Posl. broj: P-518/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici iz Krapine, protiv tuženika Spevec TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje u posjed pokretnina, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti stranaka i z.z. punomoćnice tužitelja Nede Narančić Krznar, odvjetnice iz Krapine, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĐĆ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u neposredan posjed pokretnine vitlo, frezu megametal, hidraulične vile za gnoj, plug Eberhard - prekretač, traktor marke SAME 90, silver, godina proizvodnja 1998. godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.".

II. O d b i j a se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da su on i tuženik su otac i sin koji su do listopada 2023. živjeli u obiteljskoj kući u zajedničkom domaćinstvu, punih 45 godina. Tvrdi da je on tijekom tog vremenskog perioda svojim vlastitim novčanim sredstvima kupio poljoprivredne alate, strojeve i opremu i to: vitlo, frezu megametal, hidraulične vile za gnoj, plug Eberhard - prekretač, motornu pilu Stiel, traktor marke SAME 90, silver, godina proizvodnja 1998. te da je održavao predmetne strojeve i sa njima radio dok se tuženik nikada sa njima nije koristio. Nakon preseljenja tužitelja na adresu [adresa], tuženik mu odbija vratiti u posjed strojeve i alate iz točke I. ove tužbe. Navodi i da su parnične stranke su zajedničkim sredstvima kupile cirkular, transportnu traku, prikolicu, bačvu inox, pumpu za pretakanje vina, sijačicu za kukuruz, tulac za umjetno gnojivo koji su također ostali kod tuženika u posjedu. Napominje i da je tijekom zajedničkog života sa tuženikom ulagao u adaptaciju obiteljske kuće izgrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], klijet i gospodarske zgrade. Budući tuženik odbija predati u posjed tužitelju kao vlasniku predmetne pokretnine iz točke I. ove tužbe to tužitelj kao vlasnik istih zahtijeva od tuženika sukladno čl. 162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 94/17) posjed istih te, pod 2. točkom tužbenog zahtjeva "ako se utvrdi da tuženik… više ne posjeduje sve ili neke pokretnine iz točke I. ove tužbe dužan je tužitelju … nadoknaditi njihovu vrijednost po tržišnoj cijeni.

2. Rješenjem posl. broj: P-518/2025-2 od 10. prosinca 2025. tužitelju je vraćen tužba radi ispravka i dopune budući da je, suprotno odredbi čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), tužbeni zahtjev pod 2. točkom je neodređen. Naime, ako isti i predstavlja alternativno ovlaštenje u smislu čl. 327. ZPP-a, i takav zahtjev mora biti određen u smislu novčanog iznosa, a odredbe ZPP-a ne poznaju "pridržavanje prava precizirati tužbeni zahtjev nakon izrade nalaza i mišljenje predloženog vještaka".

3. Tužitelj je 11. prosinca 2025. dostavio ispravljenu tužbu u kojoj, pod 2. točkom tužbenog zahtjeva traži da mu tuženik plati 2.000,00 eura "ako se utvrdi da … ne posjeduje sve ili neke pokretnine iz točke I. ove tužbe".

4. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega se ističe da su tužitelj i tuženik sin i otac, a ne otac i sin kako se to navodi pod 1. tužbe. Netočno je da bi živjeli u zajedničkom domaćinstvu do listopada 2023. jer je tužitelj iz [adresa] iselio 2019., iako se formalno odjavio s te adrese 31. listopada 2023. Nejasno je kako je tužitelj mogao 45 godina novčanim sredstvima kupovati poljoprivredne alate kada je sada u dobi od 48 godina, dakle, 18 godina se tužitelj školovao, a potom živio u roditeljskoj kući s prekidima i izbivanja i to u razdoblju 2013. pa do 2015. te kraće vrijeme od 2022. do 2023. Normalno je da je živeći u zajedničkom domaćinstvu doprinosio za potrebe kućanstva u kojem je imao stan, hranu, pranje odjeće i čišćnje stambenog prostora, međutim, tužitelj nije svojim financijskim doprinosima pridonio povećanju imovine, a osobito je netočno da bi vlastitim novčanim sredstvima kupio poljoprivredne alate, strojeve i opremu kao i traktor marke SAME 90, Silver, god. proizvodnje 1998. jer je tuženik kao nositelj OPG na temelju Ugovora o financiranju za predmetni traktor i druge strojeve dobio potporu u iznosu od 111.187,50 kuna i to godine 2019. o čemu u privitku i dostavlja presliku posebnih uvjeta o financiranju. Vlasnik tužbom može tražiti predaju stvari od osobe koja posjeduje njegovu stvar, a da bi ostvario svoje pravo mora dokazati svoje vlasništvo. Sporne pokretnine nalaze se u vlasništvu "OPG-a Spevec Tomo" i tu služe gospodarskoj svrsi i ta činjenica se ne može zanemariti. Nadalje, ukoliko bi se uzimao u obzir navod tužitelja da ako sporne pokretne stvari nisu u posjedu tuženika jer su potrošene (zbog uporabe su prestajale postojati) tužitelju ne pripada pravo na zahtijevanu vlasničko pravnu zaštitu jer pravo vlasništva prestaju propašću stvari (čl. 169. st. 1. ZV).Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja pod 2. tužbe a osobito da bi parnične stranke zajedničkim sredstvima kupile predmetne strojeve. Upravo suprotno, tužitelj je odlazeći iz [adresa] samovoljno uzeo berač za kukuruz, dvije flakserice, kompresor, bušilicu, brusilicu i sve vrste drugog kućnog alata bez dogovora sa tuženikom koji ga i nije htio zbog toga tužiti jer mu je sin. Također je uzeo i traktor Universal 45 ks. Tuženik posebno napominje da tužitelj nije ulagao u adaptaciju obiteljske kuće, klijeti i gospodarskih zgrada jer je zasnovao vlastitu obitelj, plaćao je za uzdržavanje kćeri i u kućanstvu je doprinosio samo za tekuće potrebe što mu je i obveza jer je živio u zajedničkom kućanstvu. U međuvremenu je zasnovao i svoje kućanstvu u koje jasno ulaže. U konkretnom slučaju postavljeni alternativni zahtjev za isplatu koji nije određen niti provjerljiv jer tužitelj je taj dio zahtjeva trebao urediti navodeći određeno koje iznose traži za eventualno svoje pokretnine. Mišljenje je tuženika da o alternativnoj mogućnosti sud nikada ne može raspravljati niti meritorno odlučivati, pa ni ulaziti u ocjenu visine novčanog iznosa koji tužitelj traži umjesto predaje spornih pokretnina u posjed. Zbog takve pravne prirode alternativne mogućnosti u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva, sud nije u mogućnosti u svojoj odluci odvojiti ponudu od takve odluke, niti joj može dati značenje samostalnog zahtjeva za naknadu štete. Slijedom naprijed izloženog predlaže u cijelosti odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom jer ista tužba nije ničime potkrijepljena niti je pravno utemeljena.

5. U postupku su pročitani: ugovor sklopljen 10. travnja 2019. između Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i OPG Spevec Tomo, zastupanog po nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva TĆ s prilozima – Općim uvjetima ugovora, Planom aktivnosti i Tablicom bodova prema kriterijima odabira, prometna dozvola za traktor marke Same, tip Silver 90 DT, reg. oznake [registarska oznaka], rukom pisana isprava od 7. listopada 2005. i račun R1 broj: 91641903583 od 8. siječnja 2000. trgovine B.A.M.T. d.o.o.; saslušani su svjedoci ŽĆ, FĆ, GĆ i UĆ te su saslušane stranke.

6. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu odustao od dokaznog prijedloga za provođenje očevida.

7. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu 3. ožujka 2026. djelomično povukao tužbu i to u odnosu na motornu pilu Stihl navedene u 1. točki tužbenog zahtjeva te u odnosu na 2. točku tužbenog zahtjeva u cijelosti.

9. Tuženik je na djelomično povlačenje tužbe pristao pa je to, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a utvrđeno rješenjem, a stranke su se nakon objave rješenje odrekle prava na žalba pa je isto postalo pravomoćno.

