eura na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, kao i iznos zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 3.000,00 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju u ovom postupku s obzirom na to da je tuženik sa poslodavcem tužitelja na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja] kojom je regulirana odgovornost prema djelatnicima. Također tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, ali osporava odgovornost kao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

Tuženik ističe da se tužitelj obratio tuženiku odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, važećoj sudskoj praksi utvrdio visinu štete u iznosu od 3.000,00 eura i koji iznos je isplaćen dana 31. listopada 2023. godine. Isplatom gore navedenog iznosa, tuženik drži da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, a u vezi štetnog događaja opisanog u tužbi. Unatoč navedenom, tuženik ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja, budući da iz medicinske dokumentacije, ali i izjave očevica proizlazi da se tužitelj u trenutku štetnog događaja kretao po zidiću koji nije namijenjen za kretanje pješaka, a zbog čega se poskliznuo i leđima udario o rukohvat. S obzirom na navedeno, tuženik ukazuje na odredbu čl. 25. Zakona o zaštiti na radu koja uređuje odgovornost za štetu na radu i u vezi s radom, odnosno odgovornost poslodavca. Istom odredbom je određeno da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st.1.), no, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Podredno, tuženik ističe kako je zatraženi iznos previsok, obzirom na jačinu i karakter tegoba koje je kod tužitelja izazvao predmetni šteni događaj, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost ocjene povrede prava osobnosti, ali predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti, kao i njegovog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode, tužitelj dostavi određenu dokumentaciju.

Tuženik također osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da je istu plaćao te se pretpostavlja da su mu pomoć pružali ukućani. S obzirom na to da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja, u smislu čl. 1086. ZPP-a.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 16.06.2023., Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju (str. 4-23 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja], Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, Izjavu očevica, fotografiju (str. 30-38 spisa), saslušao je svjedoke RĆ i OĆ, oboje na ročištu održanom 04.03.2025. (str. 43 -45 spisa), kao i samog tužitelja na ročištu održanom 23.02.2026. (str. 74-75 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Predraga Pavića od 13.11.2025. (str. 58-59 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja isto kao ni pasivna legitimacija. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Uvidom u prijavu ozljedi na radu od 07.02.2023. utvrđeno je da je do ozljede tužitelja došlo na terasi hostela Grada mladih prilikom obavljanja radnog zadatka odnosno rada na tekućem održavanju unutarnjeg i vanjskog prostora hostela i t9 prilikom silaženja niz stepenice odnosno hoda po skliskoj površini stepeništa. Isto tako iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj koristio predviđena zaštitna sredstva.

12. Svjedok RĆ u svom iskazu navodi da je zadužena za zaštitu na radu u Podružnici Vladimir Nazor Zagrebačkog holdinga te je ona prijavila HZZO-u ozljedu tužitelja koja mu je priznata kao ozljeda na radu. Zna da je u opisu poslova njegovog radnog mjesta i održavanje okoliša i objekata, a do njegova ozljeđivanja došlo je kada se sadilo cvijeće u žardinjerama na terasi restorana. Navodi da saznanja o nezgodi crpi iz Izjave očevidaca koji su bili s tužiteljem i koje je sve poslala HZZO-u. Mjere zaštite na radu i sredstva koja se moraju koristiti ovise o vrsti rada, primjerice ako radnici koriste motornu pilu moraju imati rukavice, zaštitni prsluk, a ako rade s cvijećem koje se sadi u žardinjere što je bio konkretan slučaj tužitelj je morao imati zašt itne rukavice i cipele sa protukliznom potplatom i to mu je bilo osigurano. Nije radio na visini kritične zgode. Bila su dva radnika koji su radili, tužitelj i još jedan, govori po sjećanju. Podloga terase restorana su bile kulir ploče ili neki drugi obrađeni kamen, a nezgoda se dogodila u veljači i tamo je uvijek sklisko i vlažno. Radi se o restoranu Grad mladih u Granešini.

Tužitelj se je po njezinom saznanju kretao uobičajeno gdje se svi kreću. Stepenište se koristi kao normalan prolaz za goste i posjetitelje, ali pri hortikulturnim radovima mora se koristiti i druge prostore.

13. Svjedok ĐĆ navodi da radi u Zagrebačkom holdingu, Podružnica Vladimir Nazor, kao kućni majstor. Kritične zgode je radio s tužiteljem na terasi restorana Grada mladih, bilo je puno blata dok su premještali žardinjere i zablatile su im se cipele, u jednom trenutku tužitelj se dok je silazio niz stube vjerojatno prema radionici, poskliznuo i pao, to je bilo u djeliću sekunde i tada se ozlijedio. Oboje su na sebi imali cipele koje im je poslodavac osigurao, dakle u skladu sa zaštitom na radu, ali cipele su mu bile blatne kao i tužitelju i vjerojatno se zato dogodilo pokliznuće i pad. Pritrčao mu je prvi i priskočio mu u pomoć. Imali su na sebi i radna odijela koje im je dao poslodavac. Točno je da se tužitelj preko zida prebacio na stepenice, ali s ilazio je niz stepenice kada je pao.

