REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2584/2024-137

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po suprugu NH i punomoćnicima Marku Perisu i Lani Propadalo Duka, odvjetnicima u Zagrebu, Trnjanska cesta 45a, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupano po generalnom punomoćniku ĆH prema generalnoj punomoći Đ2289/08, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Marka Perisa, odvjetnika i NH supruga tužiteljice te generalnog punomoćnika tuženika ĆH **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885 isplatiti tužiteljici ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 795.070,50 EUR (slovima: sedamsto devedesetpet tisuća sedamdeset eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, OIB: 55545787885 naknaditi tužiteljici ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 155.249,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. siječnja 2018. navodi da je tuženik investitor brze ceste, obilaznice Sjever Virovitica, koja je izgrađena na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj su se nalazile i dvije farme, veličine bruto od 458 m2 i 1112 m2, a predmetne objekte tuženik je porušio i preko njih izgradio predmetnu cestu. U troškovniku izvođača radova, Osijek Koteks d.d., Šamačka ulica 11 predviđena su sredstva za rušenje predmetnih objekata od strane investitora. Porušeni objekti su evidentirani u katastarskoj dokumentaciji i u postupku za dobivanje dozvole. Sporno je što nije izvršen postupak eksproprijacije (izvlaštenja) u korist tuženika. Sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je kasnije podijeljena na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 3758 m2, koju čini sada cesta. Tužiteljica je u posjedovnom listu upisana kao posjednik predmetne k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], a koja je predmet tužbe. Tuženik nije za predmetne farme i zemljište ispod farmi u istoj površini, a koje su bile na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatio tužiteljici štetu. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 7.10.2025. (list 603- 604 spisa) tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 795.070,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, kao i trošak parničnog postupka od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da je tužiteljica vlasnica spornih čestica te ističe prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Naglašava da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, zemljišnoknjižnog odjela u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti, a u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti. S obzirom da tužiteljica nije vlasnica spornih čestica, već je vlasnik spornih čestica Republika Hrvatska, postupak izvlaštenja nije bilo potrebno provoditi budući da je javna cesta, sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o cestama, javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske. Stoga postupak izvlaštenja nije mogao biti proveden budući bi stranke u postupku bile Republika Hrvatska protiv Republike Hrvatske, pa nije jasno od čega se to sastoji protupravnost postupanja Hrvatskih cesta d.o.o. ako su postupale sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige. Tuženik ističe da nije pasivno legitimiran za utuženu štetu iz razloga što javne ceste nisu vlasništvo tuženika niti to mogu postati, sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o cestama, jer su javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske. Odredbom čl. 36. st. 7. Zakona o cestama je propisano da su nekretnine, koje su potrebne za gradnju, rekonstrukciju i održavanje javne ceste izvlašćuju u korist Republike Hrvatske. Odredbom čl. 36. st. 8. Zakona o cestama propisano je da prijedlog za izvlaštenje za autoceste podnose Hrvatske autoceste d.o.o., za državne ceste Hrvatske ceste d.o.o., a za županijske i lokalne ceste županijske uprave za ceste. Odredbom čl. 36. st. 10. Zakona o cestama propisano je da je pravna osoba, koja upravlja javnom cestom iz čl. 7. i 8. tog članka obveznik plaćanja naknade u postupku izvlaštenja radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javne ceste. Iz navedenih odredbi nedvojbeno proizlazi da su Hrvatske ceste d.o.o. obveznik plaćanja naknade, ako je nekretnina postala vlasništvom RH izvlaštenjem. Međutim, kako nekretnine nisu postale vlasništvo RH izvlaštenjem, već ih je RH stekla na drugi način to tuženik nije obveznik plaćanja naknade za prije navedene nekretnine. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. Među strankama nije sporno da u konkretnoj situaciji nije proveden postupak izvlaštenja za predmetne čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sporna je aktivna legitimacija tužiteljice, pasivna legitimacija tuženika te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

4. U ovom predmetu je 27. travnja 2022. bila donesena presuda posl.br. Pn- 83/2018-78, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 3.308.297,47 kn uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 344.250,00 kn, sve sa zakonskim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu te je Županijski sud u Zagrebu prvo remisornim dopisom od 28. lipnja 2022. posl.br. Gž- 1921/2022-2 vratio spis ovom sudu da donese odluku o prijedlogu tuženika za donošenje dopunske odluke u vezi djelomičnog povlačenja tužbe. Sud je 3. veljače 2023. donio dopunsku presudu posl.br. Pn-83/2018-88, kojom je utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na preostali tužbeni zahtjev u vezi utvrđivanja visine najamnine pod poslovnim brojem Pn-83/2018. Dopunska presuda posl.br. Pn-83/2018-88 je postala pravomoćna 22. veljače 2023. Sud je 13. ožujka 2023. donio i rješenje poslovni broj: Pn-83/2018-93, kojim je ispravio dopunsku presudu poslovni broj: Pn-83/2018-88 od 33. veljače 2023. glede podbroja poslovnog broja spisa, tako da umjesto: "Pn- 83/2018-88" treba ispravno glasiti: "Pn-83/2018-89" te je u ostalom dijelu dopunska presuda od 3. veljače 2023. ostala neizmijenjena. Rješenje o ispravku je postalo pravomoćno 29. ožujka 2023. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Gž- 1921/2022-5 od 3. prosinca 2024. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenja ovog suda posl.br. Pn-83/2018-72 od 16. veljače 2022. te je istim rješenjem ukinuo naprijed navedenu presudu posl.br. Pn-83/2018-78 od 27. travnja 2022 i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje te je odlučeno da će se glavna rasprava održat pred drugim sucem pojedincem.

5. Sud je tijekom ponovnog dokaznog postupka pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju, koja se odnosi na: Izjavu OU-15/98 od 23. siječnja 1998. javnog bilježnika Velimira Čerića (list 8 spisa), obavijest tužiteljici pod brojem: OU- 13/98 od 22. siječnja 1998. (list 9 spisa), kopije katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list 10 spisa, list 12-13 spisa, identične na listovima ), prijepis posjedovnog lista 6806 k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa, identičan na listu 53 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21-23 spisa), povijesni prikaz iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 24-26 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 48 -49 spisa), rješenje Državne geodetske uprave od 20. prosinca 2017. (list 54 -58 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave od 18. siječnja 2018. (list 59-60 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 61 spisa), presliku Hrvatske osnovne karte (list 62 spisa), kopiju snimke iz zraka (list 63 spisa), elaborat za procjenu nekretnine po sudskom vještaku Emilu Udiljaku naručen po tužiteljici (list 66-99 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka RH iz trgovačkog društva Gerd d.o.o. uz fotografije (list 103-111 spisa), dopis Agencije za upravljanje državnom imovinom klase: 943-01/11-02/363 od 15. rujna 2011. (list 135 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju klase: 943-01/95-01/2208 od 23. srpnja 1996. (list 136-142 spisa), rješenje o utvrđivanju građevne čestice od 28. ožujka 2018. (list 143- 145 spisa), zapisnik Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja: P-433/2017-46 od 24. siječnja 2018. (list 146-147 spisa), zapisnik poslovnog broja: P-433/2017

Općinskog suda u Virovitici od 25. listopada 2017. (list 148 spisa), presudu Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja: P-344/2006 od 28. rujna 2007. (list 149--155 spisa), presudu Županijskog suda u Virovitici poslovnog broja: Gž-1199/07- 2 od 13. ožujka 2008. (list 156-158 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici upućen tuženiku od 16. veljače 2018. (list 159 spisa), rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovnog broj: Z-2403/11 od 24. lipnja 2011. (list 160 spisa), uvjerenje Virovitičko- podravske (list 160-165 spisa), dopis Ureda državne uprave od 12. lipnja 2018. i 13. lipnja 2018. te 9. srpnja 2018. (list 168-169 spisa i list 172-173 spisa i 174 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici P-DO-100/11-23 od 19. veljače 2018. uz preslik parcelacije (list 175-180 spisa), dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 5. veljače 2004. (list 194 spisa), lokacijsku dozvolu (list 257- 259 spisa), izmjenu i dopunu lokacijske dozvole (list 260-261 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka DH (list 276-290 spisa) te njegovo pisano očitovanje (list 316-318 spisa), pročitano je i usmeno očitovanje građevinskog vještaka DH od 16. veljače 2022. (list 361-363 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-97/4462-3 od 23.4.1998. (list 473-474 spisa), prijava za upis u sudski registar (list 476-478 spisa), Ugovor o pristupu člana u Turopoljac-promet d.o.o. (list 479-480 spisa), Izjave o preuzimanju temeljnog uloga (list 481-484 spisa), preslika Društvenog ugovora o osnivanju društva Turopoljac-promet d.o.o. (list 485-493 spisa), zapisnik sa skupštine društva s ograničenom odgovornošću Turopoljac-promet od 29.9.1997. (list 494-495 spisa), popis osnivača (list 496-497 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 498-499 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 500-501 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 502-503 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Šp. Bukovica (list 504-505 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 506-507 spisa), Izvješće revizora o povećanju temeljnog kapitala unosom stvari u društvo od 2.4.1998. (list 508-516 spisa), procjena vrijednosti nekretnina zemljišta i građevina (list 517-521 spisa), članci Grada Virovitica od 1.12.2017. i 5.12.2017. (list 544-545, 549-552, 557-562 spisa). Povrh toga, saslušana je tužiteljica (list 566-567 spisa) i provedeno je dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku DH (list 583-595, 623-624 i 632-633 spisa), a pročitana je i preslika Ugovora o kreditu od 1.4.1997. (list 573-574 spisa) te priležeća sudska praksa (list 546-548, 563-565 spisa). Stranke nisu imale daljnjih dokaza, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Ovdje treba navesti da je u ukidnoj odluci višeg suda navedeno da nije moguće prihvatiti, kao pravilan, zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica aktivno legitimirana jer je dala izjavu 23. siječnja 1997., kojom prihvaća vlasništvo nekretnine zk.č.br. 3255/17 k. o. [katastarska općina]. Naime, obzirom na citirani sadržaj čl. 11. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 29. rujna 1997. te imajuću u vidu i citiranu potpisanu od strane tužiteljice izjavu od 22. siječnja 1998. o prijenosu zk.č.br. 3255/17 k. o. [katastarska općina] u temeljni kapital društva Turopoljac promet d.o.o. Zagreb, osnovano tuženik ponavlja u žalbi takve navode i ističe da u dijelu kojim je odbijen prigovor aktivne legitimacije pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. To iz razloga jer su u pobijanoj presudi izostali razlozi o tim odlučnim činjenicama, koje je tuženik isticao tijekom postupka, pri čemu je je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u pogledu prijenosa predmeta osiguranja – nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ekonomsko dvorište u Breziku, u temeljni kapital društva Turopoljac-promet d.o.o. Zagreb, odnosno povećanjem temeljnog kapitala tog društva u stvarima-predmetnim nekretninama, a obzirom na ugovornu obvezu tužiteljice iz čl. 11. Sporazuma.

6.1. U ukidnoj odluci višeg suda još stoji da neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 3. st. 2. Zakona o cestama i čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je predmet postupka isplata naknade imovinske štete, koju je tužiteljica, prema činjeničnim navodima istaknutim tijekom postupka, pretrpjela jer je tuženik protupravno srušio dvije farme na dijelu zk.č.br. 3255/17 k. o. [katastarska općina] u njezinom vlasništvu, pa stoga navedene odredbe o statusu javnih cesta i o naknadi za ograničenje vlasništva radi zaštite određenih interesa, nisu relevantne.

6.2. Nadalje, viši sud utvrđuje da neosnovano tuženik ustraje i na tvrdnjama da je zemljišnim knjigama kao vlasnik zk.č.br. 3255/17 k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska te se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige, osporavajući vlasništvo tužiteljice na farmama, koje su srušene, jer izgrađene farme nisu upisane u zemljišnim knjigama, a osim toga, utvrđeno je da su predmetne farme u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Proizvodnja i prerada mesa“ Virovitica procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, da farme nisu bile niti jesu upisane u zemljišnim knjigama, a tužiteljica tvrdi da je vanknjižna vlasnica i da je vlasništvo farmi stekla na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva od 29. rujna 1997. prema čl. 277. tada važećeg Ovršnog zakona.

6.3. U kontekstu izloženog, dana je uputa ovom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi sve odlučne činjenice, osobito u pogledu činjenice je li tužiteljica ispunila ugovornu obvezu iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 29. rujna 1997. i prenijela svoju tražbinu po tom Sporazumu s prijenosom prava na navedene nekretnine trgovačkom društvu Turopoljac promet d.o.o., pri čemu se prvostupanjskom sudu ukazuje da je, prema javno dostupnim podacima iz sudskog registra za društvo Turopoljac promet d.o.o., temeljni kapital tog trgovačkog društva povećan Odlukom članova društva od 29. rujna 1997. godine sa svote od 19.000,00 kuna, u novcu za svotu od 19,688.700,00 kuna u stvarima na svotu od 19,707.700,00 kuna, time da je ta odluka o povećanju temeljnog kapitala sadržana u zbirci isprava sudskog registra te da, ovisno o utvrđenjima te odlučne činjenice, ovaj sud ocijeni istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Imajući na umu izloženo , među strankama je ostala sporna tužiteljičina aktivna legitimacija, dok u odnosu na ostale tuženikove prigovore, koje je viši sud otklonio u svojoj ukidnoj odluci, ovaj sud nema što dalje elaborirati, već se priklanja stavu višeg suda.

7. Čitanjem preslike prijepisa posjedovnog lista broj 6806 k. o. [katastarska općina] (list 11) za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je tužiteljica upisana kao posjednica predmetnih čestica, dok iz neslužbene kopije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21-26) proizlazi da je kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] uknjižena Republika Hrvatska. Navedene okolnosti među strankama nisu ni sporne.