10. Preostali tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Nije sporno:

- da je OPG Spevec Tomo, zastupan po nositelju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Spevec Tomi, kao korisnik sklopio s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju 26. ožujka 2019. ugovor klasa: 440-12/18- 06-03-01/4912, urbroj: 341-1501/01-19-003, prema kojem je korisniku dodijeljena potpora u obliku bespovratnih financijskih sredstava za provođenje prihvatljivih aktivnosti u poslovnom planu u iznosu od 111.187,50 kuna, a prema priloženom Planu aktivnosti odnosi se na kupnju rabljenog traktora 4x4 (cca 60-75 ks) i nove freze mangetal TF 230;

- da je traktor marke Same, tip Silver 90 DT, s dvije pogonske osovine, bio registriran pod oznakom [registarska oznaka] na ime Spevec Tome;

- da je trgovina B.A.M.T. d.o.o., [adresa]. 8. siječnja 2020. izdala račun račun R1 broj: 91641903583 na ime kupca Spevec Tome za frezu Megametal TF 230

- da tuženik TĆ drži u posjedu pokretnine navedene u tužbenom zahtjevu, odnosno: vitlo, frezu megametal, hidraulične vile za gnoj, plug Eberhard – prekretač i traktor marke Same 90, Silver.

12. Sporno je, i za ovu parnicu odlučno, je li tužitelj vlasnik predmetnih pokretnina i je li mu tuženik te nekretnine obvezan predati u posjed.

13. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

14. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

15. Osim navedenih odredbi koje uređuju pravu vlasničku tužbu, prema odredbi čl. 166. st. 1. ZV-a onoga toko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobe koja stvar posjeduje bez pravnog temelje ili na slabijem pravnom temelju, a prema stavku 2. tog članka, predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svog prednika ili može samo sumnjivog, ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtijeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on. Prema stavku 4. tog članka, predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. ovog članka.

16. Dakle, budući da je nesporno da su predmetne pokretnine u posjedu tuženika, tužitelj, da bi uspio sa svojim zahtjevom, mora dokazati da je vlasnik tih pokretnina, odnosno pravni temelj i istinit način svog stjecanja tih stvari.

17. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZV-a, vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakon. Prema stavku 2. tog članka, na temelju stavka 1. ovog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

18. Tužitelj tvrdi da je predmetne nekretnine kupio vlastitim novcem.

19. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV-a, na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

20. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZV-a, vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

21. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZV-a, tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, samostalni je posjednik.

22. Svjedok ŽĆ navodi da je negdje 2019. ĐĆ prodao plug Eberhat-okretač sa dvije brazde za cijenu od oko 8.500,00 do 10.000,00 kuna sad se točno ne sjeća. Prodaju je dogovorio upravo s njim te je on došao k njemu gdje su taj plug prikopčali, a on mu je još pokazao kako što funkcioniram, a tužitelj je njemu predao novac koji su dogovorili i plug odvezao. Od kud njemu novci ne zna. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da je tome bio prisutan i FĆ koji je već prije bio kod njega, kad je došao i IĆ. Došao je s traktorom marke Same Silver crvene boje. Tuženika nije vidio da bi vozio taj traktor.

23. Svjedok FĆ navodi da je po pozivu zaključio da se radi o nekakvom sporu između stranaka u vezi poljoprivrednih strojeva. O tome mu je poznato samo da je jednom prilikom bio kod svojeg šogora ŽĆ kad je tamo došao IĆ po jedan plug. Vidio je da je on taj plug prikopčao i odvezao, a nije vidio samu predaju novaca i o tome ništa posebno ne znam. Ne znam ništa ni u vezi nekih drugih poljoprivrednih strojeva. Bilo je to prije 5 do 6 godina, sad se točno ne sjeća. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da se sjeća da je tužitelj po plug došao traktorom marke Same. Nisje vidio tuženika da bi vozio taj traktor. On od tuženikove kuće živi na udaljenosti od oko 500 m..

24. Svjedok GĆ navodi da pretpostavlj da se radi o sporu u vezi nekakvih poljoprivrednih strojeva. U vezi toga zna samo da ga je negdje 2018. IĆ zamolio da mu doveze hidraulične vile za gnoj i to negdje iz nekog mjesta pored Vrbovca. On je to i napravio odnosno skupa su išli kod tog čovjeka, čije ime niti ne zna; tamo smo to natovarili na prikolicu; vidio je da je IĆ tom čovjeku predao novce, čini mu se da se radilo od oko 11.000,00 kuna i to su odvezli BĆ. Nešto drugo u vezi toga ne zna, kao ni u vezi drugih eventualnih strojeva. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja odgovara da mu je poznato da se tužitelj koristi nekakvim traktorom, a u čijem je vlasništvu, on to ne zna.