Svjedok je također iskazao da su stepenice služile za silazak te da su i drugi njima silazili. Nije bilo druge mogućnosti silaska s terase, nego po stepenicama kojima je tužitelj silazio, zato je i preskakao preko zida da bi došao do stepenica. Ponavlja da nije pao preskačući preko zida, već dok je silazio po stepenicama. Te su stube bile mokre i bilo je puno blata posvuda. Cipele su inače bile protuklizne. Stepenice nisu bile oštećene. Stepenice su bile od kulira, to su stepenice sa kamenčićima.

14. Tužitelj u svom iskazu navodi da je inače kućni majstor u Gradu Mladih i dobili su zadatak kolega ĐĆ i on da pomaknu žard injere, tj. da ih poravnaju, jer su stajale u krivo. Kolega je stajao sa strane gdje je bilo betonirano, a on je prešao na zemlju. Kada su to poravnali, on je cijelo vrijeme hodao po zemlji i nije ni primijetio da su mu cipele od blata. Ovaj radni zadatak su dobili od ravnatelja. Na sebi je imao radne cipele koje mu je osigurao poslodavac. Kada se vraćao, na stepeništu, nakon dva koraka je pao na leđa. Skočili su svi oko njega, bilo mu se teško dići i taj trenutak nije znao što se točno dogodilo. Brat ga je vozio na hitnu. Snalazio se sam, ali nije mogao u dućan, trebala mu je pomoć oko spremanja jela, a tu pomoć mu je pružala bratova žena. Zadatak uslijed kojeg je došlo do štetnog događaja, nije bilo moguće obaviti na drugačiji način, a oni su već ovaj zadatak na isti način obavljali, samo što je sada bilo blato. Jedini način da se siđe su bile stepenice na kojima je pao.

15. Iz izvedenih dokaza, a posebno iz međusobno suglasnih i logičnih iskaza svjedoka i samog tužitelja, nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, tužitelj je u trenutku nastanka štetnog događaja postupao na uobičajen način, obavljao je poslove sukladno nalogu poslodavca, a do ozljede je doš lo u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Iz izvedenih dokaza, a posebno iz međusobno suglasnih i logičnih iskaza svjedoka i samog tužitelja, nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, tužitelj je u trenutku nastanka štetnog događaja postupao na uobičajen način, obavljalo je poslove sukladno nalogu poslodavca, a do ozljede je došlo u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Dakle, upravo tijekom postupanja tužitelja po nalogu poslodavca, a prilikom kretanja po stepenicama, a što je istovremeno bio i jedini mogući način kretanja radi obavljanja radnog zadatka, koje su bile skliske je došlo do pada odnosno ozljede tužitelja.

Naime, sukladno čl. 41. ZZR poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Navedeno je važno upravo iz razloga što je konkretno stepenište prema iskazima svjedoka i tužitelja bilo sklisko zbog čega je u konačnici i došlo do štetnog događaja.

Tuženik nije dokazao, a nije niti naveo u čemu se sastoji postupanje tužitelja odnosno da je tužitelj svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročio odnosno doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

16. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Predraga Pavića.

U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužitelj u štetnome događaju dana 3. veljače 2023. zadobio prijelom IV do VIII rebra lijevo i prijelom lijeve lopatične kosti , te je provedeno ambulantno liječenje po kirurgu-traumatologu, torakalnome kirurgu i fizijatru, uz navedenu dijagnostičku obradu i fizikalnu terapiju. Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale opisane subjektivne tegobe i kliničkim vještačkim pregledom utvrđen opisani klinički status.

Liječenje tužitelja je završeno dana 16. svibnja 2023., kada je obavljena zadnja fizikalna terapija.

Bol jačega intenziteta trajala je 5 dana, srednje jakoga intenziteta 3 tjedna, a slabijega intenziteta naredna 4 tjedna.

Tzv. primarni strah (u trenutku ozlojeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao 1 dan, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 15 dana.

Smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja cijeni 10%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu.

Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 4 sata dnevno prva 3 tjedna, potom 3 sata dnevno tijekom naredna 3 tjedna.

Naruženosti nema.

17. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

18. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095.st.1. ZOO).

20. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 2.000,00 eura.

21. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.000,00 eura.

22. S obzirom na zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 10%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu , sud je ocijenio da tužitelju po ovoj osnovi pripada iznos od 1.500,00 eura.

23. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.500,00 eura.

23. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 147 sati. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu je pomoć pružao član obitelji, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 147 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 735,00 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos

24. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 5.235,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 3.000,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 2.235,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 19. lipnja 2023., pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (dok je liječenje prema nalazu vještaka završeno 16. svibnja 2023.) sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22). Tužitelju također pripada i pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete od 3.000,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 19. lipnja 2023. do dana isplate 30. listopada 2023. (čl. 1103. ZOO-a).

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 73,64%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 26,36%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 73,64% = 173,64% / 2 = 86,82%, a za tuženika: 0% + 26,36% = 26,36% / 2 = 13,18%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 73,64% uspjeha na strani tužitelja.

28. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

29. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 19.06.2023. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 04.12.2023. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 14.10.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.03.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 30.12.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 27.01.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 23.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 31.03.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1500,00 eura, odnosno iznos od 1.104,60 eura za omjer uspjeha od 73,64%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1680,75 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 05.03.2025. i 17.12.2025. budući isti nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

30. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 2. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku