- 1 -              Rev 397/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 397/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u I., protiv tuženika K. I. iz V., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Z. & B. B. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-864/17-3 od 21. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-8771/15 od 12. prosinca 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu br. P-8771/15 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Ispravljenom presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 595.631,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i troškove postupka u iznosu od 70.850,00 kuna sa zateznim kamatama, također kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 34.292,50 kuna sa zateznim kamatama (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 78.581,02 kuna (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je ispravljena presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u postupku u povodu žalbe (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika i njegovu majku A. I. u više postupaka pred raznim sudovima i upravnim tijelima tijekom 2007. i 2008.,

 

- da su 1. lipnja 2009. A. I. kao dužnik i tuženik kao solidarni dužnik sklopili s tužiteljem kao vjerovnikom Ugovor o podmirenju duga,

 

- da su 26. siječnja 2012. A. I. i tuženik s tužiteljem sklopili Aneks Ugovora o podmirenju duga,

 

- da je 26. siječnja 2012. tužitelj s A. I. sklopio Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (dalje: Sporazum), te je tužitelj na temelju tog sporazuma uknjižio u zemljišnim knjigama založno pravo na nekretnini u vlasništvu A. I.,

 

- da je u ovršnom postupku pred Općinskom sudom u Varaždinu prodana nekretnina A. I. na kojoj je tuženik na temelju Sporazuma imao upisano založno pravo i u kojem postupku tužitelj nakon prodaje nekretnine na javnoj dražbi za iznos od 700.000,00 kuna nije namirio svoju tražbinu iz založene nekretnine.

 

8. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bi Ugovor o podmirenju duga i Aneks istom, a na kojim ispravama tužitelj temelji svoje potraživanje, bili ništetni. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da se tuženik, kao solidarni dužnik obvezao platiti predmetno potraživanje, a što nije u propisanom roku učinio, radi čega tužitelj na temelju odredbe čl. 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) osnovano potražuje ispunjenje od tuženika.

 

Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tuženik potpisom predmetnih ugovora, na temelju kojih tužitelj potražuje isplatu utuženog iznosa, priznao visinu svoje obveze u iznosu od 476.505,57 kuna, uvećano za porez na dodanu vrijednost, što ukupno iznosi 595.631,96 kuna, a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku, radi čega je tuženik na temelju odredbi čl. 336. st. 1., 342. st. 1. u vezi s čl. 9. ZOO dužan ispuniti svoju obvezu.

 

9. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

10. Revident u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP time što je sud odbio provest izvođenje dokaza financijskim vještačenjem.

 

11. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

12. Slijedom navedenog u situaciji kad je prvostupanjski sud zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke u ovom predmetu te da bi provođenje daljnjih dokaza dovelo do bespredmetnog odugovlačenja postupka, pravilno je odbijen dokazni prijedlog tuženika za financijskim vještačenjem. Stoga prvostupanjski sud, jednako kao ni drugostupanjski sud, nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

13. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

14. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučne činjenice (visine potraživanja). Naime, revident u reviziji iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza i iz toga izvodi vlastite činjenične zaključke - suprotne onima koje izvode nižestupanjski sudovi u postupku.

 

15. Na takve navode, prije svega, treba reći da se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

 

16. S druge strane, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju – kako to čini revident u ovom predmetu.

 

17. Zbog toga, a kako revident pogrešnu primjenu materijalnog prava, prema navodima u reviziji, vidi samo kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu je već naprijed rečeno, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

 

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. listopada 2023.