Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-307/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljice OPG-a JP, [adresa], MIPBG: 229096 i 2. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljice OPG-a FP, [adresa], MIBPG: 237981 obje zastupane po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. IP, [adresa] protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja i naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka i nakon objave 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1) Utvrđuje se da je Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 4. listopada 2021., KLASA: 320-02/16-01/21, URBROJ: 2125-12- 01-21-8 i dalje na snazi.

2) Utvrđuje se da je Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 21. lipnja 2017., KLASA: 945-01/17-01/1094, URBROJ: 370-0817-2 i Aneks ugovora o revalorizaciji naknade iz ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske broj 32031556, sklopljen 17. listopada 2019, KLASA: 945-01/19-01/342, URBROJ: 525- 07/0183-19-2. i dalje na snazi.

3) Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati iznos od 350.000,00 kn/46.453,00 € I. tužiteljici CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljici OPG-a JP, [adresa], 53 2020 Perušić, MIPBG: 229096 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 14. lipnja 2022. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4) Nalaže se tuženici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati iznos od 220.000,00 kn/29.199,00 € FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljici OPG-a FP, [adresa], 53 2020 Perušić, MIBPG: 237981, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 14. lipnja 2022. po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

5) Nalaže se tuženici, Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da solidarno nadoknadi I. tužiteljici CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljici OPG-a JP, [adresa], 53 2020 Perušić, MIPBG: 229096 i II. tužiteljici FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljici OPG-a FP, [adresa], 53 2020 Perušić, MIBPG: 237981 parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, u roku od 15 dana od donošenja presude, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljicama 1. CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljici OPG- a JP, [adresa] i 2. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], nositeljici OPG-a FP, [adresa] da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.760,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 19. prosinca 2022. tužiteljice JP i FP navele su da su se prije podnošenja tužbe obratile tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) pa kako tužena u zakonskom roku od tri mjeseca nije odlučila o njihovom zahtjevu za naknadu štete, podnijele su tužbu radi utvrđenja nezakonitog postupanja i naknade štete. Tužbeni zahtjev radi naknade štete temelje na tvrdnji da je šteta izravna posljedica nezakonitog raskida ugovora i odbijanja upisa zemljišta u ARKOD sustav. Naime, tužiteljice su nositeljice OPG-ova na području Ličko-senjske županije i korisnice izravnih potpora koje isplaćuje Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Potpore ostvaruju na temelju Jedinstvenog zahtjeva i upisa zemljišta u ARKOD sustav. Zemljište koriste temeljem dvaju ugovora o privremenom korištenju (zakupu) poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države ukupne površine 97,1365 ha i 60,2752 ha koji predstavljaju zakonitu pravnu osnovu za upis u ARKOD i ostvarivanje potpora. Tvrde da je načelnik Općine Udbina 28. veljače 2022. jednostrano raskinuo oba ugovora navodeći kao razlog nekorištenje zemljišta kao „dobar gospodar“ i lutanje stoke. Tužiteljice ističu da su uredno podmirivale sve obveze i da su zemljište koristile isključivo za pašarenje te da nadležna tijela prilikom kontrola nisu utvrdila nepravilnosti. Smatraju da nisu postojali zakonski razlozi za raskid prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu niti prema Zakonu o obveznim odnosima. Dodatno navode da je raskid bio osobno motiviran što proizlazi iz iskaza načelnika da je ugovore raskinuo nakon sastanka s ministricom poljoprivrede. Ističu da je nakon raskida ugovora Agencija odbila upisati predmetne površine u ARKOD sustav unatoč postojanju valjane pravne osnove čime je tužiteljicama onemogućeno ostvarivanje potpora za 2022. te im je nastala šteta u obliku izmakle koristi i to CP u iznosu od 350.000,00 kuna te FP u iznosu od 220.000,00 kuna. Tužiteljice se pozivaju na objektivnu odgovornost države za nezakonit i nepravilan rad tijela državne uprave sukladno Zakonu o sustavu državne uprave. Smatraju da su ispunjeni svi elementi odgovornosti: nezakonit rad Općine i Agencije, nastanak štete, uzročna veza i protupravnost. Također ističu povredu ustavnih načela vladavine prava, jednakosti i prava vlasništva. Stoga predlažu sudu da utvrdi da su oba ugovora o privremenom korištenju zemljišta i dalje na snazi; da naloži tuženoj isplatu iznosa od 350.000,00 kuna (46.453,00 €) CP i 220.000,00 kuna (29.199,00 €) FP sa zakonskim zateznim kamatama i obveže tuženu na naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

2. Tužena se protivila tužbi u cijelosti te je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica uz naknadu parničnog troška. Tužena dalje navodi da tužiteljice tvrde da im je šteta nastala nezakonitim i nepravilnim radom Općine Udbina i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju zbog raskida ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta i brisanja predmetnih površina iz ARKOD sustava uslijed čega nisu ostvarile potpore za 2022. u ukupnom iznosu od 570.000,00 kuna te smatraju da je riječ o šteti nastaloj u obavljanju službe državnih tijela pa se pozivaju na odgovornost Republike Hrvatske. Tužena ističe da tužiteljice zanemaruju zakonske odredbe prema kojima Agencija za plaćanja odgovara za svoje obveze vlastitom imovinom. Predlaže da se o postupku obavijeste Općina Udbina i Agencija radi eventualnog sudjelovanja u parnici. Tužena navodi da je 1. tužiteljica 4. listopada 2021. sklopila ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta površine 97,1365 ha, dok je 2. tužiteljica 21. lipnja 2017. sklopila ugovor za zemljište površine 60,2752 ha, uz kasniji aneks. Zemljišta su po kulturi pašnjaci i livade, a ugovorima je propisano da se koriste isključivo sukladno namjeni i uz pažnju dobrog gospodara. Općina Udbina raskinula je oba ugovora smatrajući da tužiteljice nisu postupale s potrebnom pažnjom osobito zbog učestalih slučajeva nekontroliranog lutanja njihove stoke, ugrožavanja sigurnosti prometa i nastanka prometnih nesreća. O navedenom postoje dopisi Policijske uprave ličko-senjske te zapisnici komunalnog redara iz kojih proizlazi da su životinje u vlasništvu tužiteljica više puta zatečene na prometnicama bez nadzora. Tužena navodi da Republika Hrvatska ne odgovara za rad Općine Udbina budući da je riječ o jedinici lokalne samouprave koja samostalno obavlja poslove iz svoje nadležnosti. Nadalje, Agencija za plaćanja postupala je sukladno važećim propisima. Nakon što je zaprimila obavijesti o raskidu ugovora, brisala je predmetne ARKOD parcele jer tužiteljice više nisu imale valjanu pravnu osnovu za njihov upis što je uvjet propisan Pravilnikom o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta. Naknadni zahtjevi tužiteljica za ponovni upis zemljišta odbijeni su upravo zbog raskida ugovora i nedostatka suglasnosti ovlaštenog tijela za raspolaganje zemljištem. Tužena posebno ističe da ostvarivanje potpora ne ovisi isključivo o upisu zemljišta u ARKOD, već o ispunjavanju niza zakonom i pravilnicima propisanih uvjeta, uključujući status aktivnog poljoprivrednika, pravilnu registraciju i označavanje životinja, poštivanje višestruke sukladnosti te provedbu administrativnih i terenskih kontrola. Upis u ARKOD predstavlja samo jednu od pretpostavki za ostvarivanje prava na potporu. Smatra da tužiteljice nisu dokazale da bi, čak i da su sporne parcele ostale upisane, doista ostvarile potpore u traženom iznosu. Tužena osporava i postojanje štete u vidu izmakle koristi ističući da se prema Zakonu o obveznim odnosima takva korist mora temeljiti na dobitku koji se mogao osnovano očekivati. U konkretnom slučaju to nije dokazano jer dodjela potpora ovisi o ispunjenju svih propisanih uvjeta i rezultatima kontrola, a ne o samoj prijavi površina. Također, tužiteljice nisu dokazale nezakonit ili nepravilan rad Agencije niti proizvoljno tumačenje propisa što je prema sudskoj praksi nužan uvjet za odgovornost države. Zaključno, tužena smatra da raskidom ugovora tužiteljice više nisu imale valjanu pravnu osnovu za korištenje zemljišta niti za upis u ARKOD, da Agencija za plaćanja nije postupala nezakonito ni nepravilno te da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Slijedom toga predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu troškova postupka.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljice su navele da se prije svega protive da se o ovom postupku obavijeste Općina Udbina i Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju radi eventualnog miješanja u parnicu jer za takvo miješanje ne postoji pravni interes u smislu članka 206. ZPP-a niti ga je tužena obrazložila. Smatraju da bi uključivanje trećih osoba nepotrebno povećalo troškove i bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Posebno naglašavaju da Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Agencije temeljem članka 14. Zakona o osnivanju Agencije te stoga nema potrebe za njezinim sudjelovanjem kao umješača. U pogledu pasivne legitimacije, tužiteljice ističu da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz zakona. Agencija odgovara svojom imovinom, ali Republika Hrvatska za njezine obveze odgovara solidarno i neograničeno sukladno pravilima o solidarnoj obvezi iz Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, načelnik Općine Udbina je, sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, ugovore o privremenom korištenju sklapao u ime i za račun Republike Hrvatske kao njezin zakonski zastupnik pa učinci tih ugovora nastaju neposredno za Republiku Hrvatsku koja iz njih stječe prava i preuzima obveze. Riječ je o obavljanju povjerenih poslova državne uprave za čiju štetu odgovara država sukladno Zakonu o sustavu državne uprave. Slijedom toga, tužiteljice smatraju da Republika Hrvatska odgovara i za postupanje načelnika Općine Udbina i za postupanje Agencije. Nadalje, tužiteljice osporavaju navode tužene da je lutanje stoke predstavljalo zakonit razlog za raskid ugovora. Prema članku 43. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, raskid je moguć samo u taksativno navedenim slučajevima. Obveza korištenja zemljišta s pažnjom dobrog gospodara odnosi se na način uporabe zakupljenog zemljišta, a ne na ponašanje životinja izvan predmetnih čestica. Tužiteljice su uredno plaćale zakupninu i koristile zemljište sukladno ugovorenoj namjeni - za pašarenje. U prilog tome priložile su zapisnike o kontrolama na terenu i inspekcijskom nadzoru iz kojih proizlazi da su površine bile prihvatljive i uredno održavane što tužena nije osporila. Što se tiče navoda o „učestalom“ lutanju stoke, tužiteljice ističu da iz priložene dokumentacije proizlaze tek pojedinačni slučajevi pri čemu se samo jedan događaj može dovesti u vezu s tužiteljicama. Takvi izolirani događaji ne mogu se smatrati učestalim kršenjem obveza niti predstavljaju postupanje protivno pažnji dobrog gospodara u smislu zakona. U odnosu na štetu - izmaklu korist, tužiteljice navode da se nalaze u sustavu potpora niz godina te su za iste površine u prethodnim godinama ostvarivale potpore nakon provedenih administrativnih i terenskih kontrola. Visina potpora za 2022. izračunava se prema mjerodavnom pravilniku, na temelju prihvatljivih hektara i propisanih iznosa po hektaru. Upravo radi složenosti izračuna predloženo je financijsko vještačenje. Također predlažu da sud od Agencije pribavi dokumentaciju o jedinstvenim zahtjevima, zapisnicima o prihvatljivim površinama i odlukama o ostvarenim potporama za prethodne godine iz koje će biti razvidno da bi redovnim tijekom stvari ostvarile pravo na potpore i u utuženom iznosu. Slijedom svega navedenog, tužiteljice ostaju pri svim navodima iz tužbe i predlažu sudu da odbije prijedlog o miješanju trećih osoba i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu parničnog troška.

4. Sud je pozvao Općinu Udbina i Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju da se sukladno odredbi članka 211 stavka 1 Zakona o parničnom postupku očituju o eventualnom miješanju u parnicu.

4.1. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju je dopisom od 30. studenog 2023. obavijestila sud da se neće umiješati u predmetnu parnicu.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju u spisu: zahtjev za potpore u 2022. godini, prigovor na obavijest Agencije o brisanju iz ARKOD parcela, prigovor na obavijest o raskidu ugovora o privremenom korištenju zemljišta, obavijest Općine Udbina o raskidu ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, ugovore o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta i aneks ugovora, obavijesti Policijske uprave ličko-senjske o problemima s domaćim životinjama i naletu na domaće životinje i službene zabilješke komunalnog redara Općine Udbina o stoci bez nadzora. Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljica i svjedoka OP i DP. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljica radi saslušanja svjedoka KP te dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem kao nepotrebni.

6. Svjedok OP, načelnik [adresa] u svom iskazu navodi da je načelnik Općine Udbina od 2017. te da mu je iz ranijih zapisnika komunalnog redara poznato kako problematika nekontroliranog kretanja stoke tužiteljica postoji još od 2008./2009. Ističe da je tužiteljicama državno poljoprivredno zemljište dodijeljeno ugovorima o privremenom korištenju za potrebe pašarenja. Prema njegovu iskazu, tijekom njegova mandata više je puta dolazilo do nekontroliranog kretanja konja tužiteljica po prometnicama i tuđim zemljištima pri čemu su nastajale prometne nesreće i štete na usjevima (Jošani, Krbava, Pišać, Svračkovo Selo, Podlapača, Mekinjar, Tolići). Kao posebno značajan navodi događaj iz siječnja 2022. kada je 16 konja bilo na cesti te školski kombi nije mogao proći zbog čega su intervenirali policija, komunalni redar i veterinar. U tom je događaju jedan konj omamljen puškom za smirivanje životinja. Navodi da su o takvim situacijama redovito postojale obavijesti policije i komunalnog redara te da se vlasništvo nad životinjama utvrđivalo očitanjem čipova ili ušnih markica. Tvrdi da se u 90% slučajeva radilo o stoci tužiteljica. Također navodi da su prije raskida ugovora vođeni usmeni razgovori s obitelji tužiteljica, ali da se situacija nije smirila nakon čega je donesena odluka o raskidu. Prije raskida savjetovao se sa savjetnicom Ministarstva te je održan sastanak u Županiji s ministricom poljoprivrede. Ističe da u praksi Općina nije na isti način raskinula nijedan drugi ugovor, već su u drugim slučajevima upućivane opomene. Nakon raskida Općina je o tome obavijestila Agenciju za plaćanja radi brisanja parcela iz ARKOD sustava.

7. Tužiteljica JP u svom iskazu navodi da koristi predmetno zemljište od 2015. temeljem ugovora zaključenog na pet godina. OPG joj je registriran za držanje krava. Tvrdi da nikada nije zaprimila prijavu niti je pozivana u policiju zbog nekontroliranog kretanja stoke. Ističe da je zemljište svake godine bilo predmet kontrole te da je svaki put ocijenjeno urednim i prihvatljivim za potporu. Naknada za korištenje zemljišta uredno je plaćana. Navodi da je zemljište u cijelosti ograđeno električnim pastirom (dva reda žice, spojena na dva akumulatora), bez prekida, te da se sustav provjerava svakodnevno. Smatra da njezina stoka nije mogla izaći izvan zemljišta. Navodi da prije raskida ugovora nije zaprimila nikakvu obavijest niti je bila upozorena. Smatra da je do raskida došlo zbog osobnih sukoba između njezine obitelji i načelnika, a vezano uz konje 2. tužiteljice.