8. Hrvatski fond za privatizaciju je 23. srpnja 1996. (list 136-142) izdao rješenje kojim se utvrđuje da nekretnine, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Proizvodnja i prerada mesa" Virovitica je procijenio šest objekata ukupne površine 3971,40 m2 (peradarnik 1-4 te skladište i šupa) za koje je objekte navedeno da su izgrađeni na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U Elaboratu o procjeni nekretnina poduzeća "Proizvodnja i prerada mesa" Virovitica je navedeno da je šest objekata izgrađeno na pet katastarskih čestica. Budući da je pet katastarskih čestica veće površine od procijenjene površine ispod navedenih objekata, 27. listopada 2003. je po službenoj dužnosti pokrenut postupak na temelju čl. 47. Zakona o privatizaciji, radi utvrđivanja zakonskih uvjeta za prijenos neprocijenjenog zemljišta u vlasništvo Fonda. Kako je do procijene mase društvenog kapitala došlo samo u odnosu na građevine i zemljište ispod građevina, to je utvrđeno da treba izvršiti parcelaciju spornih nekretnina na način da se utvrdi zemljište, koje je neophodno za redovnu uporabu objekata, koji se nalaze na pet predmetnih čestica, a ne samo na dvije, kako je utvrđeno rješenjem o iskazu nekretnina Hrvatskog fonda za privatizaciju.

9. Iz obrazloženja presude Gž-1199/07 Županijskog suda u Virovitici (list 156-158) proizlazi da se pravni odnosi između suvlasnika Republike Hrvatske i tužiteljice kao vlasnice objekata i zemljišta ispod tih objekata, a koji su procijenjeni u pretvorbi, mogu urediti na način da Republika Hrvatska kupi dio zemljišta od tužiteljice ili pak da izvrši parcelaciju na način da se od procijenjenih objekata, procijenjenog zemljišta i nužnog dijela procijenjenog zemljišta i nužnog dijela neprocijenjenog zemljišta formiraju nove katarske čestice, ali da tom prilikom tužiteljica za zemljište, koje je nužno za ekonomsko iskorištavanje objekata (25200,60 m2) plati Republici Hrvatskoj tržišnu vrijednosti.

10. U konkretnoj situaciji tužiteljica je stekla pravo vlasništva na procijenjenim nekretninama, koje su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Proizvodnja i prerada mesa" iz Virovitice ušle u temeljni kapital društva jer je 1. travnja 1997. sklopila ugovor o kreditu sa pravnim prednikom korisnikom kredita "Proizvodnja i prerada mesa Virovitica" d.d. iz Virovitice u kojem je izričito kao sredstvo osiguranja naplate ugovoren: prijenos vlasništva ekonomskog dvorišta u Brezniku, a prema rješenju Hrvatskog fonda od 23. srpnja 1996. i to na k. č. br. [katastarska čestica] te na ostalim česticama, koje nisu evidentirane, a to su : 3215/1, 3215/2, 3217/5, 3217/6 sve k. o. [katastarska općina] na kojima se nalaze objekti, koji su procijenjeni s dijelom zemljišta. Dana 29. rujna 1997. tužiteljica je s korisnikom kredita Prerada mesa Virovitica d.o.o. sklopila Sporazum o osiguranju novčane tražbine ovjerene kod javnog bilježnika Velimira Čerića iz Zagreba (poslovni broj: OU-267/97) na temelju kojeg je tužiteljica dala izjavu, kojom prihvaća vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (poslovni broj: Ou-15/98 od 23. siječnja 1998.) budući da "Proizvodnja i prerada mesa Virovitica " d.d. iz Virovitice nije reagirala u roku iz čl. 277. Ovršnog zakona na obavijest javnog bilježnika od 9. prosinca 1997.

11. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 21.5.2025. (list 566-567 spisa) navela, a vezano za Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosa vlasništva od 29.9.1997., da je pozajmila novac firmi PPM, a ista joj to nije mogla garantirati da će vratiti te je u zalog dobila predmetne nekretnine. Navela je da kasnije nije bilo nikakvih prijenosa, a budući da je imala u vlasništvu nekretnine, čekala je da ispune svoju obvezu. Navela je da nije predmetne nekretnine unijela u društvo Turopoljac Promet, iako je o tome razmišljala, ali po prijedlogu odvjetnika to nije učinila. Navela je da je 2016. sa suprugom i odvjetnicom išla u Viroviticu na sud te je željela proći kraj farmi i tada je utvrdila da je porušeno jer su bili strojevi, koji su rušili. Iskazala je da je novac, o kojem je iskazivala pozajmila od svoje ušteđevine, koju je stekla dugogodišnjim radom te da je radila od svoje udaje 1977. i radila je u Končaru te su suprug i ona uzgajali i 600 svinja, a radila je i u mesnici Turopoljac. Nije se sjećala načina predaje novca, da li je bilo na račun ili na drugi način. Nije znala zašto je firmi bio potreban novac, jedino je znala da je bila u financijskim teškoćama. Navela je da joj je poznato da joj novac nije vraćen jer su bili u jačim financijskim problemima. Navela je da je zemljište koje je stekla, koristila za piliće, koji su tamo bili, ali ih nije ona uzgajala te, koliko se sjećala, nije ništa ulagala u zemljište, koje je stekla, možda samo održavanje. Nije se sjećala Ugovora o kreditu između tužiteljice i korisnika kredita Prerada mesa Virovitica od 1.4.1997.

12. Sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz tužiteljice jer je iskren, o onome čega se sjećala, a logičan je i životno uvjerljiv. Sud nije našao u držanju tužiteljice tijekom iskaza nikakvih naznaka o tome da bi nešto lagala ili prešućivala, pa joj i zato vjeruje. Točno je da spisu prileži na listu 9 obavijest javnog bilježnika OU-13/98 o tome da su tužiteljica i UH na temelju čl. 277.st.5. Ovršnog zakona postali punopravni vlasnici nekretnina iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 29.9.1997. te da su, nakon što su s time upoznati, izjavili da će navedene nekretnine unijeti kao temeljni ulog u Turopoljac promet d.o.o. te da će u tom pravcu poduzeti sve pravne radnje. Jednako tako, u samom Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 29.9.1997. (list 232-234) u čl.11. stoji da su vjerovnik i dužnik suglasni da vjerovnik ĐH prenosi svoje potraživanje po tom sporazumu s prijenosom prava na navedene nekretnine trgovačkom društvu Turopoljac promet d.o.o. Zagreb, u koje društvo će ona unijeti navedene nekretnine kao svoj temeljni ulog. Tužiteljica je u svom iskazu objasnila da je razmišljala o tome da nekretnine unese u društvo Turopoljac, ali da to nije učinila po preporuci odvjetnika, a što je ovom sudu logično i uvjerljivo jer se Sporazumom to nije obvezala učiniti niti je to bio kakav uvjet navedenog Sporazuma.

13. Povrh toga, tužiteljica je nakon ukidne odluke višeg suda u spis dostavila dokumentaciju iz sudskog registra za društvo Turopoljac Promet d.o.o. (list 473-507) kao i Izvješće revizora o povećanju temeljnog kapitala unosom stvari u društvo (list 508-520) te niti iz jednog od navedenih dokumenata ne proizlazi da bi sporna nekretnina bila unesena u temeljni kapital tog društva, slijedom čega je nedvojbeno ostala u vlasništvu tužiteljice. Slijedom izloženog, tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice ocijenjen je neosnovanim.

14. Nije sporno da su Hrvatske ceste d.o.o. osnovane odlukom Vlade Republike Hrvatske od 7. ožujka 2002. Predmet poslovanja društva, ovdje tuženika, su poslovi građenja i održavanja državnih cesta. Predmetnu dionicu, odnosno državnu cestu Virovitica- Suhopolje gradio je tuženik i isti je za potrebe gradnje državne ceste dao nalog da se poruše farme na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi čega je pasivno legitimiran za utuženu štetu. Iz rješenja Klase: UP/1-932-07/17-02-252, Ur. broj: 541- 19-02/2-17-4 Državne geodetske uprave, Područni ured Virovitica je razvidno da je na zahtjev tuženika u svrhu uporabe državne prometne ceste naziva Podravska brza cesta dionica Virovitica-Suhopolje i to na temelju geodetskog elaborata izrađenog 29. studenog 2017. izvršio promjene u katastru zemljišta u skladu sa stvarnim stanjem (znači stanje kada se poruše farme brišu na prvobitnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se upisuje novoformirana čestica).

15. Čitanjem očitovanja Ureda državne uprave u Virovitičko-podravskoj županiji, Služba za gospodarstvo i imovinske poslove klase: 943-04/18-01/01, Ur. broj: 2189- 02/01-18 od 12. lipnja 2018. (list 168,169) utvrđeno je da prijedlog za izvlaštenje tuženika od 9. prosinca 2012. nije obuhvaćao sve čestice, koje su bile predmet osiguranja, pa tako ni k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je predmet ovog postupka. Tuženik kao investitor, prije gradnje, nije pokrenuo postupak radi izvlaštenja za spornu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da u odnosu na tužiteljicu nije donijeta pravovaljana odluka na temelju koje bi tužiteljica bila izvlaštena. Upravo iz očitovanja Virovitičke - podravske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i zaštitu okoliša, Klase: 361-01/18-01/72 od 13. lipnja 2018. (list 172-173) proizlazi da tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31. prosinca 2007. nije podnio bilo kakav zahtjev za uklanjanje građevine te je utvrđeno da se nije vodio postupak izvlaštenja.

16. Odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11; dalje: ZOO) propisuje tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnoj situaciji postojao je javni interes za građenje prometne ceste „Podravska brza cesta dionica Virovitica-Suhopolje“, međutim ograničiti nečije pravo vlasništva ili lišiti koga prava vlasništva u ime javnog interesa moguće je samo na način i uz uvjete predviđene zakonom, a koji u konkretnoj situaciji nisu ispoštovani. Ovdje treba navesti da je sud imao na umu, ne samo odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96 i 152/14, pročišćeni tekst: 81/15; dalje: ZVDSP) već i odredbe Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90 i 5/14) i to čl. 3. o nepovredivosti prava vlasništva i čl. 48. o ustavnom jamstvu prava vlasništva te čl. 50. o mogućnostima ograničenja ili oduzimanja prava vlasništva, kao i odredbu čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja je preuzeta Zakonom o njezinom potvrđivanju (Narodne novine- Međunarodni ugovori, broj: 18/97,6/99- pročišćeni tekst 8/99) prema kojem svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, time da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Budući da je tuženik bez pravne osnove, bez odgovarajućeg rješenja u postupku izvlaštenja i bez izdanog odobrenja upravnog tijela za rušenje tuđih objekata, otuđio nekretninu u faktičnom i izvanknjižnom vlasništvu tužiteljice porušivši je, postoji protupravno postupanje tuženika te stoga i odgovornost tuženika u predmetnoj situaciji na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

17. Radi utvrđivanja visine imovinske štete provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. DH. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrđeno je da bi nova građevinska vrijednost građevina, izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (peradarnik II i III sa zemljištem ispod njega) u trenutku rušenja bila 437.215 Eura.

18. Tuženik je izložio prigovore na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka podneskom od 28. srpnja 2020. (list 295 spisa) te se vještak DH pisano očitovao 26. travnja 2021. Vještak je objasnio da je pretpostavio da su građevine bile u funkciji, budući je vještak odredio novu građevinsku vrijednost objekta, odnosno vrijednost izgradnje takvog novog objekta, a pri tome je koristio troškovnu metodu kao primjerenu. Na temelju priloženih fotografija (list 105-111) vještak nije mogao zaključiti da bi objekti bili za rušenje. Istaknuo je da njegov zadatak nije bio utvrditi tržišnu vrijednost, već procjenu vrijednosti gospodarskih objekata (novu građevinsku vrijednost) te iz tog razloga nije uzeta u obzir starost objekta, umanjenja zbog građevinskih nedostataka ili štete. Tržišna vrijednost takvih objekata bio bi iznos vodnog i komunalnog doprinosa i priključaka, koji bi se obračunao kod gradnje novih objekata. Nalaz i mišljenje vještaka Dragutina Gergelya je izrađen 2011. kada još nije postojao Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina i to područje nije bilo u cijelosti regulirano, već se primjenjivala uvriježena pozitivna praksa. Na ročištu za glavnu raspravu 16. veljače 2022. građevinski vještak DH izjavio je da komunalni doprinos iznosi 26.940,88 kuna, vodni doprinos iznosi 12.123,77 kuna, a ukoliko se ne gradi istovjetna građevina uključuje se i trošak priključka u iznosu 76.350,60 kuna. U osiguranju dokaza je pisalo da se radi o ruševnom objektu, ali na osnovu fotografija vještak to nije mogao zaključiti.

19. Nakon ukidne odluke višeg suda provedeno je dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku DH te je vještak u dopuni nalaza i mišljenja od 22.9.2025. naveo da, uz ograničenje navedeno u točci 1.3, bi nova građevinska vrijednost građevina izgrađenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (peradarnik II i III sa zemljištem ispod njega) prema cijenama u trenutku izrade dopune nalaza bila 795.070,50 €.

20. Dopuni nalaza i mišljenja prigovorio je tuženik podneskom od 16.10.2025. (list 606 spisa) te se vještak pisano očitovao na prigovore tuženika u dopuni od 4.1.2026. (list 623-624 spisa) navevši da je on u nalazu i mišljenju br. 15/06/2020 iz lipnja 2020. u točci 1.3. naveo da su objekti srušeni i da svoju procjenu temelji na dokumentaciji iz spisa (fotografije). U ovoj procjeni vještak je pretpostavio da su građevine bile u funkciji i redovito održavane, što ne mora odgovarati stvarnom stanju. Vještak je naveo da nije u mogućnosti utvrditi koja bi bila tržišna vrijednost zapuštenog, neodržavanog, djelomično ruševnog objekta, odnosno gospodarskog objekta opasnog za korištenje, jer nema dovoljno podataka. Iz podneska tuženika nije jasno kakvim smatra objekt, kad navodi da je bio zapušten i neodržavan (nije upitna stabilnost konstrukcije), djelomično ruševan (dio konstrukcije se urušio, ali u kojem opsegu) ili je objekt u stanju da ga nije moguće obnoviti i da se mora rušiti.