25. Svjedok UĆ, brat tužitelja i sin tuženika, navodi da je tužitelj u zajedničkom kućanstvu s njima živio do 2019. godine kad se odselio. Tužitelj je cijelo vrijeme radio u državnoj službi, u vojsci, a svi skupa su radili na poljoprivrednom gospodarstvu njihovog oca. Svi poljoprivredni strojevi kupovani su uglavnom od zarade od poljoprivrednog gospodarstva, a za traktor marke Same su dobili i poticaj te je taj traktor registriran na oca TĆ. Nakon 2019. su otac i on kupili još jedan traktor marke Ferguson. Nije mu poznato da je tužitelj neke poljoprivredne strojeve kupovao svojim novcima, za sebe. Kad je tužitelj otišao 2019., on se "namirio sam"; odvezao je traktor marke Univerzal koji je bio u njegovom vlasništvu, ali je uzeo i berač kukuruza koji nije bio u njegovom vlasništvu, odnosno kupljen je zajedničkim novcima, kao i dvije flakserice te alate u vrijednosti preko tisuću eura. Otac je zbog toga zvao i policiju te su mu policajci rekli da za to mora podići tužbu ali otac to nije napravio jer ga je bilo sramota budući da je tužitelj njegov sin. Na posebno pitanje suda odgovara da su vitlo, freza, vile za gnoj, plug također kupljeni zajedničkim sredstvima za potrebe poljoprivrednog gospodarstva ali sad točno ne zna kada je to i od koga kupljeno. U to vrijeme su odnosi bili još donekle u redu, kupnju nekih tih stvari dogovarao je otac, a nekih i brat ali uvijek je otac davao novce za stvari koje je brat dogovorio.

26. Tužitelj IĆ navodi da je iz zajedničkog domaćinstva otišao 2023., u desetom mjesecu, a ne 2019. kao što je rečeno. Kroz cijelo to vrijeme radili su zajednički te su kupovali poljoprivredne strojeve, a on sam je osim toga ulagao i u kuću i u gospodarsku zgradu i u vikendicu. Misli da je u to uložio oko 30.000,00 eura. Za traktor marke Same dobili su poticaj, i on sam je s tim traktorom radio cijelo vrijeme i njega u biti traži na ime ovih ulaganja, a radio je s traktorom da se taj poticaj ne bi trebao vraćati. Za vrijeme zajedničkog života kupovali su dosta strojeva i stvari zajednički i te stvari nije tražio već traži upravo stvari koje jem kupio svojim novcima za sebe. Vitlo je kupio u Budinščini, čini mu se 2016. godine ali se ne sjeća više od koga, a čini mu se da je koštalo 7.000,00 kuna. Freza je kupljena u trgovini B.A.M.T. u [adresa] na ime tuženika, ali za to je on dao svoje novce od prodaje stare freze i kukuruza. Hidraulične vile za gnoj kupio je u Dubravi Vrbovečkoj za nekih 11 ili 12 tisuća kuna te ih je platio svojim novcima, a to je bilo, čini mu se 2018. godine. Plug je kupio od Karla Borovčaka 2019. za 11.000,00 kuna, isto svojim novcem. Svi ti strojevi koristili su se za potrebe poljoprivrednog gospodarstva. Kao što sam rekao, ti su strojevi njegovi jer ih je kupio svojim novcima, a ostale strojeve koji su kupljeni zajedničkim novcima nije niti tražio ovom tužbom. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja, odgovara da je frezu platio oko 2.500,00 eura. Na posebno pitanje punomoćnice tužitelja odgovara da je upravo on inicirao kupnju traktora preko OPG-a. Vlastiti OPG nije otvorio jer to nije mogao učiniti kao djelatna vojna osoba. Osim njega nitko drugi tim traktorom nije upravljao, te njime na znaju upravljati ni brat ni otac jer ima dosta elektronike. Po hidraulične vile za gnoj išao je sa GĆ.