8. Tužiteljica FP u svom iskazu navodi da je ugovor zaključila s Općinom na rok od pet godina radi korištenja pašnjaka za konje. Osporava navode da su se njezini konji nekontrolirano kretali prometnicama i tuđim nekretninama. Priznaje jedan incident kada je konj izašao na cestu, ali tvrdi da je to bilo zbog napada vukova, uslijed čega su konji probili ogradu. U vezi događaja sa 16 konja u siječnju 2022. tvrdi da se nije radilo o njezinim konjima te da o tome nije bila službeno obaviještena. Navodi da nije utvrđeno vlasništvo nad tim životinjama. Ističe da su konji ograđeni električnim pastirom te da njezina stoka ne izlazi izvan zemljišta. Navodi da je konj koji je bio omamljen bio unutar ograđenog prostora te da je kasnije uginuo, ali da nije provela obdukciju zbog troškova. Smatra da je ugovor raskinut iz osobnih razloga i osvete prema njezinoj obitelji.

9. Svjedok DP, voditeljica podružnice Agencije u svom iskazu pojašnjava postupak upisa u ARKOD sustav. Navodi da je, nakon 17. prosinca 2016., za državno zemljište nužno dokazati pravo vlasništva ili posjeda radi upisa u ARKOD. Poljoprivrednik mora sam dostaviti ugovor o zakupu jer ga Agencija ne pribavlja po službenoj dužnosti. U odnosu na tužiteljice izjavljuje da nikada nisu dostavile ugovore o korištenju zemljišta Agenciji prije 2. lipnja 2022., da podružnica nije imala evidentirane te ugovore, da je Općina obavijestila Agenciju o raskidu, ali da podružnica nije postupala po toj obavijesti jer predmetne čestice nisu bile evidentirane temeljem ugovora i da su tužiteljice tek 2. lipnja 2022. prvi put dostavile ugovore i aneks. Navodi da se bez ARKOD parcele od 2011. ne mogu ostvariti potpore. Također ističe da je dio zemljišta tužiteljica bio upisivan bez prava posjeda, ali da se to sve može provjeriti u evidencijama.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica CP i FP radi utvrđenja da su ugovori o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i dalje na snazi te radi isplate iznosa od 350.000,00 kuna odnosno 220.000,00 kuna na ime izmakle koristi (neostvarenih potpora), sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

11. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji da su ugovori nezakonito raskinuti, da su ARKOD parcele nezakonito brisane te da su zbog toga tužiteljice izgubile pravo na potpore za 2022.

12. Sud je nakon provedenog dokaznog postupka ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Između stranaka nisu bile sporne sljedeće činjenice:

- da su tužiteljice s Općinom Udbina sklopile ugovore o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (2017., 2021.),

- da su ugovori zaključeni radi korištenja zemljišta kao pašnjaka,

- da je Općina Udbina donijela odluke o raskidu tih ugovora,

- da je Općina o raskidu obavijestila Agenciju za plaćanja u poljoprivredi,

- da su tužiteljice 2022. podnijele zahtjev za promjenu posjeda i dostavile ugovore Agenciji,

- da bez upisa ARKOD parcele nije moguće ostvariti potpore.

13.1. Između stranaka bilo je sporno:

- jesu li postojali opravdani razlozi za raskid ugovora,

- jesu li tužiteljice postupale pažnjom dobrog gospodara,

- jesu li konji i druga stoka tužiteljica učestalo nekontrolirano lutali i uzrokovali štete,

- je li raskid bio zakonit ili osobno motiviran,

- jesu li tužiteljice imale uredno reguliranu pravnu osnovu za upis zemljišta u ARKOD,

- postoji li uzročno-posljedična veza između raskida ugovora i neostvarenih potpora,

- je li tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana za eventualnu štetu.

14. Iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza svjedoka OP, proizlazi da problematika nekontroliranog kretanja stoke tužiteljica nije bila izolirani incident, već dugotrajna i ponavljana pojava. Svjedok je naveo da su tijekom više godina evidentirani brojni slučajevi izlaska konja i druge stoke izvan površina danih na privremeno korištenje pri čemu su životinje boravile na javnim prometnicama, privatnim poljoprivrednim površinama i drugim zemljištima koja nisu bila obuhvaćena ugovorima. Njegov iskaz potkrijepljen je zapisnicima komunalnog redara, obavijestima i intervencijama policije te dokumentacijom o postupanju veterinarskih službi. Sud je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim jer je bio jasan, logičan, dosljedan i sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu.