21. Tuženik je podneskom od 3.2.2026. (list 629 spisa) predložio sudu naložiti vještaku da upotpuni nalaz i mišljenje, sukladno tuženikovom upitu i prigovorima te je vještak u dopuni od 23.2.2026. (list 632-633 spisa) naveo da je u dopuni nalaza i mišljenja br. NIM-01/26-01 od veljače 2026. naveo da nije u mogućnosti utvrditi koja bi bila tržišna vrijednost zapuštenog, neodržavanog, djelomično ruševnog objekta, odnosno gospodarskog objekata opasnog za korištenje jer nema dovoljno podataka. Pod pretpostavkom da građevine nisu bile isplative za sanaciju i da ih je trebalo rušiti, njihova vrijednost može se procijeniti na način da je tržišna vrijednost takvih objekata (ukoliko su postojeće građevine) približno iznos vodnog i komunalnog doprinosa i priključaka, koji bi se obračunao kod gradnje novih objekata. Isto je već navedeno u Očitovanju vještaka na prigovor tuženika od 28.7.2020. U Nalazu mišljenju-dopuni od 15.902025. naveden je izračun troškova doprinosa i priključaka, koji za Peradarnik II i Peradarnik III ukupno iznose: 58.044,53 €. Prema tome približna vrijednost zgrada, koje nije moguće sanirati i trebalo ih je rušiti jer su opasne za korištenje, procjenjuje se na iznos od 58.000 €.

22. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan nalaz i mišljenje te njegove dopune građevinskog vještaka DH kao objektivne, stručne i sačinjene sukladno pravilima struke te je građevinski vještak argumentirano odgovorio na sve prigovore tuženika. Visina štete je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka u ovom postupku, budući da tužiteljica nije sudjelovala u postupku u kojem je izrađen nalaz i mišljenje po vještaku Dragutinu Gergelyu i zbog činjenice da je nalaz i mišljenje istog sačinjen 2011., kada nisu postojali precizni kriteriji za procjenu vrijednosti nekretnine i budući da se danas procjena vrijednosti nekretnina temelji na Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina.

23. Visina štete, prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka DH je utvrđena kao nova građevinska vrijednost građevina izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (peradarnik II i III sa zemljištem ispod njega) u trenutku rušenja u iznosu 795.070,50 Eura, dakle da bi tužiteljica mogla izgraditi farmu iste površine 1.571 m2 sa zemljištem ispod objekata, uz uračunavanje svih potrebnih troškova. U odnosu na primjedbe tuženika da vještak ne raspolaže stvarnim podacima o stanju objekta, pa da je stoga njegov nalaz nelogičan i nije u skladu s pravilima struke, isti je ocijenjen neosnovanim. To stoga jer je vještak u svom nalazu i mišljenju i dopunama istog jasno naveo da iz fotografija priloženih spisu ne proizlazi zaključak da bi objekti bili opasni za korištenje i da ih je trebalo srušiti, pa takva tuženikova tvrdnja nije utvrđena osnovanom.

24. Što se tiče od tuženika istaknuti prigovor zastare, isti je također ocijenjen neosnovanim. Naime, objektivni rok zastare je 5 godina (čl. 231.st.1. ZOO), a među strankama je nesporna okolnost da postupak izvlaštenja nikada nije dovršen, a niti je isplaćena naknada. Stoga zastarni rok od 5 godina, kod oduzimanja građevnog zemljišta kao u konkretnoj situaciji, a bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište, započinje teći onog trenutka kad je cesta fizički izgrađena, a to je bilo 1. prosinca 2017., a kada tužiteljica više nije bila u mogućnosti tražiti i ostvariti povrat predmetne nekretnine od tuženika. Naime, tužiteljica je u mogućnosti ostvariti povrat nekretnine sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena predmetne nekretnine, a to je nedvojbeno 1. prosinca 2017., a nakon kojeg datuma tužiteljica nema mogućnost s uspjehom zahtijevati da tuženik vrati i preda nekretninu u posjed tužiteljice. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. siječnja 2018. to nije protekao zastarni rok jer je od navedenog trenutka (1.12.2017.) tužiteljica stekla pravo od tuženika zahtijevati naknadu štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama: Rev – 510/2024, Rev – 1623/94 te Rev – 155/11). Nadalje, subjektivni zastarni rok od 3 godine može početi teći od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila, a utužena tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je 2016. utvrdila da su objekti porušeni, a kako je tužba podnesena 11.1.2018., to nije protekao ni trogodišnji zastarni rok. Povrh toga, sudska praksa je zauzela stav da rok zastarijevanja počinje teći od trenutka kada je oštećenik, s obzirom na okolnosti slučaja, mogao uz uobičajenu pažnju saznati za sve elemente, koji mu omogućavaju isticanje zahtjeva za naknadu štete, dakle nije samo saznanje za činjenicu da je šteta nastala, već je potrebno i saznanje za opseg i visinu štete (tako i VSRH Gzz-39/78. od 3. 11. 1978., VTS, Pž-6794/10. od 19. 3. 2014.). Imajući u vidu sve navedeno, poglavito da trenutak početka gradnje ceste nije trenutak kada su objekti zaista i porušeni, a kao niti trenutak kada je tužiteljica saznala za štetu, počinitelja i njezin opseg, prigovor zastare je neosnovan, a sve imajući na umu činjenicu da su objekti porušeni početkom 2016., budući su se nalazili na završetku dionice.

25. Tužiteljici je stoga ukupno na ime imovinske štete na temelju čl.1085. st. 3. ZOO-a, budući da više nije moguća uspostava prijašnjeg stanja, a u svezi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, dosuđen iznos od 795.070,50 EUR sa kamatama od donošenja presude 2. travnja 2026. do isplate kao osnovan zahtjev te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

26. Kamate za imovinsku štetu, su dosuđene tužiteljici od donošenja presude, 2. travnja 2026. do isplate na temelju čl. 1089. ZOO-a. Stopa zakonske zatezne određena je na temelju čl. 29. st. 2. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narode novine" broj 155/2023).

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i zatraženom troškovniku te vrijednosti konačno određenog tužbenog zahtjeva (vps 795.070,50 €). Tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku

- odvjetniku prema Tarifi za nagradu i naknadu troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23; dalje Tarifa) i to:

- za sastav tužbe - 5488 bodova prema Tbr. 7/1,

- za sastav 4 podneska od 30.5.2018., 23.8.2018., 14.9.2018. i 17.10.2018. po 5488 bodova za svaki prema Tbr.8/1,

- za sastav podnesaka od 2.7.2019., 8.1.2019. 15.9.2020., 28.5.2021., 4.2.2022., 12.5.2025., 23.6.2025., 30.10.2025.po 100 bodova za svaki prema Tbr. 8/3;

- za sastav podnesaka od 16.1.2020. i 31.1.2020. po 25 bodova za svaki prema Tbr.8/4

-za zastupanje na ročištima 10.9.2018., 9.7.2019., 16.2.2022., 21.5.2025., 15.12.2025. i 16.3.2026.– po 5488 bodova za svako prema Tbr. 9/1,

ukupno 61 218 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 122.436,00 €, prema Tarifi te uz PDV (25%) u iznosu od 30.609,00 €, čini ukupan trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku-odvjetniku u iznosu 153.045,00 €.

27.1. Tužiteljici su priznati i troškovi plaćenog predujma građevinskog vještačenja u iznosu 7.000,00 kn/ sada: 929,00 € (l-274), plaćene pristojbe za tužbu 1.349,00 kn/sada: 179,00 € (l-18), plaćenog predujma troška usmenog očitovanja vještaka od 250,00 kn/ sada: 33,18 € (l-351) i plaćeni predujam za dopunu vještva 400,00 € (l-600) i pristojba za presudu 663,61 €, odnosno ukupno 155.249,79 €, kao u izreci pod točkom II. presude.

27.2. Tužiteljici nije priznat kao potreban u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 30.1.2018. jer istim samo obavještava sud o plaćanju pristojbe o čemu ima evidencija u računovodstvu suda. Jednako tako, tužiteljici nije priznat kao potreban ni zatraženi trošak sastava podnesaka od 15.3.2018., 4.11.2019., 14.7.2021. (požuruje postupanje suda), zatim od 14.9.2018. (ukazuje na grešku u pisanju zapisnika), od 10.1.2019. (ispravlja greške iz prethodnog podneska), od 22.8.2019. (ne izlaže nikakve nove ili sudu nepoznate okolnosti, već ponavlja već izloženo), od 13.12.2019., 23.7.2020., 10.5.2021., 7.12.2021., 20.2.2023., 17.4.2023., 10.2.2025. (podnesci koje nije pisao odvjetnik, već suprug tužiteljice) te od 17.7.2020., 8.3.2023.,18.3.2025. i 8.10.2025. (spisu ne prileže podnesci s tim datumima). Tužiteljici nije priznat kao potreban za vođenje parnice ni zatraženi trošak sastava podnesaka od 3.12.2020., 10.12.2020. i 6.5.2021. jer istima ne ističe nikakve bitne okolnosti za vođenje postupka. Tužiteljici nije priznat kao potreban ni zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude 27.4.2022. jer je na isto pristupio njen suprug, a ne odvjetnik, a po ocjeni ovog suda nije bio potreban ni sastav odgovora na žalbu od 16.5.2022. kao ni sastav podnesaka od 20.12.2022. i 12.1.2026., kojima ne izlaže ništa novo, već ponavlja ranije navode i požuruje postupanje suda.

27.3. Tužiteljici pripada pravo i na kamate na dosuđene troškove od donošenja presude do isplate, prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO.

28. Tuženik je spor izgubio, pa njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova nije osnovan.

29. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 2. travnja 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužiteljice uz pristojbu na presudu 663,61 €

- pun. tužiteljice UH

- tuženiku