27. Tuženik TĆ navodi da je tužitelj odselio u stan u [adresa] u 10. mjesecu 2019. godine, ali je i dalje radio na njihovom gospodarstvu sve do 8. mjesecu 2023. Kroz cijelo to vrijeme živjeli su u zajedničkom kućanstvu; njegova supruga, tužiteljeva majka, je kuhala za sve; prala veš, te su zajedno privređivali i trošili. Supruga nije nikada bila zaposlena te je radila na poljoprivredi, a on je cijelo vrijeme bio zaposlen. U mirovini je od 1999. i od onda radim samo na poljoprivredi, a što je radio i prije. OPG je otvorio 2019. i onda je dobio i nepovratna sredstva kojim je kupljen traktor marke Same i freza marke Megametal, što je sve kupljeno u B.A.M.T. u [adresa]. Ostale stvari navedene u tužbi, odnosno vitlo, hidraulične vile za gnoj i plug kupljeni su od zarade iz poljoprivrednog gospodarstva. U poljoprivrednom gospodarstvu imali su dvije do tri krmače; prodavali su odojke i velike svinje; imali su po tri krave, purane, kokoši i su smo to prodavali i dalo se dobro zaraditi. Na svemu tome radili su skupa sve do 2023. Tužitelj je od svoje zarade sudjelovao u troškovima kućanstva, struje, vode i sve što je već trebalo, jer je s njima i živio ali nikakve poljoprivredne strojeve nije kupovao svojim novcima niti za svoje potrebe jer su radili skupa. Točno je da je tužitelj uglavnom radio s traktorom, a drugi sin i on su radili druge poslove kao i supruga i pok. majka. Hidraulične vile jest tužitelj našao preko interneta i on je išao po njih jer su se oni tako doma dogovorili. Za plug se on (tuženik) još dogovorio sa EĆ, ocem danas saslušanog svjedoka i točno je da je tužitelj išao i po taj plug ali isto su se to dogovorili skupa i to je plaćeno novcima iz zarade od poljoprivrede. Uglavnom, kad je tužitelj konačno prestao raditi u zajedničkom gospodarstvu 2023., on se "sam namirio", odnosno odvezao je traktor marke Univerzal koji je kupio još njegov otac, i ostale stvari koje je naveo u odgovoru na tužbu, a koje su stvari isto kupovane na taj način zaradom iz poljoprivrednog gospodarstva. Zbog toga je zvao policiju ali su mu oni rekli da za to može sina samo tužiti, ali on to nije želio činiti jer ga je bilo sram tužiti vlastitog sina. Poznato mi je da je sin upao i obiteljske i financijske probleme i zato je valjda došlo i do ove tužbe.

28. Ocjenjujući iskaze svjedoka i stranaka u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud ocjenjuje da su svjedoci uglavnom iskreno govorili o stvarima koje su njima bile poznata i te iskaze prihvaća u dijelovima koji nisu izravno suprotni iskazu tuženika kojeg sud ocjenjuje neposredno uvjerljivim i istinitim, dok iskaz tužitelja sud ocjenjuje neuvjerljivim u dijelu u kojem tvrdi da je sporne stvari kupio svojim novcem, za svoje potrebe.

29. Iz iskaza stranaka te svjedoka ŽĆ i FĆ nepobitno proizlazi da je tužitelj od ŽĆ preuzeo u posjed plug Eberhard – okretač te je da on HĆ predao novac za taj plug. No, to još uvijek ne znači da je tužitelj stekao vlasništvo tog pluga. Naime, ni ŽĆ ni FĆ ne iskazuju i očito nemaju saznanja o tome je li u vezi kupnje tog pluga postojao kakav dogovor između tužitelja i tuženika. Svjedok UĆ uvjerljivo iskazuje da su sve predmetne stvari kupovane "uglavnom od zarade od poljoprivrednog gospodarstva", odnosno "zajedničkim sredstvima za potrebe poljoprivrednog gospodarstva", i to u vrijeme dok su odnosi bili još donekle u redu, pri čemu je kupnju nekih stvari dogovarao otac, a nekih i brati ali je uvijek otac davao novce za te stvari koje je brat dogovorio. Tuženik uvjerljivo navodi da je upravo on dogovorio s EĆ, ocem saslušanog svjedoka ŽĆ, kupnju navedenog pluga, a da je tužitelj išao po taj plug ali su i to dogovorili skupa te je plaćeno novcima iz zarade od poljoprivrede.