15. Suprotno tome, tužiteljice su navode o nekontroliranom kretanju stoke osporavale općenitim tvrdnjama da su životinje bile ograđene električnim pastirom te da nisu činile štetu. Međutim, takve tvrdnje nisu bile potkrijepljene dokazima koji bi doveli u pitanje vjerodostojnost službenih evidencija nadležnih tijela. Posebno je značajan događaj u kojem je na javnoj prometnici zatečeno čak 16 konja u vlasništvu tužiteljica što predstavlja ozbiljnu opasnost za sigurnost prometa i imovinu trećih osoba. Sud smatra da takav događaj, kao i druge evidentirane intervencije, jasno upućuju na nedostatnu organizaciju nadzora i neadekvatno osiguranje životinja.

16. Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 21. lipnja 2017., KLASA: 945-01/17-01/1094, URBROJ: 370- 0817-2, kao i Ugovor od 4. listopada 2021., KLASA: 320-02/16-01/21, URBROJ: 2125- 12-01-21-8 sadržavali su odredbe prema kojima je korisnik dužan koristiti zemljište sukladno njegovoj namjeni, uredno ga održavati te postupati pažnjom dobrog gospodara. Uobičajeno, takve odredbe obvezuju korisnika da zemljište koristi na način kojim neće nanositi štetu trećima niti narušavati javni red i sigurnost, te da snosi odgovornost za posljedice neurednog korištenja.

17. Standard „pažnja dobrog gospodara“ u sudskoj praksi predstavlja objektivni pravni standard ponašanja koji se ocjenjuje prema mjerilu razumno savjesne i brižne osobe koja upravlja vlastitom imovinom i poslovima. U smislu Zakona o obveznim odnosima, taj standard podrazumijeva postupanje s onom razinom pažnje koja se očekuje od urednog, odgovornog i razumnog vlasnika ili posjednika u konkretnim okolnostima. Ne radi se o subjektivnoj procjeni, već o objektivnom kriteriju - kako bi postupala prosječno savjesna i razborita osoba u istim okolnostima.

18. U kontekstu stočarske proizvodnje i korištenja pašnjaka, pažnja dobrog gospodara podrazumijeva osiguravanje adekvatne i funkcionalne ograde, redovitu kontrolu ispravnosti električnog pastira, svakodnevni nadzor nad kretanjem životinja, poduzimanje dodatnih mjera zaštite ako se utvrdi da postojeći sustav ograđivanja nije učinkovit i sprječavanje izlaska stoke na prometnice i tuđa zemljišta.

19. Ako unatoč postavljenoj ogradi dolazi do ponovljenih izlazaka stoke, tada se od savjesnog gospodara očekuje pojačani nadzor, dodatno ograđivanje ili smanjenje broja grla odnosno poduzimanje svih razumnih mjera kako bi se spriječila šteta. U suprotnom, takvo postupanje predstavlja odstupanje od standarda pažnje dobrog gospodara.

20. Sud je u konkretnom slučaju nespornim utvrdio da su višekratne intervencije policije, komunalnog redara i veterinara pokazatelj da postojeći sustav nadzora nije bio učinkovit. Sama činjenica da je zemljište bilo ograđeno električnim pastirom ne oslobađa tužiteljice odgovornosti ako je dokazano da su životinje unatoč tome učestalo napuštale ograđene površine. Postojanje ponovljenih incidenata ukazuje na trajni propust u organizaciji nadzora i upravljanju stokom.

21. Stoga sud zaključuje da tužiteljice nisu postupale s pažnjom dobrog gospodara kako je to bilo propisano ugovorima, te da su time dale opravdan razlog za raskid ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta.

22. Sud je u okviru prethodnog ispitivanja tužbe, a potom i tijekom meritornog odlučivanja, razmatrao pitanje pasivne legitimacije tužene Republike Hrvatske imajući u vidu navode iz odgovora na tužbu te pravnu prirodu subjekata koji su sudjelovali u spornim pravnim odnosima.

23. Tužiteljice su u tužbi svoju tvrdnju o odgovornosti Republike Hrvatske temeljile, između ostaloga, na odredbi članka 14. ranijeg Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 93/16, 104/16) koji je prestao važiti stupanjem na snagu novog Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 66/19). Navedena odredba više nije dio važećeg pravnog poretka, niti novi zakon sadrži istovjetnu normu koja bi automatski uspostavljala odgovornost Republike Hrvatske za rad svih pravnih osoba s javnim ovlastima. Sud naglašava da se odgovornost države ne može temeljiti na normi koja u trenutku nastanka štetnog događaja ili podnošenja tužbe više nije na snazi, osim ako prijelaznim i završnim odredbama nije drukčije određeno što ovdje nije slučaj.

24. Nadalje, tužiteljice su se pozivale i na članak 14. stavak 2. Zakona o osnivanju Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (Narodne novine br. 30/09, 56/13), no pritom su zanemarile stavak 1. istog članka koji izričito propisuje: „Agencija odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom.“ Ta zakonska formulacija jasno potvrđuje da je Agencija samostalna pravna osoba s javnim ovlastima koja u pravnom prometu nastupa u svoje ime i za svoj račun te snosi odgovornost za vlastite obveze.

25. Općina Udbina je jedinica lokalne samouprave, pravna osoba javnog prava, koja sukladno Ustavu i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi samostalno obavlja poslove iz svog samoupravnog djelokruga. U konkretnom slučaju Općina je sklopila ugovore o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem posebnih zakonskih ovlasti iz propisa koji uređuju raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države. Iako je zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, Općina je postupala kao ovlašteno tijelo koje u svoje ime donosi upravne i ugovorne akte u okviru zakonom delegiranih ovlasti. To znači da Općina nije bila zastupnik Republike Hrvatske u smislu građanskopravnog zastupanja, već nositelj javnih ovlasti koji samostalno odlučuje i odgovara za zakonitost svojih odluka.

26. Jednako tako, Agencija za plaćanja je samostalna pravna osoba s javnim ovlastima koja donosi pojedinačne upravne akte o pravima na potpore te odgovara za zakonitost svog rada.

27. Sud ocjenjuje da tužiteljice nisu pravilno usmjerile tužbeni zahtjev prema subjektu koji bi eventualno mogao biti odgovoran za štetu. Ako tužiteljice smatraju da je raskid ugovora bio nezakonit, tada bi potencijalno odgovorna bila Općina Udbina kao ugovorna strana i donositelj odluke o raskidu. Ako pak smatraju da je nezakonito postupala Agencija za plaćanja brisanjem ARKOD parcela ili odbijanjem potpora, tada bi eventualna odgovornost mogla biti razmatrana u odnosu na Agenciju, uz prethodno korištenje pravnih sredstava u upravnom postupku i upravnom sporu.

28. Republika Hrvatska u ovom postupku nije donijela odluku o raskidu ugovora, nije donijela odluku o brisanju ARKOD parcela niti je odlučivala o potporama. Stoga nije neposredno sudjelovala u štetnoj radnji koju tužiteljice navode.

29. Sama činjenica da je Općina zaključivala ugovore „za račun Republike Hrvatske“ u pogledu upravljanja državnim zemljištem ne znači da Republika Hrvatska automatski odgovara za sve odluke koje Općina donese.

30. U sudskoj praksi zauzeto je stajalište da delegiranje javnih ovlasti ne znači preuzimanje neposredne građanskopravne odgovornosti za svaku pojedinačnu odluku tijela kojem je ovlast povjerena, osim ako je šteta posljedica nezakonitog rada tijela državne uprave u užem smislu ili ako zakon izričito propisuje solidarnu odgovornost države. Takva izričita zakonska osnova u ovom slučaju ne postoji.

31. Republika Hrvatska je predložila da se o postupku obavijeste Općina Udbina i Agencija radi eventualnog miješanja u parnicu. Te se pravne osobe nisu uključile u postupak. Međutim, njihovo nemiješanje ne znači da je time automatski potvrđena odgovornost Republike Hrvatske. Pasivna legitimacija ocjenjuje se prema materijalnopravnom odnosu, a ne prema tome je li treća osoba pristupila parnici.

32. Jedinice lokalne samouprave odgovaraju za zakonitost svojih odluka i postupanja u okviru povjerenih poslova, a pravne osobe s javnim ovlastima odgovaraju za štetu uzrokovanu nezakonitim ili nepravilnim radom svojih tijela.

33. Republika Hrvatska ne odgovara automatizmom za svaku odluku pravnih osoba s javnim ovlastima osim ako je to izrijekom propisano zakonom ili ako je šteta posljedica rada tijela državne uprave u užem smislu.

34. Po ocjeni suda, u konkretnom slučaju Općina Udbina i Agencija za plaćanja imaju svojstvo samostalnih pravnih osoba koje odgovaraju za vlastiti rad te ne postoji zakonska osnova za automatsku odgovornost Republike Hrvatske. Tužiteljice nisu dokazale da je šteta posljedica nezakonitog rada tijela državne uprave Republike Hrvatske, a sama činjenica vlasništva Republike Hrvatske nad zemljištem ne stvara njezinu neposrednu odgovornost za raskid ugovora koji je donijela Općina.

35. Slijedom navedenog, sud smatra da Republika Hrvatska u ovom sporu nije pasivno legitimirana, a čak i pod pretpostavkom postojanja njezine pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev nije osnovan zbog neispunjenja ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu.

36. Sud je odlučujući o zahtjevu tužiteljica za naknadu štete u vidu izmakle koristi polazio od općih pravila obveznog prava o odgovornosti za štetu propisanih Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023; dalje: ZOO).

37. Prema članku 1045. stavku 1. ZOO-a: „Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“

38. Člankom 1046. ZOO-a propisano je: „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist).“

39. Nadalje, člankom 1089. stavkom 1. ZOO-a propisano je da naknada štete obuhvaća običnu štetu i izmaklu korist dok stavak 3. istog članka propisuje: „Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.“

40. Iz citiranih odredbi proizlazi da za postojanje odgovornosti za štetu moraju kumulativno biti ispunjene sljedeće pretpostavke: štetna radnja, protupravnost, nastanak štete, uzročna veza između štetne radnje i štete i krivnja (u sustavu subjektivne odgovornosti).

41. Teret dokazivanja tih pretpostavki leži na tužiteljicama, sukladno općem pravilu o teretu dokazivanja.

42. Sud je u konkretnom slučaju utvrdio da navedene pretpostavke nisu ispunjene.

43. Štetna radnja u smislu članka 1045. ZOO-a podrazumijeva ljudsku radnju ili propuštanje koje je objektivno protupravno odnosno protivno pravnom poretku.