30. Iz iskaza svjedoka GĆ te stranaka također nepobitno proizlazi da je tužitelj sa GĆ išao po hidraulične vile za gnoj u neko mjesto pored Vrbovca (tužitelj navodi B [adresa]) te da je tužitelj nekom čovjeku, čije ime ne zna ni svjedok ni tužitelj za to predao "oko 11.000,00 kuna" ali ni svjedok GĆ nema nikakvih saznanja je li u pogledu ovih hidrauličnih vila postojao kakav dogovor između tužitelj i tuženika, te se u pogledu njih sud prihvaća iskaze svjedoka UĆ i tuženika.

31. U pogledu vitla svjedoci ništa nisu rekli, a tužiteljev iskaz da ga je kupio, čini mu se, 2016. u Budinščini, ne sjeća se više od koga, za 7.000,00 kuna, pored uvjerljivih iskaza svjedoka UĆ i tuženika, ne dokazuje da je upravo tužitelj stekao vlasništvo tog vitla.

32. Konačno, za traktor marke Same i frezu Megametal TF230 iz isprava u spisu je jasno vidljivo da su kupljeni iz potpore u vidu bespovratnih financijskih sredstava temeljem ugovora sklopljenog između Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju i OPG Spevec Tomo, zastupanog po nositelju TĆ, a na kojeg je traktor bio i registriran, pa je očito neistinita tužiteljeva tvrdnja da je za frezu on dao svoje novce od prodaje stare freze i kukukruza.

33. U pogledu traktora sam tužitelj navodi da ga "u biti traži zbog ovih ulaganja" (u kuću,, gospodarsku zgradu i vikendicu) te je očito svjestan da on nije vlasnik tog traktora. Činjenica je je upravo tužitelj tim traktorom upravljao i radio nije odlučna budući time vlasništvo nije stekao niti mogao steći.

34. Za ovu parnicu, a s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, nije bitno je li tužitelj i koliko ulagao u kuću, gospodarsku zgradu i vikendicu; jesu li stranke zajedničkim sredstvima kupile cirkular, transportnu traku, prikolicu, bačvu inox, pumpu za pretakanje vina, sijačicu za kukuruz i tulac za umjetno gnojivo (što tužitelj navodi u tužbi), niti je li tužitelj odlazeći iz zajedničkog kućanstva samovoljno uzeo berač za kukuruz, dvije flaskerice, kompresor, bušilicu i brusilicu i sve vrste drugog kućnog alata jer zbog tih činjenica tužitelj nije stekao niti mogao steći vlasništvo predmetnih stvari, pa te činjenice u ovoj parnici niti nije trebalo utvrđivati.

35. Dakle, u pogledu predmetnih pokretnina, sud utvrđuje da su traktor marke Same i freza Megametal kupljeni iz potpore u vidu bespovratnih financijskih sredstava te da su ostale stvari (vitlo, hidraulične vile za gnoj i plug Eberhard – prekretač kupljeni sredstvima zarađenim u poljoprivredom gospodarsku u kojem su stranke zajednički radile i to upravo za potrebe tog poljoprivrednog gospodarstva, a iz toga ne proizlazi, niti je tužitelj ičim uspio dokazati da bi upravo on bio (samo)vlasnik predmetnih stvari.

36. Treba reći i da (iako to tužitelj ne tvrdi) da je on, eventualno (ovisno o dogovoru s tuženikom), mogao steći suvlasništvo navedenih stvari ali da je to i dokazano, postavljeni tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan.

37. Naime, prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa pravo ostalih suvlasnika; prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, a prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV-a, svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok, prema stavku 2. tog članka ima pravo protiv svakog postavljati one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Dakle, suvlasnik ne može od drugog suvlasnika tražiti predaju u samostalni posjed stvar koja je u njihovom suvlasništvu, već od drugog suvlasnika može tražiti samo predaju stvari u suposjed, a tužitelj takav zahtjev nije postavio.

38. Dakle, budući da tužitelj nije sukladno odredbi čl. 162. st. 1. ZV-a, dokazao da su predmetne stvari njegovo vlasništvo, niti je temeljem odredbe čl. 166. st. 4. ZV- a, dokazao činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zaviti utemeljenog njegovog zahtjeva prema posjedniku stvari iz stavka 1. i 2. tog članka, tužbeni je zahtjev odbijen u cijelosti.

39. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, a tuženik naknadu troškova nije ni tražio.

U Zlataru 2. travnja 2026.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja Vesni Narančić, odvjetnici iz Krapine

2. tuženiku TĆ, [adresa]