44. Tužiteljice temelje zahtjev na tvrdnji da je raskid ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta bio nezakonit te da je brisanjem ARKOD parcela onemogućeno ostvarenje potpora.

45. Međutim, u postupku je utvrđeno da je raskid ugovora uslijedio zbog ponovljenih povreda ugovornih obveza od strane tužiteljica osobito u pogledu neosiguranja nadzora nad stokom i nepostupanja pažnjom dobrog gospodara. Ugovorima je bila predviđena mogućnost raskida u slučaju neispunjavanja obveza korisnika.

46. Ako je raskid izvršen na temelju ugovorne odredbe i zbog povrede ugovornih obveza, tada takva radnja ne može biti protupravna. Protupravnost bi postojala samo ako bi raskid bio proizvoljan, bez osnove ili suprotan prisilnim propisima što u ovom postupku nije dokazano.

47. Nadalje, Agencija za plaćanja postupala je temeljem obavijesti o raskidu i sukladno pravilima ARKOD sustava prema kojima je za upis i zadržavanje parcele nužno postojanje valjane pravne osnove za korištenje zemljišta. U postupku je utvrđeno da tužiteljice do lipnja 2022. nisu dostavile Agenciji valjanu dokumentaciju kojom bi dokazale pravo posjeda.

48. Stoga sud zaključuje da nije dokazana protupravna radnja niti nezakonit ili nepravilni rad tijela javne vlasti. U nedostatku protupravnosti, već je iz tog razloga isključena odgovornost za štetu.

49. Tužiteljice potražuju iznos koji označavaju kao izgubljene potpore za 2022. kvalificirajući ga kao izmaklu korist.

50. Prema članku 1089. stavku 3. ZOO-a, izmakla korist mora predstavljati dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari. Međutim, izmakla korist ne može biti hipotetska, neizvjesna ili uvjetovana nizom budućih i neizvjesnih okolnosti. Ona mora biti realno i razumno očekivana uz visok stupanj vjerojatnosti da bi dobitak bio ostvaren da nije bilo štetne radnje.

51. U konkretnom slučaju pravo na potpore ovisi o podnošenju urednog zahtjeva i postojanju valjane pravne osnove za korištenje zemljišta te podliježe administrativnim i terenskim kontrolama. Dakle, ostvarenje potpore nije automatizam, već rezultat upravnog postupka u kojem nadležno tijelo donosi pojedinačnu odluku.

52. Tužiteljice su tijekom postupka predložile provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine navodno izgubljenih potpora za 2022., ali je sud taj dokazni prijedlog odbio. Naime, već je tijekom postupka utvrđeno da nisu ispunjene temeljne pretpostavke odgovornosti za štetu, a osobito postojanje protupravne radnje i uzročne veze, kao ni sama pravna osnova potraživanja izmakle koristi pa u toj situaciji izvođenje dokaza radi utvrđivanja visine štete postaje pravno irelevantno. Naime, financijsko vještačenje služi isključivo utvrđivanju visine eventualne štete, ali ne može nadomjestiti nedostatak ostalih pretpostavki odgovornosti.

53. Budući da je sud zaključio da izmakla korist u pravnom smislu nije dokazana niti je osnovano očekivana, izvođenje dokaza radi preciznog izračuna njezine visine bilo bi suvišno. Stoga je sud, primjenjujući načelo ekonomičnosti postupka i vodeći računa o sprječavanju nepotrebnog povećanja parničnih troškova, odbio prijedlog za provođenje financijskog vještačenja kao nepotreban i nesvrsishodan.

54. Sud je u odnosu na pretpostavku uzročne veze primijenio općeprihvaćeno pravilo prema kojem je potrebno da šteta bude pravno relevantna posljedica konkretne radnje.

55. U konkretnom slučaju tužiteljice tvrde da je raskid ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta izravno uzrokovao gubitak prava na potpore za 2022.

56. Međutim, pravo na potporu uvjetovano je podnošenjem pravodobnog i urednog zahtjeva, postojanjem valjane pravne osnove za korištenje zemljišta, upisom i održavanjem ARKOD parcela, uspješnim administrativnim i terenskim kontrolama te ispunjavanjem svih propisanih uvjeta iz posebnih propisa koji uređuju sustav potpora.

57. Stoga ni u situaciji postojanja ugovora nije unaprijed izvjesno da bi potpora bila odobrena. Riječ je o upravnom postupku u kojem nadležno tijelo ocjenjuje ispunjenost svih zakonskih pretpostavki i donosi pojedinačnu odluku.

58. Dodatno, u ovom postupku utvrđeno je da tužiteljice nisu pravodobno dostavile Agenciji valjanu dokumentaciju kojom bi dokazale pravo posjeda što je bio nužan preduvjet za priznavanje ARKOD površina i daljnju obradu zahtjeva za potporu. Taj propust predstavlja pravno relevantan uzrok nemogućnosti ostvarivanja potpore. U takvoj situaciji ne može se zaključiti da je raskid ugovora bio jedini i neposredni uzrok neostvarenja potpore. Naprotiv, riječ je o spletu više okolnosti, među kojima i vlastito postupanje tužiteljica.

59. Ako oštećenik svojim postupanjem ili propuštanjem bitno pridonese nastanku štete ili je učini mogućom, tada se odgovornost druge strane umanjuje ili isključuje. U konkretnom slučaju, tužiteljice nisu pravodobno regulirale pravnu osnovu i dostavile dokumentaciju Agenciji čime je prekinut uzročni slijed između raskida ugovora i eventualnog gubitka potpore.

60. Sud stoga zaključuje da ne postoji adekvatna uzročna veza između raskida ugovora i potraživane izmakle koristi. Neostvarenje potpore nije tipična i nužna posljedica raskida ugovora, već rezultat više kumulativnih čimbenika, uključujući i vlastite propuste tužiteljica. Stoga, u nedostatku pravno relevantne uzročne veze, jedna od temeljnih pretpostavki odgovornosti za štetu u ovom slučaju nije ispunjena.

61. S obzirom na to da nisu dokazane štetna radnja, protupravnost, šteta ni uzročna veza, pitanje krivnje postaje pravno irelevantno. Međutim, sud napominje da u okolnostima zakonitog raskida ugovora zbog povrede obveza korisnika ne može biti govora o krivnji druge strane.

62. S obzirom na sve naprijed navedeno, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju raskid ugovora nije bio protupravan niti nezakonit te da je odluku o raskidu ugovora načelnik Općine Udbina donio u okviru zakonom propisanih ovlasti temeljem evidentiranih povreda ugovornih obveza tužiteljica uključujući višekratna nekontrolirana kretanja stoke koja su rezultirala štetom na tuđim zemljištima i prometnicama.

63. Sud je utvrdio da postupanje općinskog tijela i obavještavanje Agencije ne predstavlja protupravnu radnju u smislu članka 1045. ZOO-a jer je izvršeno u okviru nadležnosti.

64. Nadalje, u postupku nije dokazana štetna radnja u pravnom smislu. Naime, tužiteljice su tvrdile da su im prekinuta prava na potpore za 2022., ali sud je utvrdio da nisu dokazane radnje tužene ili njezinih tijela koje bi same po sebi izazvale štetu. Agencija za plaćanje postupala je sukladno pravilima ARKOD sustava i temeljem obavijesti Općine dok tužiteljice nisu pravodobno predale ugovore i dokaz o pravu posjeda. Stoga ne postoji nezakonita ili štetna radnja Agencije niti Republike Hrvatske.

65. Potraživana korist nije bila izvjesna niti osnovano očekivana. Naime, prema odredbi članka 1089. stavka 3. ZOO-a izmakla korist mora biti dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari. Ostvarenje potpora u konkretnom slučaju ovisilo je o više uvjeta: pravovremenom i urednom podnošenju zahtjeva, postojanju valjane pravne osnove, upisu ARKOD parcela te administrativnim i terenskim kontrolama. Sud je utvrdio da tužiteljice nisu dokazale da bi potpore bile odobrene čime se potraživana izmakla korist kvalificira kao hipotetska i neizvjesna.

66. Osim navedenoga, nije dokazana adekvatna uzročna veza. Po ocjeni suda, tužiteljice su svojim nepravovremenim dostavljanjem dokaza o pravu posjeda same pridonijele situaciji u kojoj nije bilo moguće ostvariti potpore, dakle, šteta nije nastala isključivo zbog radnje drugog, već i iz vlastitog propusta tužiteljica.

67. Konačno, članak 1045. ZOO-a propisuje kumulativnu primjenu pretpostavki: štetna radnja, protupravnost, šteta i uzročna veza. Sud je u ovom slučaju utvrdio da nedostaje više od jedne pretpostavke (štetna radnja, protupravnost, izmakla korist i uzročna veza) što isključuje odgovornost.

68. S obzirom na navedeno, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan jer nisu kumulativno ispunjene sve gore navedene zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu.

69. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154 stavka 1 i 2 i članka 155 stavka 1 i 2 ZPP u vezi sa člankom 162 ZPP-a dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa). Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154). Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife).

70. S obzirom da su bili opravdani sud je tuženoj priznao trošak za sastavljanje odgovora na tužbu prema Tbr. 8 toč. 1 Tarife u visini od 570 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu 15. studenog 2023. prema Tbr. 9 toč. 2 Tarife u visini od 285 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu 13. studenog 2024. prema Tbr. 9 toč. 2 Tarife u visini od 285 bodova, za zastupanje na ročištu 5. ožujka 2025. prema Tbr. 9 toč. 1 Tarife u visini od 570 bodova, za zastupanje na ročištu 20. veljače 2026. prema Tbr. 9 toč. 1 Tarife u visini od 570 bodova te za izbivanje iz pisarnice za ukupno 4 ročišta u trajanju od 1 sat u visini od 25 bodova za svako ročište odnosno ukupno 100 bodova, dakle sveukupno 2380 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 Tarife iznosi ukupno 4.760,00 EUR.

71. Dakle, tuženoj je sveukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 4.760,00 EUR.

72. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 2. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Sidonija Grbavac, odvjetnica u [adresa]

2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću